Novinari portala Dubrovnikpress.hr već su tragom informacija čitatelja pisali o lošem stanju u dubrovačkim domovima umirovljenika. Na naš redakcijski mail kao i poštanski sandučić u međuvremenu je stiglo nekoliko pisama čitatelja koji i dalje upozoravaju na zabrinjavajuće stanje i uvjete smještaja u tim istim domovima.
U e-mailu, koji prenosimo u cijelosti (podaci autora su poznati redakciji), upozorava se na odnos zaposlenika domova prema štićenicima, iznimno loše smještajne uvjete, ali i otuđenje imovine domova od strane pojedinih zaposlenika, a koje izgleda prolazi bez ikakvih sankcija.
Tako u e-mailu piše (prenosimo u cijelosti):
„Pošto mnogi zatvaraju oči pred problemima koji se naizgled njih ne tiču jer se ne žele miješati i ne žele reagirati, mislim da je vrijeme da netko progovori. Da netko ukaže na stvari koje se događaju u ime onih koji to ne mogu ili ne žele od straha za svoj posao i svoju budućnost. Smatram da svatko ima pravo da dostojno provede zadnje dane svoga života, bez da ih netko sustavno maltretira i ignorira njihove potrebe.
U Domu za stare osobe Dubrovnik kao i u podružnici Termoterapija se prvenstveno nalazi više ljudi nego što je predviđeno kapacitetom. Korisnici su izloženi galami i zanemarivanju od strane pojedinih djelatnika koji su odavno izgubili empatiju prema ljudima.
Strašno je slušati da se deru na osobu u demenciji jer je počupala pelenu. Da, zaista prizor nije lijep, ali to je osoba koja ne shvaća što je napravila. Gledati djelatnika koji obavlja njegu sa mobitelom u ruci i obavlja privatne razgovore u isto vrijeme nije ni profesionalno ni lijepo. Doživiti da socijalna radnica koja bi trebala skrbiti o korisnicima koji nemaju svoje obitelji, potruditi se da im kupi sve što im treba od novaca koji su za to predviđeni, čita novine i ispija kavu 8 sati radnog vremena nije za pohvalu. Nažalost to se događa, gospođa čita novine, a njeni korisnici nemaju kave da im skuhaju u kuhinji, hodaju u kućnim papučama jer su im se cipele raspale i vežu hlače konopom. Još ih napada jer ne može ona radi njihovih mušica ići u butigu svako malo, a da je upitate poneko pitanje o njima koje bi trebala znati, šokirali bi se neznanjem.
Mislim da svatko od nas zna kako je grozno ići na posao sa grčem u želucu, nervozan i jedva čekat kraj smjene jer si svjestan da nisi "podoban" i da će se netko iživljavat na tebi jer nosi uniformu druge boje. Slušati izrugivanja na svoj račun o načinu kako obavljaš posao, odakle si rodom itd. Najgore je to što kad se pobuniš, kad zatražiš zaštitu, dobiješ odgovor da je to karakter te osobe i da moraš očvrsnut. Drugim riječima, ako nisi u klanu vladajućih moraš sagnut glavu, šutati i trpjeti deranje, ponižavanja, priče iza leđa i odrađivati dupli posao za sebe i za njih.
Pojedinci mogu čak i otuđiti imovinu ustanove i proći s opaskom kad je vrate (ili ne vrate), a netko drugi će dobiti sankcije. Mjesecima se u domu ispod stare bolnice bore sa stjenicama koje su i dan danas prisutne isto kao i žohari. Uporni prigovori rodbine na pojedine zaposlenike nisu doživljeni pa tako određeni djelatnici čak pijani dolaze na posao i prespavaju dio smjene. Sve više djelatnika odlazi na bolovanje jer ne mogu podnijeti pressing i mobing, a većina ih je dala otkaz, neki su i dobili otkaz jer nisu podobni.
Termoterapija nema čistačice, pa kad dođete u posjetu rodbini ostanete šokirani izgledom doma. Njihovo rješenje, koliko sam upoznata je da su poslali jednu ženu koja radi 4 sata, znači ona bi trebala slomiti svoja leđa u 4 radna sata da odradi posao koji trebaju raditi dvije žene 8 radnih sati. Naravno, činjenica da to nije moguće nikome ne predstavlja problem jer štp god da nije uredu okrivit će nju.
Gospođa Vesna Babarovic koja je v.d. ravnateljica uopće ne želi ulaziti u problematiku doma i radnika jer ona je tu privremeno što i naglašava stalno. Njeno rješenje je isprva bilo da će svi radnici radit sedam dana u Domu kod stare bolnice i sedam dana u u Termoterapiji pa će tako pokriti veliki nedostatak kadra.
