Opća bolnica Dubrovnik uz pomoć Grada Dubrovnika, ali i Lige protiv raka Dubrovnik kupit će digitalni mamograf s tomosintezom i stereotaksijskom biopsijom. Radi se o uređaju koji košta 1,75 milijuna kuna, kojeg će se tako isključivo isplatiti od donacija.
Naravno, radi se o lijepoj vijesti. Svako unapređenje zdravstvene zaštite civilizacijski je korak naprijed. Posebno kad se tiče otkrivenja karcinoma dojke, najčešćeg zloćudnog tumora u žena u svijetu. Kad je jučer, na sjednici Županijske skupštine, koja je dala suglasnost za kupnju ovog uređaja, predsjednica iste dr. Vilma Kosović, inače voditeljica odjela radiologije OB Dubrovnik, govorila o kupnji mamografa, govorila je i o statističkim podacima.
Tako je samo ove godine u OB Dubrovnik dijagnosticirano 27 karcinoma dojke, lani njih 76, a preklani 67. No, dr. Kosović je govorila i o stanju bolničkih uređaja. Trenutno, ova bolest otkriva se uz pomoć uređaja koji je star 16 godina. Navela je i kako Dom zdravlja nema rendgenski uređaj te kako se stoga u OB Dubrovnik vrše pregledi primarne i sekundarne zdravstvene zaštite. Što se tiče ultrazvuka, objasnila je dr. Kosović, jedan uređaj je star tri, a drugi 15 godina. Uređaj za magnetnetsku rezonancu star je sedam godina i trenutno je u kvaru.
Užasno porazni podaci. Može se tu upotrijebiti i ona fraza o najbogatijem gradu u državi, turističkom središtu ovog dijela Europe koje eto ima takvu bolnicu, ali stvari su dosta kompleksnije od toga. Iz jednostavnog razloga što je osnivač bolnice puno siromašnija Županija dubrovačko-neretvanska, koja je dakle zadužena i za financiranje bolnice, a u prilog stanja ne ide niti neuspjela sanacija Vlade RH.
Ali, stalno se tako provlači teza o Gradu Dubrovniku koji bi trebao pomagati bolnicu. Pa, kad Grad Dubrovnik to ne čini u mjeri koja se smatra idealnom, onda je Grad Dubrovnik dežurni negativac.
Tako je na jučerašnjoj sjednici Županijske skupštine vijećnica SDP-a Kristina Ćurčija rekla kako je Rezervat Lokrum do 2009. godine primao pomoć od milijun kuna od Grada Dubrovnika kako bi se isplatile plaće, dodajući kako je "očito došlo vrijeme da se vrati ono što se ulagalo".
Ćurčija, inače zaposlenica Rezervata, rekla je kako vjeruje da ovo neće biti zadnja donacija, ali je apelirala i na druge gradske tvrtke da izdvoje sredstva ako ih imaju.
Koliko god da je stanje užasno, a očito jest užasno, za bolnicu i njene troškove zadužena je Županija. Po čemu bi itko u Gradu Dubrovniku trebao osjećati odgovornost za osiguravanje sredstava bolnici, posebno dok ostale jedinice lokalne samouprave u Županiji dubrovačko – neretvanskoj nitko ni ne pita za sredstva, a svi se bolnicom koriste?
Bolnica je dužna više od 100 milijuna kuna, a HZZO-ovih 11 milijuna kuna mjesečno očito nije dovoljno te dug - raste. Nije dovoljno niti županijskih sedam milijuna kuna godišnje, a niti pet milijuna kuna koje je obećao Grad Dubrovnik.
S financijskim kolapsom uzročno-posljedično povezano je i pitanje kadra. Tako OB Dubrovnik nedostaje preko 20 specijalizanata, a novci se troše na gostujuće liječnike, što ispadne na kraju skuplje nego da ima stalno zaposlene doktore.
Ukratko, Opća bolnica Dubrovnik je rupa bez dna i jasno je kako je tu osuđena na donacije kako bi kupovala uređaje. Nažalost, ne može pomoći niti trud Uprave na čelu s ravnateljem dr. Marijom Bekićem, a niti trud osnivača Županije dubrovačko-neretvanske koja se također mora baviti s ovim vrućim krumpirom. Jednostavno, problem seže još u daleku prošlost, u brojne pogrešne strateške odrednice s državnog nivoa.
No, baš zato ignorantski je tražiti od jedinice lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Dubrovnika da začepi rupe s kojima se drugi ne mogu nositi. Jasno, dobrodošle su i hvalevrijedne donacije za kupnju uređaja, kao i neke humanitarne inicijative, ali treba znati razlikovati humanitarne namjene, od onih koje se sve češće mogu čuti, a prema kojima bi se Grad Dubrovnik "pod normalno" trebao baviti bolničkim pitanjem. Kad su u pitanju rupe bez dna, onda je svaka pomoć tek kap u moru koja ne rješava problem. Ono što je potrebno bolničkom funkcioniranju uporište može imati samo u sistemskim promjenama, ali tu se ionako ništa ne pita niti bolnicu, ali niti Županiju dubrovačko - neretvansku.