Jedan od razloga zašto „feeder“ tehnika ribolova nije osobito popularna među našim morskim udičarima jest i to što je za njeno učinkovito prakticiranje potrebno nešto specijalnog pribora, ponajprije štap. Istina, s hranilicom na priboru može se loviti i „bolognese“ štapom, na ravnom i čistom dnu onim dužine 4 do 5, a na neravnom dnu dužine 5 do 6 m. Međutim, do punog izražaja ova tehnika dolazi samo ako se prakticira specijalnim, „feeder“ štapovima.
Našim ribolovcima naviknutim na jake, „feeder“ štapovi ne ulijevaju povjerenje jer izgledaju nježno, tanji su i od tankih „bolognese“ štapova. Osjetljivi su i laki, s vrhovima često tanjim od milimetra. Međutim, ipak su sposobni odbaciti tešku hranilicu bez problema na veliku daljinu. Tajna leži u njihovoj savitljivosti cijelom dužinom - pri odbačaju mamca i zamaranju riba savijaju se parabolično. Takvoj savitljivosti, osim konstrukcije te elastičnosti i žilavosti materijala izrade tijela štapa, pridonosi i veliki broj (12 do 16) provodnika strune na štapu.
Zbog velike savitljivosti, ovakve štapove će jako teško slomiti čak i kapitalna ovrata (orada), koja je najcjenjenija lovina u „feeder“ ribolovu. Praktično, najveću opasnost po ove štapove predstavljaju izbacivanje hranilice znatno teže od deklarirane težine bacanja štapa, kao i jak zamah štapom, a da se prije odbačaja greškom nije otvorio hvatač strune na roli.
Ovi se štapovi uglavnom proizvode u dužinama od 3,60 do 3,90 m. Najčešće su trodijelni, ali ima i teleskopskih. Svi su obvezno s izmjenjivim, utičnim vršnjacima.
„Feeder“ štapovi se prave u nekoliko težina bacanja (tb). Za naše uvjete najprikladniji je štap „tb“ oko 50 g. S njim se može izvući i veliki plijen. Za lov na velikim daljinama koriste se štapovi „tb“ 80 do 90, najviše 100 g, dok su oni od 100 do 150 dobri samo za lov u jakom kornetu i na vrlo velikim daljinama, odnosno tamo gdje je potrebno baciti i teške hranilice, te kad se lovi na mjestu gdje ima puno krupnih riba.
„Feeder“ štapovi imaju izrazito osjetljive vrhove koji su u stanju registrirati i najmanji pomak na drugom kraju strune. Imaju dva ili, češće, tri promjenjiva vršnjaka različite snage, odnosno osjetljivosti. Tako ribolovci ima mogućnost izbora ovisno od konkretne situacije. Proizvođači vršnjake različito boje, neki obilježavaju oznakama „light“ (lagani), „medium“ (srednji) i „heawy“ (jaki) ili 1 Oz, 2 Oz i 3 Oz. Iako je Oz oznaka za uncu (oko 28 grama), to ne znači da brojčani dio oznake ukazuje na „tb“ vršnjaka nego na njegovu osjetljivost, pri čemu je najosjetljiviji onaj najmanje oznake.
Rola u „feeder“ ribolovu ne trpe osobite napore. Aktivna je uglavnom pri odbačaju sistema i zamaranju plijena, a ni tada, zbog vrlo savitljivog štapa, ne trpi iznenadne udarce. Zato ne mora biti osobito jaka, ali mora biti što lakša da bi bila u balansu sa štapom.
Zbog mogućnosti ulova teže ribe, rola treba biti veličine 4500 do 6500, obvezno s vrlo osjetljivom kočnicu jer se koriste tanke strune. Za lov dalekim odbacivanjem poželjno je da ima široki i plitki kalem te sistem za njegov slobodan hod.
Ove malobrojne navedene uvjete udovoljavaju mnoge role namijenjenim različitim načina pa nije teško naći prikladnu za „feeder“ ribolov. Početnicima je ipak najbolje odabrati onu označenu s prefiksom „feeder“ ili „match“, među kojima praktično nema razlike.
Budući da su „feeder“ u odnosu na sve ostale odmetaške štapove finiji i ostatak pribora mora biti usklađen s tom profinjenošću. Osobito strunama. Zapravo, fine, tanke strune su jedan od preduvjeta učinkovitost ribolova „feeder“ tehnikom. Iako se mogu koristiti i višenitke, prednost je bolje dati jednonitkama, najlonu za izradu osnovne strune, a FC, fluorougljičnoj struni za završnjak.
Što se tiče debljine, osnovna struna treba biti maksimalno promjera 0,25 mm, iznimno 0,30, a najčešće od 0,16 do 0,20 mm. Završnjak naravno treba biti jedan ili dva broja tanji.
Iako se može činiti da se s tako finim strunama riskira gubitak neke veće zakačene ribe, nije tako. Ponajprije zbog štapa koji je sposoban i s najfinijim priborom izaći na kraj s kapitalnim ulovom. Naravno da struna mora biti najkvalitetnija, a da i sve ostalo u sistemu mora biti kvalitetno i dobro usklađeno, od savršenih čvorova preko dobro odabrane udice, pa sve do pouzdane i dobro ugođene kočnice role.
Kao i za svaki drugi ribolov sitnijih i srednje krupnih riba u priobalju, za „feeder“ su najprimjerenije udice oblika „Crystal“. Tanke su i vrlo elastične. Kad trebaju nešto jače, koriste se one oblika „Aberdeen“, koje bolje drže mekane mamce, ali se teže odapinju ako zapnu. Koriste se udice širine luka od 5 - 6 do 10 - 12 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena.
Osnovu „feeder“ ribolova, naravno, čini hranilica! Ta spravica služi kao nosač primame, ali i kao svojevrsni uteg neophodan da bi se udica s mamcem mogla odbaciti na željenu daljinu.
Nekada su hranilice bile samo u obliku spirale, a danas ih ima tri skupine. Prvu čine najčešće korištene kavezne („cage“), koja mogu biti posve zatvorene ili otvorena na oba kraja. Drugu skupini čine „runningrig“, poznate i kao „maggot“ hranilice koja nalikuju izbušenoj čahuri ili „kinder jaju“. One služe primamljivanju samo pomoću „biggatina“, živih mesnih crva.
Skupina „metoda“ hranilica, kojoj pripada i već spomenuta spiralna, vjerojatno je najučinkovitija jer se u njih osim primame postavljaju i udice s mamcima. Time se postiže da je mamac doslovno tamo gdje i primama.
Za suvremene „metoda“ hranilice postoje i kalupi u koje se stavi mamac s udicom, preko njih primama, a onda se u sve to utisne hranilica. Tako se dobije savršeno oblikovana i kompaktna kombinacija mamca i primame.
Bez obzira na tip, sve hranilice mogu biti s ili bez otežanja. Pri izboru hranilice treba imati na umu da njena boja ne smije odudarati od boja mjesta gdje će se loviti.
Veoma koristan dio „feeder“ pribora je držač koji služi za držanje štapa u najboljem položaju. Na moru je teško upotrijebiti jednostavni koji se uboda u zemlju pa treba koristi tronogi („tripod“) i četveronogi („rod pod“) držač.