Osim što spomenik braniteljima na Pilama služi kao ogledalo prolaznicima, zadnjih godina svjedoči se i kako jako dobro dođe kruzer kompanijama koje redovno oko njega postave traku za svoje goste, ali i samim "bookerima" koji nerijetko upravo svoje izlete prodavaju pokraj njega. Je li baš potrebno da spomenik braniteljima služi za te svrhe?
Nebitno je kakav je on, je li ružno pače novije dubrovačke graditeljske povijesti ili je, kako se to već i iritantno zna reći, kao što je iritantno sve što se previše spominje, „spomenik palim Windowsima“. Bitno je da, takav kakav je, nešto službeno predstavlja. Dakle, predstavlja žrtvu dubrovačkih branitelja. Ne ulazeći u to koliko je idealan izbor za takvo nešto, kao i je li postoje mirnije lokacije za spomenik braniteljima, nije prikladno da se na njegovoj staklenoj površini prodavaju izleti, kao što je posebno odvratna traka koja je postavljena tik uz njega, a uz koju se turističko stado postrojava.
Na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća moglo se čuti pregršt vijećničkih pitanja. Potrebnih i nepotrebnih, ali zanimljivo nijednom vijećniku nije palo napamet pitati zašto se uz ovaj spomenik zapravo trivijalizira braniteljska žrtva? Djeca, kad im je neugodno, obično zatvore oči, misleći da njih nitko ne vidi ako oni ne vide druge. Valjda, vođeni tom mišlju nadležni, kao i oni koji mogu nešto promijeniti poput vijećnika, zatvaraju oči ispred ovoga spomenika, misleći da tako i njegov problem biva manji. No, vrijeme je da se oči otvore.
Gledajući širu sliku, ovo područje iziskuje itekakve intervencije. Ovaj spomenik trebao je biti tek dio kompleksa na Pilama koji nikad nije zaživio. Jasno je da tako i spomenik, uz ovo područje, toliko strši. Stoga, vrijeme je da se donesu i neke odluke, bilo kroz njegovo demontiranje, eventualno pronalaženje neke druge lokacije njega, ali i za neki drugi spomenik koji bi vjerno prikazao braniteljsku žrtvu. Pak, gledajući nešto užu i trenutku sliku, vrijeme je da se spriječi grubo narušavanje spomeničkog prostora. Jer, kakav god da jest, on nešto označava. A to što je lakše ne misliti o njemu i ne spominjati ono što se svaki dan tu događa, ne znači da problem ne postoji.
Pa, dok se ne iznađe trajno rješenje, trebalo bi, kao što je slučaj u svijetu kod raznih spomenika, postaviti konopac u čiji prostor se ne bi smjelo zadirati. Najjednostavnije moguće rješenje uz koje bi se mogla izbjeći odvratna slika zastava "cruise" kompanija koje "krase" spomenik poginulim dubrovačkim braniteljima.