Prikazujem sadržaj po oznakama: varalice

Petak, 22 Listopad 2021 19:29

Kako odabrati varalicu za spinanje na olignje

Što se more više hladi to su lignje sve bliže obali pa se i sve bolje love s nje, najuspješnije spinanjem, odbacivanjem i privlačenjem varalice. Najbolje varalicama koje su konstrukcijom i oblikom posve prilagođenim takvom lovu. Te varalice više ili manje vjerno oponašaju oblik kozice, a i najučinkovitije su kad se kreću poput nje. Osmišljene su u Japanu pa ih svi nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lov oliganja spinajnjem, kako s obale tako i s plovila.

Da bi „egi“ varalica dospjela na lovnu dubinu te lignji dala dovoljno, ali ne i previše vremena za vizualnu procjenu njenog položaja, dekora i akcije, važna je brzina tonjenja varalice. Ona u „egingu“, više nego u ostalim načinima lova oliganja čini razliku između uspjeha i neuspjeha.

Brzina tonjenja „egi“, kao i svake varalice, izražava se u sekundama po metru (s/m) i predstavlja vrijeme potrebno da varalica potone 1 m. Znati brzinu tonjenja varalice važno je i kako bi se na vrijeme reagiralo i spriječilo zapinjanje varalice za dno.

„Egi“ varalice po brzini tonjenja mogu se svrstati u nekoliko skupina. Najveću skupinu, srednje brzotonućih, čine varalice koje, ovisno o veličini i obujmu, jedan metar potonu za 3 do 5 sekundi. Teško je točno kazati na kojoj dubini s njima treba loviti jer to ovisi o marki, jačini kurenta, vjetra, itd., ali može se reći da su za lov na 5 do 10 m dubine u normalnim uvjetima. To su najsvestranije „egi“, varalice koja se koriste u većini situacija.

One koji su bliže broj 5 sekundi za metar prilično su spore za lov u normalnim uvjetima. Čim malo zapuše bolje je koristiti one kojima treba dvije do četiri sekunde da potonu metar. Tijekom lova s njima, pri odbačaju treba ostaviti otvoreni preklopnik role, a kad „egi“ udari o dno, treba zatvoriti preklopnik i animirati varalicu.

varaliceolignji221021

Sporotonuće, varalice brzine tonjenja 5,5 do 10, čak do 16,5 sekundi za jedan metar dubine, najprikladnije su za lov nad dnom do 5 m ispod površine te kad su lignje u gornjem sloju i na površini. To se obično događa u trenucima kad je vrlo malo svjetla, na terenima na kojima se ribe i olignji okupljaju kako bi se odmorili, primjerice u lukama i uz šetnice s mjestimičnom obalnom rasvjetom. Takve varalice imaju vrlo prirodne pokrete, koji ih čine vrlo učinkovitima. Nedostatak im je što na njih jako utječu kurenat i vjetar, zbog čega se ne mogu koristiti u nepovoljnim uvjetima jer zbog opuštenosti strune neće biti u mogućnosti otkriti sitne dodire. Preporučljivo ih je animirati manje snažno, ali horizontalno, a ne okomito jer ih ne treba dizati.

Brzotonuće, varalice koje tonu brzinom dvije do tri sekunde po metru, najprikladije su za lov s obale u dubokom moru ili po jakom vjetru i kurentu. One bolje održavaju napetost strune pa je s njima lakše osjetiti dodir s dnom, kao i napad lignje. Ove varalice treba potezati slično kao i srednje brze, samo malo brže i trzati što okomitije, a treba koristiti i za broj veće kako bi im se povećala plovnost.

