Gužvovita je turneja dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića. Sa svojim suradnicima, predsjednikom Gradskog vijeća Markom Potrebicom te pročelnicama Zrinkom Raguž i Marijetom Hladilo, na američkoj turnjeri obilazi Franković dosta toga, a o čemu redovito iz Grada Dubrovnika i obavještavaju javnost.
No, postoji nešto što se ističe u gotovo svakom Frankovićevom američkom posjetu. A to su žalopojke dubrovačkog gradonačelnika. Dojam je kako Franković tako u Sjedinjenim američkim državama predstavlja neki gradić Bogu iza nogu, zaostao u svakom smislu, u kojemu su nagomilani samo i jedino problemi.
Evo, recimo, kako pišu iz Grada Dubrovnika, Franković je održao predavanje na Rochester Institute of Technology, gdje je studentima govorio na temu „Izazovi s kojima se suočava dubrovački turizam".
"Tijekom prezentacije izložio je probleme s kojima se Dubrovnik suočava u ovoj grani te adresirao metode koje gradska uprava primjenjuje pokušavajući promijeniti pristup upravljanju destinacijom s naglaskom na održivi turizam." - piše u priopćenju.
Pak, u New Yorku se sastao s čelnicima cruise kompanija, gdje je predstavio projekt Respect the City, zahvalivši na "iskazanoj posvećenosti rješavanju problema s kojima se Dubrovnik kao destinacija susreće". Također u New Yorku razgovarao je s predstavnicima tvrtke NYC & Company Bryanom Grimaldijem o održivom turizmu. Grimaldi je mu je eto otkrio tom prilikom toplu vodu kazavi mu kako se "negativne posljedice velikog prometa pokušavaju izbjeći otvaranjem novih turističkih atrakcija van samog središta grada čime se postiže disperzija turističke ponude i smanjuje pritisak na centar".
Nadalje, u Los Angelesu je održao sastanak s direktorom Los Angeles Cruise Terminala Octaviom Sanchezom, a eto s tog sastanka iz Grada Dubrovnika nisu napisali kako je Franković govorio o problemima, već samo piše kako je "gospodin Sanchez iskazao spremnost staviti Gradu Dubrovniku na raspolaganje svoje ekspertize i iskustvo u vidu savjeta i uputa vezanih uz buduće projekte koji će se razvijati u Luci Dubrovnik".
Osim toga, Franković se sastajao i s američkim Hrvatima, gradonačelnikom kalifornijskog Monterreya, a za nadati se da se i njima nije žalio o dubrovačkim problemima.
Naravno da su Sjedinjene američke države jedna od razvijenijih svjetskih zemlja od koje Dubrovnik može toliko toga naučiti, ali Dubrovnik, iako geografski malen, može neke stvari naučiti i tu veliku Ameriku. Ali, kad Franković govori o toliko negativnoga, dakle s naglaskom na probleme, dojam je kao da predstavlja neki grad iz tamo neke zemlje Trećeg svijeta, a ne bivšu Republiku koja je prva priznala Sjedinjene američke države. Uostalom, niti svi građani Dubrovnika ne podupiru Frankovićevu ideju o toliko turistički nepodnošljivom Dubrovnik pa je jednostavno šteta što Franković o toj tematici kazuje kao o nekom unificiranom problemu.
Jasno da uvijek može bolje, naravno da treba sve dovesti na mjere najveće moguće funkcionalnosti, kako oko turizma, tako i oko svega drugoga, ali ovolikim opetovanim žalopojkama dubrovački gradonačelnik svom Gradu čini medvjeđu uslugu.
Sarkastično rečeno, ne trebaju mu tu sad više nikakve ekspertize i modusi djelovanja, sam on na licu mjesta, danas u Americi, a sutra negdje drugo, očito čini sve što može da smanji broj turističkih dolazaka ovom po Dubrovnik lošom reklamom. Jer, nakon što čuje sve te negativne riječi o dubrovačkom turizmu, vjerojatno bi malo tko uistinu posjetio Grad.