Prikazujem sadržaj po oznakama: smudut

Petak, 21 Siječanj 2022 10:24

Koje varalice zimi ponuditi smudutu...

Kasnije nego što je uobičajeno, počela je sezona najboljeg lova brancina, smuduta, u pravilu oko ušća, na plažama, u lukama i marinama i to kad je more valovito, zamućeno i tijekom plime. Udarni termini su svitanje, sumrak i noć, iako dobro radi i usred sunčanog dana, osobito kada je more mutno i za plime. Na ovo podsjećamo jer izbor varalice, o čemu će danas biti riječi, u dobroj mjeri ovisi o navedenim uvjetima. Naravno, odgovarajući izbor varalica i njihova pravilna primjena ipak su samo jedan od čimbenika uspješnosti lova brancina.

Iako se mogu loviti svim vrstama varalica, odavno se zimi skoro isključivo love mrdavcima i teturavcima, varalicama izrazito snažnih vibracija koje očito najviše provociraju brancine.

Kad su u pitanju mrdavci, varalice od mekane plastike, sada se najčešće rabe imitacije ribica, tipa „shad“, kod nas poznati kao mlataravci zbog intenzivnog mlataranja repa koje uzrokuje poprijeka ploha na njemu. Koriste se takve varalice izduženog oblika i dužine 5 do 10 cm.

Osim njih, učinkoviti su i klasični mrdavci namijenjeni morskom ribolovu. Ponajprije su to imitacije jeguljica duge 10 do 12 cm, iako se rabe i duže. Pri njihovoj nabavi treba voditi računa o tome da pravilno rade i pri sporijem povlačenju, a to mogu samo one kojim rep nije krut, te da vibriraju i tijelom i repom.

smuduti210122 1

Da bi se izbjeglo zapinjanje za dno u plićaku, silikonce treba otežati tek toliko koliko je potrebno za ravnotežu, odnosno dovoljan odbačaj i pravilan rad. Zato se koriste posve male olovne glave ili se one veće postupno stružu dok ne dosegnu željenu težinu, uz obvezne pokuse plovnosti. Najpraktičnije je na golu „jigg“ udicu kliještima stisnuti kuglicu rascijepane sačme potrebne težine.

Kako ne bi zapinjale za dno plićaka, originalne udice kod takvih varalica treba okrenuti prema gore. Inače, na mrdavcima se rabe udice oblika „Aberdeen“ ( tzv. parangalke) i „O'Shaughnessy“. Prve su tanje i elastičnije, pa se lakše oslobađaju kad zapnu, ali ih krupni brancini mogu ispraviti, osim ako ribolovac nije iznimno vješt. „O'Shaughnessy“ udice dužeg su tijela, deblje, jače i manje elastične. Teško se ispravljaju, a još teže prodiru, pa njima treba i snažnije kontrirati. Obično se upotrebljavaju za duže modele varalica, veće od 10 cm.

U lovu brancina spinanjem, potezanjem s mjesta, teturavci možda nisu učinkovitiji od mrdavaca, ali sigurno jesu puno trajniji. Apsolutnu primat u takvom lovu imaju oni izduženog oblika, u svijetu poznati pod engleskim imenom „pins“. Jasno, za ribolov s obale na manjim dubinama, pogotovo u plićaku, treba loviti teturavcima namijenjenim površinskom ribolovu, plivajućim i to plitkoronećima.

Čast iznimkama, ali originalne udice na mnogim teturavcima, uključujući i one najcjenjenijih tvrtki, nužno je zamijeniti većim i jačima kako bi se izbjegle kontre „u ništa“ te gubitci već prevarenih brancina. Pritom treba voditi računa o tome da se to ne odrazi na akciju varalice. U pogledu tipa trokrake, prednost treba dati onima sa širokim lukom i ekstremno kratkim vratom.

smuduti210122 3

Kad je veličina varalice u pitanju, izbor će ovisiti o tome daje li ribolovac prednost kvantitetu ili kvalitetu ulova. Pravi sportašima preporučujemo lov s većim varalicama. Tome su najmanje dva dobra razloga. Da bi imali pravilne akcije, kraće varalice, osobito teturavci, moraju imati relativno male udice. Samim time mogućnost da se izgubi ulov, osobito krupniji, dosta je velika. Obrnuto, veći modeli dopuštaju uporabu ne samo većih udica, nego i njihova većeg broja, čak i tri na dužim teturavcima. Osim toga, minijaturnim varalicama pretežito se love nedorasli brancini, oni kraći od 25 cm, zakonom dozvoljene minimalne lovne dužine.

