Među brojnim ribama koje će se u predstojećem periodu moći dobro loviti u priobalju posebno mjesto pripada cipolu jer ga je moguće loviti svim tehnikama udičarenja s obale pa čak i varaličarenjem! Svih šest vrsta cipola koji obitavaju u Jadranu napast će varalicu, ali bolje od sitnih love se tri krupnija, najbolje balavac, najveći putnik te najcjenjeniji zlatar.
Iako svi naseljavaju cijeli Jadran, koji će se od njih loviti ovisi o mjestu lova jer svaki od njih preferira drugu vrstu staništa. Zajedničko im je da se u pravilu ljeti drže bliže površine, a zimi na dnu, što treba imati na umu pri odabiru dubine vođenja i vrsti varalice. Ovisno od toga, loviti se na površini može mikro pljuskavcima tipa „popper“, a dalje od površine najmanjim tonućim teturavcima, varalicama tipa „minow“. Pri lovu, posebno ovim varalicama, treba imati na umu da cipoli ne vole pretjerano frenetično kretanje mamca.
Cipoli nisu dobro plivači, s iznimkom bataša, ali je i on lijen pa im varalicu treba staviti vrlo blizu te potezati sporo da bi je napali. Vrlo precizno blizu i s najmanje buke mogu se postaviti vrlo lagane „perjatice“, varalice od perja i dlaka, tipa mušica („fly“) i potezanka („spiner“) kojima se na slatkim vodama najčešće love pastrve. Cipoli se izuzetno učinkovito love ovim varalicama jer se njima može manevrirati vrlo precizno i sporo.
„Perjatice“ su najbolje rješenje kad varalicu ne treba odbacivati daleko. Primjerice kad se u luci i lučici primijeti veliki plov cipola „pod nogama“, uz samu okomitu obalu. U takvim situacijama, ali i u lovu sa strme prirodne obale mogu se koristiti i mekane plastične imitacije crva muhe, kišne gliste, pjeskulja, muljaša te ostalih morskih crvića dugačkih do 60 mm.
Ako je iznimno učinkovite imitacije raznih crva i gliste neophodno odbacit dalje, mora ih se postaviti na „jigg“, olovnom glavom otežanu udicu. Takva montaža, ovisno o težini olova, omogućava i vođenje lagane varalice na bilo kojoj željenoj dubini. Osim crva i glista, koristiti se mogu i imitacije rakova i račić od najmekše plastike. Ako su cipoli prilično nezainteresirani za takvu kombinaciju, dobra je pribor voditi uz zastajkivanje da bi „jigg“ dodirivao i odbijao se od dna.
Umjesto „jigg“ udica kao otežanje može poslužiti i varalica tipa „leptir“ dvije najmanje veličine. S te rotirajuće žlice treba skinuti originalnu trokraku udicu i postaviti jednokraku oblika „Aberdeen“ širine krivine 4 - 7 mm.
Iako putnik i bataš mogu težiti čak šest, a balavac pet, lovni primjerci će rijetko težiti preko jednog kilograma. Zato je najbolje rabiti lagani pribor.
Mušicama i strimerima loviti se može i „Fly“, priborom za mušičarenje, ali i priborom koji je neophodan za lov ostalim vrstama varalica - „Light Rock Fishing“ te štapovima za spinanje „Light“ ili „Ultra Light“ klase, parabolične akcije i težine bacanja od 0,5 do najviše 15 grama. Proizvode se u dužinama između 6 i 9 stopa, (152 i 275 cm), a u većini situacija najbolje je rješenje onaj dužine šest stopa. Također, na štap je najbolje montirati „spinning“ rolu veličine 3000 s najlonom promjera 0,22 do 0,25 mm.
Varaličarenje cipola je dosta jednostavno: nakon što se uoče, varalicu treba odbaciti preko jata, pričekati manje ili više da varalica dosegne željenu dubinu, zatim treba ravnomjerno privlačiti, što sporije to bolje, a pribor s leptirom brzinom pri kojoj se žlica, njegovo krilo okreće.
Ono što se obično događa jest da jedan ili više cipala uoče mamac, odvoje se od jata i zaplove k varalici. Na to ne treba reagirati nego ostanite mirno i samo nastavite privlačiti varalicu istim tempom sve dok se riba ne zakači.
Ako se lovi imitacijom crva i gliste cipol će ih najčešće od kraja grickati i gutati sve dok se ne zakači. Kad osjeti ubod najčešće će se okrenuti u stranu i sam zakačiti. Ne treba kontrirati nego nastaviti s privlačenjem. Plijen je najbolje iz mora izvlačiti mrežnom prihvatnicom, a skliske ribe je iz nje najbolje vaditi rukom obmotanom krpom. Na kraju, lovinu obvezno treba izmjeriti i ako je kraća od 16 cm, odnosno 20 ako se radi o batašu, vratiti u more.