Vrsta i količina ulova u morskom ribolovu ovisi o karakteristikama dna na i nad kojim se lovi. Za udičarenje s obale najbolje pozicije su rtovi, kopnene istake u more, jer oni od svih vrsta obala imaju najveću bioraznolikost podmorja i samim time najpovoljnije uvjete za ribolov. Srećom, na našoj je strana Jadrana mnoštvo rtova.

Rtovi su udičarima zanimljivi zbog višestruke mogućnosti izbora čak i na relativno malom lovnom području. Odabirom strane rta mogu birati vrste ulova, tehnike, ali i uvjete što je veoma važno, osobito u ovo doba godine kada su uvjeti, osobito vremenski, najnepovoljniji za ribanje.

Kod većina rtova od tri strane jedna je ona koja je najizloženija strujanjima mora i zrak i koja se u pravilu najstrmije ruši u dubinu do pretežito ravnog dna. Zbog odbijanja kurenta i valova o nju, uz tu obalu su pokreti mora najintenzivniji ovisno o jačini struja, ali i veličini, isturenosti i okomitosti rta u odnosu na kopno. Svježe more koje strujanjem neprestano pristiže uz tu obalu stvara zonu s velikom količinom kisika i planktona, koji privlače sitniju ribe, za kojima dolaze krupnije te grabljivice. U pravilu, ta je strana vrstama i količinom riba najbogatije ribolovno područje. Na njemu se može loviti svim poznatim tehnikama udičarenja s kraja. Ovisno o dobu godine i vremenskim uvjetima, tu se mogu loviti agresivne grabljive vrste poput iglica, vrnuta, širuna, lokarda, polanda, škarma... Zato je ta strana idealna za varaličarenje, od najlakšeg „spininnga” do najtežeg „shore jigginga“.

Tijekom cijele godine u škrapama izložene strane rta mogu se loviti stanarice, ribe te hobotnice koje nikad ne napuštaju školjeru. Direktnim spuštanjem pribora u rupe mogu se loviti usnače, škrpina i škrpun, ali i grujevi te murine. Štapom i priborom bez olovnice, u pjeni valova mogu se loviti ukjate i šarzi.

Ribolov s izložene obale na dnu najčešće je zbog zadjeva nemoguć. No, poviše njega se može loviti plovkom, najčešće šparmiće i usnače te kantore, pice, fratre, a puštanajem živog mamca zubace i pagre.

Nastavak izložene škrapaste obale rta najčešće je pjeskovito - ljušturasto dno koje polako ponire k pučini. Dno može biti prošarano podmorskim livadama, ali i grotama i škrapama. Čistine u i oko livada su odlični za polaganje udica, a plijen su najčešće arbuni, fratri, ovčice, kanjci, pijerke i ovrate.

Suprotna je strana rta manje izložena kurentu i vjetru, s manjim dotokom kisika i planktona, pa zato i manje bogata vrstama te brojem riba. Kao zaklonjena strana ima manje škrapastu strukturu, s plićim terenima i dnom najčešće miješanog sastava. Ova je strana rtova uglavnom udičarima manje zanimljiva, no dobra je alternativa u situaciji kada je vjetar prejak pa se izbor svodi ili na tu stranu rta ili na povratak kući. Za razliku od izložene, ova je strana pogodnija za ribolov na dnu. Ulov može biti raznovrstan, od arbuna, bukava, šparmića do pauka i ovčica.
Vrh, glava rta, pak, najčešće objedinjuje osobine izložene i unutrašnje strane rta. Ovisno o veličini, obliku, isturenosti i okomitosti rta u odnosu na kopno, ali i izloženosti kurentima, prioballje mu može biti pliće ili dublje, ali s ribolovnog stajališta svakako vrlo atraktivno. Sam vrh rta je u pravilu najizloženiji strujanjima pa je omiljeno lovište brzih grabljivica poput iglica, ukjata, lokarda, vrnuta, smuduta, strijelke... Ukoliko je more dovoljno duboko, oko glave se može loviti većina pridnenih vrsta.

Koje će ribe i u kojem broju naseljavati kamenite padine rta, osim o njegovoj veličini naviše ovisi o tome pod kojim kutom padina ponire u dubinu. Ukoliko se spušta pod blagim kutem, tada će brojne sitne uzobalne ribe poput glavoča i usnača biti prisutne i daleko od obale, a onih krupnijih i cjenjenijih neće biti blizu nje.

Udičarima znatno zanimljivije ribe najmasovnije nastanjuju posljednji skalin kamenite padine, tek nekoliko metara iznad prijelaza u ravno pjeskovito ili ljušturasto dno. Na takvim se pozicijama uvijek može uloviti cijenjeni fratar i pic, ali i arbun koji najčešće obitava na obližnjem miješanom dnu. Takve su pozicije bogate i brojnim ribama iz obitelji usnača. To je i stanište kanjca, pijerke, kantora, sarka i škrpine te ostalih kvalitetnih i cijenjenih riba. Veoma često, osobito u južnom dijelu Jadrana, umjesto spomenutih riba mamac na skalinu će napasti gruj i murina.

S obzirom na položaj u odnosu na strane svijeta najzanimljiviji su rtovi okrenuti jugu i jugozapadu.

Petak, 27 Siječanj 2023 19:23

Super stoper je sitan, ali bitan dio role

Kvaliteta ribolovne opreme ovisi i o naoko manje važnim ili nevažnim detaljima. Kod stacionarne role u značajnoj mjeri i o konstrukciji, položaju i vanjskom izgledu povratne kočnice, super stopera. Zadatak tog dijela je da spriječi obrtanje unazad rotora motalice strune, odnosno da ga trenutačno zaustavi prije kontriranja ribi.

