Prikazujem sadržaj po oznakama: veliki crv

Jednu od najboljih ješki za lov najcijenjenijih jadranskih riba, velikog crva nije lako pronači, o čemu smo pisali prije tjedan dana, ali ni uloviti. Evo kako ga izvuču iz rupe na najlakši način, pomoću zamke, trapule.

Kad se otkrije potencijalno stanište crva dobro je provjeriti je li on u njemu. Iznimno će se rijetko vidjeti u rupi jer se povlači u sigurnost kad god osjeti neuobičajene vibracije, na koje je vrlo osjetljiv. Može ga se pokušati izmamiti primamom od riblje salamure, ali je rijetko kada toliko gladan da bi to učinio. Druga mogućnost je staviti trapulu na rupu bez saznanja da li se u njoj nalazi crv ili ne te nastaviti potragu za drugim njegovim staništem. Ponekad se crv ulovi odmah, najčešće nakon pet do 15 minuta. Zato postavljenu trapulu treba svako malo obilaziti kako se ne bi račićima i ribicama dalo vremena da ga napadnu i oštete. Trapulu treba postaviti pažljivo da se rupa ne bi urušila. Da bi se ubrzao izlazak crva postavljena trapula se može zaliti ribljom salamurom pomoću plastične bočice s rupicom na čepu. Primamljivati se može i ostatcima riba stavljenim u mrežastu vreću postavljenu pokraj trapule.

Mamac ne mora biti smrdljiv, kao što i mnogi iskusni crvolovci tvrde. Umjesto usmrđene sarđele može se koristiti i svježi priljepak, volak ili koji drugi lako dostupni morski organizam. Važno je da mamac bude dovoljno žilav kako ga se ne bi moralo obnavljati nakon svakog zagriza crva. Najbolje je ješku staviti u komad rijetke tkanine koja ga štiti od lakog kidanja, a propušta miris. Najlon čarapa je dobro, ali je gaza bolje rješenje. U komadić tkanine se ubaci mamac, sve dobro stisne i oblikuje u kuglicu. Smotuljak se zaveže komadom najlona čiji krajevi služe za vezanje napunjenog smotuljak za trapulu. Veličina takve kuglice treba biti nešto manja od otvora trapule.

Kad se crv uhvati, treba ga čim prije izvući, no to je delikatan i dugotrajan posao jer se crv snažno odupire širenjem tijela unutar rupe pa će puknuti poteže li se snažno. Najbolje i najlakše ga je izvlačiti stalnim i ravnomjernim potezanjem pomoću plovka. To može biti okruglo ili plosnato motovilo od samolovke, ali i plastična boce od litre ili malo više. No, za sigurno izvlačenje većine crva u boci treba biti samo oko pola do 0,7 litre zraka. Previše zraka, a time i uzgona, moglo bi prekinuti, a premalo ne bi izvlačilo crva. Zato je dobro količinu zraka prilagođavati veličini crva, za što je potrebno malo iskustva.

Nakon što se zakači za trapulu, najbolje pedalj dugom uzicom s kukom na kraju, plovak će stalnom silom potezati trapulu i crva, koji će se sve više umarati, malo po malo popuštati, povremeno potegnuti pa opet popustiti i sve brže izlaziti iz rupe. Tijekom izvlačenja crva će najvjerojatnije napadati i grickati razne ribice, što se mora spriječiti jer i jedan ugriz ribice može uzrokovati pucanje crva. I neoštećeni crv ponekad pukne, najčešće mekši, repni mu dio pri kraju izvlačenja pomoću boce. Naime, što je bliže površini, na bocu djeluje manji tlak vodenog stupa pa se ona širi i povećava plovnost, odnosno silu potezanja. To se sprječava tako da se u bocu pusti još malo vode i smanji joj se plovnost, sila potezanja. Ako unatoč svemu crv pukne, ostatak, repni mu dio valja šakom stisnuti neposredno iznad otvora i laganim potezanjem pokušati izvući.

Izvlačenje se može ubrzati „mužnjom“ crva - šakom naizmjenično jače pa slabije stiskati crva neposredno iznad rupe na što će on reagirati širenjem i skupljanjem tijela te ubrzanije izlaziti iz rupe.

„Mužnja“ je i najbolji način za izvlačenje crva u plitkom moru. Izvlačenje crva prosječno traje 10 minuta. Plijen treba čim prije osloboditi stiska trapule. Pritom treba biti vrlo oprezan jer se često događa da crv pukne tijekom te operacije koju je najbolje obaviti tako da se jednom rukom crv uzme što bliže glavi pa kažiprstom druge potisne klapna trapule da oslobodi crva. Ne treba se bojati ugriza crva jer on nema dovoljno vremena za napad. Oslabađanje, ali i stavljanje crva u spremište najbolje je obaviti pod vodom. Kao spremište je najbolje koristiti plastičnu kanticu ili bocu velikog otvora. No, skoro je nemoguće pod morem staviti nemirnog crva u bocu pa je najbolje istisnuti vodu iz boce, pa je otvorom naniže uroniti što bliže repu crva koji se drži neposredno pod površinom. Nakon što se oslobodi stiska boca će se raširiti i usisati crva.

