Prikazujem sadržaj po oznakama: sveti vlaho

Misu na Gorici sv. Vlaha posljednjeg dana Feste svetoga Vlaha danas je predvodio novi dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Koncelebrirali su župnik domaćin don Robert Ćibarić i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa fra Miljenko Vrabec, a u pratnji su bili ovogodišnji festanjuli Teo Grbić i Toni Cvjetković.

Na početku mise mons. Glasnović je kazao kako se danas u Crkvi slavi Dan života te potaknuo vjernike da promisle o daru i o danu života.

- Sv. Vlaho nam je više od putokaza. On je mučenik, svjedok, da i mi ostvarujemo svetost u ovom vremenu i u ovom društvu, da ostvarujemo neprolazne vrijednosti. poručio je između ostalog dubrovački biskup.

Razmišljajući o tome koje su odrednice mučeništva i svetosti i što je to što poručuje sv. Vlaho, dubrovački biskup je kazao kako je mučenik znak najveće ljubavi, svjedok koji nasljeduje Krista sve do darivanja vlastita života da potvrdi istinitost evanđelja.

U tom kontekstu razumijevanja mučeništva u Crkvi biskup je kazao:
- Bez Crkve nema mučeništva. Mučenici imaju u potpunosti udjela u naravi Crkve koja ima u sebi utisnut lik Kristov. Mučenik ne umire za sama sebe nego zato što pred onima koji ga progone hoće posvjedočiti svoju vjeru u Uskrsloga kao zadnju istinu o smislu postojanja. Budući da je Isus svoju ljubav očitovao tako da je za nas položio život nitko nema veće ljubavi od onoga koji polaže svoj život za Isusa i za braću svoju. Čuli smo sv. Pavla: Ta on ni svog Sina nije poštedio nego ga je za sve nas predao.

Pojasnio je i kako je svecu jedini cilj učiniti dobro čovjeku, u tome je Božja slava koja je krajnji cilj života jednog sveca.

- Sveci nas vole, oni se za nas brinu, oni nas štite, oni nas oslobađaju i liječe, oni nas zagovaraju, uvijek su na našoj strani. Živio sv. Vlaho! - zaključio je mons. Glasnović.

Pjesmom su misu animirali Zbor mladih župe sv. Mihajla pod vodstvom Jelene Erić  i klapa Kaše, a vjernici ove župe čitali su misna čitanja i molitvu vjernika. Prije početka mise pristigli barjaci naklonom ili izvijanjem pozdravili su Parčevu crkvu na Gorici, a ispred crkve se okupio veći broj hodočasnika među kojima su tradicionalno bili Bratovština festanjula, Gradska glazba Dubrovnik i Dubrovački trombunjeri.

Župnik Ćibarić je na kraju poželio novom biskupu još jednom dobrodošlicu u biskupiju kao i u njihovu u župu sv. Mihajla gdje je predvodio ovu prvu misu među vjerničkim pukom te mu uručio prigodni dar. Nakon mise vjernici su mogli primiti blagoslov grla.

dpp

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Dragi štovatelji svetoga Vlaha u domovini i inozemstvu, poštovani pomorci, draga braćo i sestre!

„Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni” (Ps 126, 3) jer i ove godine možemo zajedno biti i u našemu Gradu prigrliti sve one koji će pohrliti na Festu iz mnogih krajeva ili se vratiti, makar taj dan, svome domu. Vjera u Krista stvara novu obitelj, povezuje sve ljude vezom kršćanske ljubavi. U Kristu nismo tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani smo svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka (usp. Ef 2, 19-22), na temelju mučenika, našega Parca sv. Vlaha i tolikih svjedoka koji su pronijeli glas o Gradu i biskupiji živeći vrijednost slobode koja se ne prodaje ni za sve blago svijeta.

Čestitam svim njegovim štovateljima Festu i visoku obljetnicu, čestitam „dan ki dohodi jednom nami na godište” i tako već 1050 godina. Čestitam i imendan onima koji nose Svečevo ime.

