Prikazujem sadržaj po oznakama: uskrsna poruka

Ljubljena braćo i sestre!

Rođenje i smrt su najveća iskustva i najizazovnije činjenice života svakog čovjeka. Cijela povijest okružena je smrću, danas je to posebno naglašeno; bolesti i ratovi pogubno siju smrt. Pokušavamo izgraditi svijet bez Boga, a to uvijek završava protiv čovjeka. Kao da nije moguće zaobići svijet nepravdi, trpljenja, grijeha. Sve na svijetu prolazi i čini nam se kao da dolazi kraj, kao da smo pobijeđeni.

I danas su suvremene i u našim srcima odjekuju riječi iz prvih kršćanskih vremena i velikih kršćanskih mislilaca sveta života: „Moja je zemaljska želja razapeta; (…) u meni živa voda romoni i kaže mi: 'Dođi k Ocu!' Želim vidjeti Boga; a da ga vidim, moram umrijeti. Ja ne umirem, ulazim u život“ (KKC, 1011).

„Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24, 5-6). Raspeti nije ostao u smrti, nego je nakon tri dana uskrsnuo.

Uskrsnuće je pobjeda vjere, nade i ljubavi, pobjeda nad smrću, strahom, mržnjom, sebičnošću i svakim zlom i grijehom.

Po krštenju i sakramentima, po vjeri, nadi i ljubavi, po obraćenju, po djelima milosrđa ulazimo u Kristovu novost života i sjedinjujemo se s Njime. „Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti” (2 Tim 2,11). Ako s njime trpimo s njime ćemo i kraljevati. Ta nada počiva na Božjim obećanjima koja su se ostvarila.

Malo je prave i duboke radosti u našem životu, u međuljudskim odnosima, u svijetu. Ondje gdje nema Boga stradava i čovjek, ondje nema ni te izvorne radosti. Nema ni prave slobode. Bog je razveselitelj čovjeka koji čini da prijeđemo iz smrti u život.

Uskrsli Krist želi da mu povjerujemo i primimo ga iskreno, očišćene duše i otvorena srca, da budemo dionici djela njegove muke, smrti i uskrsnuća, djela spasenja onoga što je najvažnije na svijetu, spasenja čovjeka u svakome od nas i čovjeka u svijetu u kojem živimo.

Krist koji je ustao od mrtvih temelj je naše vjere. Koliko puta smo u euharistiji molili i riječima izrekli: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.“ Kristovo uskrsnuće donosi nam novu radost i svježinu za preobrazbom života. Zaodjenimo se Kristom kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni (usp. Kol 3, 12), a to znači vjerom, nadom i ljubavlju. To vodi ne samo preobrazbi nas samih, već preobrazbi svijeta, kojom se našem gradu i biskupiji daje novo lice koje potpomaže razvoj čovjeka i društva prema logici solidarnosti, dobra, u dubokom poštivanju dostojanstva vlastita svakom čovjeku.

Kada Uskrsnuli pozdravlja svoje apostole, kaže im: 'mir vama'. Molimo za mir u našim srcima, našim obiteljima, našem društvu i u cijelom svijetu. On, Krist, je mir naš. Nastojmo koliko god možemo Kristov mir prenijeti jedni na druge. Nemojmo dopustiti da nas drugi povuku u svoj nemir, nego ih povucimo u svoj mir. Ne dopustimo da nas povuku u svoj mrak, povucimo ih mi u Kristovu svjetlost, u zoru uskrsnuća.

