Prikazujem sadržaj po oznakama: smuduti

U ovo doba godine većina iskusnih udičara uz obalu pokušava uloviti ovratu, jer je sad najbolje vrijeme njenog lova. No, na istim terenima sada je moguće dobro loviti i drugog vladara plićaka – smuduta, brancina, lubina. Što više, obje ribe mogu se loviti istom tehnikom, opremom i mamcima, ali je bolje ciljano loviti jednu od njih i tome prilagoditi ribolov.

Kad je u pitanju mamac, za ciljani lov brancina najbolje je koristiti rakove. Naime, duž naših obala rakova je u izobilju, pa veliki dio hrane brancina čine rakovi svih vrsta i veličina. Nerijetko se u ulovljenom brancinu nađe više raznih rakova, jer bez obzira na snagu oklopa i kliješta te obrambeni stav većih rakova pa i većih, brancin je odlučna grabljivica sposobna savladati bilo kojeg raka. Ipak, zato što nema snažne i tvrde čeljusti kao ovrata, koja može lako zdrobiti i najtvrđeg raka, brancin kad god može radije nego s tvrdim, bira rakove s mekšim oklopom.

Od mekših rakova, brancin najviše jede najbrojnije - razne vrste kozica, ali su mu poslastica rak pjeskulj (gambor) te samac, jasno, bez kućice u kojoj se skriva. Ma koji se koristio, udicu obvezno cijelu treba prekriti mamcima. Od 2 do 4 sitnija račića nanižu se kroz glavu na krivinu i tijelo udice. Veliki se nadijevaju pojedinačno probadanjem kroz cijelo tijelo, od repa prema glavi da vrh udice viri između njenih nožica. Nadijevati je najbolje na tanke i dugačke udice oblika „Aberdeen“ i „Crystal“, širine luka 7 do 10 mm, odnosno 15 mm kad se žele loviti samo krupniji primjerci.

Kad su u pitanju rakovi tvrdog oklopa, idealni su oni koji su u fazi presvlačenja, mijenjanja oklopa. Osim što su mekani, u toj fazi tada luče sluz koja ribama atraktivno miriše. No, njih je vrlo teško pribaviti, ali je lako škarama izrezati oklop da izgleda kao da je puknuo u prvoj fazi presvlačenja. Tako pripremljenog raka najbolje je nadijevati cijelog. No, kad se radi o većim primjercima, bolje ih je nadijevati kako je prikazano na slikama.

Rak se najprije oslobodi noga, kliješta te dijela oklopa. Nakon toga se uzdužno prepolovi, natakne na udicu pa obmota elastičnom niti.

Na terenima gdje obitava i ovrata, ciljanom lovu brancina pridonosi i odabir mikro lokacije za polaganje mamca, ali i tehnika lova. Radije nego ovrata, brancin se zadržava u struji mora pa je u nju i najbolje spustiti mamac. Manji u pravilu plivaju, a krupniji mirno plutaju, osobito rado u zavjetrini kakve prepreke. Osim toga, krupniji te ostarjeli, podjednako rado love u „džepovima“ - mjestima slabijeg kurenta, odnosno iza neke uzvisine ili iznad manje udubine. Također, rado lijeno plivaju mutnim uvalama skupljajući hranu. No, osim u položitim plićacima, gdje je najradije, lubin zalazi i u dublje prolaze, obilazi rtove koji strmije poniru, ali samo ako na tim mjestima ima kurenta. Završnjak, najprikladniji sistem za lov na svim tim navedenim pozicijama čini osnovna struna na kojoj je privez dužine 30 cm pričvršćen približno 70 do 100 cm poviše olovnice, a koji se baca blizu stijene ili koje druge prepreke kurentu.

Umjesto opisanim klasičnim priborom na dnu, puno je bolje loviti priborom s plovkom, između dna i površine jer brancin više nego ovrata lovi u gornjim slojevima mora. Pribor za lov plovkom može se kompletirati na više načina. Na kalemu role je dovoljno namotati 100 metara, najbolje višenitne „PE“ strune, najbolje plivajuće kako ne bi zapinjala za dno i ostale prepreke. Osim toga, plivajuća PE struna osigurava bolji kontakt s plovkom.

Na osnovnu strunu se postavlja plovak te otežanje, najbolje u vidu jedne duguljaste olovnice težine tri četvrtine nosivosti plovka. Posredstvom vrtilice s kopčom, na osnovnu strunu se postavlja završnjak, zapravo samo metar dugi privez od “FC“ strune promjera 0,28 do 0,40 mm. U ekstremnim slučajevima, poput lova u polju morske trave može se koristiti struna debljine 0,50 mm. Za lov s otvorene obale i u luci prilično otvorenoj prema pučini dovoljan je plovak nosivosti 1-2 g oblika mrkve ili kapi, ovisno o uvjetima mora.

S nevremenom koje traje već desetak dana počeo je i period najboljeg lova brancina (lubina, smuduta) posebno spinanjem - povlačenjem varalice s obale. Kao i za ostale tehnika varaličarenja brancina, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor veličine varalice.