Sv. Vlaho ime je koje sam, uz ime Isus, u posljednje vrijeme najviše puta izgovorio ili napisao. Pitam se koliko je samo puta to ime bilo izgovoreno, zazivano tijekom 1050 godina proslave Feste našega Parca. Imenom se identificiramo, prepoznajemo. Bog nas sve poznaje po imenu i upisao nas je u dlan svoje ruke. Bog je po zagovoru sv. Vlaha naše pređe, koji su zazivali njegovo ime, sačuvao u vjeri, nadi i ljubavi. Živjeli su istinske vrijednosti, nisu nikada izgubili osjećaj da su ljubljeni od Isusa Krista i sv. Vlaha i tu su ljubav dijelili drugima. Mjera ljubavi je ljubav bez mjere. Nosili su i križ svojega života, plovili po olujnim morima, ali su uvijek ostali vjerni Kristu i sv. Vlahu.

Vrijeme u kojem živimo izazovno je i zahtjevno. Vlahovo je bilo možda i više pa je ipak ispunio svoj život, odgovorio na Kristov poziv ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Sv. Vlaho uspio je u životu, ostvario se kao čovjek. Bio je liječnik, bio je biskup, bio je kao i njegov Učitelj i Gospodin Isus Krist – čovjek za druge. Sv. Vlaho ujedinjuje, on ne dijeli, on nas sve nosi u ruci, sve zajedno kao jedno tijelo. Udovi smo Kristova tijela, i ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi (1 Kor 12, 26). Radujmo se danas zajedno s našim sv. Vlahom. Mislimo na sve one koji su među nama potrebni Božje i ljudske blizine, ohrabrenja i pomoći.

Ako te muči patnja ili Božja šutnja, zazovi Vlaha. On nam kaže da najvažnije ime u našem životu bude Isus. Neka nam ništa ne bude važnije od Krista.

Nalazimo se u Godini Obitelj – radost ljubavi. Obitelj je konkretna stvarnost koja nam pomaže da vidimo kakva je Božja ljubav. Božja ljubav i Vlahova ljubav prema nama ne mijenjaju se. Što se treba promijeniti? Ja se trebam promijeniti. Ja se trebam obratiti kako bi se promijenio negativan demografski trend, kako bi se poboljšali međuljudski odnosi, kako bi se izgrađivali mostovi, kako bismo zajedno hodali jer to znači Sinoda na koju nas Crkva poziva.

Sv. Vlaho je svetac jer je povjerovao Kristu i dopustio da ga Krist mijenja. Budimo i mi hrabri i ustrajni. Ako se otvorimo milosti Božjoj i istinski nasljedujemo Kristov put i našega Parca, bit ćemo svi Vlahovi ljudi.

Dragi štovatelji i ljudi dobre volje, neka vas sve Gospodin blagoslovi svakim dobrom gdje god bili, a sveti Vlaho vam bio zagovornik.

Živio sv. Vlaho!
+ Roko Glasnović
dubrovački biskup

Objavljeno u Aktualno
Nedjelja, 04 Srpanj 2021 13:02

U ponedjeljak se slavi blagdan Ruke sv. Vlaha

Blagdan Ruke sv. Vlaha proslavit će se u ponedjeljak, 5. srpnja u zbornoj crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku. Svečano euharistijsko slavlje predvodit će rektor crkve sv. Vlaha don Hrvoje Katušić.
 
Proslava započinje u 18 sati procesijom iz katedrale s moćima lijeve ruke sv. Vlaha do Parčeve crkve gdje će se slaviti svečana euharistija. Nakon mise moći će biti vraćene u katedralni moćnik, gdje se čuvaju.
 
Blagdan ruke sv. Vlaha veže se uz 1346. godinu kada je pučanin Toma Vicijan pribavio moći lijeve Parčeve ruke, a Republika je već sljedeće godine taj datum proglasila državnim blagdanom. U narodu se ovaj blagdan često naziva i „ljetni” sv. Vlaho te se slavi skromnije nego onaj glavni, „zimski”.

dpp

Objavljeno u Aktualno

Osim blagdana sv. Vlaha u veljači i blagdana Ruke sv. Vlaha u srpnju koji se slave i danas, stari su Dubrovčani u čast svoga Parca imali još jedan svetački dan. Naime, sve do iza Drugoga svjetskoga rata na dan 25. svibnja u Dubrovniku se obilježavao spomendan pod nazivom Obrana svetoga Vlaha (latinski: Patrocinium Sancti Blasii). Povod za uvođenje toga spomendana bio je požar stare crkve sv. Vlaha koja je bila izgrađena u 14. stoljeću na istome mjestu gdje se nalazi i današnja crkva.