Zato je pri nabavci role veoma važno obratiti pozornost i na taj dio, a što većina ribolovaca, čak i iskusnih, ne čini.

rolestoperi tekst 270123 1

Taj mali dio konstruiran je na mnogo različitih načina. Najjednostavniji je onaj u obliku nazubljene pločice ili jednozube poluge, što je lošije rješenje, koji su u pravilu smješteni iznad glavnog zupčanika u gornjem stražnjem dijelu kućišta role, s vanjskom upravljačkom polugom (detalj A na slici). Pokretanjem te poluge u jednu ili drugu stranu zaustavlja se ili oslobađa glavni zupčanik role, a preko njega i rotacija motalice.

Poluga viri izvan kućišta role pa ju je lako slučajno u nevrijeme pomaknuti i uključiti kočnicu. Posljedice toga mogu biti ispravljanje udice, pucanje strune ili štapa, čak i lom unutarnjeg dijela super stopera. Puno je teže super stoper nenamjerno uključiti ako mu je vanjski dio u obliku pločice koja se pokreće uzdužnim potiskivanjem. No, takav super stoper je u pravilu neprecizniji i nepouzdaniji od polužnog, osobito kod jeftinih modela rola.

rolestoperi tekst 270123 4

Najteže slučajno, ali nažalost i namjerno, može se uključiti super stoper čiji se mehanizam nalazi u sredini role, između motalice i glavnog zupčanika, a čija je poluga ili pločica za uključivanje smještena s donje prednje strane role (detalj B). Mehanizam ovakve kočnice je vrlo pouzdan. No, veoma je i kompliciran te zato i skup pa je njegova prisutnost na tom dijelu jedan je od vanjskih znakova kvalitetnih rola.

Najkvalitetniji mehanizmi prednjeg super stopera su oni nečujni. Kao za ostale, postoje brojna njihova tehnička rješenja, od kojih vjerojatno najkvalitetnija „super stopper anti revers“ tvrtke „Shimano“ te „infinite anti revers“ tvrtke „Daiwa“, koja zaustavljanje rotora omogućuju u svakom trenutku, što sprječava da zupčanici role trpe udare kod svake kontre i udarca plijena.

rolestoperi tekst 270123 2

Na žalost, mnogo manje poznati proizvođači raznim tehnološkim smicalicama role pa tako i njihove super stopere prikazuju kvalitetnijim nego što jesu. Zato, sam položaj vanjske poluge super stopera nije jamstvo da mu je mehanizam u prednjem dijelu kućišta role. Gdje se on nalazi i radi li se o jednostavnom i nepouzdanom polužnom ili kvalitetnom višedjelnom mehanizmu najsigurnije je utvrditi pregledom sklopnog crteža role koji izgleda kao priloženi, na kojemu se vidi kvalitetan super stoper s donje strene role (pozicije 31, 32 i 33).

rolestoperi tekst 270123 3

Ako crteža nema priloženog u kutiji ili otisnutog na njoj, najbolje je odustati od kupovine, jer proizvođač skrivanjem crteže najčešće skriva i mane role.

Petak, 20 Siječanj 2023 19:40

Na olignje torpedom!

U drugoj polovini glavne sezone lova lakše nego sitne love se krupniji olignji, ali njih je malo pa se za uspješan lov mora pretražiti veće lovno područje, što je najlakše učiniti pendulom.

Penduližat treba u uskom priobalnom području jer se sada lignje zadržavaju nad dnom između jednog i 10 m pod površinom, ovisno o poziciji i dobu dana. U pravilu, danju su najdalje od površine i kopna. Što se noć više primiče i olignji će više prilaziti kopnu i površini, da bi mrak dočekali na oko tri metra ispod površine. Najbolje ih je tražiti na rubovima plitkih uvala s pjeskovitim i blago nagnutim dnom s podvodnim raslinjem, koraljima i stijenama.

Osim što treba znati gdje su, za uspjeh lova oliganja važno je ponuditi im mamac na pravoj dubini. To pendulom nije osobito teško jer se lovi na malim dubinama, a olignji napadaju i mamac koji im nije prošao „ispred nosa“. Zato je dovoljno da najniža putanja mamca bude barem pola metra poviše dna, a najviša podjednako daleko od površine i dna. Na najplićim, terenima dubokim tri do četiri metra, dovoljan je zaron od jednog metra. To doseže svaki teturavac, varalica sa „spojlerom“.

No, kad se lovi plivajućim ili sporo tonućim varalicama, te kad je teturavac potrebno spustiti na veću dubinu, zaron se može postići uz upotrebu potapalice ili dodatnog utega na priboru. Utega ima raznih oblika i načina postavljanja na pendulu. Jedan od njih je onaj oblika torpeda. Prednost mu je što se postavlja na kraj pribora pa ne smeta pri izvlačenju kao ostale olovnice jer ga ne treba skidati. Osim toga, tako postavljen sprječava zapinjanje varalica za dno, a sam vrlo teško zapinje.

Ovisno o željenoj dubini lova, ali i brzini povlačenja koja treba biti između 1,5 i 2,5 čvora, dovoljan je „torpedo“ težine 30 do 50 grama. Na završnjak ga treba postaviti posredstvom kopče zbog lakše zamjene. Predvez čine tri priveza dužine oko 60 cm, međusobno spojena s trostrukim vrtilicama. Debljina dva predveza treba biti 0,35 do 0,45 m, a trećeg, na koji se preko obične vrtilice spaja „torpedo“, treba biti debljine 0,25 mm, kako bi pukao u slučaju zapinjanja torpeda. Na treće prstene vrtilica se vezuju privezi koji nose varalice. Debljina im može biti 0,25 do 0,35 mm. Dužina priveza koji će nositi varalicu najbližu „torpedu“ može biti 5 do 10 cm, privez srednje varalice treba biti dugačak 30, a varalice najbliže osnovnoj struni 35 cm. Za lov „preko prsta“ osnovna struna treba biti od najlona debljine 0,70 do 0,90 mm, a ona za lov pomoću štapa i role od 0.35 do 0,45 mm.