Za lov s obale u vrlo dubokom području ili po vjetrovitom vremenu, kad manje i lakše nije moguće odbaciti, koriste se vrlo brzo tonuće varalice. Osim toga, takve su posebno dobre za lov iz plovila, do dubina od 25 do 30 metara. Taj se lov obavlja brzim „driftingom“, plutanjem plovila tako da „egi“ zapravo ima vrlo pravocrtnu vodoravnu putanju u tonjenju, pretražujući veliko područje. Taj je „eging“ vrlo sličan onom s obale. Varalice ove skupine su vrlo teške, primjerice, one veličine 3,5 imaju 3 0-ak grama pa mogu dobro poslužiti i umjesto „peškafonda“ u klasičnom lignjolovu skosavanjem iz plovila.

Umjesto brzine tonjenja, neki proizvođači varalice označavaju slovima. Slovom D varalice koje tonu brzinom 2 do 2,8 sskunxe za metar. Slovom B obilježavaju varalice koje tonu brzinom 2,5 do 5 s/m, a slovom S one koje imaju brzinu 8,5 do 16,5 s/m. Da bi ih se lakše prepoznavalo, oznaka im je na vanjskoj olovnici. Kada varalica nema ta slova, niti brojčanu oznaku na pakiranju, najbolje je ne kupovati jer je najčešće upitne kvalitete.

Objavljeno u esPRESSo

S jačim zahlađenjima i jesenskim kišama počeo je period najboljeg lova smuduta, brancina. No, i sada je „kralj priobalja“ na udici prilično rijetko, posebice na varaličarskoj. Međutim, taj način udičarenja, ako ne najučinkovitiji, sigurno je najsportskiji. Osim toga, ta je tehnika udičarenja najplodonosnija baš sada, kada je brancin zbog mira na moru najmanje oprezan, pa se može varaličariti na brojnim pozicijama, praktično svuda uz obalu. Bez obzira gdje se varaličarilo, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor dekora varalice.

Osim što je iznimno oprezan, brancin je i vrlo radoznao. Igrajući na tu kartu, mnogi su ga varaličari pokušavali prevariti raznim neobično i šareno obojenim varalicama. Ali, uglavnom bez većeg uspjeha. No, u najčešćim uvjetima vremena i mora koji pogoduju lovu brancina, a to je zamućeno more, oblačan dan, sumrak, svitanje i noć, pokazalo se da su najučinkovitije varalice izrazito upadljivih boja. Uspjesi su se postizali i s onima narančasto-crvenih leđa i zlatnog trbuha, odnosno dekora oznake FGR u „Rapala“ sistemu označavanja dekora. U opisanim uvjetima podjednako su učinkovite i varalice srebrnastog trbuha i zeleno-žutih leđa (SFC), drečavo zelenih leđa s crnim šarama, drečavo zelenih leđa s crnim šarama i narančastim trbuhom (FT).

Tako dekoriranim varalicama posljednjih su se godina ulovili i trofejni primjerci brancina. Time se udovoljava klasičnom pravilu o odnosu dekora varalice i uvjeta vidljivosti u ribolovu, što je osnova varaličarenja. Međutim, u istim uvjetima uspjeh, čak i bolji, postizao se i varalicama namijenjenim posve suprotnim uvjetima, bistrom moru i vedrom danu. Najučinkovitije su bili „wobleri“, teturavci dekora gavuna, pa oni sa srebrnim tijelima i crni (S), plavim (B) ili zelenim (MN) leđima. Njima uz bok mogu stati i imitacije potočne (TR) te kalifornijske pastrve (RT).

smuduti151021 1

Što se, pak, varalica od mekane plastike tiče, u opisanim uvjetima osim dekora koji oponašaju prirodne uzore, izvrsnim su se pokazale mutno bjeličaste varalice, vrlo dobre transparentne te bijele ili sedefasto-bijele. O upadljivo obojenim mrdavcima nema previše saznanja, jer se rijetko koriste, barem kod nas, a oni koji su to ipak činili nemaju osobito dobrih iskustava.

