Važan čimbenik uspješnosti ribolova ometcem s obale, o čemu smo pisali prije tjedan dana, jest i primamljivanje te vrsta primame. Primamljivati se može na više načina, ovisno o zoni lova i dubini mora.

Većina onih koji primamljuju to čine onim čime love, što ima prednosti, ali, još i više, i mana. Posebno za to pravljene smjese su učinkovitije, praktičnije jer se lakše čuvaju i transportiraju, a nerijetko su i jeftinije od mamaca. Jasno, ako se izrade od pravih sastojaka i na pravi način.

Iako se s obale udičari na relativno plitkim terenima, veoma je važno primamu ponuditi što preciznije u onom dijelu vodenog stuba gdje je postavljen mamac. To nije moguće uraditi samo s jednom vrstom pa je nužno praviti razne primame - površinske, pridnene i za „pola dna“.

primama200522 1

Da bi bila učinkovita, površinska primama mora se raspadati i što duže zadržavati tek nekoliko centimetara ispod površine. Zato ju je neophodno izraditi od što sitnijih čestica i obilato raskvasiti.

Kvašenje, smanjenje kompaktnosti, primame izvodi se vodom ili, još bolje, mlijekom, koje je i samo primama, kako mirisom tako i vidljivošću. Osnovni sastojci površinske primame su fino samljeveni osušeni bijeli kruh il i dvopek, mlijeko u prahu, brašno od sira i kozice. Uz njih, kao mirisi u površinske se primame dodaje samljeveno sjeme korijandera i koromača te korice cimeta. Svim se tim tvarima pod površinom primamljuju cipoli, rjeđe gavuni, te još neke manje brojne ribe.

primama200522 2

Između površine i dna na bolje uzimanje hrane potiču se najčešće bukve, ukjate i vrnuti. Da bi do njih stigla, primama se mora kasnije raspadati, a to je moguće samo ako nije od brašnastih nego malo krupnijih sastojaka. To je najčešće samljevena srdela, slana ili svježa, s dodatkom sitne soli. Drugi obvezno sastojak jesu mekinje. Osim osnovnih, nužne su i tvari koje će ih držati na okupu dok ne potonu na željnu dubinu. Nekada se za to koristilo samo riblje ulje, a danas se rabe fino samljevene mekinje ili ljepljivi glutaminati. Osim toga, reguliranje dubine na kojoj će se primama raspasti i zadržati vrši se i razrjeđivanjem vodom ili, rjeđe, mlijekom.

Iako se rabi i za primamljivanje najcjenjenijih riba, dubinska se primama najčešće na dno polaže zbog primamljivanja pridnenih cipola. Radi se to relativno gustom masom koju najčešće čine samljevene srdele pomiješane s tijestom od bijelog kruha. Toj se smjesi dodaje riblje i brašno od sira te kikirikija. Kao vezivo se najčešće rabi kukuruzno i brašno od riže. Za dodatno provociranje čula mirisa riba dodaju se kakao prah, riblje brašno, samljeveni korijander, komorač i češnjak, glutamin…Zbog njihovih učinkovitosti isplati se malo pomučiti i pribaviti sastojke kojih nema u svakom kućanstvu i prodavaonici. Tako se, primjerice, kalcijev karbonat (talk) može naći u prodavaonicama za vinare, ljubitelje životinja, a plod komorača nabrati na neobrađenim površinama. No, i bez tih specijalnih sastojaka primame su vrlo učinkovite.

Sastav primame ovisi o njegovoj namjeni. Za svaku ima po nekoliko recepata. Evo dva recepta za univerzalnu primamu. Mijenjajući im gustoću one se s podjednakom učinkovitošću mogu rabiti na svim dubinama.

Kao i svake druge, ove se primame mogu izraditi samo od suhih sastojaka, zbog čega se može dugo čuvati. Čini je:
- samljeveni dvopek (30 posto),
- brašno sira (20 posto),
- mlijeko u prahu (10 posto),
- riblje brašno (20 posto) i
- brašno kukuruznih klica (20 posto).

Mokra univerzalna primama se pravi od:
- bijelog namočenog i iscijeđenog kruha (30 posto),
- brašna sira (20 posto),
- pikantnog gorgonzola sira pomiješanog s mlijekom (10 posto),
- mlijeka u prahu (10 posto),
- brašna kukuruznih klica (20 posto) i
- brašna riže (10 posto).

Prije uporabe, u obje primame se može dodati 30 posto svježe srdele fino samljevene ili isjeckane. U suhu se, za pridneni primamljivanje, kao vezivo naknadno može dodati 10 posto bijelog brašna.

Temperature priobalnog mora su prešle 17 stupnjeva pa je počela ubrzana migracija riba iz većih k manjim dubinama, a time i period najboljeg ribolova udicom u priobalju. Taj period će potrajati do kraja lipnja ili srpnja, ovisno o čudima vremena. Zbog svega toga, predstojećih otprilike dva mjeseca idealno je vrijeme za udičarenje s obale, osobito odmetom. Više ili manje uspješno moći će se loviti sa svih vrsta obale.

