Prikazujem sadržaj po oznakama: sopa

Prvim danom svibnja stupa na snagu polugodišnja zabrana ribolova u lukama i lučicama, najdostupnijim dobrim udičarskim poštama. Zato udičarima koji ne mogu pohoditi daleke poste, a žele kvalitetan ulov preostaje da lovinu traže po najbližim ozelenjenim plićacima, a tamo su sope (salpe) čije najbolje vrijeme za ribolov upravo počinje.

Uspjeh, ali i brzina lova sope ovisi i o tome koliko joj je mamac vidljiv. Da bi bio što vidljiviji, mamac treba stajati ili, još bolje, lelujati iznad livade gdje se salpe hrane. To se može postići „a'volo“, lovom u propadanju s priborom bez utega te držanjem mamca na željenom mjestu pomoću kalamoča, „direktaša“, štapa bez provodnika i role. Ipak, najbolje je loviti pomoću plovka i „bolognese“ štapa. Štap može biti male težine bacanja i dugačak između 3,6 i 4,5 m, a rola na njemu veličine 10 do 25, sve ovisno o ukusu i mogućnostima ribolovca. Važno je da vršnjak štapa bude što osjetljiviji.

Plovak može biti podvodni, tipa „pop-up“, koji je dobar samo za lov na niskim livadama algi. Klasični je podjednako dobar u svim situacija, a nezamjenjiv nad visokim livadama lažine. Dovoljan je onaj od 1 do 3 grama, ali se mogu koristiti i teži, do 5, čak i 10 grama nosivosti. Najbolji su klizni te najosjetljiviji, oni vrlo izduženog oblika.

Dobroj prezentaciji mamca pridonijet će i mekana struna. Osnovna najlonska struna može biti promjera do 0,30 mm, ali je posve dovoljna ona od 0,17 do 0,24 mm. Umjesto najlona može se koristiti još podatnija „PE“ višenitka oznake 0,3 do 0.6, odnosno debljine 0,06 do 0,12 mm. Na vidljivu višenitku zbog diskrecije je dobro nadovezati nekoliko metara najlona, ali nije obvezno.

Osim plovka postavljenog između graničnika hoda, na osnovnu strunu se postavlja i dodatni uteg, najbolje rascijepanu olovnicu ili više njih težine do 3 grama, postavljene 40 do 60 cm poviše udice.

Sope imaju brojne sitne, kao žilet oštre, zube kojima lako oštete strunu. Zato završnjak, posebno za lov krupnijih primjeraka treba izraditi od najlonske ili, još bolje, „FC“, fluorougljične strune velike, debljine do 0,30, čak i 0,35 mm. Dužina mu može biti tek 25 do 35 cm. Završnjak, zapravo samo privez s udicom, s osnovnom strunom se povezuje posredstvom najmanje vrtilice.

Privez (primula, pjok) se može činiti predebeo, ali takav je potreban između ostalog i zato kako bi se spriječilo njegovo mršenje među zubima sope, što dovodi do lakog pucanja čak i strune koja nije oštećena, kako pri kontri tako i naglim trzajima kojime je sklona sopa. Umjesto s jednom može se koristiti i završnjak s dvije udice, koji je osobito dobar za lov spuštanjem ili kratkim odbacivanjem a'volo i pribora štapom bez role. Takav završnjak, poznat kao „brk“, pravi se od dva priveza nejednake dužine 30-40 do 50-80 cm vezana za kraj osnovne strune.

Sopa ima i vrlo mala usta. To znači da u odnosu na svoju veličinu ona guta vrlo male zalogaje pa zato i udice. Najmanji, primjerci dužine 10 do 15 cm mogu progutati udice širine luka od samo 3 do najviše 5 mm. Sope su lovne veličine dužine 15 do 20 cm, a najuspješnije se love udicama širine luka 5 do 8 mm, dok krupniji primjerci, čak i kapitalci težine 2 do 3 kg, mogu progutati udicu širine luka tek 8 do 10 mm.

Zbog načina hranjenja i oblika njezine usne šupljine, sope je najbolje loviti udicom oblika „Kendal“, kakvih je malo na našem tržištu. Više nego dobre su udice oblika „Aberdeen“ te „Crystal“. Veoma je važno da udica bude od što tanje žice. Dobro je da ima dugo tijelo. Tako se na najlakši način izbjegava da sopa opasnim zubima ošteti strunu poviše udice nakon što mamac proguta „do repa“.

Kad se pronađe teren koji posjećuju sope, treba mu prići tiho i započeti primamljivati. Pritom te tijekom lova stalno treba biti izvan vidokruga ribe - ako su sope uz samu obalu - barem 4-5 metara daleko od mora. Najbolje je loviti na granici vidljivosti dna, posebno u lukama i kanalima, što je u njima najčešće na dubinama između 2 i 4 metra. Kad se, pak, lovi u kakvoj uvali, udice je najbolje odbacivati s njezinih bokova prema sredini. Ako na mjestu odakle se lovi ima šetača, mamce treba odbacivati dalje od obale, što je najlakše uraditi iz plovila. Sidriti ga treba tako da se mamci mogu dobaciti do kopna. Zatim ih treba povući dva do tri metra dublje. Veoma često, odmah nakon mamca potone i plovak pa treba biti spreman za isto tako brzu, ali laganu kontru. Jaka kontra je opasna za mekane usne salpe pa je iznimno borbenoj salpi bolje prepustiti da duboko proguta udicu.

Kada zagrize veća salpa, borba će potrajati nekoliko minuta pa će se ostale razbježati. U zonu ribolova će ih vratiti primama. Dok se to ne dogodi, mamce treba odbacivati dvadesetak metara lijevo ili desno od mjesta gdje je sopa ulovljena.

Kao i kod ostalih vegetarijanki, crijeva sope su višestruko duža nego kod ribe mesoždera iste dužine. A kako je sadržaj njene utrobe lako i brzo kvarljiv, a njeno meso iznimno nježno, isto se događa i s njim. Ako slučajno ostane neko vrijeme na suncu neočišćena, meso joj toliko omekša da se pretvori u žitku kašu vrlo lošeg mirisa i okusa. Zato je ulovljenu sopu preporučljivo odmah usmrtiti i očistiti. Osim iznutrice, očistiti i guljenjem odstraniti treba i crnu kožicu s unutrašnje strane trbušne šupljine, koja je gorka i takvim čini okolno meso.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019