Pri izboru veličine varalice za spinanje na plitkim terenima, kao što su morske plaže, treba voditi računa i o tome da duži teturavci određenog modela dublje rone. Suprotno tome, veće silikonske varalice s istom težinom olovne glave pliće rone od manjih istovjetnih modela. I na kraju, treba znati da je u uvjetima smanjene vidljivosti, primjerice po izrazito zamućenom moru i noću, poželjnije rabiti veće varalice.

Budući da su ribice kojima se brancini hrane uglavnom duge između 10 i 15 cm, preporučuje se upotreba varalica dugih između 7 i 13 cm. Jasno, optimalna dužina varalice ovisi o vrsti i modelu. Tako će se koristiti 11 do 15 centimetara duge silikonske jeguljice ili teturavci od 9 do 11 cm.

Što se tiče oblika varalice, obično se misli da brancin najradije napada modele izduženog oblika, što se tumači time da takve ribice čine njegovu glavnu hranu. Međutim, to mišljenje, iako je logično, treba prihvatiti s rezervom. Naime, brancin se dobro lovi i netipičnim, debeljuškastim varalicama, ali njih treba koristiti samo kad brancini ignoriraju one standardne.

Objavljeno u esPRESSo

S jačim zahlađenjima i jesenskim kišama počeo je period najboljeg lova smuduta, brancina. No, i sada je „kralj priobalja“ na udici prilično rijetko, posebice na varaličarskoj. Međutim, taj način udičarenja, ako ne najučinkovitiji, sigurno je najsportskiji. Osim toga, ta je tehnika udičarenja najplodonosnija baš sada, kada je brancin zbog mira na moru najmanje oprezan, pa se može varaličariti na brojnim pozicijama, praktično svuda uz obalu. Bez obzira gdje se varaličarilo, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor dekora varalice.

Osim što je iznimno oprezan, brancin je i vrlo radoznao. Igrajući na tu kartu, mnogi su ga varaličari pokušavali prevariti raznim neobično i šareno obojenim varalicama. Ali, uglavnom bez većeg uspjeha. No, u najčešćim uvjetima vremena i mora koji pogoduju lovu brancina, a to je zamućeno more, oblačan dan, sumrak, svitanje i noć, pokazalo se da su najučinkovitije varalice izrazito upadljivih boja. Uspjesi su se postizali i s onima narančasto-crvenih leđa i zlatnog trbuha, odnosno dekora oznake FGR u „Rapala“ sistemu označavanja dekora. U opisanim uvjetima podjednako su učinkovite i varalice srebrnastog trbuha i zeleno-žutih leđa (SFC), drečavo zelenih leđa s crnim šarama, drečavo zelenih leđa s crnim šarama i narančastim trbuhom (FT).

Tako dekoriranim varalicama posljednjih su se godina ulovili i trofejni primjerci brancina. Time se udovoljava klasičnom pravilu o odnosu dekora varalice i uvjeta vidljivosti u ribolovu, što je osnova varaličarenja. Međutim, u istim uvjetima uspjeh, čak i bolji, postizao se i varalicama namijenjenim posve suprotnim uvjetima, bistrom moru i vedrom danu. Najučinkovitije su bili „wobleri“, teturavci dekora gavuna, pa oni sa srebrnim tijelima i crni (S), plavim (B) ili zelenim (MN) leđima. Njima uz bok mogu stati i imitacije potočne (TR) te kalifornijske pastrve (RT).

smuduti151021 1

Što se, pak, varalica od mekane plastike tiče, u opisanim uvjetima osim dekora koji oponašaju prirodne uzore, izvrsnim su se pokazale mutno bjeličaste varalice, vrlo dobre transparentne te bijele ili sedefasto-bijele. O upadljivo obojenim mrdavcima nema previše saznanja, jer se rijetko koriste, barem kod nas, a oni koji su to ipak činili nemaju osobito dobrih iskustava.