Obzirom da „kralj priobalja“ ima izrazito velika usta, prvi i često i pogrešan zaključak bio bi da ga treba loviti varalicama većih dimenzija. Uz to, smatra se da krupna riba lovi krupni plijen, jer nastoji ekonomično raspolagati energijom. Međutim, u praksi je drukčije! Pokazalo se da će kapitalac od pet i više kilograma vrlo često napasti plijen dužine tek tri do pet centimetara. To se najčešće događa u onim dijelovima godine kada „kralj“ ima slabiji izbor krupnije hrane poput iglice, cipola ili srđele, odnosno kad je manje raspoložen za proganjanje krupnijih žrtava, a to se događa kad mu je metabolizam usporen zbog hladnoće.

Pod takvim uvjetima uzet će sve što mu bude na dohvatu usta. Zato, kada brancin progoni vladike, gavune i druge sitnije ribe, što osobito često čini u zimskim mjesecima, pravo je vrijeme za njegov lov malim varalicama.

Koju od brojnih koristiti ovisi o brojnim čimbenicima, ponajprije o dostupnosti prirodne hrane, temperaturi mora, itd. Kako su to ribolovcima uglavnom nedostupni podaci, u kutiji za lov brancina treba biti mjesta za svakojake varalice, svih dekora. Kad brancin ne grize, eksperimentirati najprije treba s veličinom varalice, a tek potom s vrstom i dekorom, koji je, pokazalo se, najmanje važan, tim prije što se brancin najbolje lovi pri slaboj vidljivosti, u mutnom moru i tijekom noći.

Od „mrdavaca“ varalica izrađenih od mekane plastike, posebno dobrim su se pokazale imitacije jeguljice, izdužene forme i sitne vibracije, jer su u pravilu takve i ribice koje brancin napada. Najučinkovitijim su se pokazale „jeguljice“ dužine 5 do 7 cm. Istih dimenzija, ali i malo kraći trebaju biti i „wobleri“, teturavci. Iako se malo koriste, žlice su također veoma učinkovite u spinanju brancina, posebno one broj 1 do 2.

Upotreba malih varalica u lovu krupnijih riba uzrokuje jedan značajan problem. To su male udice, koje se često ispravljaju. Zbog toga je dobro originalne udice zamijeniti većim. Kako se pritom ne bi previše otežali, što dovodi do gubitka njihove akcije, na teturavce treba staviti samo za broj veće udice od originalne. Osim toga, zato što brancin plijen uzima za glavu, zadnja se udica može skinuti s varalice, a prednja zamijeniti i dva broja većom. Novopostavljene udice moraju imati kratki vrat i biti vrlo elastične. Kod mekanih varalica, treba paziti da veća udica ne izlazi kroz radni dio repa, jer u tom slučaju varalica ne bi vibrirala kako treba. kad je god moguće, koristiti treba udice oblika „O'Shaugnessy“, jer su jače i duže od onih tipa „Aberdeen“ iste veličine, kojima se najčešće tvornički „naoružavaju“ mekane varalice.

Za spinaje minijaturnim pa zato i laganim varalicama treba koristit posebno osjetljiv pribor. Umjesto vrlo tankog najlona, bolje je koristiti 0,15 mm debelu „PE“ višenitku jer je dovoljno tanka i jaka. Još bolje je kad samo zadnjih desetak metara osnovne strune čini višenitka, dok ostatak može biti od debljeg, ali i elastičnijeg najlona koji će ublažiti udarce plijena i trzaje od mogućih zapinjanja. Spinati je najbolje varaličarskom rolom srednjeg ili malog kapaciteta te varaličarskim štapom male težine bacanja (10 - 25 ili, još bolje, 20 - 40 grama). Štap može biti brz, ali i spor, koji se preporučuje kad se koristi višenitka. Dužina mu treba biti 3,0 do 3,5 metara. Unatoč tako osjetljivom priboru, kad se brancin zakači, treba biti brz i iskoristiti šok od uboda udice i što prije podignuti ribu od dna.

Spinati se može u bilo koje doba dana i bilo kakvim vremenskim uvjetima, ali najbolje po i neposredno poslije kiše po valovima i plimi, u mutnom moru. Osim oko ušća i otvorenim pozicijama položenih plaža te uz kamenite obale o koju se lome valovi, uspješno se može „spinati“ i u naseljenim mjestima, lukama i lučicama, u kojima je do 1. svibnja dozvoljen rekreacijsko - sportski ribolov.

Tijekom spinanja česti su napadi manjih brancina, pa sve vas koji ih namjeravate loviti malim varalicama podsjećamo da u more morate vratiti svakog kraćeg od 25 cm.

Što se temperature zraka i mora sve više snižavaju, raste aktivnost smuduta (brancina, lubina). Unatoč tome, „kralja priobalja“ će i dalje biti vrlo teško uhvatiti udicom. Sitniji će još i zagristi, no kapitalci od pet i više kilograma uvijek ostaju veliki izazov i za najbolje udičare. Evo nekoliko savjeta kako olakšati njegov lov udicom.