Nameće se zaključak da u uvjetima slabe vidljivosti boja igra drugorazrednu, a noću vjerojatno nikakvu ulogu u usporedni s akcijom i prezentacijom varalice za lov na brancina. Ipak, preporučuje se loviti varalicama oznake dekora GRF, SFC i B. U uvjetima manje zamućenosti, odnosno veće osvijetljenosti, bolje je rabiti manje upadljive dekore varalica. Takvi su dekori RT, TR, MN i S. Negdje su u sredini između tih skupina umjereno upadljivi dekori poput zlatnog s crnim ili crvenim leđima (G), koji se na moru posebno dobro pokazao u jutarnjim satima. Njemu uz bok je i dekor CW (bakarno-narančasti) te SSD, varalice srebrnih bokova, narančastog trbuha i crnih leđa.

smuduti151021 3

Bez obzira na vrstu, varalice crvene glave i bijelog ili sedefasto-bijelog tijela, poznate „testarose“ odnosno dekora RH, najčešće jamče uspjeh u svim uvjetima vidljivosti.

Iako mnogi tvrde da oči, šare i ostali detalji na varalicama više služe za to da se „ulovi“ ribolovac, a ne brancin, činjenica je da sitni ali uočljivi detalji poboljšava lovnost varalice. Zato je dobro koristiti varalice s velikim očima ili na bokovima nacrtanim isprekidanih crtama ili točkica, odnosno mekane varalice sa „šljokicama“, svjetlucavim listićima u tijelu.

Objavljeno u esPRESSo

Većina naših ribolovaca - varaličara ne lovi metalnim tvorevinama oblika žlice unatoč njihovim brojnim dobrim osobinama kojim nadmašuju i neke od najpopularnijih vrsta varalica.

Najvažnija osobina žlicara je trajnost jer su izrađene od metala, u pravilu nehrđajućih limova. Zbog toga su i teže pa se lakše i dalje odbacuju te dublje rone od plastičnih istih dimenzija. Unatoč tome, njima se može loviti u svim slojevima mora, čak i u plićaku, gdje mnoge popularne vrste nije moguće povlačiti. Najbolja osobina ovih varalica je to što pri povlačenju oponašaju pokrete teško ranjenu ribicu, a važna osobina je i njihova niska cijena.

Žlicama se u gotovo svim slojevima mora gotovo podjednako uspješno love manje - više sve grabljivice, od sitne ukjate i velikog brancina, preko pauka, vrnuta, luca, škarma, orhana do tune. Najbolji se rezultati postižu s modelima dužine 2 - 3 cm pri lovu ukjate „na pola dna“ i iglica ispod same površine mora.

Žlicama dužine 3 - 5 cm pri površini se izuzetno dobro love vrnuti i iglice, nešto dublje širuni, a nad dnom sve vrste pauka.

Modeli žlica dužine 3 do 10 cm koriste se za lov brancina pod površinom mora i „na pola dna“. Najveći modeli, do 15 cm dužine izuzetno su uspješni za dubinsku pendulu zubataca, ali i lampuga.

Modelima dužine 5 do 8 cm pri površini se love brancin i polanda. Orhane je pendulom najbolje loviti žlicama dužine od 4 do 6 cm...

Navedene dužine žlica dane su za tipične i najčešće lovine, no to ne znači da se na neku žlicu neće zakačiti i riba kojoj ta varalica nije bila namijenjena. Tako će žlicu od 3 cm napasti mala ukjata, ali i orhan od 30 kilograma.

ozice040621 3
Kako po veličini, žlice se mogu znatno razlikovati i po obliku. U principu, za lov pri dnu, primjerice zubaca, koriste se žlice izduženog oblika prikazanog crtežom br. 1. Da bi lakše plivale, za povlačenje bliže površini mora koriste se relativno široke žlice (2). Osim toga, sve žlice nemaju ovalni, oblik elipse. Varalice u obliku prizme (3) manjih dimenzija najprimjerenije su za pendulu iznad dna, brzinom od tri čvora, a veće za brzine preko pet čvorova.

