Vrijeme je „đita“, tradicionalnih višednevnih krstarenja obitelji i družina duž obale i između otoka. Neizostavni im je dio i ribolov, kako zbog prehrane, tako i gusta. Najrjeđe se lovi pendulom, što je posve pogrešno. Oni koji to i čine, u pravilu uz obalu i oko brakova traže „okrunjene“ riblje glave, što je naporan i zahtjevan posao i to s pretežito po ribolovce negativnim rezultatom. Umjesto toga, puno je bolje penduližat tijekom plovidbe između odredišta. Doduše, plijen neće biti najcjenjenije, nego plave ribe, ponajprije širun, lokarda, iglica, polanda, vrnut, škaram ili strijeljka. Znači, ribe težine do kilograma, dva, rijetko pet. No, moguća su i ugodna iznenađenja u vidu višestruko težih ulova, primjerice krupnih polanda, luceva, lica, trupova, lampuga, tunica…
Penduližat se može sa svih vrsta plovila na kome barem jedan član posade mora stalno vršiti nadzor nad priborom. No, ne treba, a i ne može stalno držati pribor, jer se ulov u pravilu dugo čekati. Zato je umjesto klasičnog, puno bolje koristiti suvremeni pribor, štapove i role postavljene u držače, najbolje raspoređene na krmenim bokovima broda.
Štap i rola mogu biti najlakši, snage 6 ili 12 libri, kakvi su idealni za lov iglica, ukjata, širuna, vrnuta i drugih sitnih grabljivica. Međutim, zbog velike vjerojatnosti ulova težih i jačih riba, primjerice polande, škarma ili strijeljke, puno je bolje koristiti pribor snage 16 ili 20 Lb. Umjesto specijalnog pendulaškog pribora, odnosno multiplikator role i štapa s vodilicama s gornje strane, moguće je koristiti i klasične štapove i role. Štap treba biti dugačak do 2,5 m, težine bacanja 50 do 150 grama, akcije A ili B, a rola veličine barem 60, odnosno kapaciteta 150 do 200 metara najlona promjera 0,30 do 0,40 mm.
Pribor od 30 libri, najjači kojim smiju loviti sportsko- rekreativni ribolovci, može se koristiti kad se očekuju krupni ulovi lampuge, polande, lice ili feluna.
Što će se uloviti, ovisi o području kroz koje se plovi, dobu dana, brzini plovidbe i dubini vođenja mamca. Sporom pendulom, brzinom do tri čvora najbolje se love ukjate, iglice i lice. Feluni, vrnuti, lokarde, lice i širuni najbolje se love srednje brzom, pendulom koja se povlači s tri do pet čvorova. Pri brzini od pet do osam čvorova plijen će najčešće biti polande, lampuge, rumbaci… Međutim, vrlo često će se te ribe uloviti pri brzini većoj ili manjoj od one s kojom se najbolje love. Zato je tijekom „đite“ najbolje ploviti optimalnom brzinom plovila.
Većina spomenutih riba obitava u gornjim slojevima mora, ali zalazi i do 50 m dubine. U površinskom sloju, do tri, a najviše 10 metara dubine, zadržava se iglica, često od ostalih i ukjata. Najdublje, uglavnom između 10 i 30 metara najčešće su lampuga, lica i male tune. Zbog toga se mogu penduližat plitkom površinskom, odnosno zarona do 3 metra, srednje dubokom, zarona dva do 10 metara, te pendulom dubokog zarona od 10 do 30 metara.
Iskusni pendulaši na krstarenju najradije love s dva pribora, površinskim i srednjim. Tako pretražuju cijeli gornji sloj mora. Također, najradije koriste tzv. tursku, odnosno panulu s mamcima tipa „sabiki“ ili tzv, grmjelice, postavljenim poviše utega.
Zakonom je kod nas dozvoljeno koristiti udičarski alat s najviše tri udice, treba podsjetiti na to iako se grmjelice porodavaju i sa po šest udica.
Za lov ukjata, iglica i drugih sitnih grabljivica blizu površine koristi se osnovnu strunu promjera 0,25 do 0,30 mm. Na nju preko vrtilice s kopčom postavlja se predvez od istog ili 0,05 mm tanjeg najlona, s olovnicom na kraju, a težine 20 do 60 grama. Na predvez, najbolje posredstvom trostrukih vrtilica, postavljaju tri oko pola metra duga priveza (primule) promjera 0,15 do 0,20 mm s udicama širine luka 5 do 10 mm. Što se tiče oblika, posve je prikladna udica oblika „Aberdeen“, „parangalka“. Razmak između priveza te donjeg priveza i olovnice je oko jedan metar.
Srednja pendula, odnosno pribor za lov plavica, polanda i drugih krupnijih riba dalje od površine pravi se na posve isti način, ali drugih dimenzija. Osnovna struna treba biti debljine oko pola milimetra, a predvez oko 0,40 mm, dok priveze valja izraditi od najlona promjera 0,25 do 0,30 mm. Privezi trebaju biti dugi oko dva pedlja, međusobno i od olovnice odmaknuti oko pola metra. Udice na njima trebaju biti široke 8 do 16 mm. Olovnica treba biti dosta teška, i do pola kilograma, ovisno o brzini plovidbe. Što je brzina veća to olovnica treba biti teža.
Umjesto s više, penduližat se može i sa samo jednom udicom, odnosno varalicom na priboru. Na takvu pendulu olovnica se postavlja na kraj osnovne strune koja nosi predvez dužine 2 do 3 metra za površinski, odnosno do 10 metara za srednje teški pribor. Zbog mogućnosti skidanja, što znatno olakšava izvlačenje plijena, prednost treba dati spiralnoj i drugim olovnicama koje se lako i brzo montiraju. Još bolje je koristiti potapalice. Osim što se lako i brzo montiraju, ta pomagala su znatno lakša od olovnica, pa se njihovom primjenom poboljšava osjetljivost pribora na signaliziranje ulova.
Penduližat se može s prirodnim i umjetnim mamcima. Od prirodnih je osim trake lignje, najbolje koristiti filete kožice širuna ili iglice. Što se, pak varalica tiče, praktično se mogu koristiti sve. Kad se rabe metalne, mogu se koristiti lakše olovnice. Veličina mamca ovisi o materijalu izrade i vrsti. Metalne varalice trebaju biti najmanje, a varalice od mekane plastike te fileti traka najduži.
Za lov sitnih riba metalne varalice, teturavci (wobleri), mogu biti dugački tek 30 mm, a varalice od mekane plastike, fileti i trake do 100 mm. Za krupnije ribe treba koristiti i krupnije mamce. Žlice, pilkeri i ostale metalne varalice dužine do 70, čak i 100 mm, teturavci do 130 mm, a „silikonci“, varalice od mekane plastike dužine 130 do 160 mm.