Pri odabiru olovnice, dodatnog utega za ometac i bulentin osim o težini i obliku dobro je voditi računa i o njegovoj boji te na taj način poboljšati lovnost pribora na koji se uteg montira. Naime, odabirom određene boje olovnica se može učiniti manje ili više vidljivom, ovisno o tome što se želi postići. Naime, mnoge ribe vidljiva olovnica plaši ili barem upozorava na opasnost, dok nekima, naprotiv, privlači pozornost i izaziva radoznalost, zbog čega brže i opuštenije prilaze mamcu.
Udičari su odavno spoznali, a znanstvenici potvrdili da različite ribe različito vide i reagiraju na različite boje te da se boje u moru razlikuju samo na relativno malim, dubinama do dvadesetak metara, a do 50 vide kao različite nijanse sive, i to samo danju. To znači da ima smisla koristiti obojene olovnice samo ako se postavljaju na ometce te bulentine za dnevni lov relativno blizu obale, odnosno površine.
Obojene olovnice prvi su počeli i najviše koriste ribolovci - natjecatelji kao svojevrsnu primamu. Najčešće rabe drečavo crvene, osobito ako ciljano ili pretežito love arbune. U istu svrhu koriste i narančaste te žute olovnice, jer je praksa pokazala da tako obojeni mamci, pa zato i olovnice, izazivaju najveću pozornost arbuna, ali i ostalih riba. Odabir boje ovisi o mjestu i svjetlosnim uvjetima lova.
Na položenim pješčanim dnima na kojima se i nakon stotinjak metara od kraja dubina kreće od pet do deset metara crveno obojena olovnica može bitno poboljšati ulov, ne samo arbuna. Na većim dubinama crvena boja se vidi kao siva sivo plava i ne privlači pozornost riba, za razliku od žute.
U priobalnom lovu, gdje se najviše love usnače, natjecatelji koriste olovnice istih tih boja (crvena, narančsta, žuta), ali i njihovih kombinacija s bijelom. Bijelo obojene olovnice su posebno učinkovite za lov pri površini, na pola dna te tamo gdje ima hobotnica, koje ih obvezno napadaju.
Za ribolov na obraslom dnu zimi iskusni odmetaši koriste olovnice svjetlo zelene, a tijekom vegetacijskog razdoblja godine tamnozelene boje, kontrastno boji okoliša. U istim tim nijansama, ali u najtoplijem dijelu godine, obojene olovnice koriste oni koji ih žele učiniti što manje vidljivim. Osim toga, oni tijekom cijele godine rado rabe tamnoplave obojene utege, a za udičarenje noću te na srednjim dubinama i crne.
Kamuflažno obojene olovnice, baš kao i strune, najviše koriste lovci na komarče. Naime, iako uočljivo obojena olovnica izaziva njenu pozornost, komarča se puno opreznije ponaša u njenoj široj okolini. Zato za lov komarče treba koristiti olovnice boje dna na kome se lovi.
Obojene su olovnice primjetno skuplje od neobojenih, čak i ako se vlastoručno boje na najkvalitetniji način - „pulver“, „PVC“ prahom u koji je dovoljno gurnuti zagrijanu olovnicu. Jeftinije, ali i manje kvalitetno obojiti olovnice može se na nekoliko načina. Bojenje „spray“ bojom najbrži je postupak. Nešto duže na sušenje boje treba čekati ako se lak boja nanosi kistom. Međutim, na oba ta načina nanesene boje dosta lako otpadaju. Dugotrajnije su ako se prije njih na olovnicu nanese temeljna boja, uljna ili „nitro“. Još bolje je poslije temeljne nanijeti bijeli lak, a zatim njega po potrebi bojiti i brisati. Za taj posao najprikladniji su vodootporni flomasteri, takozvani markeri. Dobro nanose boju, koja se brzo suši i ne otpada u vodi, a lako se, po potrebi, uklanja brisanjem. No, bez obzira na koji od opisanih načina nanijeli boju, ona dosta lako otpada pri udaranju olovnice o dno i druge tvrde predmete.
