Poznata izreka „nema više ribe kao što je nekada bilo“, koja se oduvijek s nostalgijom koristi kod opisivanja stanja ribljeg fonda u našem moru, generalno je točna, ali ima i riba čiji se broj u Jadranu povećava. Na radost sladokusaca i ribara, profesionalnih i rekreativnih, među njima je i hama, koja je donedavno smatrana rijetkom u hrvatskom dijelu Jadrana.
Naime, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, više od pedeset godina hama se uistinu rijetko, gotovo nikako viđala u našem dijelu Jadrana. A onda se ponovo počela češće pojavljivati prije desetak godina, vjerojatno kao posljedica bijega pojedinih jedinki iz kaveza za uzgoj, koji je počeo 2010. godine.
Uzgoj je počeo otprilike u isto vrijeme kod Mljeta i Pašmana pa su i prvi primjerci u divljini ulovljeni blizu tih lokacija. Danas se pak hame viđaju i love uzduž cijele istočne obale Jadrana. Osim pojedinačnih, ostvareni su i višestruki ulovi hame od strane istog ribolovca. Love ih puškom, mamcima i varalicama, bulentinom pa i pendulom.
Broj ulova osjetno se povećao od sredine prošle godine. Posljednji je ostvario Zadranin Marin Budanović koji je prošli vikend u Velebitskim vratima lignjom na penduli ulovio primjerak od 19,5 kilograma. Blizu te lokacije, krajem srpnja prošle godine, ali puškom, ulovljena je i dosad najteža hama nakon njenog povratka u hrvatsko more. Težila je točno 22 kilograma, a ustrijelio ju je Zadranin Tomislav Smolić- Ročak.
Spomenuti ulovi su hvale vrijedni trofeji, ali se očekuje da će osim brojnosti porasti i težina hama ulovljenih u Jadranu s obzirom na to da se radi o ribi koja iznimno brzo raste, zbog čega se, osim zbog izvanrednog ukusa, i uzgaja.
Naime, hama može narasti do 100 kilograma i 230 cm! U znanosti je poznata kao Argyrosomus regius, a naš je narod naziva i krb, grb, sjenka, grb pravi, morski orao, sokol i konj. Najveći je jadranski pripadnik porodice sjenki, kojoj pripadaju i koraf te kavala.
Hama ima izduljeno tijelo, oblika kapljice, lagano spljošteno. Glava joj je relativno velika s prilično malim očima. Usta su joj velika, s dva ili tri reda zubi u donjoj i dva u gornjoj vilici. Bočna linija lako joj je vidljiva i proteže se sve do repne peraje. Stražnja leđna peraja je mnogo duža od prve koja ima devet zraka. Prva zraka analne peraje je kratka i bodljikava, dok je druga vrlo tanka. Ljuske su joj velike i svaka četvrta je postavljena pod drugačijim kutom od ostalih.
Boja tijela joj je bisernosrebrna do smeđ, s brončanim crtama na leđnoj strani te karakterističnim bočnim svjetlucavim pjegama. Baze peraja su crvenkastosmeđe, usna šupljina žuto- zlatna ili ružičasta, a peraja sivkasta.
Plivaći mjehur hame sadrži nekoliko razgranatih nastavaka koji vibriraju kako bi proizveli zvuk gunđanja koji se može čuti do 30 m udaljenosti. To gunđanje proizvode mužjaci tijekom sezone mriještenja u periodu od travnja do srpnja, kada hame prilaze obali i zalaze u delte. Nakon toga se spuštaju dublje, od 15 do čak 300 metara.
Zanimljivo je da je hama jedna od rijetkih „antilesepsijskih“, riba koje su iskoristile Sueski kanal i svoje područje prebivanja proširile i na Crveno more.