Varalice u obliku izduženog bubrega (4) zahtijevaju manje dodatno opterećenje za postizanje najvećih dubina. Posebnu pozornost zaslužuju „S- žlice“ (5). Zahvaljujući obliku, iz profila, slova „S“ one se kroz vodu kreću više gore- dolje, a ne lijevo—desno, kao ostale žlice. Time je uklonjena pojava kod nešto bržeg povlačenja varalice, prestanka izazovnog lelujanja te pojava nekontroliranog i ribama nezanimljivog obrtanja.

ozice040621 2

Za lov na velikim dubinama čak ni težina najtežih žlica uglavnom nije dostatna pa se i pribori s njima moraju dodatno opteretiti. Dodatni uteg uvijek treba postaviti na osnovnu strunu i do nekoliko metara ispred varalice.

Optimalna brzina potezanja žlice u ciljanom lovu je od minimalna dva čvora za lov ukjatu, širuna, brancina, zubaca, licu, pauke i iglice, do pet čvorova pri lovu tuna, lampuga, škarma strijeljke i polande. Žlicare namijenjene vrnutima i orhanima treba vući srednjom brzinom.

U ribolovu „spinningom“, tehnikom varaličarenja s mjesta, nakon što se po odbacivanju spusti na željenu dubinu, žlica se može pokretati lakim trzajima ili kontinuiranim namotavanjem strune. Većina iskusnih varaličara ovaj mamac vodi uz povremene trzaje vrha štapa, dajući tako žlici teturavo kretanje, čime ona oponaša ranjenu i bolesnu ribu, a provocira grabljivice i vizualno, neujednačenim bljeskanjem koje valjda podsjeća na ribicu koja se povremeno izvrće na bok. No, žlicu je moguće voditi i stalnim držanjem vrh štapa u istoj poziciji, a akciju varalice pojačavati povremenim ubrzavanjem, usporavanjem ili potpunim prestankom okretanja ručice role.

Objavljeno u esPRESSo

Ribolovci su oduvijek najradije lovili mekanim varalicama jer su takve u pravilu ribama primamljivije od tvrdih. Poput prirodnih mamaca su manje ili više mekane na dodir te savitljive. Prve su pravljene od gume, ali nisu bile osobito učinkovitije od tvrdih sve dok se netko sredinom prošlog stoljeća nije dosjetio napraviti varalicu od vrlo mekanog i savitljivog gumenog crijeva za podvezivanje ruke pri transfuziji krvi. Tako je nastala varalica koja je i dan danas veoma učinkovita, ali kod nas skoro nepoznata.

Da bi im još više povećali elastičnost, prve su varalice pravili od relativno dugačkih, a tankih crijeva. Zbog toga su one oblikom oponašale jeguljice i iglice, omiljenu hranu svih srednjih i krupnih morskih grabljivica. Sada se proizvode i od još podatnijeg materijala, kao što su mekani PVC, silikon i latex. Tako nove i znatno deblje cjevaste varalice još vjernije oponašaju sinusoidno lelujavo plivanje ranjene ribice što je razlog njihove učinkovitosti.

cjevastevaraliceizrada230421

Konstrukcija cjevastih varalica vrlo je jednostavna pa ih mogu izrađivati i prosječno vješti ribolovci. Osim od medicinskog crijeva koje se može nabaviti u bolje opremljenim ljekarnama, izraditi se može i od mekane vrtlarske cjevaste vezice. Najmanje se prave samo od udice i crijeva, a duže i s vrtilicom. Na zatvorenu (bačvastu ili valjkastu) vrtilicu postavlja se udica, direktno ili posredstvom žice ili strune, ovisno o dužini varalice. Na sve se to navlači crijevo. Prednjim krajem crijevo stiska tijelo i zadnju alkicu vrtilice, a zadnji mu je kraj ukoso odrezan i iz njega viri krivina i vrh udice. Kod nekih modela kraj je zasječen u obliku lastinog repa.