Na pendulu izrađenu opisanim načinom mogu se postaviti sporo tonući, ali su ipak najbolji plivajući lignjarići. Najbolje je ako su različitih dekora, barem dok se ne utvrdi koji je u vrijeme lova najprimamljiviji olignjima. Praksa je pokazala da je najbolje kad je donja varalica tamnija. Iako će napasti i male, lignje se u drugoj polovini glavne lovne sezone bolje love velikim varalicama - onima dužine 75 do 120 ili više, odnosno broj 2.5 do 3.5, čak i 4.0.

Prije penduližanja veoma je važno utvrditi ima li u zoni lova kurenta i koji mu je smjer. Ako je on jak, potezati treba niz kurenat, a ako je izrazito jak, bolje je potražiti drugu lovnu zonu. Unutar spomenutog raspona brzine, brže treba ploviti u noćima s mjesečinom i kad se lignje intenzivno hrane, a sporije u lošim uvjetima vidljivosti te kad lignje samo prate i pipkaju mamac. Potezati treba s 10 do 15 raspona ruku, iza plovila ispuštene osnovne strune. Što je pliće dužina treba biti manja i obrnuto. Najbolje je loviti prateći liniju obale, odnosno varalice voditi nad dnom iste dubine. Prilikom svakog jačeg zaokreta plovila treba skratiti dužinu osnovne strune, odnosno potegnuti je. Tako se sprječava tonjenje pribora što može uzrokovati njeno zapinjanje. Osim toga, na taj način se veoma često olignja koja prati varalicu isprovocira na napad.

Loviti se može u bilo koje doba dana, ali ne s podjednakim uspjehom. Što su svjetlosno uvjeti lošiji, bolje su šanse za ulov. Iznimka je noć bez mjesečine. Naime, „ardura“- svjetlucanje struna i iglica varalice po mraku plaši olignje. No, „ardure“ nema duž dobro osvijetljene obale, čak ni u najtamnijim noćima.

Petak, 13 Siječanj 2023 20:30

Totanj također može biti dobar mamac

Glavonošci su skupina čiji se svi članovi mogu koristiti kao mamci. Najviše lignja, koja je i najkvalitetnija. Iako joj je veoma nalik, totanj se najmanje koristi, barem na našem dijelu Jadrana. Osim što je neusporedivo rjeđi od lignje, glavni razlozi tome jesu to što je žilaviji i manje ukusan od lignje. Ipak, unatoč svemu tome, mnogi meštri od udice smatraju da je totanj neopravdano zapostavljeni mamac, dovoljno dobar čak i za lov najcjenjenijih riba.

Zbog niske cijene, totnjima se kod nas najčešće mamče parangali namijenjeni lovu mačaka, pasa i druge divljači, landovine. Postavljaju se i na parangale namijenjene lovu pagra te one koji se polažu na teške terene. Osim toga nadijevaju se i na parangale namijenjene lovu krupnih, na terenima gdje ima puno sitnih riba. Shodno tome, komadi totanja se mogu koristiti i za lov svih tih riba ostalim udičarskim alatima.

Niska cijena i velika žilavost razlozi su što se komadi totanja koriste i za lov ometcem i bulentinom manje cijenjenih riba poput gire, modraka, pauka, kanjca, širuna, škrpuna, ali i cijenjene škrpine. Međutim, njime se mogu loviti i ribe koje vole mekane mamce. Dovoljno je njegovo tijelo omekšati udarcima kuhinjskog bata, osloboditi tvrde opne i potom rezati na mekane i slasne komade.

Kao dobra zamjena onima od lignje, krakovi i fileti totnja se koriste i kao mamci u ribolovu potezanjem, pendulom za širune, vrnute, ukjate, plavice, iglice, ali i smudute, brancine, čak i orhana, gofa te zubaca. Za razliku od spomenutih riba, lampugi, rumbacu, strijeljki i škarmu je posve svejedno nudi li im se lignja ili totanj.

Cijeli totanj je dovoljno dobar mamac za lov zubaca teškim ometcem, kijerne i, osobito, pagra teškom dubinskim bulentinom. Pagru je najbolje ponuditi glavu totnja, koja je dobar mamac i za lov krupnih ovrata. Arbunu, fratru, sarku i kantoru bulentinom je, pak, najbolje ponuditi krak totnja.

Kompletni totanj je odličan mamac za lov tuna, igluna i ostalih pučinskih krupnih grabljivica potezanjem i puštanjem u struju mora. Za takav ribolov totanj se mora namamčiti na dvije udice, ali i krajem vezati za strunu koja ga poteže.

U nedostatku lignje ili sipe, tako pripremljen totanj može se koristiti i za lov potezcem orhana te, nešto manje uspješno, zubaca. Za lov pendulom odličnim se pokazao mamac od plašta totnja oblikovan tako da izgleda poput glavonošca.

Manji cijele ili komadi velikih totanja odlični su mamci za lov gruja, ugora i murine. Ne smeta ni ako zaudaraju - dovoljno su čvrsti i na daleko se „čuju“, što je važno u lovu tih grabljivica.

totanjjeska130123 2

Totanj se pokazao odličnim dodatkom na varalice, osobito tipa „kabura“ za lov „vertical jigging“ tehnikom koja je posljednjih godina veoma popularna među našim sportsko - rekreativnim ribolovcima. Štoviše, za takav lov skosavanjem može se koristiti i samostalno, uz dodatak olovnice postavljene ispred ili u njegovo tijelo.

