Odavno je uočeno da se mnoge ribe otvorenog mora tijekom cijele ili samo u toplijem dijelu godine često okupljaju ispod raznovrsnih objekata, kako prirodnih tako i umjetnih koji plutaju morskom površinom. To se ponajviše odnosi na tune i lampuge, ali i ostale grabljivice, kako velike tako i male. Tijekom ljeta im se iz velikih dubina pridruže čak i kijerne, ali samo sitnije.
Znanstvenici su ovom zanimljivom ponašanju brojnih riba posvetili dosta pozornosti, ali još uvijek nisu sigurni zašto se ribe okupljaju u sjeni lišća te granja palmi i drugog drveća, komada plastike, dasaka, splavi, bova i svega drugoga što pluta morem. Zasad postoji nekoliko hipoteza, od koncentracije hrane, mjesta reprodukcije, orijentacije u prostoru, do zaštite od drugih grabljivica, itd.
Ribolovci previše ne „razbijaju glave“ tražeći pojašnjenje te pojave nego mnogi od njih nastoje iskoristiti je za uspješan ribolov. Osim što se plutajućim objektima služe kao orijentirima na pučini, mnogi su se dosjetili da ih i sami izrađuju, prilagođavajući njihovu konstrukciju određenim ribljim vrstama i konkretnim uvjetima. Ta praksa postoji u mnogim dijelovima svijeta, uključujući i Mediteran te Jadran.
Tako u Boki mnogi ribari već godinama lovi lampuge i druge grabljivice oko plutajućih predmeta. Što više, neki od njih po uzoru na talijanske izrađuju naprave za privlačenje riba. Neke puštaju da slobodno plivaju, a druge sidre, najčešće u blizini rtova, ovisno o vrsti grabljivce koju žele loviti, dubini mora, jačini kurenta, itd. Najčešće se koriste bove s granjem. Za bolje uočavanje na njih postavljaju zastavice, čak i svjetla, ne samo zbog lakšeg pronalaženje noću nego i za privlačenja riba u to doba. Za bove se s donje strane vezuju konopi ili sajle, za koje se na manjim ili većim rastojanjima kače grane bora, palmi, vreće za povrće, itd. Krajevi konopaca i sajli se opterećuju kamenjem ili drugim teškim predmetima.
U našem dijelu Jadrana, koliko je poznato, nitko ne pravi tekve plutače, što je dobro, jer su one opasnost za plovidbu. Međutim, ima ribolovaca koji rado udičare oko i ispod signalnih i bova za vezivanje te drugih plutajućih predmeta. U vodama oko Makarske neki ondašnji sportski ribolovci redovito love oko skupina naplavina koje iz Neretve donosi gornji kurenat. Orhan na naslovnoj fotografiji „pao“ je ispod plutače za sidrenje u uvali šibenske Rogoznice, a neki splitski udičari uspješno penduližaju oko takvih plutača i transportnih pontona u Kaštelanskom zaljevu.
Iskustvo naših ribolovaca u takvom ribolovu nije osobito veliko, ali kazuje da se on posebno isplati u najsunčanijem dijelu godine. Tune je u priobalju teško očekivati, ali lampuge nisu rijetke. Tu su mogući ulovi i brojnih drugih grabljivica, od vrnuta, polande i širuna, preko lice do strijelke i škarama. Neke grabljivice se drže ispod same plutače, na manjoj ili većoj dubini, a druge se kreću i traže žrtvu. To znači da su takva mjesta koncentracija raznih vrsta i dimenzija riba idealna za ribolov, kako u mjestu tako i u pokretu.
U lovu čekanjem preporučljivo je primamljvati i to tako što će se od plutajućeg predmeta udaljiti milju-dvije i onda se vratiti, bacajući u more izmrvljenu ili srdelu u komadima. To treba ponoviti na još dva, tri pravca. Nakon toga plovilo treba sidriti blizu plutaće ili prepustiti kurentu pa odbaciti mamac. Loviti je najbolje živom ribicom, ali se mamčiti može i uginula te filet srdele ili koje druge plave ribe. Pribor može biti „a volo“, bez utega ili s njim, ovisno o jačini morske struje i dubine na kojoj se očejuje ulov.
Druga mogućnost je varaličarenje, spining. S rastojanja od nekoliko desetina metara prena plutaći se zabacuje varalica. Konačno, loviti se može i pnulavanjem tako što se oko plutaće opisuju koncentrični krugovi različitih promjera i s različitim dubinama vođenja mamca.