cjevastevaralice230421 2

Poboljšana verzija jest ona s jigg udicom na koju je navučena cjevčica približno istog promjera kao i crijevo od koga je napravljena varalica. Na vrat udice nataknuta je alkica vrtilice. Ovakva varalica ima privlačan rad i može se dalje zabaciti, zahvaljujući težini olovne glave jigg udice. Osim toga, zbog još jedne udice na prednjem dijelu osigurava sigurno kačenje, pogotovo kad je brancin u pitanju, jer on plijen hvata za glavu. Za njega je najbolje rabiti varalice dužine 100 do 150 mm, s udicama broj 1/0 do 6/0, ovisno o očekivanoj veličini plijena.

cjevastevaralice230421 1

Varalica namijenjena dalekom bacanju i dubokom vođenju umjesto jiggom može biti opterećena i običnom, okruglom ili ovalnom šupljom olovnicom, koja se također stavlja na prednji kraj varalice. Umjesto klasičnim neki proizvođači svoje varalice namijenjene dubinskoj penduli opremaju olovnicama u obliku glave sa „spojlerom“, poput onih na teturavcima.

Za lov orhana, zubaca, tune i ostalih krupnih grabljivica izrađuju se vrlo dugački, maksi modeli s po dvije jednokrake ili čak trokrake udice, na sredini i kraju tijela. Žicom ili sajlicom povezuju se udice broj 2/0 do čak 12/0, kad su u pitanju jednokrake, odnosno trokrake broj 2/0 do 4/0. Dužina takvih varalica iznosi 160 , 180, 200, 240 čak i 300 mm.

Manji modeli ovih varalica, osim za lov malih grabljivica, koriste se i za poboljšavanje akcije metalnih varalica - „pilkera“ i žlica.

I varalice od crijeva se proizvode u više boja. Najčešće su bijele, crvene, narančaste i prozirne, ali i žute, plave i zelene. Ima ih višebojnih. Najčešće se koriste kombinacije crvenog ili plavog prednjeg i bijelog zadnjeg dijela. Međutim, ribolovci koji dugo love ovim varalicama tvrde da njihov dekor nije presudan za uspjeh u ribolovu. Ipak, slažu se da su najučinkovitije prozirne varalice koje u tijelu i iza njega imaju svjetlucave konce.

Objavljeno u esPRESSo

Sportsko - rekreativni udičari, koji zbog loših vremenskih uvjeta ili ostalih razloga nisu u mogućnosti otići do udaljenih posta, u ovo doba godine mjesto na kojem će moći uspješno loviti najlakše će naći u mjesnoj luci ili lučici. U njima uvijek ima glavonožaca i riba, a loviti se najčešće može i po vrlo lošem vremenu. Osim toga, u njima je, osim u najvećim lukama, gdje je trajno zabranjen, ribolov dozvoljen tijekom zime, čak do 1. svibnja.

Udičari u lukama i lučicama mogu loviti svim tehnikama obalnog udičarenja, od kojih je neusporedivo najdinamičniji i najatraktivniji lov riba varalicama, kako „spinning“ u gornjim, tako i njegova pridnena varijanta - poznata pod imenom „Ultra Light Rock Fishing“. Međutim, varaličarenje na površini, a osobito pri dnu, na ovakvim mjestima nije nimalo lak posao jer ga treba obavljati među konopima i lancima obraslim školjkama, odbačenom ambalažom, blokovima za sidrenje... No, baš sve to, uz obalne i stijene lukobrana, te oaze algi i cvjetnica, grote i škrape na dnu, pružaju obilje hrane i mjesta za skrivanje malih riba te njihovu zaštitu od jakih morskih struja i vjetrova. A gdje su male, tu su i veće ribe!

U lukama i lučicama, koje najčešće objedinjuju skoro sve vrste morskog dna, najbolje je varaličariti kombinacijom različitih tehnika i vrsta varalica - od malih metalnih, drvenih i imitacija ribica od tvrde plastike, do lakih jigova na kojima su mali mrdavci, varalice od mekane plastike najrazličitijih oblika, izgleda i načina povlačenja. Također, najbolje je loviti srednje lakim do lakim „spinning“ te „ultra light rock fishing“ priborom.