Nameće se zaključak da u uvjetima slabe vidljivosti boja igra drugorazrednu, a noću vjerojatno nikakvu ulogu u usporedni s akcijom i prezentacijom varalice za lov na brancina. Ipak, preporučuje se loviti varalicama oznake dekora GRF, SFC i B. U uvjetima manje zamućenosti, odnosno veće osvijetljenosti, bolje je rabiti manje upadljive dekore varalica. Takvi su dekori RT, TR, MN i S. Negdje su u sredini između tih skupina umjereno upadljivi dekori poput zlatnog s crnim ili crvenim leđima (G), koji se na moru posebno dobro pokazao u jutarnjim satima. Njemu uz bok je i dekor CW (bakarno-narančasti) te SSD, varalice srebrnih bokova, narančastog trbuha i crnih leđa.

smuduti151021 3

Bez obzira na vrstu, varalice crvene glave i bijelog ili sedefasto-bijelog tijela, poznate „testarose“ odnosno dekora RH, najčešće jamče uspjeh u svim uvjetima vidljivosti.

Iako mnogi tvrde da oči, šare i ostali detalji na varalicama više služe za to da se „ulovi“ ribolovac, a ne brancin, činjenica je da sitni ali uočljivi detalji poboljšava lovnost varalice. Zato je dobro koristiti varalice s velikim očima ili na bokovima nacrtanim isprekidanih crtama ili točkica, odnosno mekane varalice sa „šljokicama“, svjetlucavim listićima u tijelu.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 01 Listopad 2021 11:21

Kako najlakše prevariti smuduta...

Teško je u Jadranu naći ribu koja poput smuduta može nadmudriti ribolovca, kako početnika tako i meštra od udice. Može mu se danju i noću bacati najrazličitije mamce i varalice, koristiti najsavršeniji pribor, najtanje strune i najoštrije udice, no „kralj priobalja“ će najčešće ostati neuhvatljiv. Manji će još i zagristi, ali oni teži od pola kilograma, lovnog prosjeka, uvijek ostaju pravi izazov i za najbolje ribolovce.

Evo nekoliko savjeta iskusnih udičara koji mogu olakšati nadmudrivanje sa smudutom u lovu s obale, kako čekanjem prirodnim mamcem, tako i povlačenjem umjetnog ili prirodnog.

Pronalaženje područja na kojem smuduti redovito obitavaju prvi je uvjet uspješnog ribolova. Najbolje mjesta su luke u kojima se redovito čiste ribarske mreže, pristaništa za veće brodove gdje lubin u gužvi lakše ulovi plijen, pozicije s jakim strujama mora, a posebno ušća dotoka slatke vode, čak i onih koji su aktivni samo nakon kiše.

smuduti011021 3

Svako dobro mjesto za lov velikog smuduta treba na primjereni način pripremiti, bez obzira hoće li se loviti prirodnim ili umjetnim mamcem. Priprema se prije svega sastoji u višednevnom prihranjivanju mrtvom ribom. Dva, tri kilograma sarđele nekoliko večeri zaredom bačenih u more potaknut će smuduta da redovito dolaze na postu i manje oprezno uzimaju hranu. Što se dulje i redovitije prihranjuju, mogućnosti za ulov smuduta kapitalca su veće.

Mali smuduti mogu se uloviti i danju, ali one velike bolje je loviti isključivo noću. Buka iz ugostiteljskih objekata uz more, brodovi, automobilski farovi, znatiželjni prolaznici i bilo kakvi zvukovi na obali smetaju ovu ribu. Tek kada svi zvukovi zamru, a obala utone u savršeni noćni mir, kapitalac dolazi po vašu ješku. I tada kada pomislite da je sve idealno, nemojte napraviti grešku i približiti se moru s upaljenom cigaretom ili bilo kojim izvorom svjetlosti. Smuduti to vide i odlazi negdje drugdje sretni što ste ih upozorili na svoju prisutnost.