Tim povodom rektor crkve sv. Vlaha u Dubrovniku don Hrvoje Katušić danas u 17 sati slavit će misu u zbornoj crkvi sv. Vlaha.

Nakon katastrofalnoga potresa 6. travnja 1667. godine stara romaničko-gotička sv. Vlaha bila je popravljena 1670. godine te je preuzela funkciju katedrale koja je u strašnome potresu bila srušena.

No, u noći između 24. i 25. svibnja 1706. (na drugi dan blagdana Duhova) u požaru izazvanom nepažnjom izgorjela je ta stara crkva sv. Vlaha. Građevina je, osim sakristije, bila gotovo sasvim uništena, a od predmeta je od vatre sačuvan jedino srebreni pozlaćeni kip sv. Vlaha s detaljnim modelom grada u ruci (koji se u današnjoj crkvi nalazi na glavnom oltaru). U spomen na taj događaj, a iz zahvalnosti sv. Vlahu što se požar nije proširio na okolne kuće i ostatak grada, već 1707. ustanovljen je spomendan Obrane Sv. Vlaha. Običaj je bio da se osim svečane mise toga dana u crkvi izloži i Presveti Oltarski Sakrament kao i neka od relikvija sv. Vlaha.

Fascinantno je da je dubrovački Senat, usprkos žalosti za uništenom svetinjom, već drugoga dana nakon požara stare crkve donio odluku da se gradi nova, sadašnja barokna crkva gradskoga zaštitnika i to “na način da bude izrađena veličajnošću kao što to traži naša jedinstvena odanost i zahvalnost spram našega najvećeg dobročinitelja i zaštitnika.” Istodobno je određeno da funkciju katedralne crkve privremeno preuzme crkva Rozarijo preko puta dominikanskoga samostana, a da funkciju crkve sv. Vlaha preuzme crkva sv. Nikole na Prijekomu.

O tome događaju povjesničar i festanjuo Antun Vučetić (1845.-1931.) u svojoj knjizi „Sveti Vlaho u Dubrovniku“ objavljenoj 1924. godine to opisuje na sljedeći način: „Ova [stara] crkva sv. Vlaha bijaše u arhitekturi slična prijašnjoj stônoj crkvi Gospe Velike, koju poruši veliki potres 1667. godine, a naprotiv taj potres prištedi hram sv. Vlaha, iako ga nešto ošteti. Hram svečev bi u kratko vrijeme popravljen i zamjenjivaše Gospu sve do prvih godina XVIII. vijeka. Ali 24. maja 1706. godine u ponedjenik Rusalja (Duhova) obnoć nastade s nepažnje u gašenju svijeća strašan požar, koji sve uništi u crkvi i rastopi sve zlato i srebro. Pripovijedaju, da jedan hrabar i bogoljuban građanin, Kristo Dragi, usrnu tri puta u sred žestokih plamena, da bi spasio srebrni kip sv. Vlaha sa velikog otara, ali zaman; vatra ga svaki put prisili da bježi. Na svačije čudo ipak kip [nakon požara] ostade neozleđen. Tada Dubrovčani odlučiše zgraditi opet na istomu mjestu nov hram sv. Vlahu, ali prostraniji od prvoga, zato bi razvaljena Luža, a na njenu prostoru proširen novi hram. Godine 1707. arćibiskup Toma Skoti [Tommaso Antonio Scoti] postavi kamen temeljac u nazočnosti kneza i vijeća sjajnom svečanosti i pucanjem velikih pušaka. Gradnjom je upravljao Marino Gropelli [1662.-1728.] iz Mletaka, a bi dovršen 1715. i crkva [na blagdan Ruke sv. Vlaha 5. srpnja 1715.] otvorena službi Božjoj.“

iv

Objavljeno u Aktualno
Nedjelja, 07 Veljača 2021 15:34

Zatvorena je 1049. Festa svetoga Vlaha

Zatvorena je 1049. Festa svetoga Vlaha. Ceremonija zatvaranja tradicionalno je započela okupljanjem festanjula, barjaktara s barjacima i trombunjera ispred crkve Sv. Vlaha, ove godine zbog epidemioloških mjera u nešto manjem broju. Potom se u procesiji krenulo prema Gorici sv. Vlaha gdje je održana sveta misa. Misno slavlje predvodio je dominikanac fra Mihovil Žuljević - Mikas, župnik župe Svetog Križa u Gružu.
 