Sve u svemu situacija je užasna i nema promjene na bolje nažalost jer nitko od vladajućih ne želi ništa napraviti da se stvari poboljšaju i promjene. Dok se netko ne usudi promijeniti situaciju ljudi će davati otkaze, a korisnici će i dalje biti zanemareni. Nadam se da će barem netko reagirati, jer za sad je sve ostalo na pričama koje kruže gradom i zgražavanju pojedinih osoba koje su u medicinskoj struci i smatraju da određene jedinke narušavaju ugled njihova zanimanja.” - navodi se u pismu.
ŽUPAN ŽALBE GRAĐANA SMATRA PAMFLETIMA, A STJENICE HARAJU DOMUS CHRISTIJOM
Da je stanje u domovima za starije i nemoćne zaista loše upozorava se i u anonimnom pismu u kojem se čitatelj pita „kako je moguće da župan Nikola Dobroslavić zataškava užasnu situaciju u Domu za starije i nemoćne i Domus Christiju te Thermoterapiji i ne poduzima gotovo ništa dok ove dane sve moguće inspekcije obilaze domove.”
Čitatelj portala Dubrovnikpress.hr upozorava u svom pismu kako su „nalazi sanitarne inspekcije toliko loši da prijeti zatvaranje doma Domus Christi i Thermoterapije”, a navodi i „kako se čekaju nalazi drugih inspekcija i državnih tijela zbog indicija na kriminalne radnje.”
Da su pojedini sanitarni nalazi loši neslužbeno je doznao portal Dubrovnikpress.hr. Konkretno, riječ je o nalazima koji su potvrdili prisutnost stjenica u domovima, a koje su tamo stigle iz vanjskih izvora. Stjenice je iznimno teško ukloniti jer bez hrane mogu izdržati i pola godine.
Čitatelj se također pita „iz kojeg razloga župan ne želi raspisati natječaj za ravnatelja Doma za starije kod stare bolnice nego drži Vesnu Babarović kao v.d. ravnateljicu, a koja je još zaposlena na dva radna mjesta”.
U pismu upućenom redakciji portala Dubrovnikpress.hr čitatelj se također pita „zašto se župan oglušuje na pismo zaposlenika iz Thermoterapije kojeg je primio potpisanog od velikog broja radnika, a u kojem ga oni mole za pomoć i upozoravaju na nemoguće uvjete rada koje je u nekoliko mjeseci prouzročila v.d. ravnateljica Vesna Babarović”.
Nakon što je upoznat sa sadržajem drugog pisma upućenog redakciji portala Dubrovnikpress.hr župan Nikola Dobroslavić odgovorio je: „Dubrovačko-neretvanska županije ne može komentirati pamflete poput ovoga na koji se odnosi vaš novinarski upit”.
Pisma koja redovno od strane čitatelja stižu na adrese novinarskih redakcija svakako se ne mogu smatrati pamfletima. Da, takva pisma u kojima čitatelji često upozoravaju na pojedine probleme najčešće stižu nepotpisana, ali se isto tako nakon novinarskog istraživanja i provjere informacija pokažu točnima. Koliko su puta primjerice USKOK ili policija postupali i provodili istražne radnje po anonimnim prijavama građana i koliko su se samo puta te anonimne prijave pokazale točnima. Uostalom, u Hrvatskoj postoji razlog zbog kojeg se većina građana, kada žele upozoriti na određene anomalije i loše radnje u institucijama, ustanovama i sustavu najčešće, odlučuju to učiniti anonimnim putem.
Kad je u pitanju stanje u domovima umirovljenika na području Dubrovnika, već se duže vrijeme može čuti je loše. Svako se loše stanje može poboljšati ako se problemi umjesto podmetanja pod tepih rješavaju. Možda je prvi korak ka rješavanju problema prestati zabijati glavu u pijesak i zauzeti drukčiji stav od toga da su problemi na koje građani upozoravaju „pamfleti” pa u konačnici u domovima za starije i nemoćne, ukoliko korisnici nisu zadovoljni, imenovati nove ravnatelje te zaposliti stručno osoblje, lišeno stranačke pripadnosti, a s razvijenim senzibilitetom prema osobama treće životne dobi posebno onim dementnima. Korak svakako bi bio izdvajanje više sredstava za funkcioniranje domova, a time i njihova uređenja i opremanja primjerena današnjem vremenu.