Najbolji mamac za velike smudute su ribe od 10 do 15 centimetara dužine. Cipoli, girovke, bukva, šparmić, širun bolji su od srđele zbog tvrde kože koju teže oštećuje sitna riba. Smudut će rado, ali rjeđe od spomenutih ribica zagristi mamce poput velikog morskog crva ili kojeg raka. U rijetkim prigodama, kada se uspješno lovi danju, najbolji mamac je živa kozica, a može poslužiti i živi šparmić manjih dimenzija.

smuduti011021 2

Umjetni mamci su dobri za smudute teže od pet kilograma samo na pojedinim mjestima, gdje oni mogu svoju lovnu zonu pretraživati neposredno uz samo dno. To su najčešće ušća rijeka i međuotočni prolazi s jačim kurentom. Iako se svake godine zabilježi više ulova krupnih smuduta na varalice, morate znati da je on na prvom mjestu strvinar, a tek onda lovac na živi plijen. To pogotovo vrijedi u područjima gdje se redovito istresaju ribarske mreže pa nepokretne i lako dostupne hrane ima u izobilju.

Kad uzme mamac, smudut ga ponese i po pet metara prije nego što ga stigne progutati. Kroz to vrijeme ne smije osjetiti nikakav otpor. Na struni zato ne smije biti nikakvo olovo, hvatač strune na roli treba biti otvoren bez obzira na to ima li ona slobodan hod kalema. Za indikator ugriza najbolje je upotrijebiti neki lagani predmet poput stiropora, lagane limenke koji će se pri potezu ribe odmah osloboditi s najlona. Električni indikatori ugriza su dobro rješenje, ali trebaju biti podešeni na zvučnom minimumu.

Nakon što mu se dozvoli da ponese mamac nekoliko metara, smudutu treba kontrirati odlučno, ali ne i prejako. Prerana kontra izvući će mamac iz usta smuduta, on će panično pobjeći i duže vrijeme neće uzimati hranu. Predugo čekanje prije kontre isto nije dobro. Smudut može osjetiti i samu težinu najlona ili zapinjanje za dno što je dovoljno da odustane od hranjenja.

Iz načina na koji smudut uzima ponuđeni mamac, možete s velikom vjerojatnošću znati o kolikoj je ribi riječ. Mali vuku brzo i živčano, a polagano i kontinuirano izvlačenje najlona pokazuje da je riječ o većem primjerku.

Način izvlačenja većeg smuduta ovisi o terenu na kojem lovimo. Na mjestima gdje u moru ima prepreka, bova, konopa ili kamenja ne treba popuštati. Plijen treba izvući brzo, ali ga zbog toga treba i loviti jačim priborom. Kada se lovi na terenu bez većih zapreka treba samo držite zategnut štap dok se izmorena riba ne pojavi na površini. Zatim je treba polako privlačite prema sebi. Kritičan trenutak nastaje kada se približi obali. Ako smuduta odmah ne dočekate u podmetač većih dimenzija on će pokušati svom snagom zaroniti u dubinu. Ukoliko rola nije dovoljno dobro podešena, najlon će pući kao od šale. Smudut koji panično bježi za sobom će povući i sve ostale koji su se našli u blizini. U takvoj situaciji možete se slobodno spakirati i otići doma ili na neku drugu poziciju.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Sada, u sezoni najboljeg lova, smudut (brancin, lubin) se može prevariti brojnim mamcima. No, kod nas se lovi relativno malim brojem njih. Među onima koji se nikako ili slabo koriste ima i mamaca koji su u određenim uvjetima najbolje rješenje.

Donedavno vrlo malo rabljena skupina mamaca za lov smuduta bili su crvi, zbog njihovog teškog pronalaženja. No, s pojavom uvoznih na našem tržištu sve je više udičara koji ih ponovo koriste. Najčešće crva pjeskulja, poznatijeg kod nas pod talijanskim imenom arenikolo. Razlog tome je što je on, bez obzira na doba godine, uvijek učinkovit u lovu čekanjem. Posebice na pjeskovitom i muljevitom dnu kad je more mirno ili u laganom pokretu. Za mamčenje su najbolji veliki primjerci, koji, nadjenuti kroz prednji, žilaviji dio tijela, vise ispod udice i svojim pokretima provociraju smuduta.