Nakon mise, procesija je ponovno krenula nazad prema Gradu. Barjaci su se poklonili pred parčevom crkvom, a prisutnima se obratio rektor crkve sv. Vlaha don Hrvoje Katušić.

Potom su festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić spustili barjak sv. Vlaha sa standala ispred parčeve crkve uz pjevanje Himne sv. Vlahu, čime je zatvorena još jedna Festa.

dpp

Objavljeno u Aktualno

Svečano je jutros bilo ispred crkve sv. Vlaha na Gorici u Dubrovniku gdje su se na otvorenom i uz poštivanje epidemioloških mjera okupili štovatelji sv. Vlaha kako bi, kako to tradicija nalaže, posljednjeg dana feste iz Grada pošli na Goricu slaviti euharistiju, a nakon Gorice vratili se u Grad i u podne sudjelovali na zatvaranju Parčevog slavlja. Misu na Gorici predslavio je fr. Mihovil Žuljević-Mikas, župnik župe Svetog Križa u Gružu. Prije početka mise gradski barjaci pozdravili su povijanjem Parčevu crkvu, a nakon mise vjernici koji to nisu učinili mogli su se grličati.
 
Pročitano evanđelje govori o jednom od najžilavijih čovjekovih neprijatelja, a taj neprijatelj zove se strah, kazao je propovjednik opisavši strah, uz ostalo, kao nešto što sputava i ograničava, uznemiruje, potpuno razoružava čovjeka te ga može dovesti do očaja i beznađa.
 
Spomenuo je i kako se u ovom vremenu nalazimo u toj atmosferi straha uzrokovanog što pandemijom, što potresom. Postoje razne vrste strahova, nastavio je nabrajati gruški župnik, a i svaka osoba ima svoje osobne strahove, od neuspjeha, napuštenosti, od neprihvaćanja, od vlastite prošlosti, od pogrešaka koje smo učinili, od obzira, tuđih prosudbi i pretpostavki…
 
Najveći strah koji čovjek ima je strah od budućnosti, ustvrdio je župnik Žuljević-Mikas. „Ona je uvijek ona nepoznanica s bezbroj različitih scenarija koji unatoč svim našim naporima, volji i vještinama življenja često izmiču našim kontrolama.“
 
Nastavljajući svoje promišljanje gruški župnik je kazao kako se onda čovjek s pravom može i mora zapitati postoji li sudbina, jesmo li predodređeni za nešto unatoč našoj volji i željama. Ilustrirao je situaciju sažetkom onoga što se čita u medijima, a iz čega se vide brojne životne nepravde poput toga da lopovi i ubojice često prolaze nekažnjeno, a najčešće stradaju nevini i sl..
 
Sa sumnjom raste i strah, te dolazi do nepovjerenja u ljude i naše vlastite mogućnosti, pa onda i do nepovjerenja u Boga. „Pitamo se onda gdje je taj Bog o kojem toliko slušamo svake nedjelje, o njegovoj silnoj ljubavi za nas, zašto taj Bog ne reagira, zašto ne učini nešto“, kazao je propovjednik te odgovor ponudio na temelju pročitanog evanđeoskog teksta.
 
Isus svoje učenike ohrabruje svjestan svih teškoća s kojime će se susretati i kaže im da se ne boje. Isus im to govori kao Bog koji je čovjekom postao i sam proživio strah. On se, kao svaki čovjek, užasavao spoznaje kako će biti ubijen, no taj strah je nadvladao pouzdanjem u volju nebeskog Oca.
 
U tome je veličina Isusovih riječi, ustvrdio je propovjednik. Isus te riječi nije tek izgovorio nego i proživio i dokazao ih „kao uspješan recept za svakog onoga koji se zove njegovim imenom“. Spomenuo je i Božju brigu za svakog čovjeka pojedinačno, što čovjeku može zvučati nevjerojatno i apstraktno.
 