Na kraju, treba znati da u športsko- rekreativnom ribolovu nije ograničen broj nego težina crva ulovljenih tijekom jednog dana i to na 5 kilograma plus jedan trofejni primjerak. Također, ograničen je broj zamki kojima se istovremeno smije loviti, na najviše dvije.

Velikog morskog crva, koji je jedan od najcjenjenijih mamaca, unatoč visokoj cijeni nije lako kupiti, ne zbog cijene, već jer ga nema često u prodaji. Nije ga lako ni vlastoručno pribaviti, ali se isplati pokušati, osobito u najtoplijem dijelu godine jer to je vrijeme, zbog više razloga, najpovoljnije za prvi pokušaj njegovog lova.

U operaciji pribavljanja velikog crva najvažnije i najteže je - pronaći ga! I prije nego se uđe u more može se znati gdje ga se isplati tražiti jer on ne obitava uz posve kamenitu ili pjeskovitu nego ispod plitke položite i mješovite obale u mekanom dnu kanala i procijepa. Nema ga ni na području s velikim dotokom slatke vode niti na posve pustom, neobraslom dnu. On živi u okomitom, krivudavom kanalu koji buši u šljunkovitom, koraljnom, blatnom i vrlo rijetko pjeskovitom dnu, od plićaka pa do dubina koje mogu dosegnuti samo najbolji ronioci. Zbog prelova je skoro istrebljen iz plićaka pa ga se isplati loviti samo ronjenjem, na većini terena najbolje na dubinama od 2 do 8 metara.

Stanište mu ima dva otvora, često međusobno vrlo blizu. Iz jednog, promjera 2 do 3 cm, lovi dok mu drugi služi za cirkuliranje vode i izbacivanje iskopanog tla i izmeta oblika niza sitnih kobasica. Na nestabilnom dnu, da bi spriječio urušavanje, unutrašnjost otvora iz koga lovi i okoliš neposredno oko njega, crv oblaže sluzi pa izgledaju kao da su betonirani što je uočljivo i omogućava lakše uočavanje staništa crva. U stabilnom terenu nema sluzi pa je otvor gotovo neprimjetan. No, na sreću lovaca, crv nastoji što više sakriti otvor iz kojeg vrijeba. Kad god može otvor gradi pokraj, čak i ispod kakvog kamena, kojeg često sam donese na pogodno mjesto jer je sposoban prenositi kamenje veličine ljudske šake. Zato pri lovu treba okretati kamenje na dnu. Osim toga, crv nastoji i kamuflirati stanište - oko njega ostavlja neprobavljive dijelove plijena, slaže komadića svega i svačega, čim zapravo odaje položaj izlazne rupe.

Čime i kako će je kamuflirati ovisi o vrsti tla i dobu godine. U hladnijim mjesecima rupa je manje kamuflirana nego u toplijem dijelu godine - oko nje su samo hrpica malih komadića svega i svačega. U to vrijeme tijekom dana, kad ne lovi, najčešće i posve zatvara otvor kamenčićima, ostatcima školjki, rakova, puževa, smeća... Zbog bujanja vegetacije, tijekom najtoplijeg dijela godine crv nema potrebu kamuflirati niti zatvarati otvor. Tada u raslinju i između kamenja gradi paučinasti tunel, tuljak od sluzi i vlati trave te ostalog materijala iz okoliša, što dodatno olakšava pronalaženje njegovog staništa razgrtanjem raslinja i kamenja. Zato je pronalaženje crva lakše ljeti nego zimi.

Puno lakši dio posla, ali podjednako važan je i odabir alata kojim će se crv loviti. Najbolji odabir je zamka, trapula. Radi se o spravici cjevastog oblika, okruglog ili pravokutnog presjeka. S jedne strane ima koso postavljeni otvor koji se postavljenja na izlaznu rupu staništa crva. Da bi bi bila stabilna u tom pogledu, zamka ima pokretnu „nogu“ od žice. Oba otvora imaju zatvarače, klapne.

Klapna kosog otvora služi za pritiskanje crva koji uđe u zamku, a zatvarač na suprotnoj strani za držanje mamca. Klapne imaju opruge i međusobno su povezane polugom. Kad uđe u zamku i uzme mamac crv oslobađa klapnu s mamcem pa nju poteže opruga, a ona polugu koja oslobađa klapnu za pritiskanje crva.