Osim svježi, totanj se za mamčenje može koristiti i usoljen te zaleđen. Za lov čekanjem, ometcem i bulentinom, boje je rabiti zaleđene, jer im se tim postupkom konzerviranja ne povećava žilavost, kao soljenjem.

U najhladnijem dijelu godine najuspješnije se ribari pri i na samom dnu, i to barem 15 do 25 metara pod površinom, ovisno o području. Iako su u tom periodu ribe manje aktivne i više izbirljivije nego u toplijem dijelu godine, većina ih se može veoma uspješno loviti i varalicama u pokretu. Osobito dobro okomitim skosavanjem, „vertical jigging“ tehnikom.

Ribe koje se love tom tehnikom osim ribama hrane se i glavonošcima. Zato je posve razumljivo zašto među varalicama za ribolov skosavanjem ima i onih koje više ili manje izgledom oponašaju lignju, sipu i ostale glavonošce. Što više, čak je dvije vrste takvih varalica, od kojih su poznatije one tipa „kabura“.

„Kabura“ je varalicu koja izgleda poput šarenog i svjetlucavog tijela glavonošca s podjednako šarenim krakovima. Tijelo ove varalice se izrađuje od metala. Na njemu je lagani snop tankih niti te dvije od njih duže trake, što sve skupa oponaša krakove i hvataljke glavonožaca. Unutar te mase izrađene od mekane plastike smještene su dvije udice, uzicama pričvršćene za tijelo varalice. Udice su najčešće iste veličine, ali na strunama različite dužine. Ribe se najčešće zakače na udicu koja je na dužoj struni, i to pretežito dok varalica propada.

kabura060123 2

Svi dijelovi varalice su šareno i drečavo obojeni. Tijelo je u pravilu metalnog sjaja te s velikim nacrtanim ili trodimenzionalnim očima.

Tijelo ove varalice se najčešće pravi od olova, kod skupljih modela od teže njegove slitine s volframom, a kod najskupljih od još težeg tungstena, koji je uz to i najtvrđi. Olovo je najmekše pa se kabura od njega najbrže ošteti, što se toj vrsti varalice događa vrlo brzo jer se u pravilu poteže po dnu. Zbog toga „kabura“ dosta lako i zapinje. Najlakše modeli koja oblikom vjerno oponašaju sipu i hobotnicu. Varalice takvog oblika imaju posebno ime - „tai kabura“. Od njih manje zapinju varalice izduženog oblika, a još manje povijenog, tijela nalik slovu L, odnosno tako oblikovanog prednjeg dijela tijela.

kabura060123 3

„Kabura“ varalica je osim po dnu namijenjena i ribolovu do nekoliko metara poviše njega. Na dnu je najučinkovitija kad se lagano povlače tako da poskakuju poput glavonošca, odnosno kozica i ostalih rakova. To je najlakše postići tako da se plovilo prepusti jakoj struji mora, što je posebno dobro činiti dok se lovina traži. U takvom, „drifting“, ribolovu varalicu treba spustiti ili odbacivati niz, a privlačiti protiv kurenta. Kad je struja mora slaba ili kad se otkrije plov riba, loviti je bolje iz usidrenog plovila. Tada se varalica odbaci što dalje i zatim privlači. Privlačiti se može kratkim („shore stoke jigging“), dugim („long stoke jigging“) i kombiniranim podizanjem od dna, ovisno, najviše o vrsti ribe koja se lovi.

Bez obzira kratko ili dugo, ovim se varalicama treba skosavati manje intenzivno i sporije („slow jigging“) nego varalicama tipa sječivo, „knife“. Razlog je jednostavan - na ostatak pribora su spojene tako da stoje labilno, lako pokretne. Što je spoj dalje od prednjeg kraja varalice to je ona labilnija pa je potreban manji poticaj, trzaj da bi se zaljuljala.

Dosadašnja praksa naših ribolovaca potvrdila je tvrdnje inozemnih da je „kabura“ najučinkovitija u priobalnom lovu, na dubini do 40, najviše 50 metara, na kojima treba loviti s varalicama težine do 50 - 70 grama. Inače, ove se varalice proizvode u težinama od 20 do 450 grama, znači za ribolov između plićaka i 200-tinjak metara dubine.

„Spining“ ribolov odbacivanjem i privlačenjem varalice s mjesta, kod nas poznat kao spinanje, stječe sve više pristalica među našim morskim sportsko - rekreativnim udičarima jer je atraktivniji od većine ostalih načina ribolova udicom, osobito s obale. No, da bi si priuštio vrhunski užitak, uz dobru tjelesnu spremu, prikladnu posebnu opremu i veliko strpljenje, „spinning“ ribolovac mora imati i mnoge vještine te znanja, između ostalog i kako privlačiti odbačenu varalicu.

Osnovni i najčešći način privlačenja varalice naziva se „cranking“. Sastoji se u stalnom okretanju ručice role, odnosno privlačenju varalice uz brže ili sporije namotavanje, ovisno o vrsti varalice te ribe koja se očekuje. Neki ovu tehniku nazivaju i linearnom, pravocrtnom, jer se varalica tako privlači, bez pomicanja vrha štapa lijevo - desno ili gore - dolje. Osim jednom, varalica se može privlačiti i kombiniranjem više brzina. „Cranking“ je dobra i u kombinaciji sa „stop and go“ te „jerking“ tehnikama.

