Albanac pa posrbica? To ima samo u bosanskohercegovačkoj humorističnoj seriji Konak kod Hilmije i u Crnoj Gori. Da, Crnogorci su stava kako je njihov tehnički premijer Dritan Abazović posrbica. Bio on posrbica ili ne, u jednoj je stvari u pravu, natpis na spomen ploči postavljenoj na zidu negdašnje kasarne u Morinju treba izmijeniti.
Takvu ploču nikad nije trebalo ni postaviti jer iza čina njezina postavljanja nema ni kajanja ni žaljenja zbog zvjerstava koja su tamo počinjena nad Dubrovčanima, Konavljanima... Što civilima, što braniteljima. Postavljanje te ploče bio je samo dio folklora u političkim previranjima između Crnogoraca i Srba koja u toj državi već predugo traju.
"Mi možemo zakonski postaviti ploču i onda će to biti zadovoljavajuće. Problem je i tekst na toj tabli, to će se morati korigirati, jer ispada da Crna Gora nikakve veze s tim nema”. - posljednja je izjava tehničkog crnogorskog premijera Dritana Abazovića o ploči u Morinju.
HOĆE LI VOJSKA REPETIRATI PUŠKE NA TEHNIČKOG PREMIJERA?!
Što to čuva crnogorska vojska u negdašnjem logoru Morinj? Čuva li ploču da je Srbi ne bi polomili u gluho doba noći ili čuvajući ploču čuvaju neku svoju verziju istine? Kako se to zove kad vojska čuva ploču, prkoseći premijeru, čak i kad je on u tehničkom mandatu, dakle na odlasku? U čije ime i za koga vojska čuva tu ploču? Tko je vojnicima zapovjedio da se postroje oko ploče? Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, smijenjeni ministri Krivokapić i Konjević? Netko treći? Bi li ta vojska sutra repetirala puške na tehničkog primijera Abazovića da joj se kojim slučajem približi? Kakva je to vojska koja čuvajući ploču gazi zakon vlastite države, države kojoj služi?
Da, kad je u pitanju nedavno postavljena spomen ploča u Morinju, Abazović je u pravu. Prema crnogorskom zakonu o spomen obilježjima ona se „podižu u skladu sa programom podizanja spomen - obilježja koji donosi skupština opštine, glavnog grada i prijestonice, uz prethodnu saglasnost organa državne uprave nadležnog za poslove kulture”. Crnogorski zakon jasno kaže kako se „spomen - obilježje za značajan događaj ne može podići prije isteka roka od 50 godina od dana kada se događaj zbio”.
Stoji to u crnogorskom zakonu baš kao što u Morinju još uvijek stoji ploča.
„Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj ( 3.10. 1991. - 18.8,. 1992) za zatočene hrvatske civile i branioce.” - piše na ploči.
„Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su proživjeli zatočeni. Da se nikad ne ponovi.” - uklesano je na ploči na negdašnjoj kasarni u Morinju.
PLOČU DEFINITIVNO TREBA SKINUTI I ISKLESATI NOVU, JASNO JE I ZAŠTO, A TO NIJE CRNOGORSKI ZAKON
Da, ploču će zaista, kako kaže Abazović, trebati skinuti i klesati novu. Abazović, budući da je na odlasku, to neće stići učiniti, a i vojska ne da joj se itko približi. Nova, možda procrnogorska vlast svakako bi postojeću ploču trebala skinuti. Čisto da na nju uklešu ono što fali. Da ne iskrivljuju povijest, da dodaju da su osim velikosrba na Hrvatsku u toj Jugoslavenskoj narodnoj armiji jurišali i Crnogorci. Dobrovoljno! Bez prisile! Nijesu ih braća Srbi gonili da jurišaju na Dubrovnik, pucaju, ubijaju, pljačkaju i pale kuće po dubrovačkom zaleđu, pa čak i da zlostavljaju, muče i batinaju zatočene u Morinju.
Nijesu li Crnogorci i Srbi donedavno braća bili? Doduše ne svi! Nije malo Crnogoraca prosvjedovalo protiv agresije na Dubrovnik. Neki su Crnogorci usred rata, dok su njihove trupe jurišale na Dubrovnik u prijestolnici na Cetinju iz svega glasa pjevali „s Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!”. Kako se ti koji su se suprotstavljali politici tadašnjih crnogorskih lidera Bulatovića i Đukanovića nijesu bojali Srba?
