Nedjelja, 15 Svibanj 2022 18:40

FOTO / Stiglo je ljeto :)

Svijet je izgubio bitku s koronavirusom, najbolji pokazatelj za to su brojke oboljelih na koje danas, barem kad je o Hrvatskoj riječ, malo tko uopće više reagira, a iako je riječ o brojkama zbog kojih bi se donedavno mnogi „propinjali”, na tri, tri stotine ili tri tisuće novooboljelih jednako se odmahuje rukom.

No, pandemija je još uvijek tu, samo smo je malo smetnuli s uma jer više ne nosimo „brnjice”, nema ni socijalne distance, ali u Dubrovačko – neretvanskoj županiji trenutno je 310 aktivnih slučajeva oboljelih od COVID -a, najviše u Dubrovniku, njih 169. Brojevi su to koji su nas nekada tjerali u tzv. lockdown, a jesmo li otad postali pametniji, jesmo li nešto naučili, čini se i ne odveć, cjepiva su slabo učinkovita, ali opet dovoljno dobra da cijepljenje zaštite od jačih simptoma pa i smrti, ako ništa drugo cijepljeni barem svijetle u mraku, kažu tako oni kojima je korona bila smiješna i prije i sad pa eto to je dobar odgovor na pitanje jesmo li pametniji.

Zapravo, kada napišemo da je pandemija još uvijek tu, na jedan način griješimo, COVID-19 više nije pandemijska bolest, riječ je o virusu koji je postao dio naših života ili smrti, ako je nekome nešto smiješno u tome neka pita rodbinu onih 316 preminulih u Dubrovačko – neretvanskoj županiji je li i njima smiješno ili možda one koji mjesecima vuku posljedice infekcije. Izgubljena bitka protiv ovog virusa koji se ukorijenio nije i jedina pandemijska bitka koju vodi čovječanstvo, u tijek je i bitka protiv „antivaksera” u kojoj bi poraz bio bolniji.

Svjetska zdravstvena organizacija nedavno je npr. upozorila kako svijetu ponovo prijete ospice. Eh, da, i na to mnogi odmahuju rukom, neš' ti bolesti, ospice. Odmahuje se rukom i na povećani broj slučajeva hepatitisa A, prevedeno - zarazne žutice, i to među srednjoškolcima, odmahuju rukom i oni koji tvrde kako je cijepljenje svjetska zavjera, ali i oni koji s cijepljenjem nemaju problema, odmahuje većina jer ih nije briga dok ih takvo što ili njima nekog bliskog ne zahvati.

Počevši od necijepljenja ili zbog straha ili zbog neiformiranosti ili zbog neobrazovanosti ili jednostavno „lude glave” što je sve nebriga za opće zdravlje pa preko gomilanja WC papira, ulja i brašna, do postavljanja idiotskih smajlića na vijesti o nečijoj smrti od COVID -a 19 i u konačnici onog što je zapravo najgore – odmahivanja rukom na tuđu bol i muku, čini se da je čovječanstvo u ove dvije i pol godine najteži poraz ipak doživjelo u humanosti. A COVID... Deboto pa lako ćemo za to.

Sjećate li se stranke koja se zove HNS? To je ona stranka koja je u Dubrovniku bila vladajuća godinama, zapravo vladao je Andro Vlahušić, njen član, a koliko je sama stranka na dubrovačkom području značajna bez Vlahušića pokazali su posljednji izbori u kojima HNS nije uspio dobiti niti jedno jedino mjesto u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika.

Nemojte misliti da je HNS i na državnoj razini nešto bolji, parazitira uz HDZ i to toj strančici i njenim članovima još uvijek daje određenu važnost, ne preveliku, ali ipak, eto, zahvaljujući parazitizmu HNS još uvijek drži glavu iznad vode pomažući Plenkoviću u istoj nakani.