Na moru uglavnom se koriste tehnike privlačenja trzanjem. Dva su osnovna načina takvog privlačenja - „jerking“ i „twiching“. Zajedničko im je da se sastoje od naizmjeničnih trzaja i pauza. Dužine trzaja i trajanja pauza ovise o vrsti ribe koja se želi loviti.

spinning301222 1

„Jerking“, koji neki kod nas zovu i trzanje, vjerojatno je najraširenija tehnika. Radi se o manje-više horizontalnim trzajima lijevo-desno ili s tih strana k nogama, s nejednakim dužinama i s pauzama između (crtež br. 1). Trzaji se izvode iz lakta, pokretanjem podlaktice zajedno sa štapom, snažni su i dugački tako da varalica ima dugačak hod, od 30 do 40 cm. Tijekom trzaja ručica se ne okreće nego se stvoreni višak strune namota tijekom pauze. Ova tehnika posebno dobre rezultate daje u kombinaciji sa „stop and go“. Za lov ovom tehnikom proizvode posebne varalice poznate kao „jerkbait“. Radi se o „wobbler“, teturavim varalicama, te njima nalik varalicama bez zaranjajuće pločice.

Veoma slična „jerkingu“ je „twiching“, tehnika koji neki zovu i grčenje. Razlika među njima je u tome što se „twiching“ izvodi pokretima iz zgloba ruke, kratkim trzajima varalice od 10 do 15 cm te uz okretanje ručice role tijekom trzanja, ali ne i pauza, koje su kraće nego u „jerkingu“ (crtež br 2). „Twiching“ se može izvoditi i s dva, tri trzaja u jednu pa nekoliko u drugu stranu. Ovo je glavna tehnika površinskog varaličarenja, atraktivno za mnoge grabljivice jer oponaša kretnje ranjene ribice. Obično se koristi za vođenje „minnow“ te mrdavaca, varalica od mekane plastike.

spinning301222 3

I „pumping“ (pumpanje) je veoma sličan „jerking“ vođenju, ali se štapom ne trza lijevo - desno nego gore - dolje (crtež br.3). To se čini tako da se varalica odbaci i dovede na radnu dubinu, a štap u horizontalu, položaja „9 sati“. Zatim se štap jednim potezom podigne okomito u položaj „12 sati“. Nakon pauze namota se višak strune, štap spusti u položaj „9 sati“ pa ponovi cijeli postupak dok se varalica posve ne privuče. Ova tehnika se koristi za pridneni i ribolovu na dubljim terenima. Može se kombinirati s „twiching“ i „ripping“ tehnikom, najbolje kad ribolovac zna da je pomoću jedne od tih tehnika varalicu doveo do uže zone zadržavanja grabljivice.

spinning301222 4

Jedna od najčešće prakticiranih tehnika kojom se mogu voditi skoro sve vrste varalica, od mrdavaca, preko žlica do tvrdih „minow“ varalica, naziva se „stop and go“, stani i idi (crtež br. 4). Sastoji se od naizmjeničnih privlačenja varalice podizanjem vrha štapa uz namotavanje strune i zaustavljanja, pauza. Nakon odbačaja i dovođenja varalice na radnu dubinu, štap se spusti k površini pa pokretom iz lakta podigne u horizontalu tako da se varalica privuče 20- 30 cm. Zatim slijedi pauza. Ova se tehnika može kombinirati sa svim ostalim tehnikama. Za nju je karakteristično da su napadi česti tijekom pauza.

Petak, 23 Prosinac 2022 20:23

Propelerske varalice

Zbog sve većeg broja strijelki i škarama, sve je više i naših udičara koji prakticiraju „topwater spinning“, ribolov u površinskom sloju mora odbacivanjem i privlačenjem varalice. Takav lov, ne samo spomenutih riba nego i lica, polanda, smuduta, ukjata, iglica i ostalih grabljivica koje se hrane u površinskom sloju mora, može se obavljati brojnim vrstama varalica, od kojih su najprikladnije „surface“, „topwater“, površinske, varalice konstruirane za povlačenje po površini i neposredno pod njom.

Od svih vrsta „površinaca“, naši ribolovci najmanje koriste propelerske, diljem svijeta poznate pod engleskim imenom „propbait“. Glavni razlog njihove neupotrebe vjerojatno je neznanje, jer su te varalice vrlo učinkovite u lovu brojnih grabljivica. Možda će tekst koji slijedi navesti neke varaličare da ih isprobaju.

propbait231222 1

Kao što im i ime kazuje, radi se o varalicama koje na sebi imaju propeler, neke i dva, nazad i naprijed, u pravilu veći modeli. Neki najkrupniji modeli imaju čak tri - dva pozadi i jedan naprijed. Varalice posljednje generacije imaju samo jedan propeler i to na sredini tijela. Također, većina varalice te generacije umjesto klasičnog dvokrakog imaju jednokrake propelere, koji zbog nesimetričnosti uzrokuju snažnije vibriranje varalica, što im daje dodatnu akciju. Varalice ove vrste najčešće su štapičastog, simetričnog i hidrodinamičnog oblika torpeda.

Tijekom povlačenja propeler se okreće i svaki udarac njegovih lopatica u moru stvara niskofrekventne valove tlaka koje predatori osjećaju svojim bočnim linijama i na velikim udaljenostima. Sjekući površinu propeler stvara i mnoštvo sitnih kapljica, mjehurića i pjenu - snažan trag, vizualni signal koji predatori mogu uočiti i pratiti na velikim udaljenostima. Sve to skupa savršeno oponaša panično bježanje po površini oslabljenih ribica te iskakanje jata iz vode.

propbait231222 2

Tijekom rotacije propeler djeluje i na samu varalicu - prenosi vibracije na nju, trese je, što stvara snažan osjećaj života mamca koji se kreće. Ovisno o konstrukciji propelera, trešnje su snažne ili tek primjetno drhtanje koje dodatno povećavaju privlačnost varalice. Osim toga, svi efekti varalica ovise i o njihovoj brzini, što je povlačenje brže i efekti su veći.

