Prikazujem sadržaj po oznakama: zimski ribolov

Većina sportsko - rekreativnih ribolovaca u najhladnijem dijelu godine ne ribari. Što zbog lošeg vremena i hladnoće, što zbog toga jer, tvrde mnogi, do proljeća se na moru nema što loviti, posebice udicom uz obalu i s nje. Međutim, meštri od riba i ribanja znaju da se i sada u priobalju može loviti, istina, manja skupina i količina riba.

Preduvjet uspješnog lova udicom, ne samo u ovo doba godine, jest pribor, mamce i način lova što više prilagoditi konkretnim uvjetima. To nije osobito teško, barem ne za „svaštarski“ lov najbrojnijih priobalnih riba poput vladike, pauka, lumbraka, vrane, smokve, glavoča, šparma, škrpuna, pa čak i cjenjenijih, od ovčice, sarka, škrpine i trlje do malih smuduta i ovrata. Jedan od najboljih načina lova engleski se popularno zove „feeder rock fishing“, varijanta je „feeder“ tehnike o kojoj smo pisali krajem listopada i početkom studenog prošle godine.

Kao što joj ime kaže, radi se o tehnici udičarenja s kamenite obale pomoću pribora na kojemu je i hranilica. Prvo i najvažnije što u takvom ribolovu treba uraditi jest pronaći dovoljno veliki i duboki procjep ili rupu s ravnim pjeskovitim dnom. Naša obala u najvećem je dijelu kamenita i puna takvih mjesta pa to nije veliki problem.

Ako se za prikladan teren ne zna od ranije, rješenje je potražit ga promatranjem dna. Potragu olakšava činjenica da je na kamenitom dnu more u pravilu čisto i bistro, pa se osim uočavanja procijepa i rupa može utvrditi i dubina na kojoj je dno. Naime, do dubine od 3 do 5 metara more je najčešće različitih nijansi zelene, do 10-tak metara zeleno - plave, a dublje tamno plave boje. Kako bi se bolje vidjelo treba koristiti polarizirajuće očale. Do kraja ožujka treba tražiti teren koji je 2 do 3 metra pod površinom ili nešto dublje.

Kada se otkrije obećavajući teren prvo ga treba temeljito ispitati pomoću olovnice na kraju osnovne strune kako bi se pronašlo područje bez zadijeva i otkrile moguće značajne varijacije u dubini. Najlakše je to uraditi štapom s rolom tako da se odbacivanje olovnice obavi s otvorenim preklopnikom role i sačeka da olovnica dospije na dno.
feederrockfishing01022019 tekstNakon toga se struna umeće u „line clip“ kalema i olovnica polako privlači. Ako ga se uspije privući nekoliko metara bez zapinjanja, onda je ribolovna zona dobra i struna treba ostati zakačena za „line clip“ kako bi se u svakom sljedećem odbačaju pribor položio na isto mjesto. U suprotnom treba potražiti drugo područje dok se ne nađe ono s ravnim dnom, gdje se možemo položiti hranilica bez rizika da ostane na dnu.

Za razliku od ostalih tehnika „rock fishinga“, u lovu s hranilicom ne mora se često mijenjati mjesto ribolova, ribe će privučene primamom dolaziti u zonu lova.

Pri izboru hranilice, prednost treba dati onoj koja u donjem dijelu ima uteg jer takva stoji u okomitom položaju kad padne na dno i ostaje uspravna pri povlačenju. To omogućava njeno brže odvajanje od dna, bez povlačenja po njemu, a što značajno smanjuje mogućnost zapinjanja.

Što se tiče završnjaka, najbolje rješenje je onaj tipa „helikopter“, s privezom (primulom, pjokom) koji se poput elise helikoptera slobodno vrti oko osnovne strune za koju nije vezan, nego spojen vrtilicom ili perlicom s dva provrta. Pri izradi završnjaka treba voditi računa da privez bude malo kraći od rastojanja između njegovog spoja i hranilice kako bi se izbjeglo moguće zapinjanje udice za dno. Dovoljno je da privez bude postavljen 20-tak centimetara poviše hranilice.