Međutim, od početka svibnja do kraja rujna zabranjen je ribolov unutar luka i lučica te na uređenim plažama i kupalištima. Zato je najbolje loviti s prirodne i umjetne školjere, kamenite obale, te neposredno uz luke, lučice, plaže i kupališta.

Iako će se nešto bolje lovi po oblačnom vremenu te tijekom plime, osobito na njenom početku i kraju, u ovo doba godine s obale će se uspješno loviti moći cijeli dan, čak i u vrijeme oseke te po jakom suncu.

Neusporedivo bolji ulovi postizat će se upotrebnom štapa s rolom. Najprikladniji štap za neselektivni lov odmetom je onaj dugačak tri do pet metara. To može biti univerzalni odmetaški štap te, još bolje, brzi „bolonjez“. Bez obzira koji bio, štap treba imati težinu bacanja do 30 grama jer se lovi na maloj dubini i u relativno mirnom moru. Također, štap mora imati izrazito osjetljiv vršnjak, jer jedino on može upozoriti da i sitnija riba, kakva se najčešće lovi, uzima mamac. Vršnjak može biti izrađen od ugljičnih ili staklenih vlakana. Onaj od ugljičnih je osjetljiviji pa bolje signalizira, ali je skuplji i osjetljiviji na lom. Najbolje je imati oba pa ovisno o uvjetima na mjestu lova odabrati koji koristiti. To ovisi o jačini vjetra i morske struje te dubini mora na mjestu lova, ali i težini olovnice, vrsti ribe koja se očekuje… Vršnjaku od staklenih vlakana prednost treba dati kad su plijen manje oprezne ribe.

Što se tiče role, važno je jedino to da bude veličine 20 ili 30. Kalem joj treba napuniti najlonom promjera 0,15 do 0,25 mm, koji završava omčom za spoj završnjaka.

more130522 3

Svaštarski ribolov, osobito početnicima, najbolje je obavljati univerzalnim, završnjakom tipa „očenaš“, s olovnicom na kraju i dva, tri priveza s udicama poviše nje. Za lov na kamenitom dnu gdje može zapinjati, najbolje je koristiti onaj s dva priveza. Predvez, osnovu mu je najbolje izraditi od najlona promjera 0,20 do 0,25 mm, a priveze, pjoke, promjera 0,16 do 0,20 mm. Dužina priveza treba biti 25 do 30 cm, a njihov međusobni i razmak od olovnice na donjem kraju 40 cm. Težina olovnice trena biti što manja, tek tolik oda omogući dostatnu dužinu odbačaja, za što je u pravilu dovoljna olovnica težine 5 do 20 grama, rijetko preko 40. Spoj predveza i priveza moguće je izvesti na nekoliko načina, od kojih je najbolji onaj pomoću „snodi“, perlice s dvije rupe, koje najviše smanjuje mogućnost uvrtanja i zapinjanja dijelova završnjaka.

Ako su u lovnoj zoni opreznije ribe poput ovrate, fratra ili pica, najbolje ih je pokušati prevariti s jednom udicom na kraju pribora i kliznom olovnicom na osnovnoj struni. Ukoliko su, pak, u lovnoj zoni najbrojnije girovke i druge ribe koje se zadržavaju između površine i dna, najbolje je loviti pomoću plovka i završnjaka oblika „brk“. No, bez obzira na njegovu konstrukciju, završnjak mora nositi iznimno male i tanke udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“. Broj 16 do 13, odnosno širine luka 4 do 7 mm su najčešće dovoljno velike, ali je bolje koristiti one širine luka 10 mm kako bi se izbjegao lov najmanjih riba.

more130522 2

Osim konstrukcijom, završnjaci za lov štapom i rolom se razlikuju i po načinu upotreba. „Očenašem“ se lovi tako da se spusti na dno pa osnovna struna lagano zategne sve dok se vršnjak malo ne savije. Zatim se štap položi na obalu ili u kakav držač i čeka ugriz ribe, lagani cipola ili odlučni sope, sarka…

Završnjak može biti i sa samo jednom udicom te kliznom olovnicom, kao za lov ovrate. Takav je prikladan za lov na terenima gdje su zapinjanja za dno česta. Najaktivniji, ribolov pretraživanjem lovne zone, ne samo po pravcu nego i dubini, omogućuje završnjak oblika „brka“ i plovak.

Što se tiče mamca, to može biti i običan kruh, posebice kad se pretežito love sope, cipoli i špari. Kada se, pak, pretežito love ukjate, fratri, puno bolje je mamčiti komade kozice, školjki i crviće. Ako se uglavnom love knezi i ostale usnače te škarpine, najbolje je nadijevati tvrđe, odnosno mamce koji se bolje drže na udici, primjerice komade lignje.

Od vrste mamaca ovisi koliko će se brzo kontrirati. Kruh, ali i plijen će se gubiti ako se ne kontrira odmah, dok je u lovu s tvrdim mamcem dozvoljeno malo kasnije kontrirati. S izvlačenjem plijena ne treba oklijevati, posebice ne na mjestima s puno procijepa i rupa te ostalih podvodnih prepreka.