Na našem tržištu više je trapula ovog principa rada, ali različitih oblika i izvedbi. Pri odabira trapula treba voditi računa o preciznosti izrade, odnosno da se mogu aktivirati blagim dodirom. Ne treba uzimati trapulu čija je klapna za pritiskanje crva nazubljena jer ga takva ranjava. Treba izbjegavati i zamke s metalnim oprugama - najbolje rješenje su gumice čijim se brojem može regulirati snaga pritiskanja na crva te brzina zatvaranja klapne. Bržem zatvaranju klapne pa time i smanjenju mogućnosti bijega crva doprinijet će i rešetkasta klapna jer će joj otpor vodi biti manji.

Nekad su se trapule pravile od mjedi, mesinga, a kasnije od plastike. Plastične su se lako izrađivale, ali ih je valjalo dodatno otežati da bi bile dovoljno stabilne. Unutrašnjost mesinganih nije blještala pa su u njih crvi ulazili manje sumnjičavo. No, patina mesinga je uzrokovala zastoje u radu klapni. Danas se trapule skoro isključivo izrađuju od nehrđajućeg „prokrona“. Njihovo blještavilo olakšava pronalaženje trapule postavljene u raslinje, dok je unutrašnje blještanje spriječeno konstrukcijom koja onemogućava ulazak svjetlosti u postavljenu trapulu.

Za većinu jadranskih udičara mamac broj jedan je – veliki morski crv. Može poslužiti za lov svih riba, a posebno ga rado i neoprezno uzimaju najcjenjenije. Razlog tome je njegov izvanredni ukus, intenzivni privlačni miris, svjetlucanje u noći...

Veliki morski crv je čekinjasti grabežljivac koji u kanalima živi u površinskom sloju šljunkovitog, koraljnog, pjeskovitog i blatnog dna, mahom u plićem sloju mora. Zbog te dostupnosti izrazito je prorijeđen pa dok su se nekad lovili primjerci dužine i preko šest, danas se crv od tri metra smatra velikim primjerkom, dok su prosječni lovni oni od oko metra i debeli oko 25 mm.

Osim vlastitim lovom, ovaj se mamac može pribaviti kupovinom. Prodaje se na komade, ali od dužine puno je važnije njegovo stanje, je li živ, koliko je živahan i tvrd, što ovisi o tome koliko je davno i u kojem dnu ulovljen. Neusporedivo je najkvalitetniji najtvrđi ulovljen u kamenitom dnu, zatim u pijesku. Prepoznaje se po žarkim crvenim nijansama, dok je crv iz mekanog tla tamnih nijansi.

Najbolji rezultati ribolova se postižu živim crvom. Takvim se može održati desetak dana čuvanjem u kakovoj posudi potopljenoj u more, no nikako u boćatoj vodi jer ga ona ubija. Posuda treba biti tamna i s brojnim malim rupicama koje omogućavaju dotok svježeg mora, ali je ne treba držati u jakom kurentu jer to crvu ne paše. Treba ih držati zasebno jer više njih u jednoj posudi se mogu zaplesti i puknuti. Čuvati se može i izvan mora uz dnevnu izmjenu dijela mora u posudi ili upumpavanjem kisika. Pomoću akvarijske pumpice na hladnom i tamnom mjestu živim se može održati i nekoliko mjeseci bez hranjenja jer zapadne u neku vrstu „zimskog sna“.

Neiskorištenog ili uginulog crva može se konzervirati jer je i takav vrlo učinkoviit mamac. Ako se nije očistio tijekom čuvanja, stiskanjem od glave prema repu treba ga osloboditi fekalija. Nakon toga ga valja posložiti na novinski papir, posoliti krupnom morskom soli i staviti u hladnjak. Kada papir upije vodu, crva treba prebaciti u kakvu posudu s poklopcem, posoliti i na duže vrijeme pohraniti u hladnjak. Lošije, ali još uvijek dobro je zalediti crva.

Iako je skup mamac, crva treba mamčiti obilato. U lovu sitnijih i srednje krupnih riba bulentinom i odmetom treba ga rezati od repa na komade dužine 2 do 3 cm i njima posve prekrivati udice. Za lov s obale ili barke čekanjem ovrate i ostalih najcjenjenijih riba, mamčiti treba veće, komade dužine desetak centimetara. Kroz njih nije dovoljno samo jednom nego dva puta kroz isto mjesto provući udicu i strunom poviše nje načiniti omču oko mamca, a sve kako mamac ne bi klizio po udici i struni.

Zadnji, komad od glave najbolje je iskoristiti za lov najkrupnijih orada, smuduta, zubataca, krunaša, pagra i ostalih najcjenjenijih riba, kako čekanjem, tako i povlačenjem. Komade duge 15, a za pendulu i do 30 cm, treba nadijevati na više udica.