Ovako lagani pribor je najbolje rješenje jer se najčešće lovi u vrlo mirnom moru, koje je ovisno o luci više ili manje bistro. Kad je, pak more uzburkano ili mutno, ribe će se moći prevariti i s većim varalicama na jačem priboru, a kad se lovi po bonaci tijekom sunčanog danu u kristalno bistrom moru, neophodno je smanjiti veličinu varalice, debljinu priveza od fluorougljične, ponekad čak i osnovne višenitne strune. Naravno, i jačinu štapa te veličinu role u tom slučaju također treba prilagoditi uvjetima lova.

„UL“ („Ultra Light“), štapovi težine bacanja od 0,5 - 7 ili 1 - 7 grama dužine između 5 i 7 stopa, odnosno 152 i 213 cm, te s punim ugljičnim vrhom, na ovakvim mjestima pokazali su se kao najbolje rješenje, osobito ako su na njima lagane i brze role s višenitkama „PE“ 0.8 ili 0.6 te „FC“, fluorougljičnim predvezima promjera 0.16 ili 0.18 mm. S tim se priborom mogu potezati „wobleri“, teturavci i metalni „jig“-ovi dužine 20 do 40 mm, ali najboljim su se pokazale varalice od mekane plastike dužine od 20 do 50 mm, ovisno o tome oponašaju li oblikom i koje ribice, crve, rakove ili su apstraktnog oblika. Njih je najbolje postaviti sitne „jig“ glave težine 0.5 – 3 grama sa udicom oko broja 10, odnosno 6 do 8, ako postoji mogućnost ulova krupnijih riba, dok je za lov najsitnijih dovoljno koristi udice broj 12 i 14, čak i 16 do 18.

ribolov251220 1

S tako laganim priborom u lukama i lučicama moguće je uloviti desetke vrsta riba od kojih mnoge nisu isključivio grabežljivice, čak i na mjestima na kojima se ne može ostvariti bilo kakav ulov sa standardnim varaličarskim priborom i načinom lova. Plijen su najčešće ribice poput vučića, babice, glavoča, kneza, pauka, škrpuna i špara, ali i nešto veće poput pijerke, lumbraka, kanjca, vrane, te ostalih riba koje nam pri klasičnom udičarenju dozlogrđuju. No, love se i širuni, ovčica, sarak, ukjate, modraci, manje podlanice i brancini, škarmi, strijeljke.

Svaka luka i lučica je priča za sebe pa prije ribolova treba dobro pregledati sve njihove dijelove. U pravilu, najbolja mjesta su ulazi i uži prolazi na kojima su zbog izmjene plime i oseke uvijek jače struje. Dobri se ulovi mogu postiči i s gatova, te vrhova pontona. Na svim navedenim mjestima se zadržava većina grabljivica, dok će mirne ribe mogu podjednako dobro loviti i u mirnijim predjelima luka i lučica.

U pravilu, tijekom dana život pod površinom u lukama i lučicama je skriven, tih i usporen, čak ako u njima nema nautičke aktivnosti. Promjene počinju u suton. Grabljivice prestaju vrebati iz zasjede i aktivno traže plijen, a one izvana ulaziti u luke i intenzivno love do jutra. Čak i za vrijeme noći bez mjesečine većina luke i lučica su dovoljno osvijetljene obalnom rasvjetom da spriječe „arduru“, svjetlucanje mora oko struna i varalica, koja plaši ribe. Zbog svega toga su ovakva mjesta često vrlo bogata noćna varaličarska lovišta.

Objavljeno u esPRESSo

Na jučerašnji blagdan sv. Josipa duž naše obale narod govori „Sveti Josip - najviše sip“ jer otprilike u to vrijeme počinje oko dva mjeseca dugi period najboljeg lova sipa. U to vrijeme mrijesta osim mrežama, sipe se odlično love i mamcima, posebice varalicama, kod nas najčešće lignjarićima.