„'Ne bojte se!' Teške su to riječi za provariti i prihvatiti. Isus je pokazao kako pouzdanje u Božju providnost vodi nadvladavanju straha, nadvladavanju progonstva, nadvladavanju nepravde i u konačnici nadvladavanju same smrti“, istaknuo je predvoditelj slavlja i nastavio: „To je, nasljedujući Isusov primjer, pokazao i naš parac sv. Vlaho kad je za vrijeme Licinijeva progona podnio mučeništvo za vjeru u Isusa Krista. Oni koji ubijaju tijelo duše ne mogu ubiti. Konačni gospodari života i smrti nisu oni nego je to Bog u kojega poput sv. Vlaha trebamo staviti svoje pouzdanje, da će našu vjernost nagraditi vječnom srećom kada se jednom nađemo pred njegovim milosrdnim licem.“
 
Propovjednik je naveo i riječi o snazi optimizma njemačkog teologa Dietricha Bonhoeffera, iz nacističkog zatvora dok je čekao pogubljenje: „Optimizam je životna snaga da se nadamo tamo gdje se drugi predaju sudbini, snaga da idemo dalje kada se čini da je sve pošlo po zlu, snaga da podnosimo udarce, snaga koja nikada ne prepušta budućnost protivniku nego je uvijek na sebe preuzima.“
 
Na kraju je potaknuo sve štovatelje sv. Vlaha da im svečev primjer bude poticaj za život u slobodi i bez okova straha, da daju sve od sebe da bi u njima zavladao kristoliki optimizam koji će buditi radost i u njima i onima oko njih.
 
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor župe sv. Mihajla, župe na čijem području se nalazi ova crkva. Čitatelji na misi bili su: Gordana Gavrilica, Blaženka Bračun i Sandra Kapetanović, dok je psalam otpjevala Sanja Čorak. Evanđelje je navijestio dugogodišnji rektor zborne crkve sv. Vlaha u Gradu mons. Toma Lučić, sada umirovljeni svećenik.
 
Župnik župe sv. Mihajla don Robert Ćibarić izrekao je riječi zahvalnosti svim sudionicima slavlja na Gorici sv. Vlaha. Na misi su sudjelovali i članovi Bratovštine festanjula među kojima i ovogodišnji festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić, te Dubrovački trombunjeri. Misi na Gorici nazočili su i predstavnici gradske i županijske vlasti.
 
Crkva sv. Vlaha na Gorici spominje se još u 13. stoljeću, a sadašnja crkva izgrađena je u 19. stoljeću te je doživjela više obnova. Nakon posljednje obnove crkva i oltar su blagoslovljeni prije deset godina, 2011. godine, upravo na proslavi sv. Vlaha na Gorici.
 
A.T./Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Svečana večernja misa u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike moljena je 2.veljače uoči svetkovine zaštitnika Dubrovačke biskupije I Grada Dubrovnika sv. Vlaha. Predsjedatelj slavlja bio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić a suslavili su gosti nad/biskupi, predstavnik kanonika Stolnog kaptola te drugi svećenici i redovnici. Zbog epidemioloških mjera svih njih je bio u manjem broju nego je to redovito. Prigodni nagovor održao je propovjednik trodnevlja don Ivica Huljev, biskupski vikar za otok Brač.
 
Nagovor je vikar Huljev započeo spominjuću se pročitanih riječi svetoga Pavla. U Pavlovim riječima nema ni gorčine ni osude, u njima slutimo da Pavao živi onako kako vjeruje, kazao je. Pavao zna da ga nikakve tjeskobe ni progonstva ne mogu odvojiti od uskrslog Krista .Pavlu je ljubav Kristova izvor sigurnosti u svim nevoljama. Pavlove su nam riječi ohrabrenje da se nitko ni u današnjem vremenu ne može izvlačiti na vrijeme, tegobe, na mučnine vremena. One su nam snaga da se i danas ohrabrimo i da nam ne klone duh i da kao Božji narod pred sobom imamo mjeru ljubavi raspetog Gospodina, kazao je vikar Huljev.
 
Ta ljubav Kristova o kojoj svjedoči Pavao ostvarila je u mučenicima pobjedu ljubavi jer su Kristovi mučenici ušli u smrt svjedočeći evanđelje dobrote, pobjedu ljubavi do kraja. U njima u svjetlu uskrsnuća vidimo trajan primjer života koji nas potiče na obraćenje. Mučenici nas pozivaju da u toj istoj Božjoj riječi hranimo sebe i hrabrimo jedni druge, da zasučemo rukave i nosimo bremena jedni drugih. Mučenici umiru od mača ali mučenici ne nose mač u ruci. Mučenici ne protestiraju protiv opredjeljenja drugih, drugačijih. Mučenici s molitvom i opraštanjem ulaze u smrt, mučenici pate zbog drugih a drugima ne nanose patnju.
 