Bog se udostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista. Budimo i mi preobraženi dionici te uskrsne radosti i živimo kršćanski anticipirajući uskrsnuće. Svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

+Roko, biskup

Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, prisjećajući se naših kalendara, planova, izjava koje smo imali na početku ove građanske godine, ne mogu i u nama ne odzvoniti riječi učenika na putu u Emaus: „A mi se nadasmo…“ (Lk 24,21). Proživljavamo u povijesti nezapamćene trenutke, kada se kao živa Crkva nismo u mogućnosti niti na Uskrs susresti u našim crkvama, sudjelovati na euharistijskim slavljima, obredima. Nismo u mogućnosti posjetiti drage nam ljude, prijatelje u njihovim domovima, a neki od nas nisu u mogućnosti niti ovaj najveći kršćanski blagdan provesti u krugu svoje obitelji. Ova situacija nije nas samo fizički ostavila u našim domovima, nego nas je uskratila za radost i osmijeh unučadi, baka i djedova, rodbine i prijatelja. Nalazimo se u situaciji koju nitko od nas nije očekivao i zbog toga osjećamo nesigurnost pred onim sutra. Sve ono što smo planirali, sve naše nade u trenu su se raspršile i većina nas osjeća samo breme nemoći.
 
Zato vam, braćo i sestre, ovog Uskrsa želim probuditi nadu i ponoviti da, koliko god je teško, nismo sami. Prije dvije tisuće godina naš Gospodin, naizgled nemoćan i u bezizlaznoj situaciji, prošao je težinu Velikog petka i dočekao uskrsno jutro kao pobjednik. Njemu se utecimo i Njemu povjerujmo. Budimo ustrajni u nasljedovanju našeg Gospodina. Budni budimo i molimo. Ne dozvolimo da se naša nada pretvori u razočarenje, baš kao što se nakratko pretvorila i u dvojice pomalo zbunjenih Isusovih učenika na putu u Emaus. A njima se to dogodilo jer i molitva može biti bijeg, ako se zaustavlja na ljudskim nadanjima i čežnjama, ne dozvoljavajući Gospodinu da dotakne njihova srca. Dvije su opasnosti u situacijama krize, zatvoriti se u svoj svijet i svoja razočaranja, ili pokušati pobjeći u neke druge svjetove noseći svoja razočarenja sa sobom. Ni jedni ni drugi ne nalaze traženu utjehu i mir.
 
Braćo i sestre, tamo gdje naše ljudske nade dolaze do svog kraja, događa se susret s nadom koju nam donosi uskrsli Gospodin. Zato ne bojmo se odbaciti naša ljudska, prolazna nadanja. Prestanimo naš život krojiti po ovozemaljskim mjerilima uspjeha, prema kojima onda danonoćno jurimo nastojeći imati sve više i više. Dozvolimo da se naš život ostvari u onom najvažnijem što imamo i možemo dati, a to je ljubav i služenje. Jer samo takav život pobjeđuje sve nevolje, a na koncu pobjeđuje i smrt. Bog nas je toliko ljubio, da nam je darovao svoga Sina kako bi se pridružio našoj patnji. Upravo zbog toga što je iskustvo naše ljudske patnje, Isusovo osobno iskustvo, uskrsli Gospodin, našu prizemnu i slabu nadu, ispunja novom nadom, nadom koja se ne zaustavlja na grobu, već mu daje novu perspektivu. Ta nova perspektiva je nada uskrsnuća, onog Isusovog, ali s njim i onog našeg. Na njoj se temelji i iz nje proizlazi naša kršćanska vjera.
 
Uskrsna nada ne mijenja stvarnost, već mijenja nas, omogućavajući nam da postanemo oni koji će mijenjati stvarnost. Uskrsna nada raspaljuje naša srca, budi našu vjeru, osposobljavajući nas za ljubav, za izlazak iz zatvorenosti našeg vlastitog beznađa na putove domišljatih susreta s braćom i sestrama, susreta kojemu metri društvene distance i zidovi naših domova nisu i ne mogu biti prepreka nego izazov. Upravo u ovoj situaciji želi nas pohoditi uskrsnuli Gospodin, kako bi nam donio utjehu i ohrabrenje: „Mir vama! Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Ta ja sam!“ (Lk 24,36.38)
 
Neka nam uskrsna nada probudi uspavanu vjeru, ražari naša srca i osposobi ih za djelotvornu ljubav. Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Mate Uzinić,
dubrovački biskup