Predsjednik te strančice Stjepan Čuraj danas je predstavio reformske mjere, kako ih vide u u HNS -u. Za reć' pravo one čak nisu ni loše. No, kad se od strane HNS -a, čiji se rad na području Dubrovnika (eto nećemo se zakleti da je tako bilo u nekim drugima sredinama, ali s druge strane nije baš ni da je HNS nešto negdje drugdje previše i sudjelovao u vlasti) veže uglavnom kroz stranačko uhljebljavanje, predlaže nekakav, pazi sad „antiuhljebnički zakon” normalan čovjek ne može se za pitati imaju li ti ljudi imalo srama.

Ima tako tih nekih trenutaka koji čovjeka podsjete zašto je odabrao zanat ili profesiju koju jest. Volim kad me u mom pozivu povremeno takvo što zaskoči i kad promislim – to je to, zato sam se počeo baviti novinarstvom, da ljudima donosim takve vijesti, takve priče koje nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Jedan takav momenat dogodio se jučer kada sam otvorio poruku na redakcijskom e-mailu i jezik mi je od iznenađenja ispao do poda.

Gledam u ekran, čitam pa opet čitam jer ne mogu vjerovati onom što čitam. Naravno, za svaki slučaj provjeravam je li poruka stigla sa službenog maila, da nije zajebancija neka. Nije, bogami sve službeno da službenije ne može biti. Ima čak i onaj dodatak da potvrdim kako sam mail primio. Uvijek to ignoriram.

Nakon prvotnog šoka stao sam malo misliti pa kontam - hajde, što ne bi bila istina, sve je danas moguće. Palim CNN, da vidim da oni to već nisu objavili kao „breaking news”. Jbga, ne događa se svaki dan da gradski prijevoznik produži radno vrijeme vlastitog šaltera čak do osam ura navečer. Baš to učinio je dubrovački Libertas, na Pilama. Ako to nije raritet i vijest za prekinuti program i opičit' „breaking news”, ne znam više što jest. Ali nije ni CNN što je bio, nema ništa. Čudim se kako nisu uočili koliko je truda u Libertasu uloženo u istraživanje tržišta, kakvi se silni procesi prilagodbe trebaju odviti i koliko se toga treba poklopiti za ostvarivanje jedne takve ideje kao što je produženje radnog vrijeme šaltera čak do 20 sati, od ponedjeljka do subote, ne i nedjeljom, to bi ipak bilo malo previše. I ne samo to, nego su iz Libertasa najavili da bi se radno vrijeme moglo produžiti na još nekim šalterima, a ne samo na Pilama. Svaka čast!

Znam da je ovo vijest koja je javnost šokirala i da mnogi od vas koji ovo čitaju sad deboto govore „ma što sere ova budala, moš' mislit što će radit do osam”. Ali istina je. Eto, ako ne vjerujete meni, vjerujte službenom priopćenju Libertasa, evo ga na cijeloga, onako kako je i napisano:

„Sve bolji turistički pokazatelji
Šalter na Pilama od subote ima novo radno vrijeme
U skladu sa ostvarenim gospodarskim rezultatima tijekom travnja, doći će do produženja radnog vremena prodajnog mjesta na Pilama.
Prodajno mjesto Pile će, od 07. svibnja 2022. godine, od ponedjeljka do subote, raditi u vremenu od 07:00-20:00, čime se nastavlja ranije započet proces prilagođavanja poslovanja sve pozitivnijim uvjetima na tržištu.
Libertas nastavlja pratiti gospodarske pokazatelje te su moguće su izmjene radnog vremena i ostalih prodajnih mjesta.”

Naravno, ovakav potez uprave Libertasa donosi sa sobom i određeni rizik gubitka djelatnika zaslužnih za realizaciju ovog inače teško izvedivog poslovnog pothvata, jer bi gradonačelnik Mato Franković sad mogao inzistirati da realizator/ica te ideje, posebno ako dolazi iz reda članova DDS-a, odmah preuzme neko pročelničko mjesto u Gradu Dubrovniku. Ako treba osnovat će se i novi upravni odjel, nije problem.