Stoga ih molimo u zajedništvu sa svetim Vlahom da nam pomognu svojim zagovorom u sadašnjem vremenu kriza, izazova, i tjeskoba da se u nama rasplamsa strast za Kristom. Molimo zagovor svetih mučenika da nas snaga Svetoga Duha osnaži da se ne povodimo za prorocima propasti koji guše nadu, satiru evanđeoski pogled na svijet.
 
Zloguci proroci propasti i straha, tjeskobe i poganske slike boga nikada ne mogu biti put misijske preobrazbe Crkve, Crkve koja se trajno obnavlja krvlju mučenika. Crkve koja nas iznutra hrani otajstvima vjere, koja je pozvana svakoga dana u svakome od nas u vjernosti Kristu odricati se zavodljive iluzije da smo sami sebi dovoljni te je dovoljna neka samodostatna Crkva. Odricati se svakoga dana iluzije da je put vjere put u prošlost. Bog ne dolazi iz prošlosti s nama jer i novu nadu uvijek očekujemo iz sutrašnjice.
 
Lik svetoga Vlaha na mirima ovog drevnog Grada lik je pastira. Pastir koji pokazuje ono što u srcu nosi na ruci je Grad u blizini srca. Svetac jer je Kristov ne može drugačije a da ne nosi i čuva Grad. Sebe je vezao uz Grad. Sudbina Grada je u njegovim rukama. Slika je to istine koju vidimo očima vjere koja nam otkriva smisao kršćanskog poziva. Biti u svijetu ali ne od svijeta. To je govor pretočen u kamen o kršćanima koji su prvi pozvani voljeti Grad, zauzimati se za grad, ne samo ovaj, biti u njemu i projektima pokazati da vole Grad. Nije Parac neutralan prema Gradu. Nema neutralnih svetaca. Njihovo biti je u potpunosti iz ljubavi Božje za druge.
 
Zato smo i mi kao Kršćani pozvani pomoći da se Crkva utjelovi u konkretnim prilikama Grada. Crkva se ne može utjeloviti u društvu ako se samo svede na folklornu pratnju svjetovnih slavlja ili se svede samo na individualnu pobožnost. Ako vjera ne prožima cijelo biće kao što je prožela život svetoga Vlaha, ona ne stvara zajednicu vjernika. Oni se prepoznaju ne po barjacima nego ako nose bremena jedni drugih. Ako ljube grad, žive za grad i prihvaćaju razlike Kristovom ljubavlju.
 
U snazi Pavlovih riječi da nas nikakva nevolja ne može odvojiti od Krista i u ozračju nedavnih riječi pape Franje mi koji smo vjerni mučeničkoj smrti tolikih svjedoka vjere i prolivenoj krvi sv. Vlaha združeni bogatom naslijeđem vjere i kulture i znanosti, ponizno pred Bogom molimo da nam ni duh ni slovo Drugog vatikanskog sabora ne bi postali teret nego siguran kompas u plovidbi našim vremenom jer su radost i tjeskoba današnjeg vremena ujedno radost i tjeskoba nas Kristovih učenika.
 
Slaviti mučenike, slaviti svetoga Vlaha to duboko znači izručiti srce evanđelju, izložiti se Bogu i skriti se od svjetala različitih reflektora, to je jedini mogući put da iznova uđe evanđelje u Grad, zaključio je propovijednik.
 
Na kraju je mons. Uzinić zahvalio don Ivicu Huljevu predvoditelju trodnevnice, na lijepim mislima kojima nas je ovih dana obogatio, osobito aktivnim poticajima koji nam neće dozvoliti da se začahurimo u prošlosti nego da odgovorimo kao kršćani na izazove trenutka u kojemu živimo. Pozdravio je i goste splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Marina Barišića, splitsko-makarskog nadbiskupa koadjutora mons. Dražen Kutleša te apostolskog upravitelja Hvarske biskupije mostarskog-duvanjskog biskupa mons. Petra Palića te istaknuo da mu je drago što su i večeras s nama. Čestitao je novoizabranom rektoru don Hrvoju Katušiću i festanjulima Ivici Đurđević-Tomašu i Ivici Vrliću. Apostolski upravitelj zahvalio je i svima prisutnima u katedrali i onima koji su pratili večernju putem interneta radi epidemioloških razloga. Zahvalio je svima koji su pomagali i katedralnom zboru pod ravnanjem Maje Marušić.
 