„Propbait“ varalice se mogu potezati svim brzinama, ali nisu osobito učinkovite pri vrlo malim. Zbog opisane akcije ove je varalice dovoljno ravnomjerno povlačiti, ali u lovu na velikim površinama i dalekim bacanjem bolje ih je voditi s pauzama, „stop and go“, tehnikom vrlo jasnog zaustavljanja pri potezanju. Vrlo su jednostavne za rukovanje, čak i početnik može brzo naučiti loviti s njima te pogoditi pravu brzinu privlačenja. Koriste se za pendulu te „spinning“, ribolov odbacivanjem pa privlačenjem, kako s obale, tako i s plovila.

Iako je „propbait“ učinkovit i pri ravnomjernom linearnom povlačenju, ipak je preporučljivo mijenjati pravce te brzine povlačenja kako bi se akcija varalice učinili još živahnijim. Također je dobro voditi ih „stop and go“ tehnikom koja je osobito učinkovita u lovu brancina. On često napada pri ponovnom pokretanju varalice.

Za ciljani lov pelagičnih vrsta poput strijelke, polande i škarma, preporučeno je brže povlačenje. Pritom je dobro micati štap pokretima šake. To uzrokuju oštra ubrzanja varalice što za posljedicu ima vrlo snažno zujanje i prskanja, a što dodatno provocira spomenute grabljivice, osobito polandu.

U ciljanom lovu strijelke treba imati na umu da ona osim velike brzine voli i dugu jurnjavu za plijenom.

Zbog velike brzine kojom se mora potezati „propbait“ je idealan za pretraživanje velikog lovnog područja, posebno u nedostaku vidljive aktivnosti riba te pri ribolovu na nepoznatom terenu.

Na kraju, nešto i o manama „propbait“ varalica. Jedina ozbiljna im je što više od ostalih varalica zapinju za vodeno bilje i slične prepreke. U pravilu, zapinju propelerom, nakon čega gube akciju. Zato je za lov po obraslim plićacima i po površini po kojoj pluta trava i nečistoća preporučljivo rabiti jednopropelersku inačicu.

Tijekom zimskih mjeseci hladnoća je redoviti pratilac ribolova na moru. Osim što je neugodno, dugo izlaganje niskim temperaturama, bez odgovarajuće zaštite, može biti i opasno. Dobrom pak zaštitom od hladnoće, osim ugode i čuvanja zdravlja, može se postići i znatno produženje boravka na moru. Svemu tome, uz odjeću, najviše pridonosi i odgovarajuća obuća te rukavice jer čak oko 30 posto tjelesne topline može se izgubiti kroz ekstremitete.

Obuća za zimski ribolov, osim od hladnoće mora štiti i od vlage, jer ona, uz sva ostala negativna djelovanja, i povećava osjećaj hladnoće. Neobično je važno i da se obuća može lako i brzo skinuti, jer je obuća ta koja se prva mora skinuti u slučaju da ribolovac padne i more.

Puno lakše nego cipele skidaju se čizme. Prednost čizama nad cipelama je i njihovoj visini, odnosno zaštiti većeg dijela noge. Zato su čizme bolje rješenje kad se lovi stajanjem na obali ili povremenim ulaskom u vodu ili duboko blato, te kad je do mjesta lova s obale potrebno doći kroz visoku travu ili nisko grmlje…

Prednost cipela, ali samo kožnih, jest što „dišu“. No, i čizme s podloškom za stopala te, osobito, s kompletnim uloškom dozvoljavaju koliku - toliku cirkulaciju zraka. Uložak može biti od istog materijala od koga se prave ronilačka odijela. Takav dodatno štiti od hladnoće i vlage, ali ne dozvoljava sušenje nogu od znoja, kao što dozvoljava uložak od „Gorotex“ i sličnih materijala koji „dišu“ - ne dozvoljavaju prolaz vlagi, ali dozvoljavaju pari i zraku.
Osim uloška, i same čizme mogu biti izrađene od raznih materijala. Najmanje su kvalitetne one od gume. Neznatno bolje su one od jeftine, najčešće „PVC“ plastike, a najbolje od pjenaste plastike, osobito one poznate pod imenom „EVA“, od koje se prave i obloge drški ribolovnih štapova. Taj je materijal iznimno dobar izolator te lagan. Predmeti od njega su i vrlo jaki, posebno kad se radi brizganjem kao što je slučaj s čizmama.

Veoma važan dio čizme je i potplat. Treba biti dovoljno savitljiv, a ne smije se klizati po travnatim, blatnjavim, zaleđenim i nauljenim podlogama. Gumene potplate najmanje zadovoljavaju te uvjete, a najviše one izrađene od specijalne plastike raznih komercijalnih naziva. Za ribolov, posebice s kamenite obale, potplat mora biti što hrapaviji.

Bez obzira od čega napravljena, vrlo je važno da čizme budi dovoljno prostrane da omogućavaju micanje prstiju. Tako će oni kasnije početi zepsti. Šire čizme dozvoljavaju i dodatnu zaštitu od hladnoće - upotrebu debljih čarapa. No, treba znati da dva, tri para tankih bolje štite od para debljih, čak i specijalnih, „termo“ čarapa. Još je bolje imati barem dva kompleta čarapa kako bi ih mijenjali u slučaju da se tijekom ribolova slučajno skvase.

Tijekom zimskog ribolova dobro je stalno ili barem povremeno stajati na kakvom izolacijskom materijalu, a ne direktno na kamenu, betonu, zemlji ili dnu plovila. Dovoljno je komad tvrde pjenoplastike („stiropor“, „stirodur“). U plovilu je bolje pod nogama držati prostirku od komada stare podne obloge, koja se ne kliže poput pjenoplastike.
Kod izbora rukavica najvažnije je odabrati one najbolje koje odvode vlagu od tijela, a za izuzetno hladne dane one u kojima su svi prsti skupa, jer se tada prsti griju međusobno.