Kad se lovi u mirnom i bistrom moru završnjak mora biti tanak, debljine 0,12 do 0,14 mm, najbolje od „FC“ strune, dok za lov po uzburkanom, koji je uspješniji, može biti i nešto deblji. Na njemu trebaju biti male, udice širine 5 do 8 mm, najviše 10 mm kad se lovi po uzburkanom ili mutnom moru. Za neselektivni, „svaštarski“ lov, najbolje su udice oblika „crystal“ i „aberdeen“.

Pribor je najbolje postaviti na laganu rolu montiranu na lagani ili srednje lagani „feeder“ štap osjetljivog vrha i težine bacanja 15 do 20 grama.

Za uspješniji ribolov dobro je primamljivati i prije ribolova. Osnovni sastojak primame trebaju biti ribani sir, riblje brašno i samljevene kozice, gambori. Najprije treba koristiti dobro nakvašenu primamu koja se rasipa i tijekom tonjenja pribora, što stvara stup primame koji privlačio ribe prema hranilici na dnu. Po njemu se mogu spustiti i najcjenjenije ribe. Osim toga, u početku se pribor treba odbacivati u kratkim intervalima kako bi se čim prije primamile ribe k udici na kojoj mogu biti razni crvići i račići. Unatoč tome, čekanje na prvi napad može potrajati dosta dugo, do pola sata. Kad se to dogodi treba podići vrh štapa kako se ne bi dogodilo da udice dodirnu dno. Prvo će vjerojatno napasti vladika, pauk, škrpun...

Iako se većina sada uz obalu aktivnih riba podjednako (ne)uspješno lovi cijelog dana, najbolji ulovi se ostvaruju po umjereno valovitom i mutnom moru te djelomično oblačnom vremenu. Osobito dobro ujutro i poslijepodne kad se nakon nevere i jakog vjetra uzburkano more smiruje, a plima dolazi.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 18 Siječanj 2019 11:18

Sad su bukve najukusnije i lako dostupne

Na Jadranu je siječanj najčešće i najvjetrovitiji mjesec s čestom hladnom i olujnom burom. Srednja temperatura zraka na moru se u siječnju kreće od 5 na sjevernom do 8 stupnjeva Celzijevih na južnom Jadranu. U slučaju bure osjećaj hladnoće je znatno niži, ovisno o jačini vjetra čak i preko 10 stupnjeva razlike.

Situacija s temperaturom je slična i kad je mora u pitanju. Površina Jadrana u siječnju se ohladi do 11 na sjeveru, odnosno do 13 Celzija na jugu, jer na južni dio Jadrana djeluje topla struja što dotiče iz Sredozemlja. Pri takvim niskim temperaturama većina riba smanjuje aktivnost pa time i hranjenje, bira što će jesti, a mnoge od njih se i udaljavaju od obale te površine, odnosno spuštaju u toplije predjele. Zato je ribolov u siječnju, osobito uz obalu ograničen na malobrojne vrste koje dobro podnose temperaturne razlike.

Unatoč svemu tome, iako je nešto manje ugodno iskustvo, ribolov u siječnju može biti uspješan. Osim lova smuduta svim tehnikama, te sve više strijeljke i škarma varaličarenjem s obale, loviti se može i s plovila, i to ne samo olignje, što većina ribolovaca zimi čini, nego i brojne ribe. Štoviše, brojni iskusni ribolovci tvrde da zimski ribolov može biti izuzetno uspješan. Mnogi od njih baš u siječnju češće nego inače se otiskuju na more, jer je ono u ovo vrijeme samo njihovo, oslobođeno brojnih vikend kapetana.