I manji se pjeskulji mogu koristiti za lov smuduta, ali ako se žele krupniji ulovi njih treba nadijevati u snopovima - nekoliko crvića se postavi i elastičnom niti vežu oko udice tako da im veći dio visi slobodno ispod njenog vrata. No, takvi postaju i lak plijen drugih riba, ponajprije ovčice, prije nego li privuku pozornost smuduta. Zato se u lovu njima pribor mora često provjerava i nanovo mamčiti. Na isti način kao i mali pjeskulji mamče se i muljaši, crvi iz priobalnog mulja, koje smudut također jede uvijek. I ovi crvi su najučinkovitiji na mekanim terenima.

Svi spomenuti crvi učinkoviti su i u lovu noću, ali za lov u tami „kralja priobalja“ posebno je dobar „kralj crvolikih mamaca“ - veliki morski crv, jer intenzivnije svijetli i miriše od pjeskulja i posebice muljaša. On je od njih i znatno žilaviji pa kad pribor na kome je veliki komad velikog crva nešto potegne to osim lubina može biti još samo neka druga okrunjena morska glava, najčešće ovrata (komarča, orada).

Velikim crvom se može loviti na svim terenima gdje smudut obitava, ne samo čekanjem nego i potezanjem. Za takav lov je najbolje koristiti najžilaviji dio crva, onaj od glave. U 10 -15 cm dugi komad se redno postave dvije ili tri udice.

Još teže nego velikog, ostale ribe smudutu preotmu golog štrcaljca, bibija. Tog žilavog crva najbolje je koristiti u svježem stanju, ali se vrlo dobri rezultati postižu i sa zamrznutim te na drugi način konzerviranim. Osobito je uspješan u lovu na pjeskovitom dnu tijekom i neposredno nakon nevremena. No, u to vrijeme smuduti ga pohlepno uzimaju i na terenima gdje štrcaljci ne obitavaju.

Osim ovih kojih ima u njemu, smudut se uspješno može loviti i crvima koji ne obitavaju u Jadranu. Među takvima su se najboljim pokazali tzv. korejski i osobito, američki crv koji namamčen obilato ispušta iznimno mirisnu i ribama privlačnu krv.

No, tako uspješno smuduta i ostale ribe može se namamiti samo u mirnom ili tek neznatno pokretnom moru. Ta dva crva su osobito učinkovita na pjeskovitom dnu, posebice u blizini i na ušćima. Nadijevati ih je najbolje kroz sredinu. Korejski, osim na samom dnu, iznimno je učinkovit u lovu plovkom na „pola dna“. Ovaj crv, poput velikog, u tijelu ima puno bioluminescentnih ćelije pa intenzivno svjetluca zbog čega je posebno dobar za lov noću.

Za razliku od crva, jedan drugi iznimno učinkovit mamac za lov smuduta, osobito krupnijih, u hladnijem dijelu godine kod nas se malo korisit. Radi se kraku hobotnice.

smudutimamci190221 2

U brojnim slučajevima na terenu gdje ima hobotnica taj se mamac pokazao uvjerljivo boljim od ostalih prirodnih, a vrlo je učinkovit i u lovu potezanjem, kako s obale tako i za plovilom. Razlog tome je intenzivni i vrlo specifični miris te floroscencija mesa hobotnice, zbog čega je krak iznimno učinkovit i u lovu noću.

Dugogodišnje iskustvo kazuje da je, tko zna zašto, najučinkovitiji krak hobotnice ulovljen na mjestu lova smuduta, dok krak hobotnice s ribarnice, posebno iz leda, daje znatno lošije rezultate! Za mamac namijenjen lovu čekanjem na dnu dovoljno je koristiti 6 do 7 cm najdebljeg dijela kraka. Najbolje ga je nadjenuti pomoću igle za mamčenje kroz sredinu i to tako da vrh udice ostaje izvan tanjeg kraja mamca. Pribor za takav lov je jednostavan - na osnovnoj strunu valja postaviti kliznu olovnicu, ne težu od 60 grama, i završnjak iza nje od jednog metra.