Odabir vrste strune može biti presudan za kvalitetu udičarske opreme, njenu pouzdanost te količinu, kvalitetu i veličinu budućeg ulova. Tako je fluorougljična struna najbolje rješenje za lov plašljivih i opreznih riba jer je u vodi praktično nevidljiva.

No, ta struna se izrađuje od „poliviniliden fluorida“ (PVDF), spoja fluora i ugljika, koji je znatno skuplji od „poliamida“ (PA), najlona, od koga se izrađuje klasična udičarska struna. Zbog toga je fluorougljična često duplo skuplja od najlonske strune iste debljine. To je razlog zašto se radi uštede fluorugljična struna koristi samo za izradu završnjaka (sistema) ili tek priveza (pjoka, prame, primule), ali i zašto se proizvode strune od kombinacije skupog fluorougljika i jeftinijeg najlona. U početku su ih pravili od mješavine tih plastičnih masa i posve prikladno prema kupcima pošteno nazivali mješancima.

Međutim, danas je malo struna koje nose oznaku „hybrid“, ali je puno s oznakom „Flurina“, „Fluorina“, „Fluoro“, „Fluoro-X“, „Fluron“, „Fluorocor“… Puno je i struna s „fluorocoated“, „fluoro coated“, „fluoro coating“ i sličnim oznakama, koje su zapravo najlonske strune obučene u plašt od flourougljika, što ih kao ni mješance ne čini nevidljivim.

razlikovanjestruna060522 1

Nažalost, na osnovu takvih imena i oznaka mnogi nedovoljno informirani udičari smatraju da se radi o skoro nevidljivim fluorougljičnim strunama pa umjesto takvih kupuju manje ili dobro vidljive i tek nešto jeftinije mješance. No, dobro je znati da iako nisu nevidljive, „obučene“ i osobito strune od mješavine fluorougljika i najlona nisu loše. Dapače, različitim omjerima te dvije plastike dobijaju se strune različitih osobina, kakve često nemaju strune od samo jednog tvoriva.

Da bi se izbjegla kupovina „mačka u vreći“ potrebno je znati kako prepoznati fluorougljičnu, odnosno razlikovati je od najlonske i hibridne strune, što je najteže. Najlakše i najbolje je kupujte samo strunu na čijem pakiranju piše da je 100% fluorougljična jer niti jedan distributer i proizvođač zbog visokih kazni nije spreman riskirati i tako označiti strunu koja to nije.

No, upravo omjeri tvoriva uzrokuju najveće probleme u razlikovanju hibridne od fluorougljične i najlonske. Tako hibridna struna čak i s malo više od 50% udjela fluorougljika nakon istezanja puca kao čista najlonska- nakon što se maksimalno stanji puca, a pukniti joj krajevi izgledaju kao vrh igle.

razlikovanjestruna060522 3

Fluorougljične i hibridne strune s vrlo velikim postotkom fluorougljika pucaju drukčije. One se znatno manje istežu i jedva primjetno stanjuju. Zatim se na mjestu budućeg mjesta pucanja pojavljuju uzdužne pukotina, a puknuti krajevi izgledaju kao razgranati.

razlikovanjestruna060522 2

Drugi način na koji udičari samostalno mogu dosta pouzdano otkriti od koje je plastike struna jest test paljenjem. Izvodi se tako da se kraj strune barem 20-tak sekundi drži plamenu upaljača. Najlonska struna se lako zapali, lako izgara, topi se i kaplje, a nakon što se ukloni iz plamena i ohladi na vrhu se stvori skoro prozirna kapljica. Florougljična struna, pak, teško gori, i to samo onaj dio koji se nalazi unutar plamena. Kada gorenje prestane i struna se ohladi vrh je neravan i pougljen. Kad se protrlja između prstiju oni pocrne od sitne čađi, a na struni ostane hrapavo zadebljanje nepravilnog oblika.

Hibridne strune se na testu ponašaju ovisno o tome koja plastika čini njen veći dio. Struna s manjim udjelom fluorougljika, a takve su skoro sve, ponašaju se skoro kao najlonske, s tim da im je ohlađeni kraj manje ili više crn, ovisno o udjelu fluorougljika.

Prvim danom svibnja stupa na snagu polugodišnja zabrana ribolova u lukama i lučicama, najdostupnijim dobrim udičarskim poštama. Zato udičarima koji ne mogu pohoditi daleke poste, a žele kvalitetan ulov preostaje da lovinu traže po najbližim ozelenjenim plićacima, a tamo su sope (salpe) čije najbolje vrijeme za ribolov upravo počinje.

