Prikazujem sadržaj po oznakama: trlja

U ovo najhladnije doba godine među ribama koje se uspješno udicom mogu loviti u priobalju su i trlje od kamena te blatarica. Ove od gurmana iznimno cijenjene ribe najčešće su slučajna lovina sportsko - rekreativnih udičara. No, uz dobro poznavanje terena, upornost i s posebnim priborima i tehnikama, moguće ih je i ciljano loviti.

Posebno je atraktivan, na našem dijelu Jadran skoro nepoznat način lova blatarice „oranjem“. Ova tehnika omogućava pretraživanje i vrlo je učinkovita i jednostavna - olovnica se lagano povlači po dnu tako da podiže oblačiće čestica što izaziva pozornost blatarice koja iz iskustva zna da su u mulju crvići i račići, pa se hrani prekopavanjem dna.

Znači, ova se tehnika može prakticirati samo na mekanom, muljevitom i pjeskovitom dnu. Za razliku od klasičnog lova na dnu, čekanjem, ribolov „oranjem“ je vrlo aktivan i u njemu se pribor, najbolje na štapu, skoro uvijek drži u ruci. U načelu, povlači se pola do metar, načini pauza od pola do minute pa sve ponavlja.

Olovnica mora ostavljati trag, brazdu u dnu, pri čekanju struna mora biti zategnuta kako bi se mogao osjetiti dodir ribe s mamcem i dati kontra. Loviti se mora što osjetljivim štapom kako bi se osjetili lagani dodiri ove male i mirne ribe.

Preporučuje se „beach“, „beach ledgering“ ili „surfcasting“ štap težine bacanja 60 do 120 grama na kome je lagana „surfcasting“ rola veličine 3000 ili 4000. Komplet treba biti što lakši jer se uglavnom drži u ruci, iako ga je moguće povremeno stavit na oslonac, jednonogi ili tronogi.

Završnjak, sistem za ovakav ribolov je vrlo jednostavne konstrukcije - čini ga relativno kratki privez (primula, pjok) od 70-tak centimetara tako da mamac bude relativno blizu olovnice čije će kopanje privući pozornost ribe.
Privez se mora izraditi od FC, fluorougljične strune promjera 0,16 do 0,20 mm. Tako fina struna osigurava sigurnu nevidljivost, a trlja nije teža od kilograma pa je beskorisno koristiti deblju. Privez se postavlja na samu ili malo poviše kraja osnovne strune, što također doprinosi njegovoj nevidljivosti. Spoj je najbolje izvesti najmanjom vrtilicom koja omogućava savršenu pokretljivosti olovnice, a što će omogućiti izbjegavanje svih problema pri povlačenju. Vrtilicu je najbolje postaviti između dvije mikro perlice, koje poboljšavaju pokretljivost pribora, a koje su fiksirane između dva lažna čvora.

Udica na kraju priveza mora biti što tanje kako bi što manje oštetila crva, najprikladnijeg mamca, ali i osjetljive usne trnje. S obzirom na veličini usta trlje, dovoljna je udica veličine 8 do 10 po Mustad skali za udice oblika „Aberdeen“, kakve su, uz one oblika „Crystal“, najprimjerenije.
Olovnica za ovakav lov može imati razne oblike, ali je najbolja ona oblika poznatog kao kopito, koji uvijek stoji uspravno i vrlo teško zapinje za eventualno kamenje ili koje druge prepreke na dnu. Njegov posebni oblik omogućava mu klizanje po mekanoj podlozi i podizanje oblačića. Olovnica se na pribor spaja pomoću kopče, što doprinosi smanjenju problema pri odbacivanju i privlačenju.

Unatoč maloj veličini trlja snažno reagira i poseže za prilično velikim mamcima. Treba je oprezno i lagano izvlačiti jer ima nježne usne - prebrzo i naglo potezanje može uzrokovati njihovo pucanje. Poput cipola i ovčice, s kojima često dijeli stanište, trlja je društvena riba - živi u jatima pa gdje se ulovi prva treba potražiti i ostale.