Vunene se ne preporučuju iz dva razloga. Prvi je što se lako kvase, teško suše, a pokvašene pojačavaju hlađenje. Drugi razlog je što lako zapinju za udice i ostali pribor, teško se oslobađaju i vrlo lako kidaju.

Za hladno, ali suho vrijeme najbolji izbor su rukavice od „flisa“ („fleece“) jer je taj materijal veoma topao i ugodan za nošenje. Pretežito su tanke pa u njima rad ne predstavlja nikakav problem. U slučaju ekstremno jake zime i veoma vlažnog vremena bolji izbor su vodonepropusne rukavice od „gorotex“ i sličnih materijala. Za ekstremne uvjete su, pak, najbolje rukavice od neoprena koji ne propušta vodu i zadržava toplinu. Zato što „ne dišu“ takve trebaju biti malo komotnije ili s otvorima kroz koje se po potrebi mogu izvući prsti.

Petak, 09 Prosinac 2022 13:13

Osim oliganja sada se dobro love i sipe

U hladnijem dijelu godine većina naših udičara lovi olignje. Potežući varalicu po ili blizu dna pritom ponekad umjesto oliganja prevare nekog drugog glavonošca, najčešće sipu. Takvi ulovi su osobito česti sada, na isteku jeseni u početku zimu, na nekim terenima i bolji nego u proljeće, kad je stađun sipa.

Kako se zbog klimatskih promjena taj period produžio za dva do tri tjedna, ovisno o području, jasno je da se barem do kraja godine isplati loviti i sipe, ciljano ili u lovu oliganja.

Takva situacija je posljedica toga što i sipe dobro podnosi niže, temperature ispod 10 stupnjeva Celzijevih, kakve su rijetke i u plićacima našeg priobalja tijekom veljače, kad je more najhladnije.

No, za razliku od lignje, koje se najradije zadržava na malim, najgušće koncentracije sipa tijekom zime su na nešto većim dubinama. Početkom i krajem na između 30 i 40, a sredinom zime na dnu 40 do 50 metara pod površinom. No, ima ih i posve dovoljno i u plićaku da bi ih se tu isplatilo loviti. U plićacima najbolje „eging“ tehnikom, bacanjem i privlačenjem varalice s obale ili plovila, a na dubljim predjelima spustcem, bulentinom iz plovila koje nosi kurenat, vjetar ili se lagano pogoni veslima. Bez obzira na kojoj dubini, lov je u pravilu najučinkovitiji na prijelazu kamenitog u mekano dno, a nešto slabiji na pjeskovitom i muljevitom.

sipe091222 1

Sipolov se može obavljati istim varalicama i priborom kompletiranim kao za lov lignje, ali je puno uspješniji posebno pravljenim priborom za ciljani lov sipa. Ona u najhladnijem dijelu godine uglavnom vreba s dna, a uvijek lovi tako da parom dugih lovki prihvati plijen za škrge ili leđa, a zatim ga i zajaši. Za lov takve grabljivice najprikladnija je varalica koja ima iglice i na leđima, ali ne i sa donje strane krunice na repu, da bi manje zapinjla za dno.

Osim toga, kako bi se smanjila mogućnost zapinjanja, dobra varalica stoji s visoko podignutim repom. To mogu biti „egi“, varalice S oblika tijela, s olovnim utegom ispod glave. Da pri povlačenju po dnu ne bi zapinjale olovom, dobro je da je uteg zaobljen - polukružno ili srpolika. Još bolje je ako je uteg unutar tijela, kao kod varalica posebno pravljenih za lov sipa pri dnu, poput „Sipamaster“ domaće tvrtke „Monarch Dock“.

Loviti se može i varalicama bez ili s malo utega, ali da bi one tonule i plovile blizu dna, pribor je potrebno dodatno opteretiti, najbolje na način prikazan slikom. Isto je nužno i kad originalno otežanje nije dovoljno da bi se varalica daleko odbacila ili spustila na veću dubinu. Najprimjerenije su olovnice tipa „tirolsko drvce“, „štapić“ i „suza“ s integriranom vrtilicom. Težina im može biti od tridesetak do šezdesetak grama u zavisnosti o dubini mora i jačini kurenta na mjestu lova.

sipe091222 3

Za lov prosječno velikih, sipa teških oko 400 grama, varalica treba biti duža od 75, najbolje između 100 i 150 mm, ovisi i o dobu lova- dana valja koristiti duže, dok je za noćni lov bolje koristiti nešto kraće varalice unutar navedenih dimenzija.

U hladnije doba godine sipa je osobito lijena pa neće olako napasti iole brži i plijen koji je na udaljenosti većoj od dvadesetak centimetara. Stoga je važno da varalica polako puzi po dnu ili leluja neposredno iznad njega te da se povlači više puta približno istom putanjom.

Napad sipe na varalicu se osjeti kao zatezanje, vrlo slično onom kad se zapne za dno. U tom trenutku treba zategnuti sistem, slično kao kad se daje kontru na ugriz ribe. Kontra je potrebna, jer je tijelo sipe žilavije i tvrđe nego od olignje tako da je za kvalitetno kvačenje potrebno dodatno zatezanje. Ukoliko je kvačenje uspjelo, izvlačenje treba nastaviti bez oscilacija. Sipa neće pružati osjetniji otpor, no zato će iskoristiti i najslabije popuštanje da se oslobodi oštrih krunica.

U trenutku dovlačenja plijena na površinu, poželjno je imati pripravnu mrežnu prihvatnicu budući da se sipa slabo drže na varalici, tako da je njeno podizanje izvan mora varalicom uistinu nepotreban rizik. Ulovljenu je najbolje ne dirati nego pridržavajući varalicu jednostavno istresti u pripremljenu kantu. Tako skinuta sipa uglavnom ne pušta crnilo prije nego se nađu u kanti.