Uspjeh, ali i brzina lova sope ovisi i o tome koliko joj je mamac vidljiv. Da bi bio što vidljiviji, mamac treba stajati ili, još bolje, lelujati iznad livade gdje se salpe hrane. To se može postići „a'volo“, lovom u propadanju s priborom bez utega te držanjem mamca na željenom mjestu pomoću kalamoča, „direktaša“, štapa bez provodnika i role. Ipak, najbolje je loviti pomoću plovka i „bolognese“ štapa. Štap može biti male težine bacanja i dugačak između 3,6 i 4,5 m, a rola na njemu veličine 10 do 25, sve ovisno o ukusu i mogućnostima ribolovca. Važno je da vršnjak štapa bude što osjetljiviji.

Plovak može biti podvodni, tipa „pop-up“, koji je dobar samo za lov na niskim livadama algi. Klasični je podjednako dobar u svim situacija, a nezamjenjiv nad visokim livadama lažine. Dovoljan je onaj od 1 do 3 grama, ali se mogu koristiti i teži, do 5, čak i 10 grama nosivosti. Najbolji su klizni te najosjetljiviji, oni vrlo izduženog oblika.

Dobroj prezentaciji mamca pridonijet će i mekana struna. Osnovna najlonska struna može biti promjera do 0,30 mm, ali je posve dovoljna ona od 0,17 do 0,24 mm. Umjesto najlona može se koristiti još podatnija „PE“ višenitka oznake 0,3 do 0.6, odnosno debljine 0,06 do 0,12 mm. Na vidljivu višenitku zbog diskrecije je dobro nadovezati nekoliko metara najlona, ali nije obvezno.

Osim plovka postavljenog između graničnika hoda, na osnovnu strunu se postavlja i dodatni uteg, najbolje rascijepanu olovnicu ili više njih težine do 3 grama, postavljene 40 do 60 cm poviše udice.

Sope imaju brojne sitne, kao žilet oštre, zube kojima lako oštete strunu. Zato završnjak, posebno za lov krupnijih primjeraka treba izraditi od najlonske ili, još bolje, „FC“, fluorougljične strune velike, debljine do 0,30, čak i 0,35 mm. Dužina mu može biti tek 25 do 35 cm. Završnjak, zapravo samo privez s udicom, s osnovnom strunom se povezuje posredstvom najmanje vrtilice.

Privez (primula, pjok) se može činiti predebeo, ali takav je potreban između ostalog i zato kako bi se spriječilo njegovo mršenje među zubima sope, što dovodi do lakog pucanja čak i strune koja nije oštećena, kako pri kontri tako i naglim trzajima kojime je sklona sopa. Umjesto s jednom može se koristiti i završnjak s dvije udice, koji je osobito dobar za lov spuštanjem ili kratkim odbacivanjem a'volo i pribora štapom bez role. Takav završnjak, poznat kao „brk“, pravi se od dva priveza nejednake dužine 30-40 do 50-80 cm vezana za kraj osnovne strune.

Sopa ima i vrlo mala usta. To znači da u odnosu na svoju veličinu ona guta vrlo male zalogaje pa zato i udice. Najmanji, primjerci dužine 10 do 15 cm mogu progutati udice širine luka od samo 3 do najviše 5 mm. Sope su lovne veličine dužine 15 do 20 cm, a najuspješnije se love udicama širine luka 5 do 8 mm, dok krupniji primjerci, čak i kapitalci težine 2 do 3 kg, mogu progutati udicu širine luka tek 8 do 10 mm.

Zbog načina hranjenja i oblika njezine usne šupljine, sope je najbolje loviti udicom oblika „Kendal“, kakvih je malo na našem tržištu. Više nego dobre su udice oblika „Aberdeen“ te „Crystal“. Veoma je važno da udica bude od što tanje žice. Dobro je da ima dugo tijelo. Tako se na najlakši način izbjegava da sopa opasnim zubima ošteti strunu poviše udice nakon što mamac proguta „do repa“.

Kad se pronađe teren koji posjećuju sope, treba mu prići tiho i započeti primamljivati. Pritom te tijekom lova stalno treba biti izvan vidokruga ribe - ako su sope uz samu obalu - barem 4-5 metara daleko od mora. Najbolje je loviti na granici vidljivosti dna, posebno u lukama i kanalima, što je u njima najčešće na dubinama između 2 i 4 metra. Kad se, pak, lovi u kakvoj uvali, udice je najbolje odbacivati s njezinih bokova prema sredini. Ako na mjestu odakle se lovi ima šetača, mamce treba odbacivati dalje od obale, što je najlakše uraditi iz plovila. Sidriti ga treba tako da se mamci mogu dobaciti do kopna. Zatim ih treba povući dva do tri metra dublje. Veoma često, odmah nakon mamca potone i plovak pa treba biti spreman za isto tako brzu, ali laganu kontru. Jaka kontra je opasna za mekane usne salpe pa je iznimno borbenoj salpi bolje prepustiti da duboko proguta udicu.

Kada zagrize veća salpa, borba će potrajati nekoliko minuta pa će se ostale razbježati. U zonu ribolova će ih vratiti primama. Dok se to ne dogodi, mamce treba odbacivati dvadesetak metara lijevo ili desno od mjesta gdje je sopa ulovljena.