Iako se tijekom mrijesta sipe u pravilu zadržavaju na ravnim pješčanim i blatnjavim dnima, u lovu na njih lignjarićima, čak i prilagođenim za sipolov, nisu rijetka zapinjanja za dno jer na njemu ima algi, trave, usamljenih kamenja i ostalih prepreka. Zapinjanja se ne mogu spriječiti, ali se mogu svesti na najmanji mogući broj te najlakše riješiti upotrebom varalica posebno pravljene za sipolov.

Takve varalice mnogi nazivaju sipcima, imenom prastarih varalica za sipolov laganim potezanjem za plovilom. Suvremeni „sipac“ je ponajprije namijenjen za lov s plovila i obale potezanjem po dnu, ali i malo poviše njega. U takvom lovu sipac se može potezati pravilinijski, ali i uz zastoje, gore- dole plovidbom. Iz plovila se njime može loviti i sporim vertikalnim skosavanjem, čak i priborom postavljenim na plovilo koje se ljulja.

Da bi što manje zapinjao i što lakše se oslobađao olovnica „sipca“ je unutar tijela i težak toliko da pribor s njim skoro nikad ne treba dodatno opteretiti. Olovnica je smještena u glavi, prednjem dijelu varalice zahvaljujući čemu, ali i alci za spajanje s ostatkom pribora, koja je s gornje strane glave, varalica u tonjenju, mirovanju na dnu i povlačenju zauzima uranjajući, glavom naniže nagnut položaj, kod većine modela optimalni od 45 stupnjeva. Zbog takvog položaja udice na kraju varalice su maksimalno moguće visoko odignjte od dna. A da bi što manje zapinjale i što se lakše oslobađale, glave „sipaca“ su oblikovane tako da lako klize po dnu i odbijaju se od prepreka.

Varalica posebno pravljenih za lov sipa, koje su odlično rješenje i za lov hobotnica, na našem je tržištu svega dvije.

DSC0032 Monarc Doc Sipa Master

Jedna od njih je „Sipa Master“, proizvod domaće tvrtke „Monarch Dock“. Iznimno je učinkovita u svim načinima i na svim dubinama lova sipa, ali i hobotnica iako se proizvodi se u samo jednoj težini i dužini, ali u sedam dekora, za sve svjetlosne uvjete.

Druga suvremeni sipac koji se kod nas može kupiti je „Power Tail Squid“ francuske tvrtke „Fiiish“. Radi se o varalici na čijoj je zadnjoj repnoj alki, umjesto udice kao kod sličnih varalica, posredstvom rascijepanog prstena montirana prozirna elipsoidna pločica.

IMG7769 Power Tail Squid

Zbog takvog oblika pločica u povlačenju, čak i tonjenju stvara jak otpor koji rezultira specifičnim drhtajima koji se zbog smještaja pločice prenose na cijelu varalicu pa ona izgleda poput ribice u paničnom bijegu, što je svim grabljivicama posebno jaka provokacija.

Na repnom dijelu varalice s leđne strane ispred pločice smještena je krunica. Ona je bez udice s donje strane, što dodatno onemogućava zapinjanje.

Kao i „Sipa Master“, „Power Tail Squid“ se proizvodi u samo jednoj dužini- 95 mm, ali u tri različite težine: 15, 25 i 50 grama. Najlakša verzija varalice je savršena za lov s obale u svim slojevima mora te iz plovila na pozicijama sa slabim kurentom te na dubinama od 3 do 8 metara. Osim toga, ova je verzija pogodna i za lov lignje svim tehnikama povlačenja.

Srednje teški, model od 25 grama može se koristiti za lov s obale na plitkim, ali i dnima koji su čak 18 do 20 m pod površinom, ovisno o kurentu. Pogodan je i za lov iz plovila. Model od 50 grama, pak, daje mogućnost lova potezanjem i u dubljim predjelima, kako iz plovila tako i s obale.