Unatoč lošijem u drugoj polovini studenoga, neuobičajeno dugi period toplog vremena produžio je sezonu dobrog lova na brojne ribe pa i najcjenjenije poput ovrate. Ako se vrijeme dramatično ne pogorša, ovrate će se dobro loviti i u prosincu, a kako stvari sada stoje, i početkom sljedeće godine. Prilika je to za uspješan lov i to uglavnom krupnijih ovrata, koje se baš sada najbolje love.

Naime, pripremajući se za mrijest, ovrata se sve intenzivnije hrani. Unatoč tome, „kraljica“ je i sada vrlo sumnjičava i oprezna pa onaj tko je želi prevariti mora znati kako i čime je loviti. To ovisi o tome gdje i lovi li je danju ili noću.

Ovrata naseljava sve priobalne terene pa je se može tražiti i na strmim kamenitim dnima, iako je najradije na blago nagnutim te ravnim pjeskovitim, šljunkovitim i pločastim dnima, čak i u lukama i lučicama. Svakom od spomenutih terena treba prilagoditi mamac, odnosno treba upotrijebiti onaj kojim se ovrate hrane na određenom terenu. Vrsti dna treba prilagoditi i boju te debljinu strune, veličinu udice i težinu olovnice.

ovrate021222 2

U ovo doba godine ovrata je uglavnom na dubinama od 5 do 10 metara. Dublje će se spustiti kad se more dobro ohladi. Također, najčešće je na pjeskovitim, šljunkovitim i pločastim dnima. Tu se uglavnom hrani trpovima i školjkama, ali joj je kao mamac dobro ponuditi i uvijek učinkovite tvrde dijelove velikog crva. Kako na takvim terenima teže zapinje, pribor se može praviti od najlonske strune promjera 0,25 do 0,35 mm i najjače, kovane udice. Širina luka može biti 11 do 16 mm, a boja najlona svjetlija, od svjetlo žute do svjetlo zelene, ovisno o boji dna. Kako se opisani tereni nalaze uglavnom u plićim uvalama, gdje su i kurenti slabiji, obvezna klizna olovnica može biti lagana, od 5 do 10 grama. Najbolje ju je postaviti na osnovnu strunu koja preko vrtilice nosi završnjak dužine 60 do 120 cm. Kako bi se poboljšalo kvačenje plijena, umjesto jedne, za lov na najčistijim terenima može se postaviti i tri, ali nešto manje udice.

Uz strmije obale stjenovitog podnožja te u prolazima treba rabiti pribor od nešto debljeg najlona, najbolje između 0,35 i 0,40 mm. On mora biti nešto tamniji, zeleni ili svjetlo smeđi, primjerice. Bolje je rabiti pribor bez predveza, s udicom na osnovnoj struni. Zbog češćeg zapinjanja, udica može biti i malo mekša, polu kovana, a dobro je ako je i veća, odnosno do širine luka 18 mm. I klizna olovnica treba biti veća, između 10 i 40 grama, kako bi se mamac mogao odbaciti 20 do 30 metara daleko. U ovo doba godine najbolje je mamčiti tvrđe dijelove velikog crva i glave netom ulovljenih lignji i sipa.

Ovrate vole obitavati u lukama i lučicama, osobito sada u posezoni, kad su na tim pozicijama najmanje oprezne, ali još uvijek opreznije od onih s mirnih pošta. Kako su dna luka i lučica uglavnom mekša, u njima se lovi priborom istovjetnim onom za lov na pjeskovitom i šljunkovitom dnu. Mamčiti je najbolje stanovnike luka i lučica ili ono što u more bacaju profesionalni ribari čisteći mreže. To znači da se uz kozice, razne školjke, kosmeče i druge rakove mamčiti mogu komadi srdele te gavuna.

ovrate021222 1

Lov je najizdašniji kad se dobro razdani pa do podne, osobito uz plimu. Po bunaci se najlošija, a dobro se lovi poslije jakog juga, kad valovi „preoru“ dno i ovrati učine dostupnim razne organizme poput školjki i račića, koji su joj omiljena hrana. Slab vjetar tijekom lova držat će jato ovrata u pokretu, što višestruko povećava šanse za ulov. Jak vjetar, dugotrajna kiša i grmljavina, nisu uvjeti po kojima je ovrata raspoložena za ishranu. Ukoliko je, pak, vrijeme stabilno i sunčano, najintenzivnije će se hraniti prvih dva, tri sata dana, dok se za tmurnog i oblačnog vremena hrani tijekom cijelog dana. Po toplom i sunčanom vremenu je dublje i obali prilazi popodne ili tek u sumrak.

Uspješnost lova može se poboljšati primamljivanjem, najbolje usitnjenim ježincima i školjkama te srdelama. Na čistim i ravnim terenima, ne dubljim od 6 - 7 metara, dobro je primamljivanjem napraviti poštu gdje će ovrate iz okoline redovito dolaziti. Tu će naviku steći već poslije tjedan dana hranjenja.

Ovrate se sada uspješno mogu loviti i noću, koje još nisu pretjerano hladne. Posebno u vrijeme prve četvrtine i s položite obale bacanjem pribora 25 do 35 metara daleko. Tu se loviti može i iz plovila usidrenog na dva do tri metra dubine bacanjem mamca 10 do 15 m k dubljem. U takvom lovu vrlo često se događa da ovrata zagrize i prije nego što pribor potone. Zato se iz plovila može loviti i vez olovnice na priboru. Loviti je najbolje komadima velikog crva jer on svjetluca u mraku. Preporučljivo ga je mamčiti na dvije udice u nizu.

Stranica 1 od 33