Kao i kod ostalih vegetarijanki, crijeva sope su višestruko duža nego kod ribe mesoždera iste dužine. A kako je sadržaj njene utrobe lako i brzo kvarljiv, a njeno meso iznimno nježno, isto se događa i s njim. Ako slučajno ostane neko vrijeme na suncu neočišćena, meso joj toliko omekša da se pretvori u žitku kašu vrlo lošeg mirisa i okusa. Zato je ulovljenu sopu preporučljivo odmah usmrtiti i očistiti. Osim iznutrice, očistiti i guljenjem odstraniti treba i crnu kožicu s unutrašnje strane trbušne šupljine, koja je gorka i takvim čini okolno meso.

Petak, 22 Travanj 2022 20:21

Kako pribaviti i čuvati volke...

Kao što smo prije tjedan dana pisali, puževi volci su odlični mamci za lov ovrate, posebice od proljeća do jeseni. No, dobar su mamac i za lov grujeva (ugora) i murine, sarka, fratra, pica, kantora, krupnih arbuna, čak i ovčica, smuduta, zubataca, hama... Pisali smo i kako ih nadijevati, a sada evo i sve o tome kako ih pribavljati i čuvati.

Volci čine velike štete ribarima jer jedu ulov u stajačicama i pridnenim povlačnim mrežama te vršama. Zato se mogu pribaviti od ribara, koji ih ponekad nude i na ribarnicama.

Ribolovci ih vlastoručno mogu pribavljati na više načina. Najlakše i najviše tijekom svibnja i lipnja, kad se skupljuju u hrpe zbog mrijesta. No, treba imati na umu da je sportsko - rekreativnim ribolovcima zakonom dozvoljen dnevni ulov od najviše dva kilograma, što nije malo jer je za dnevni ribolov dovoljno 10 do 15 komada.

Volci se sakupljati mogu gazeći po plitkom moru, ali je najčešće potrebno roniti. Ljušture volaka često su potpuno zarasle mahovnjacima i algama tako da ih je na obraslom dnu teško primijetiti. Najlakše ih je naći na blago položenoj obali, uz mješano kamenito - travnato dno na kome ima trpova.

dvozub220422

Osim rukom, skupljati se mogu za to posebno napravljenim alatom - dvozubom. Taj tradicionalni alat čini drvena drška dužine barem tri metra, snop gumica za domaćinstvo te dva zuba za osti. Posebno je pogodan za lov na većim dubinama, hodanjem po dnu, tako i iz plovila. Kad se kroz masku ili ribarsko okno ugleda, volak se dvozubom pritisne uz dno da ga zubi obuhvate, a onda se sve skupa pažljivo izvuče na suho.

Sa strmih stjenovitih, ozidanih lučkih obala te iz plovila volci se mogu loviti i primamljivanjem. Dovoljno je u mrežastu vreću od povrća staviti stučene dagnje ili otpatke hrane, kosti i mesa toplokrvnih životinja, ako je potrebno i kamen primjerene težine te sve konopom spustiti na dno. Nakon sat, dva vremena, vreću treba pažljivo izvuči te s njene površine poskidati volke koji su došli na gozbu, a koju najčešće ne prekidaju ni dok se podižu, čak i kad dospiju na suho.

Mamcima se može loviti i mrežnjakom. Taj stari i skoro zaboravljeni alat čini metalni okvir, najčešće oblika kruga, ali može biti kvadratnog, na kome je razapeta mreža ili pričvršćena mrežasta vreća. Okvir je s tri ili četiri vezice spojen s užetom namotanim na motovilo - plovak, kojim se alat spušta na dno i diže s njega. Za lov volaka dovoljan je okvir od žice debljine 5 mm, i dimenzija većih od pola metra, dok mreža mora imati što manje oko. Za razliku od lova vrećom, mamci u mrežnjaku trebaju biti što veći i žilaviji.

Do upotrebe volke je najbolje održavati na životu iako su i konzervirani te zamrznuti skoro podjednako dobri mamci. U mrežastoj vreći potopljenoj u more mogu se čuvati dan, najviše dva, jer će nakon toga pregristi vreću i osloboditi se. Tjedan dana živi u morem natopljenoj krpi mogu se čuvati u najdonjoj polici hladnjaka. Duže, praktično neograničeno, u moru se mogu držati smješteni u metalnoj ili plastičnoj šupljoj posudi pod uvjetom da se hrane. Za 20 - tak volaka tjedno je dovoljna jedna srdela ili slična ribica.
Veoma dugo čuvati se mogu usoljeni volci, obvezno bez kućica. Konzerviranje je najbolje izvesti pomoću malo krupne soli. Njome se pokrije dno posude, pa se stavi sloj mamaca, ponovo soli i tako redom dok se posuda ne napuni. Završiti treba s malo debljim slojem soli. Dva do tri dana poslije soljenja nužno je ocijediti salamuru. Posudu treba pohraniti na tamno i hladno mjesto pa će volci biti sačuvan od kvarenja do godinu dana.