Pronalaženje područja na kojem smuduti redovito obitavaju prvi je uvjet uspješnog ribolova. Najbolje mjesta su luke u kojima se redovito čiste ribarske mreže, pristaništa za veće brodove gdje lubin u gužvi lakše ulovi plijen, pozicije s jakim strujama mora, a posebno ušća rijeka i potoka, čak i privremenih. O najboljim mjestima za lov lubina detaljno ćemo pisati u posebnom tekstu.

Ma kako bilo dobro, svako mjesto za lov smuduta dobro je na primjereni način poboljšati, pripremiti za lov. Priprema se prije svega sastoji u višednevnom prihranjivanju, najbolje mrtvom ribom. Dva, tri kilograma srdela ili koje druge sitne plave ribe nekoliko večeri zaredom bačenih u more, potaknut će brancine da redovito dolaze na postu i manje oprezno uzimaju hranu. Što se dulje i redovitije prihranjuju, mogućnosti za ulov lubina kapitalca su veće.

Manji smuduti mogu se uloviti i danju, ali one krupnije bolje je i lakše loviti isključivo noću. Buka iz ugostiteljskih objekata uz more, brodovi, automobilski farovi, znatiželjni prolaznici i bilo kakvi zvukovi na obali smetaju ovoj ribi. Tek kada svi zvukovi zamru, a obala utone u savršeni noćni mir, kapitalac dolazi po ponuđeno. I tada kada pomislite da je sve idealno, nemojte napraviti grešku i približiti se moru s upaljenom cigaretom ili bilo kojim izvorom svjetlosti jer lubini to vide i najčešće odlazi negdje drugdje.

Umjetni mamci su dobri za lov malih, ali smuduti teži od dva, tri, posebice od pet kilograma njima se mogu prevariti samo na pojedinim mjestima, gdje mogu plivati neposredno uz samo dno. To su najčešće ušća rijeka i otočni prolazi s bržim strujanjem mora. Iako se svake godine zabilježi više ulova kapitalnih smuduta varalicom, treba znati da su krupni ponajprije strvinari, a tek onda lovci na plijen u pokretu. To osobito vrijedi u područjima gdje se redovito u more istresa rezultat čišćenja ribarskih mreže pa nepokretne i lako dostupne hrane ima u izobilju.

Najbolji mamac za velike smuduta su 10-15 centimetara duge ribice te glavonošci. Bukva, girovke, šparmić, širun ili sipica bolji su od srđele zbog tvrde kože koju teže oštećuje sitna riba. Smudut će rjeđe zagristi druge mamce poput velikog morskog crva, raka i sličnih mamaca koji su uspješni za sve ostale vrste riba. U rijetkim prigodama, kada se uspješno lovi danju, prvi izbor je živa kozica, a može poslužiti i živi šparmić manjih dimenzija.

Nakon što ga uzme, smudut poput ovrate (komarče, orade) nosi mamac i po pet metara prije nego što ga stigne progutati. Kroz to vrijeme ne smije osjetiti nikakav otpor. Na struni zato ne smije biti nikakvog dodatnog utega, olovnice, preklopnik motalice role treba biti otvoren bez obzira na to ima li slobodan hod kalema. Za indikator ugriza najbolje je upotrijebiti neki lagani predmet poput komada „stiropora“, lagane limenke koji će se pri potezu ribe odmah osloboditi s najlona. Dobro rješenje su i elektronski indikatori ugriza, ali im zvučni signali trebaju biti podešeni na minimum jačine.

Strpljenje je važan čimbenik uspješnosti lova smuduta, osobito kad on zagrize. Tada ga treba pustite da ponese mamac barem nekoliko metara pa tek tada kontrirajte, ali ne prejako. Prerana kontra izvući će mu mamac iz usta, nakon čega će proteći dosta vremena dok se ne vrati po ponuđeni zalogaj. Dok lubin noseći mamac poteže strunu možete s velikom vjerojatnošću pretpostaviti o kakvoj je ribi riječ. Mali potežu brzo i živčano, a veliki polagano i kontinuirano. Predugo čekanje prije kontre isto nije dobro jer smudut može osjetiti i samu težinu najlona ili zapinjanje za dno što je dovoljno da odustane.

Način izvlačenje većeg smuduta ovisi o terenu na kojem se lovi. Ako na njemu nema većih zapreka treba samo držati zategnut štap dok se riba ne pojavi na površini. Nakon što zapljuska po površini, treba ga početi polako privlačiti. Prihvatit ga treba tek kad ga se dobro izmori. Kritičan trenutak nastaje kada ga se primakne obali. Ako ga se tada brzo ne prihvati mrežnom prihvatnicom većih dimenzija, smudut će svom snagom pokušati zaroniti u dubinu. U tome će uspjeti ukoliko je kočnica role podešena na veliku snagu. Zato je bolje pred podesiti je na malu, pa tijekom izvlačenja na potrebnu veću snagu. Na mjestima gdje u moru ima prepreka, plutača, konopa, kamenja i drugih prepreka, treba primijeniti drugačiju taktiku izvlačenja plijena. Tu popuštanja nema pa treba loviti s jačim priborom i kočnicom podešenom na veći otpor.