„Power Tail Squid“ varalice su dostupne u pet dekora, s tim da neki imaju „UV“ te „glaw“, svjetlucavi premaz što ih čini idealnim i za noćni lov.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 10 Siječanj 2020 11:37

Prednosti i mane cheburashke

Varalice od mekane plastike vrlo su lagane pa, da bi se prezentirale iole dalje od površine, na pribor kojim se plasiraju ili direktno na njih treba postaviti dodatno opterećenje. Za tu namjenu puno je vrsta utega, olovnica, od univerzalnih do specijalnih. Jedna od potonjih je i cheburashka. Ta varijanta jigga, nastala u Rusiji, danas se koristi diljem svijeta, kako na slatkim, tako i slanim vodama. No, tko zna zašto, kod nas je skoro posve nepoznata iako je u mnogim situacijama najbolje rješenje, osobito za pendulu i spinning u plićaku.

Za razliku od ostalih vrsta jiggova, cheburashka nije kruto spojena na udicu nego ima uzdužni provrt u koji se postavlja žičana spojka na čiji se jedan kraj spaja udica, a na drugi osnovna struna. Zbog toga nudi puno više mogućnosti kombiniranja. Na nju je mogućne montirati razne tipove udica, od standardne jednokrake, preko dvokrakih i trokrakih do „worm“, specijalnih udica bez kontra kuke za montažu crva.

Spoj glave i udice, a preko nje i varalice, u izvornoj verziji je pomoću „split ring-a“, alkice, ali spoj s kopčom olakšava zamjenu varalica. Ta pokretna zglobna veze spojke i udice omogućava ribi lakše usisavanje varalice. Lakšem uzimanju udice pridonosi i mogućnost montaže posve male varalice na prilično veliku cheburashku. Nasuprot tome, klasičnu jigg glavu nije moguće normalno koristiti ako je jako mala udica na većoj glavi jer prilikom usisavanja varalice veličina glave smeta udici da se zakači za ždrijelo, čak i usne ribe. Zbog toga se sa veličinom jigg glave mora povećati i veličina udice, a samim tim i veličina varalice.

ugotica1001

Prednost cheburashke je i to što se može, 10 do 20 posto, odbaciti dalje od klasične jigg glave iste težine. Osim toga, cheburashka nema tendenciju rotiranja pri odbačaju jer je varalica zajedno s udicom pri odbačaju, zahvaljujući zglobnom spoju, prilijepi uz strunu i ne remeti let.

Još jedna prednost cheburashke je točka kačenja s osnovnom strunom, postavljena na prednjem, a ne gornjem dijelu utega, što omogućava puno bolju prolaznost kroz travu i preko kamena.

Mana cheburashke je što njena montaža traje duže nego klasičnog jigga. Osim toga, cheburashka u većini situacija brže tone od klasičnog jigg iste težine pa je varalica na njoj kraće vrijeme izložena pogledu riba. Također, cheburashka se češće pri odbačaju zakači za osnovnu strunu, što ometa pravilan rad varalice. Uplitanje se češće događa i prilikom vrlo sporog „shore jigginga“, lova skosavanjem s obale o kome smo pisali prije tjedan dana. No, s iole iskustva, ti se problemi lako izbjegavaju pa cheburashka dolazi do izražaja u lovu skosavanjem s obale. Osobito u situaciji kada treba na brzinu pretražiti veliko nepoznato lovno područje. U takvim prilikama idealna kombinacija je cheburshka i „worm“ udica, koje prolaze skoro svuda, atraktivne su za sve predatore i omogućavaju više prezentacija, od klasičnog pravolinijskog povlačenja, skokova iniciranih pokretanjem štapa do standardnog brzog namotavanja rolom.

ciburaska1001 2

Cheburashke se proizvode najčešće u težinama od 0,5 do 20 grama i oblika kugle. No, ima ih još nekoliko oblika, ali takve nisu nimalo bolje, ali jesu osjetno skuplje. Vrlo rijetke teške do 30, najviše 40 grama koriste se za lov pendulom, a pogodne su i za „light vertical jigging“, lagani ribolov skosavanjem iz plovila.

ceburaska1001 1

Objavljeno u esPRESSo

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020