Najduže je moguće čuvati zamrznute volke. S njegovim zamrzavanjem nije nužno žuriti, ali je idealno zamrznuti ga do dva sata poslije uginuća. Kako bi se izbjegli brojni kasniji problemi, prije zamrzavanja od kućica oslobođene mamce treba pakirati pojedinačno, u aluminijsku foliju ili plastične kesice, kako se ne bi međusobno lijepili. Nakon toga ih po nekoliko treba spremiti u plastičnu kesicu pa iz nje istisnuti zrak.

Zamrznute volke u ribolov treba nositi u malom transportnom hladnjaku ili, ako ih je manje, u termos-boci. Neiskorištene, a odmrznute mamce nema svrhe ponovo zamrzavati. Prvo, zato što nesnosno smrde i drugo jer se više puta odmrzavani volci puno lošije drže na udici.

Konačno je počeo period dobrog lova ovrate ili orade, podlanice, jedne od najcjenjenijih lovina jadranskih udičara. No, čak i kada je najraspoloženija za ishranu, kao u ovo doba godine, ako može, podlanica bira što će jesti. Zato nije svejedno što joj ponuditi.

Sada, nakon što što se oporavila od napora mrijesta, ovrati više nije potrebna energetska, masna, nego hrana puna bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Zato će sada najradije posegnuti za rakovima, crvima, školjkama i puževima. Kako su sada na istim terenima veoma aktivne i male te manje cijenjene ribe, za ciljani lov podlanice najbolje je koristiti mamce kao što je puž volak, koje može pregristi ovrata i još samo nekoliko riba jakih čeljusti.

U našem moru živi osam puževa obitelji bodljikavi volak, od kojih su za mamčenje dovoljno veliki te brojni samo dva - kvrgavi i bodljikavi. Bodljikavi ima duže bodljikave izrasline na kućici, ali manje i mekše tijelo od kvrgavog. No, i meso bodljikavog volka je žilavo, zbog čeka se iznimno dobro drži na udici, čak i pri najjačim odbačajima. Osim toga, otporno je na napade sitnih riba, zbog čega ostaje netaknuto sve dok ga ne nađe podlanica. A nalazi ga vođena tragom njegovog specifičnog i jakog mirisa koje podlanicu privlači i s velike daljine. Osobito intenzivno, ljudima neugodno, miriše volak koji je nekoliko dana razbijen bio izložen suncu.

Iako je podlanica u stanju zdrobiti kućicu volka, puni je bolje mamčiti samo meso volka. Osloboditi ga od kućice najlakše je tako da se ona razbije, ali pažljivo, da se pužu ne ošteti meso. Bez lomljenja ljušture meso je moguće izvaditi na način da se plamenom upaljača lagano zagrijte vršni dio ljušture. Kako bi pobjegao od vrućine, puž će izići nekoliko centimetara iz ljušture pa ga neće biti teško dohvatiti rukom i izvući.

volak150422

Prije nadijevanja treba odrezati tvrdi „poklopac“, rožnatu ploču kojom volak u slučaju opasnosti zatvara ljušturu. No, čak i bez tog najtvrđeg dijela, da bi se riba lakše zakačila udica mora izvirivati iz namamčenog volka. Na terenima gdje ima krupnijih podlanica, preporučljivo je koristiti relativno velike udice, otprilike broj 1 do 2/0, odnosno širine luka od 15 do čak 21 mm, što je maksimalno dozvoljena veličina udica u sportskom ribolovu na moru. Na tako velike udice mogu se nadjenuti po jedan veliki ili dva manja volka, obvezno tako da obilato nadmašuju dimenzije udice. Većina specijalaca za lov podlanice koristi modele kratkog vrata i vrha povijenog k vezištu udice.

Za ciljani lov sitnijih podlanica, ali i usputni lov kantora, arbuna, sarka, fratara i piceva, manjih riba koje dijele stanište s podlanicom i mogu jesti volka, mamac se može rezati na prutiće ili kockice veličine primjerene udici i ribi koja se lovi. Kao i pri razbijanju njegovog oklopa, pri rezanju volka treba paziti da se ne ošteti njegov stomak, odnosno žuta kesica s tekućinom. Njena purpurna boja se ni poslije nekoliko dana ne može ukloniti s ljudske kože, a nikada s tkanina. No, puno je važnije da sadržaj te kesice neodoljivo mami ribe. Kad sitnije uspiju iskidati vrećicu, tekućina iz nje će se razliti i nošena kurentom raširiti te privlačiti velike ribe.

Cijele ili komade volka najlakše je nadijevati pomoću specijalnih igli.

U lovu podlanice pomoću volka, kao i s drugim tvrdim mamcima, ne treba žuriti s kontriranjem, osobito ako se lovi „Circle“, tzv. kružnom udicom. Ribi treba dopustiti da ponese mamac nekoliko metara i počne ga gutati. Zato, ako se lovi štapom i rolom, treba preklopnik, odnosno hvatač strune na roli ostaviti otvoren do kontre ili loviti rolom sa slobodnim hodom kalema.