Više od dvije tisuće sudionika trčalo je danas dubrovačkim ulicama na drugom danu manifestacije DuMotion koja je prerasla u najveće sportsko natjecanje koje se održava u Dubrovniku. Bilo je onih koji su njorgali danas zbog zatvaranja prometa na nekoliko sati, ali njorgavih uvijek ima, ali ono što je u prethodnim godinama uspjela ekipa DuMotion predvođena Alenom Boškovićem, „glavnim motorom”, uz brojne volontere bez kojih ovaj događaj ne bi bio moguć, jest od DuMotiona stvoriti jedan od najpozitivnijih događaja koji se u Dubrovniku mogao dogoditi u ovom stoljeću..

Uostalom, 70 fotografija u prilogu govori više od bilo kakvih riječi, toliko je sretnih lica, ljudi koji su se trčeći došli zabaviti na 5K humanitarnoj utrci, a rezultat im je bio ne u drugom, nego tko zna u kojem planu, uz utrku polumaratona koja pripada ipak ozbiljnom dijelu natjecanja, no opet uz stotine sudionika kojima je bilo samo važno odtrčati dionicu...

Du Motion veličanstveno je natjecanje, a osim toga ima i veliku ulogu u turističkoj promociji Dubrovnika, kamo sreće da ovakvih događaja, ovako organiziranih i osmišljenih imamo još.

Rezultate možete vidjeti OVDJE.

Danas je Praznik rada, do prije svega desetak godina u Hrvatskoj jedno vrijeme onaj jedan od „omraženih praznika”, a koji je reda radi, nešto kao Dan antifašizma, uvršten među neradne dane. Nacionalističke političke elite bile bi ga najradije izbacile iz sjećanja, a kamoli uvrstile u kalendar neradnih dana, baš kao Dan antifašizma, iako antifašizam i Praznik rada, Prvi maj, kako ga ipak još uvijek mnogi od nas zovu, jedno s drugim, u svojim korijenima i nemaju baš nekih poveznica. To što su ga komunjare kasnije iskoristile za vlastitu promociju krivih ideala, neka je druga priča.

Uglavnom, danas se puno priča o radničkim pravima, premijer Plenković hvali se kako je podigao prosječnu plaću, bit će da je on isplaćuje u tzv. realnom sektoru, a u prijedlogu novog Zakona o radu stoji i odredba o ugovoru na neodređeno koji je fakat na neodređeno, do kraja života poželi li tako radnik. Inače, u aktualnom Zakonu s navršenih 65 godina života radnika, poslodavcu se ostavlja mogućnost da takvog radnika pošalje u zasluženu mirovinu, osim ako se drukčije ne dogovore.

No, eto u u novom prijedlogu dogovora nema, radnik bi mogao raditi koliko god ga je volja, a može li čovjek od npr. svojih 70 godina uopće raditi neke poslove, predlagače zakona, one koji se diče kako su „podigli prosječnu plaću”, uopće ne zanima.

Da, danas treba pričati o radničkim pravima, treba pričati o ugnjetavanju dijela poslodavaca, treba pričati o neadekvatnom plaćanju radnika od strane dijela poslodavaca, treba pričati o neplaćenim prekovremenim satima, treba pričati o mnogočemu kada su u pitanju prava radnika. Ipak, treba pričati i o pravima poslodavaca.

Jedan od osnovnih problema hrvatskih poslodavaca jest neefikasnost radne snage, nije to nešto što su poslodavci izmislili, statistika Europske unije je neumoljiva, radnik u Hrvatskoj malo radi, efektivno, ne po broju fiktivnih radnih sati. Zamislimo samo koliko bi radio imaginarni 70 -godišnjak kako su zamislili u Plenkovićevom kabinetu. Naravno, ne vrijedi ovo za sve sektore, budalasto bi bilo npr. napisati da neka blagajnica u nekom trgovačkom centru nema puno efektivno radno vrijeme, ali određeni dio poslodavaca susreće se itekako s ovim problemom, od „čik pauze” do višesatnog „fejsbučenja”.