Iz epidemioloških razloga tradicionalni koncert nakon večernje ove godine se nije održao.
 
Jelica Gjenero
Fotografije: Tea Kuzek
Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno
Srijeda, 03 Veljača 2021 10:38

Uz Festu sv. Vlaha položeni i vijenci na Boninovu

Povodom proslave Dana Grada i Feste sv. Vlaha gradonačelnik Mato Franković, zamjenice gradonačelnika Jelka Tepšić i Orlanda Tokić te Predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica položili su jučer vijence i zapalili svijeće kod Spomen križa na Groblju Boninovo odavši na taj način počast svim stradalim braniteljima i civilima našeg Grada.
 
Prigodnu molitvu kao znak sjećanja na sve preminule prevodio je don Ante Burić, župnik crkve sv. Petra, istaknuvši kako je hrabrost i žrtva poginulih branitelja zauvijek utkana u slobodu Grada i Domovine.
 
Vijence su također položili i predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, MUP-a, Udruge roditelja poginulih branitelja, Udruge udovica poginulih branitelja te ostalih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

dpp

Objavljeno u Aktualno

U povodu Feste sv. Vlaha i Dana Grada gradonačelnik Mato Franković uputio je čestitku građanima. Tekst čestitke donosimo u nastavku:

Drage Dubrovkinje i Dubrovčani, našega zaštitnika svetoga Vlaha i ove godine, po 1049. put, primamo u naša srca. I u ovim izazovnim vremenima čuvamo našu tradiciju, prilagođavajući je vremenu i okolnostima. Ali koliko god se sve oko nas mijenja jedna stvar ostaje nepromijenjena, a to je da našeg parca čuvamo tamo gdje je najvažnije - u našim srcima jer to je i stvarno mjesto njegovog štovanja.

Svjesni smo da ovogodišnja Festa ne može biti proslavljena u svom punom sjaju no unatoč tome nastojmo zajedno, gdje god bili, uzdignuti svoja srca Parcu, utječući se trajno pod njegov zagovor. Jer vremena se mijenjaju, godine i stoljeća neumoljivo prolaze, ali sveti Vlaho čvrsto stoji uz svoj Grad.

Uz želju da se na idućoj Festi okupimo svi zajedno u našem Gradu, drage gospođe i gospari, u ime Grada Dubrovnika i svoje osobno, od srca Vam čestitam Dan Grada i blagdan svetoga Vlaha. Moćni zagovor našeg Parca neka nas uvijek prati!

Živio sveti Vlaho!

Gradonačelnik Dubrovnika
Mato Franković

Objavljeno u Aktualno
Utorak, 02 Veljača 2021 17:51

Otvorena je 1049. Festa svetoga Vlaha

Podizanjem svečeva barjaka uz zvuke himne „Čuj, sveti Vlaho naš“ započela je 1049. Festa svetoga Vlaha. Barjak su inače podigli novi stari festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić. Festa je inače ove godine zbog epidemioloških mjera otvorena uz prisustvo znatno manjeg broja vjernika nego inače. Na novo normalno u kojem dočekujemo i slavimo ovogodišnju Festu osvrnuo se i riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj dubrovačke biskupije monsinjor Mate Uzinić.

- Dok vama koji nas pratite putem medija nedostaje fizička prisutnost i zajedništvo okupljenih na ovom prostoru, nama nedostajete vi, vaša fizička prisutnost, ali vjerujem da i jedni i drugi u ovim okolnostima možemo osjetiti snažnu duhovnu povezanost i zajedništvo, kako jedni s s drugima i svih nas zajedno s dragim nam svecem, našim svetim Vlahom. Iako nas novo normalno koje jako dugo živino i od kojega smo se svi pomalo umorili, drži u iščekivanju povratka starom normalnom kojemu se nadamo da će dogoditi što prije, vrijeme nije stalo. - kazao je između ostalog msgr. Uzinić.

Rektor crkve svetoga Vlaha don Hrvoje Katušić pročitao je čestitke koje su i ove godine uz Festu svetoga Vlaha pristigle iz svih krajeva svijeta dok je msgr. Mate Uzinić pustio golubice.

Svetu misu ispred dubrovačke Katedrale sutra će na dan svetkovine svetoga Vlaha predvoditi riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj dubrovačke biskupije mate Uzinić.

N. Metković

Objavljeno u Aktualno
Stranica 1 od 6

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019