Petak, 08 Travanj 2022 19:28

Tri vrste završnjaka za lov s obale

Temperature priobalnog mora na cijelom jugu Jadrana su oko 15 stupnjeva Celzijevih što omogućava bujanje tijekom zime zamrlog biljnog i životinjskog života u plićacima i potiče migraciju morskih organizama za hranom iz većih k manjim dubinama. No, većina riba će se kopnu posve primaknuti tek kad sredinom lipnja temperatura mora u plićacima bude 20 - 21 stupanj.

Dok se to ne dogodi uz obalu je najisplativije loviti na dubinama od 10 do 12 pa od 25 do 30 metara, na mješanim pjeskovito - stjenovitim terenima s poljima posidonije, izloženim kurentima koji donose obilje hrane. Takvih terena je najviše u malim uvalama sa strmim kamenitim obalama. Na njima se mogu očekivati ulovi sarka, pica, fratra, škrpine, krupnih pauka, ovrate.

S obale, navedene dubine najlakše je dosegnuti pomoću „surfcasting“ pribora za daleko bacanje, ali na terenima koji brzo poniru se može loviti i kraćim odbacivanjem „beach“ te ostalim štapovima kraćeg dometa, najbolje s progresivnim paraboličnim djelovanjem. Ma koje vrste bio, štap treba biti dovoljno robustan. Kad se lovi na nemirnom moru preporučuje se štap težine bacanja 150 do 250 grama, za lov u blago uzburkanom moru idealan je onaj težine bacanja 80 do 120 grama, dok je za lov u mirnom moru prikladan i štap težine bacanja od 30 do 80 grama.

Bez obzira koji se štap koristio, na njega je najbolje montirati „surf“ rolu veličine 7.000 do 10.000 napunjenu osnovnom najlonskom strunom promjera 0,25 mm. Preporučljivo je na osnovnu strunu produžiti „shock leaderom“, ublaživačem udara od najlona promjera 0,50 do 0,60 mm. Dužina mu mora biti barem kolika je dužina štapa, a za vrlo daleko bacanje i lov po izrazito nemirnom moru ona može biti i do 15 metara. Postoji li mogućnost ulova krupnih riba poput podlanica, neophodno je koristiti deblju osnovnu strunu, najbolje promjera 0,40 mm, ali u tom slučaju ublaživač udara nije potreban.

Za razliku od osnovne strune, završnjak je najbolje u cijelosti izraditi od „FC“, fluorougljične strune. Time se zbog njegovih mehaničkih osobina smanjuje rizik od zapetljavanja, a on je i otporniji na habanje od najlona, što je veoma važno zbog trenja završnjaka o pijesak i vrlo moguće o stijene. Promjeri dijelova završnjaka moraju biti rezultat kompromisa, postignutog nakon nekoliko testova, između lakoće i jačine kako bi jamčio optimalnu sigurnost ulova i isključio mogućnost zapetljavanja.

Još je važnije da konstrukcija završnjaka bude što više prilagođena uvjetima mora i izgledu lovnog terena. Kad se lovi u jakom kurentu najprimjereniji je završnjak tipa „očenaš“, „pater noster“. Takav završnjak može imati različiti broj, raspored i dužinu priveza, ovisno o mnogo čemu.

ocenaszavrsnjak080422

Univerzalni, prikazan na prvom crtežu, ima dva priveza međusobno razmaknuta pola metra, s tim da je donji spojen 5 cm poviše spoja olovnice. Dužina priveza treba biti 20 cm, a debljina 0,25 mm. Na njihove krajeve je najbolje postaviti udice širine luka 10 do 15 mm.

Čeljusti sarka su snažne s gusto zbijenim jakim zubima. Takvoj usnoj šupljini najbolje odgovaraju što tanje, ali što jače udice, najbolje kovane te sa u stranu zakrivljenim vrhom. Dobro je ako im je vrat dugačak, kako bi se izbjegao susret strune i opasnih zubi sarka. Što se tiče oblika, osim „Crystal“, univerzalnih za lov uz obalu, odlične su i udice oblika „Limerick“, ali i „Octopus“ te ostale s vrhom povijenog k vezištu. Ako se kao mamac koriste sitni crvi, bolje je koristiti udice s ušicom, jer olakšavaju klizanje mamca po struni, uz očuvanja njegova integriteta.

kratkizavrsnjak080422

Za lov po uzburkanom moru i u jakom kurentu najprikladniji je završnjak prikazan na drugom crtežu. Inače, taj završnjak, poznat je kao „short arm“. Njegov privez koji nosi udicu treba biti dugačak 80 cm, dok predvez na čijem je kraju olovnica može biti dugačak do dva metra.

dugizavrsnjak080422

„Long arm“, završnjak s izrazito dugačkim privezom udice, prikazan na trećem crtežu, najbolje je rješenje za lov u uvjetima mirnog mora te na terenima gdje su ribe opreznije zbog intenzivnog lova. Njegov dugačak privez omogućava kretnje mamca, što je iznimno važno u mirnom moru jer riba nema vremena proučiti mamac koji ne miruje. Zbog toga se privez ovog završnjaka može izraditi i s dvije udice na način da privez pri kraju ima „brk“, dva kratka priveza. To rješenje omogućava istovremeni ribolov s dva različita mamca te njihovu što prirodniju i veću pokretljivost.

