Uspješnost udičarenja, osobito ometcem i bulentinom, može se znatno poboljšati primamljivanjem. Međutim, samo ako se s prikladnom primamom postupa na ispravan način. Pogrešnim postupanjem, pak, ne samo što se ne postižu željeni učinci nego oni mogu biti i negativni. Posebno negativni ako se primama plasira izvan zone ribolova pa umjesto da dovodi k mamcu i udici, ribe odvlači od njih.
U nastojanje da primamu plasiraju što bliže mamcu, ribolovci su počeli montirati posude s primamom na pribor kojim love. Tako je u ribolovu ometcem nastala nova tehnika udičarenja poznata pod imenom „feeder“ (engleski feed = hraniti).
„Feeder“ je relativno malo korištena tehnika ribolova na moru, na našoj obali skoro nepoznata. Jedan od razloga tome je što se njom uglavnom love manje i srednje ribe. No, sigurno će biti prihvaćena jer je znatno učinkovitija od tradicionalnog ometca, osobito na osiromašenim terenima, gdje su rijetke preostale ribe vrlo oprezne pa ih je teško uloviti uobičajenim tehnikama i priborima.
Ovom tehnikom se love sve sitnije ribe. Usnače i, češće, sparidi, prevladavajući su plijen, ali osim girovki, kneza, bukve, špara, pauka i pijerke, mogući su ulovi i cjenjenijih riba, od ovčice, sarka, ukjate i krupnih cipola do smuduta i ovrate.
„Feeder“ ribolov je spoj suvremenog i tradicionalnog ribolova, nalikuje klasičnom obalnom lova „preko prsta“. To nije tehnika čekanja nego aktivnog ribolova, jer se štap ne ispušta iz ruku sve vrijeme lova. Da bi se to radilo uz što manje zamaranje, gornji dio štapa se osloni na nosač. Najbolje horizontalno bočno od ribolovca tako da s lagano zategnutom strunom tvori kut od oko 135 stupnjeva, jer je u tom položaju najosjetljiviji.
Kad se, pak, lovi na terenu gdje su moguća zapinjanja pribora štap treba držati okomito.
Ribolov počinje primamljivanje i to odbacivanjem pribora na kome je hranilice, ali ne i udica, kako bi se izbjeglo mršenje i kvačenje pribora. Hranilica se odbaci više puta na željeno, uvijek isto mjesto, da primama bude na što manjoj površini kako bi se iznad nje koncentrirala riba. Nakon odbačaja se sačeka neko vrijeme da primama nabubri i počne ispadati iz hranilice, a zatim se naglo kontrira pri čemu se hranilica naglo pomjeri i iz nje ispadne primama. Poslije nekoliko odbačaja u svrhu primamljivanja, na pribor se postavlja privez s udicom i ribolov počinje.
Ovaj način ribolova podrazumijeva veliku preciznost odbačaja, koja se najlakše postiže odbacivanjem preko glave. Prije prvog odbačaja neophodno je uočiti orijentire pomoću kojih će se ponoviti odbačaj po pravci. Preciznost po daljini može se postići na više načina, o čemu smo pisali OVDJE.
Poslije lijeganja mamca i hranilice na dno strunu valja lagano zategnuti pa štap postaviti u oslonac i pogledom pratiti njegov vrh koji će savijanjem reagirati na svako pomicanje mamca.
Kada je osnovna struna najlonska, kontrirati treba na svako njeno ozbiljnije zatezanje i savijanje vrha. Njegovo savijanje znači da je rastezljivost najlona savladana i da riba sigurno ima udicu u ustima te da je pokušava odvući. Uz malo prakse lako se ustanovi što je lažni, a što pravi potez.
Kada reagirati na savijanje vrha ovisi dosta o vrsti korištene ješke. Kad je to mušula (dagnja) reagirati valja brzo, na prvi titraj vrha, a kad je namamčen komad glavonošca ili velikog crva može se čekati i kontrirati tek na ozbiljnije savijanje vrha.
Na trenutak kontre utječe i vrsta lovine. Ukoliko su pretežita lovina girovke, koje često i prije njegovog padanja na dno napadaju i grickaju mamac, kontrirati treba odmah odlučno, ali kratko. Ako se uglavnom love knezi i špari, koji grizu snažno i odlučni, i najbrža kontra će biti tek potvrda ostvarenog kvačenja.
Bez obzira na njenu veličinu, izvlačenje lovine „feeder“ štapom izuzetan je doživljaj. Svaki drhtaj ribe jasno se osjeća. Pri izvlačenju većih primjeraka mekani i podatni, ali žilavi štap se savija poput vrbove šibe, praktično sam zamarajući ribu na najkvalitetniji način. No, zbog te savitljivosti klasičnim „feeder“ štapom je nemoguće trenutno zaustaviti i okrenuti krupniju ribu. Zato je za lov na terenima na kojima postoje prepreke poput konopa, znači u mandračima koja su omiljeno stanište ovrata i smuduta, umjesto „feeder“ bolje loviti „bologneze“ štapom.
Za razliku od lova u gornjim slojevima mora, najnovije varijante „feeder“ ribolova, koji se može obavljati svuda, a o kome ćemo pisati posebno, klasični ribolov na dnu zahtjeva izbor pješčanih ili kamenitih dna s velikim ravnim plohama, gdje se hranilica može nasloniti bez naknadnih pokreta, zapinjanja ili skrivanja u procjepima i rupama.
Takvih je dna puno uz obalu, počevši od luka i lučica, osobito njihovih ulaza i vanjskih strana lukobrana, uz prirodne i umjetne školjere… Najbolje rezultate se postižu na dnima koji su barem 5, a najbolje na 8 do 10 metara pod površinom, bolje u dnevnom nego u noćnom ribolovu.