Martina Barkiđija, Helena Galjer, Tatijana Papić, Ivana Pavlović i Erna Raguž–Lučić… Znače li široj javnosti što ova imena? Teško. Ili možda opet Ivana Pavlović pa Božo Benić, Jelena Brbora, Jurica Knego i Andrija Obad? Pa onda opet Erna Raguž-Lučić te nadalje Selma Čustović, Merima Džapo, ponovo Andrija Obad i Gjino Šutić?
Svi navedeni budući su članovi i članice raznih povjerenstava koje će na sljedećoj sjednici osnovati Grad Dubrovnik, naravno ukoliko gradski vijećnici prihvate prijedloge imenovanja.
Riječ je o „Povjerenstvu za provjeru ispunjavanja propisanih uvjeta javnog poziva u području urbanizma i prostornog planiranja za 2018. Godinu“, „Povjerenstvu za ocjenjivanje programa, projekata ili manifestacija u sklopu Javnog poziva za predlaganje projekata/programa iz područja urbanizma i prostornog planiranja na prostoru Grada Dubrovnika za 2018. godinu“ i „Povjerenstvu za ocjenjivanje programa, projekata ili manifestacija u sklopu Javnog poziva za predlaganje projekata/programa iz područja zaštite okoliša i prirode na prostoru Grada Dubrovnika za 2018. godinu“.
Zapravo ova konkretno navedena imena samih ljudi i povjerenstva manje su bitna. Uostalom tu i ima ljudi za koje bi svaki gradski vijećnik mogao znati tko su i što su, ali i onih potpuno nepoznatih pa je zapravo ono što je bitno to da je riječ o točkama dnevnog reda koje na Gradskom vijeću prođu onako brzinski, bez rasprave, uglavnom jednoglasno, bez puno razmišljanja i „gubljenja vremena“, točkama koje presjedavajući Vijeća obično čitaju „preko neke stvari“, točkama koje su samo naizgled nebitne, kao što je samo naizgled nebitno tko sjedi u kojem povjerenstvu.
Oporba se tu ponaša po sustavu da nikog nije volja „talasat“ o točkama za koju vladajući ionako imaju većinu ruku, naizgled neinteresantnima široj javnosti pa oporba ne može vele ni politički poentirat, a nikog oporbenjaci obično ni ne mogu iz svoje strančice ili listice uvalit u kakvo povjerenstvo, pa onda valjda nema smisla ni raspravljat nego „hopla“, amo dignut ručice gore da se točka pređe.
Dakle, ono što je bitno nisu gore navedena imena, sasvim slučajno ona dolaze na raspored sljedeće sjednice Gradskog vijeća, ali ono što je bitno je da većina od 25 vijećnika neće ni pročitati tko je u tim povjerenstvima, niti ih to zanima niti ih je briga što u traljavo pripremljenim materijalima za sjednicu Gradskog vijeća uopće, u pravilu, nema navedenih razloga zašto se pojedine osobe predlažu u pojedino povjerenstvo, koje su njihove kompetencije… Ne samo ovaj put.
Za sve članove povjerenstava netko može, a i ne mora znati tko su i što su, ali dužnost gradske uprave, odnosno predlagatelja prijedloga bi bila upoznati vijećnike zašto se netkog negdje predlaže, pismeno, u materijalima prije sjednice. Možda su svi vrhunski stručnjaci, a možda i nisu, to se ne može doznati iz materijala i prijedloga odluka i zaključka, a realno, iz navedenih razloga u gradskoj vijećnici ionako nikoga nije briga.