Da bi radnici imali veća prava nužno je i da poslodavci imaju veću fleksibilnost pri otkazivanju radnih ugovora radnicima koji naprosto - lijenčare. Dobar poslodavac dobrog radnika držat će kao kap vode na dlanu, posebice danas kada, realno, stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj, barem u turističkoj sezoni može biti doslovno – nula. Toliko nam radne snage nedostaje, ali radne snage, a ne radnih filozofa. Druga je stvar što netko tko završi npr. ekonomski fakultet ne želi raditi kao konobar pa kuka kako u Hrvatskoj ne može naći posao pa ide u Irsku kako bi – konobario.

Kada poslodavci dobiju fleksibilnost da neefikasnog i lošeg radnika mogu otpustiti bez rizika od dugogodišnjeg povlačenja po sudovima, a većinu takvih radnih sporova dobiju radnici, poboljšat će se i radnička prava. Začarani je to krug u kojem, apsurda li, omogućavanjem strožeg „kažnjavanja” neradnika dolazimo do povećanja prava radnika kroz razne beneficije koje proizlaze iz povećanja prihoda poslodavaca koje donosi samo povećanje efektivnog radnog vremena, a samim tim i povećanje plaća. Uostalom, više efikasnih radnika dovodi i do potrebe za manjim brojem radnika što onima koji uistinu rade omogućava i veće plaće. Ako ne već to, a onda veća efikasnost otvara i mogućnost kraćeg radnog vremena. Prvi maj uistinu nije prvi april da se lažemo, u Hrvatskoj je efikasnot rada porazna.

Eto, zbog svega toga zato na praznik rada primjereno neprimjereno treba pričati i o pravima poslodavaca za strožom regulacijom nerada, a kako bi se povećala sama prava radnika.

Subota, 30 Travanj 2022 02:19

Doznali smo ime novog doma umirovljenika

Novi dom umirovljenika, odnosno dom za starije koji se gradi na mjestu bivšeg hotela Gruž zvat će se „Dom za starije osobe Ragusa”, doznaje neslužbeno Dubrovnikpress.hr.

Odluka o osnivanju i imenu doma trebala bi se naći na idućoj sjednici Gradskog vijeća koja će se održati 9. svibnja.

Inače, izgradnja doma koji će nositi ime Ragusa prva je nakon više od 50 godina u Dubrovniku, izuzevši propali projekt doma ispod bolnice na Medarevu. Novi dom tzv. hotelskog tipa moći će primiti 48 korisnika i 32 smještajne jedinice.

dm

Niko Pulić oprostio se od rally utrka na najvećem natjecanju koje je mogao poželjeti za oproštaj, utrci WRC serije koja se održala po drugi put u Hravtskoj.

Pulić će nakon 40 godina karijere, u 58. godini života do kraja sezone, kako je i sma najavio odvoziti još nekoliko brdskih utrka te zaključiti dio karijere za samim volanom. Preostaje mu vođenje Auto j+kluba Konavle kojeg je osnovao, a na oproštaju je kazao kako mu je želja ubuduće oragnizirati utrke i u Dubrovnik ponovo dovesti utrku za brdsko Europsko prvenstvo.

Inače, na WRC -u Croatia Niko Pulić je sa suvozačicom Aleksandrom Kovačić u Škodi Fabiji zauzeo 36. mjesto između 56 posada u konkurenciji. Posada Pulić – Kovačić ujedno je bila i najbolja od ukupno sedam hrvatskih posada. Za pobjednikom Kalleom Rovanpereom (Toyota) zaostao je ukupno 45 minuta i 22 sekunde.