Veliki crv je posebno pogodan za noćni ribolov jer od svih takvih mamaca najduže i najintenzivnije svjetluca. Osim toga, krv mu intenzivno miriše po jodu zbog čega također privlači ribe koje ga mogu pronaći i u potpunom mraku. Za noćni ribolov ga je najbolje uzdužno razrezati i mamčiti tako da mu najsvjetliji dio, iznutrica, bude s vanjske, vidljive strane. Iako je dosta žilav, da bi se tako pripremljen bolje držao na udici treba ga omotati elastičnom niti tako da poprimi oblik kobasice.

U najtoplijem dijelu godine većina riba, napose priobalnih, smanjuje aktivnosti po danu, osobito hranjenje. Intenzivnije tražiti i uzimati hranu počinju u vrijeme zalaska sunca. Ako je noć s mjesečinom, tijekom nje postižu vrhunac aktivnosti, dok se u vrijeme bez mjesečine najintenzivnije hrane u svitanje. Zato se u ovo doba godine najbolji udičarski ulovi postižu noću.

Osim noćnih grabljivica poput gruja i murine, koje se hrane i u potpunoj tami, po mjesečini se mogu loviti i brojne druge ribe, od najcjenjenijih smuduta i ovrate, preko fratra, sarka do ukjate, širuna, lokarde, iglice, ovčice, arbuna, bukve, cipola, šarpine, škrpuna… Sve se one najuspješnije love dobro vidljivim, svjetlucavim mamcima.

Od svih brojnih mamaca koji su posebno pogodni za noćni ribolov jer svjetlucaju, kod nas je najpoznatiji veliki morski crv. Osim što od svih mamaca najintenzivnije i najduže nakon smrti svjetluca, taj crv ima i krv intenzivnog mirisa joda, što također privlači ribe. Za noćni ribolov ga je najbolje uzdužno razrezati i mamčiti tako da mu najsvjetliji dio, iznutrica, bude s vanjske, vodljive strane. Iako je dosta žilav, da bi se tako pripremljen bolje držao na udici treba ga obmotati elastičnom niti tako da poprimi oblik kobasice.

Drugi crv koji je odličan mamac za noćni ribolov je „bibi“, goli štrcaljac. No, za razliku od velikog crva, njemu je fosforoscentna samo unutrašnjist, i to znatno manje intenzivno. Stoga je za noćni riibolov poželjno odrezati jedan njegov kraj i preokrenuti ga poput čarape tako da mu unutrašnjost bude vani. Kao i velikog crva, i nadjenutog štrcaljca je najbolje obmorati s elastičnom niti. Mamčenje je najlakše obaviti pomoću cjevčice, a ne igle za mamčenje. Kao i kod velikog crva, unutrašnost štracaljca s vanjske strane mamca oslobađa mirisne sokove koji privlače ribe.

Specijalisti za lov ovrate u noćnom ribolovu nakon nadijevanja i vezanja štrcaljca u njega špricom ubrizgaju tekućinu koja je iscurila tijekom mamčenja. Tako postignu da crv nabubri i izgleda prirodnije, ali i duže mami mirisom.

Osim ovih, svjetlucaju, ali manje intenzivno, još neki kod nas dostupni crvi. Najpoznatiji među njima je korejski, koji je namamčen, dugo živahan, a i ispušta tjelesnu tekućinu osebujnog i jakog mirisa. Zbog toga mu je prije mamčenja dobro odstraniti glavu, kako bi, osim mrdanjem, ribe primamljivao i mirisom.

Od uvoznih, osim korejskog za noćno udičarenje su posebno dobri još „Maxiblue“ i „Rag“ crv.

Uz crve, postoji još jedna skupina morskih organizama koji svjetlucaju pa su zato posebno pogodnih za noćni ribolov. To su glavonošci. Ponajprije najmanje cijenjeni mamci među njima - lignjun i muzgavac. Osim što najintenzivnije svjetluca, lignjun i najintenzivnije miriše od svih glavonožaca.

Bez obzira na vrstu, da bi bio dobar za noćni ribolov s glavonošca treba oguliti kožu, a da bi što intenzivnije mirisali, nakon toga ga je dobro malo izložiti plamenu. Tako pripremljeni krak hobotnice, koji se može umočiti i u maslinovo ulje, odličan je mamac za noćni lov najcjenjenijih riba poput ovrate, zubaca, smuduta... Dokazano dobar mamac za noćni lov ovrate, ali i sarka te fratra je oguljeni muzgavac bez krakova. Podjednako dobri za tu namjenu, ali i čekanje smuduta su sitne sipe te trake izrezane od krupnih. Rezati ih je najbolje s trbuha sipe jer ona na tom dijelu ima najviše luciferena, svjetlucave tvari.