Objavljeno u esPRESSo

Do kraja veljače ili sredine ožujka, ovisno o dijelu Jadrana, u plitkom priobalju od cijenjenih i krupnih riba moći će se loviti samo smudut (brancin, lubin), jer se samo on nije spustio u dublje more ili migrirao. Što više, u tom periodu bolje nego u ostalim dijelovima lovit će se krupniji te kapitalni „kraljevi plićaka“. Iako dobro podnosi niske temperature, smudut pri njima usporava metabolizam i najradije lovi iz zasjede, osobito krupniji pa ga je najlakše loviti pretraživanjem terena, posebno pendulom.

U ovom dijelu godine smuduti ne zalaze dublje od sedam do osam metara, a najraspoloženiji su za ishranu pred jaku buru, kad tlak zraka naglo raste. Još su gladniji po kiši, naoblaci, kad je i sredinom dana mračno, kad je plima ili kad je more zamućeno od velike količine kiše. Najbolje ih je tražiti po položenim terenima i zaštićenim uvalama, blizu riva i lukobrana kao i na pozicijama na kojima se velika količina slatke vode ulijeva u more. Prvo treba pretražiti mikrolokacije na kojima je već lovljen ili gubljen.

Sad, kad je najmanje raspoložen za progonjenje žrtava, a kad je ribe u plićaku malo, smudut će posegnuti za bilo kojom hranom, kapitalci čak i za plijenom dužine tek 3 do 5 centimetara. Zato se sada uspješno mogu loviti i potezanjem koje sitne ribe, od kojih smudut posebno voli vladiku (kneza). Ipak, najprimjerenije ga je loviti onim što najviše voli, a najbolje se pokazalo u penduli - iglicom, cipolom ili lignjom.

smuduti050221 1

Iglica može biti manja, ali je najbolja srednje velika, 30 - 40 centimetara dugačka. Nadjeva se na dvije udice veličine 2 do 2/0, jednokrake ili trokrake. U nedostatku živih poslužiti mogu i uginule. Mamče se na isti način - kljunom na kliznu jednokraku udicu širine luka oko 10 mm te na fiksne udice međusobno razmaknute 7 do 8 cm. Uginulu treba potezati sporije nego živu, a dobro joj je rukama ili kakvim oštrim predmetom, primjerice iglom za mamčenje, polomiti kralježnicu na nekoliko mjesta, kako ne bi bila ukrućena tijekom potezanja.

Udice je dovoljno montirati na predvez dužine 7 do 10 metara i debljine 0,40 mm, obvezno od nevidljive „FC“ strune. Osnovna struna može biti najlonska, debljine 0,60 mm, odnosno do 0,80 mm, ako se lovi bez štapa i role.

Kad se mamac želi potezati dalje od površine, na pribor je neophodno postaviti uteg. To može biti spiralna ili olovnica tipa „torpedo“ koja se preko „brze kopče“ postavljaju na sedam do deset metara ispred spoja osnovne strune i priveza. Težina utega ovisi o brzini povlačenja i željenoj dubini potapanja mamca. Tako, primjerice, za potezanje mamca 50-tak metara iza plovila za lovnu dubinu od tri do četiri metra pri brzini od tri čvora dovoljna je olovnica od 80 grama. Poteže li se brzinom od dva čvora, na navedenu dubinu mamac će spustiti uteg od 60 grama, ali dubina ronjenja ovisi i o jačini kurenta, čak i vjetra, vrsti i veličini mamca pa je dobro eksperimentirati.

Veoma važan čimbenik uspješnog lova krupnih smuduta pendulom je kvalitetan „sonder“ kojim se pouzdano može pratiti pratiti dubina mora, količina sitne ribe u lovnoj zoni, a onda i prisutnost krupnije ribe. Napad smuduta se može očekivati i u trenutku razvlačenja pendule, ali i satima nakon toga. Smudut skoro uvijek napada iz zasjede, odlučno i silovito. Tada je najbitnije oduprijeti se, ali bez snažne kontre te zadržati punu kontrolu i stalni kontakt s plijenom.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019