Ovaj prvi je završio pod pločom, a drugi? Milo Đukanović zvani Britva, predsjednik je Crne Gore. Taj rođeni Nikšičanin posljednjih je godina od velikosrbina preobražen u velikog Crnogorca. U veljači 1991. uz pomoć Slobodana Miloševića postao je crnogorskim premijerom, a svega par mjeseci kasnije, postrojavao je vojsku na Dubrovnik, fotografirao se s crnogorskim rezervistima i znao reći kako mu je „i šah omrznuo radi šahovnice”.
U to je vrijeme kao njegov predani sljedbenik znao reći kako je „Milošević nešto najbolje što se moglo dogoditi u ovom trenutku kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju uništiti sve ono što je stvoreno od '45. do sada”. „Ponosan sam što u ovim povijesnim trenucima mogu biti rame uz rame s njim”, govorio je Milo.
Tijekom susreta s ondašnjim hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem u Cavtatu se 2000. ispričao Dubrovniku i Hrvatskoj zbog sudjelovanja Crne Gore u ratu.
„U vlastito ime i u ime građana Crne Gore želim se ispričati svim građanima Hrvatske, posebno Konavala i Dubrovnika, za svu bol, stradanje i materijalne gubitke koje im je nanio bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA.” - rekao je tada Đukanović.
No, na ploči u Morinju nema spomena ni slova o tome da su zatočene u tadašnjem logoru prije 30 godina batinali i mučili i Crnogorci, jer nisu svi bili Srbi.
Od odgovornosti za iskrivljivanje povijesnih činjenica ne treba izuzeti ni hrvatsko izaslanstvo. Pa teško je vjerovati da oni nisu znali što će Crnogorci napisati na toj ploči. Njezin su tekst dvije vlade trebale prethodno usuglasiti jer na tako osjetljive događaje predstavnici neke države ne idu tek tako.
ZAČUĐUJE LAKOĆA KOJOM SU HRVATI ZATVORILI OČI
No u čije ime i za koga su hrvatski predstavnici, kojima je ono malo bivših logoraša, koji su s njima došli u Morinj kako bi im poslužili kao paravan za neke posve druge igre, pred istinom i činjenicama zatvorili oči?
Hrvatski ministar vanjskih poslova Grlić Radman tek je običan bezveznjak mahom poznat po politčkim gafovima i faculetima koje mijenja na paletunima.
Ministar branitelja Tomo Medved, kao bivši branitelj, istinu i povijesne činjenice trebao bi znati, baš kao i onih par logoraša koji su odlaskom u Morinj na postavljanje onakve ploče, marginalizirali patnje koje su doživjeli u tom logoru te dozvoli da ih se instrumentalizira u dnevno političke svrhe, u igre koje su u susjednoj Crnoj Gori u posljednje vrijeme sve samo ne bezazlene. Od odgovornosti nikako nije izuzeto ni dubrovačko političko izaslanstvo.
Temeljem referenduma iz 2006. Crna Gora postala je neovisna država. Ta mala zemlja s nešto više od 600 tisuća stanovnika itekako je zbog krivih politika Mila Đukanovića ovisna o Srbima, posljednjih godina i o Rusima. Zemlja je to koja se sprema za izvanredne izbore nakon što je prvo jednom pa onda drugom premijeru u tamošnjoj skupštini izglasano nepovjerenje.
Crna Gora probleme koji su plod loših odluka njihovih bivših i sadašnjih političkih struktura, treba rješavati sama na prijevremenim izborima, a sudjelovanjem u postavljanju falsificirane ploče u Morinju hrvatska strana u tim igrama nije trebala sudjelovati.
Začuđuje lakoća kojom su Hrvati, Dubrovčani i Konavljani okupljeni u Morinju pred istinom zatvorili oči baš kao što zatvaraju oči po pitanju razgraničenja na moru kod Prevlake gdje su se dvije zemlje, kad su već u tako idiličnim odnosima, davno trebale i službeno razgraničiti.