Nedjelja, 24 Travanj 2022 19:45

Baletani u zlatnom propustili zlatnu priliku

Prejadnom igrom u Koprivnici protiv Slaven Belupa Hajduk je propustio šansu da se približi Dinamu i preskoči Osijek na prvenstvenoj ljestvici. Jedino što su hajdukovci preskočili jest igra.

Hajduku jest nedostajalo „pola momčadi”, ali ako se ova druga polovica ponaša kao što se, izuzevši par imena, ponašala u Koprivnici bolje niti ne može biti za „bijele”. Splitski baletani odjeveni u zlatno u cijeloj utakmici uspjeli su stvoriti svega par prilika. U prvom poluvremenu to je još i sličilo na nogomet, ali u drugom utakmica se svela na nabij loptu pa gdje padne.

Da se susret u Koprivnici još uvijek igra vjerojatno bi još uvijek bilo 0:0, odnosno jedno veliko ništa – ništa. Ekipi koja želi biti prvak Hrvatske protiv ekipe kojoj je pobjedu zadnji put donio Djed Božićnjak, nikakvo opravdanje ne može biti izostanak nekoliko igrača, odnosno može ako takve ambicije ne postoje.

U potresu koji je sinoć pogodio područje Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore poginula je 28 – godišnjakinja iz Stoca, a više osoba na području BiH je lakše ozlijeđeno. Potres jačine 6,1 stupnjeva po Richterovoj ljestvici imao je epicentar u blizini Ljubinja u Republici Srpskoj, 15 kilometara sjeveroistočno od tog grada. Osim na području BiH, potres koji se dogodio u 23 sata i sedam minuta osjetio se u cijeloj južnoj Hrvatskoj kao i na području Crne Gore. U Hrvatskoj je ovaj zemljotres posebno intezivan bio na području Dubrovačko – neretvanske županije koja je najbliže područje Hrvatske samom epicentru.

Poginula 28 -godišnjakinja u Stocu podlegla je ozljedama koje je dobila nakon što se na njenu obiteljsku kuću srušila stijena, dok su ostali ukućani lakše ozlijeđeni. Ona je preminula u mostarskoj bolnici Dr. Safet Mujić gdje je prevezena u teškom stanju.

Nakon potresa u 23:07 zabilježen je cijeli niz nešto slabijih podrhtavanja tla na istom području, među kojima i oni jačine 3,7 svega sedam minuta nakon najjačeg podrhtavanja i, prema izvještaju EMSC -a 3,9 stupnjeva u ponoć i 25 minuta, kao i 4,3 stupnja u 3:01 sati i 4,4 stupnja u 4:20 sati.

Intenzitet u epicentru potresa u 23:07 sati bio je VII. stupnja Mercallijeve ljestvice. Takvi potresi svrstani su u kategoriju vrlo jakih potresa od kojih je moguće rušenje i razaranje uz znatne štete na namještaju u kućama.

mostar potres 1 220422Mostar

Na svu sreću zasad nema izvještaja o većim razaranjima u BiH, ali je zabilježeno dosta oštećenih stambenih i drugih objekata, prema prvim izvještajima uglavnom je riječ o naoko manjoj šteti, padali su crijepovi, otpadali dijelovi fasada, popucali zidovi, u Mostaru se na ulicu srušio i jedan dimnjak, ali pravi razmjeri oštećenja objekata bit će vidljivi tek stručnim pregledima građevina.

mostar potres 2 220422 3

Na cestama u BiH je dosta odrona.

dubrovnik mlini 220422 potres

 Manje štete je bilo i na objektima u Hrvatskoj, korisnik EMSC -a iz Dubrovnika objavio je fotografiju popucalog zida, kao i gosti u hotelu u Mlinima.

Crnogorski mediji nisu izvjestili o eventualnoj šteti, a potres se snažno osjetio u Nikšiću koji je udaljen od epicentra svega 30 -tak kilometara.

Stranica 6 od 69

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019