U prilog im ide činjenica da nisu svi dijelovi siječnja podjednako hladni i vjetroviti, odnosno da između prodora bure i hladnog zraka nastupaju utihe i zatopljenja, kraća ili duža. Prvi prodor hladnog zraka s olujnom burom u najčešći je u prvih 10 dana siječnja. U pravilu, u Dalmaciji se u prvom siječanjskom tjednu pojavljuju najhladniji dani u godini, dok je srednji dio mjeseca najhladniji dio godine. Posljednjih dana siječnja, pak, bura je rjeđa i slabija, temperatura počinje lagano rasti, dan se produžava i time se povećava i količina sunčevog zračenja. Zbog svega toga uz praćenje sve točnije vremenske prognoze u siječnju se može naći termin za relativno udobno otiskivanje na more, barem kratkotrajno, oko 15 sati kad su more i zrak najtopliji.

Osnovni uvjet uspješnosti svakog pa tako i zimskog ribolova jest poznavanje dobrih pozicija. Kao i u ostatku godine, najbolje zimske pozicije su kamenita dna. No, dobri ulovi se mogu postići i na mekšem, posebice pjeskovitom dnu.

Upravo nad muljevito-pjeskovitom i ljušturastom dnu tijekom zime u velikom broju osim arbuna i kanjca zadržava se i bukva. S obzirom da je ona najukusnija baš sada te da se radi o vrlo borbenoj ribi čija je prosječna lovna težina sve veća, a maksimalna čak i preko pola kilograma, isplati se tražiti jata te ribe. Najradije malo poviše obraslog dna uz stjenovite obale i plitke brakove, u uvalama, lukama i marinama.

Osim da im je ribolovac izvan vidokruga, preduvjet uspješnog lova bukve je i fini pribor. Osnovna struna pribora ne treba biti tanja od 0,20 do 0,18 mm, a za noćni ribolov može biti imati promjer i od 0,25 mm. Završnjak mora biti još tanja, između 0,18 i 0,15 mm. Najbolje ga je izraditi od „FC“, fluorougljične strune.

Kako bukve imaju mala usta širina luka udica treba biti 4 do 7 mm, ali se mogu koristiti i manje i veće, ovisno o veličini plijena, najbolje oblika „Crystal“, što duže to bolje, da bi se privez poviše udice zaštitio od opasnih zuba bukve.

Pribor se može kompletirati na brojne načine, a klasični završnjak ima tri priveza (pjoka, primule) od najlona dužine 40 do 50 cm, raspoređeni na međusobnom rastojanju od 50 do 60 cm. Najniži privez je neposredno poviše olovnice čija je težina najčešće 5 do 10 grama. Sve spojeve završnjaka najbolje je izvesti preko rotirajućih elemenata, vrtilica ili perlica, a predveza s osnovnom strunom i olovnicom kopčom s vrtilicom.
bukve18012019 1Za tradicionalni lov „preko prsta“ kako s obale tako i iz plovila, odlično je rješenje završnjak poznat kao „brk“- dva priveza (pjoka) nejednake dužine vezana na kraj osnovne strune. Takav pribor se s plovila ili obale, najbolje onu koja naglo ponire, odbacuje u valovito more. Bukva će u pravilu tako ponuđeni mamac najradije uzimati „a volo“, odnosno dok on lagano propada k dnu.

Bukva jede gotovo sve što može probaviti pa se zbog toga može loviti brojnim mamcima: mušulom, pastelom, gamborom, komadima lignje i crvićima. Mamac treba jedva pokrivati udicu. Za daleko bacanje mekane je mamce potrebno vezati.

Najbolje je loviti po utihi u vrijeme kad sunce zaklanjaju oblaci i u suton. Kad se nađe plov bukava lovi se bez predaha pa je dovoljan i samo jedan pribor. Nasrtljivim bukvama je najbolje prepustiti da se same zakvače. Tijekom izvlačenja će se odupirati jednakom žestinom kojom napadaju mamac, ali im ne treba popuštati, osim kad su u pitanju najkrupnije, a takvih je u ovo doba godine puno.

Objavljeno u esPRESSo

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019