Uspješno se loviti može i sa završnjakom namijenjenim ciljanom lovu ovrate, s kliznom olovnicom na osnovnoj struni, ali on češće zapinje od opisanih. No, bez obzira koje konstrukcije završnjak bio, svi njegovi spojevi predveza trebaju biti pomoću vrtilica, a spojevi olovnice i završnjaka s osnovnom strunom pomoću kopči.

Kad se lovi „long arm“ završnjakom neophodno je brzo kontrirati i izvlačiti kako bi se smanjila mogućnost zapinjanja priveza za dno i njegovog zaplitanja za ostatak pribora.

Petak, 01 Travanj 2022 20:57

Kako što uspješnije loviti usnače...

Tijekom travnja obali i površini se primiču i sve intenzivnije hrane mnoge vrste riba. Najbrojnije i najraspoloženije za ishranu su usnače. U Jadranu ih ima 20 vrsta, međusobno vrlo različitih, ali ipak imaju dosta zajedničkih osobina. Zato manje iskusnim te udičarima kojima je važnija količina od kvalitete ulova usnače su idealan odabir za ciljani proljetni ribolov s obale.

U pravilu, usnače se zadržavaju na stjenovitom dnu, a najbolje love na dnu s naizmjeničnim plohama posidonije i stijena, s nekoliko polja pijeska ili koralja. Prisustvo ove trave i olupine dobar je pokazatelj za traženje jer ova obitelj riba posebno cijeni to okruženje za ishranu. Kao i kod svakog drugog ribolova s kamenite obale, ne treba se libiti čestog odbacivanja udice na različita mjesta kao bi se pretražio teren. Pretraživati treba u daljinu i širinu, kako bi se postigli optimalni ulovi. Neposredna blizina polja posidonije, koje se prepoznaje po tamnijoj boji mora na površini, najbolje je mjesto za lov ovih riba.

Ponuđene mamce brzo će napasti sitne usnače, ali ne treba reagirati nego pričekati dolazak krupnijih koje uvijek dođu privućene aktivnošću ribica. No, krupnije uvijek malo pričekaju prije nego zagrizu. Napad usnača je uvijek nagao, nasilan jer one imaju običaj da brzo uzimaju i progutaju hranu, a zatim se obvezno vrate u svoje skrovište i miruju. Preporučljivo je ne reagirati odmah na prve znake uzimanje mamca, ali i nakon toga odlučno, no ne i snažno reagirati kako bi se spriječio ulazak ribe u skrovište i kidanje usne ribe.

Zato što brzo napadaju mamac treba loviti stalnim držanjem štapa u rukama kao bi se napad bolje i na vrijeme uočio te pravovremeno kontriralo. Ipak, uvijek je bolje loviti s dva štapa, od kojih jedan treba biti na držaću.

Štap težine bacanje 30 do 120 grama omogučuje najbolje signaliziranje dodira i optimalnu mogučnost izvlačenja. Najbolje rješenje su štapovi koji imaju nekoliko izmjenjivih vršnjaka različitih osjetljivosti tako da se brzo mogu prilagoditi daljini bacanja, uvjetima mora i vremena (vjetar, snaga kurenta...) kao i konfiguraciji terena i dubini mora. Preporučuje se štap dužine 4 do 4,5 m kako bi se što više smanjilo zapinjanje i struganje strune o dno. Na štap je dovoljno postaviti malu rolu jer u tom ribolovu ne treba puno strune, ne više od 100 m najlona promjera 0,25 do 0,30 mm ili 200 m „PE“ višenitke promjera 0,10 do 0,14 m. Višenitka omogučava bolju osjetljivost pribora, dodira mamca, a prednost joj je što se s njom lakše isčupa riba koja se uvukla u rupu.

Usnače teže od pola kilograma su rijetke pa udice ne trebaju biti velike, dovoljne su one širine luka 5 do 10 mm, najbolje „Limerick“, „Crystal ili „Aberdeen“ oblika.

Jedna od glavnih karakteristika usnača jest da su vrlo sumnjičave, ali radoznale. Tu znatiželju treba iskoristiti kako bi ih se privuklo udici. To je moguće s nekoliko jednostavnih trikova. Primjerice, na sistem za lov usnača treba postaviti svjetleće plutnjake koji u pokretu, zbog djelovanja kurenta, djeluju kao provokatori koji privlače pozornost k mamcu i s velike razdaljine. Druga prednost im je što plutaju i svjetle poviše livade čineći mamce vidljivim. No, kako se usnače uglavnom hrane na dnu, mamac će neko vrijeme ostati netaknut dok riba ne stigne do njega. Preporučljivo je imati plutnjake nekoliko veličina kako bi se prilagodio veličini mamca. Ponekad će trebati postaviti i dva, čak više plutnjaka. Koliko najbolje je odrediti probom.

usnace010422 3

Loviti je najbolje klasični „očenaš“ završnjakom, ali treba ih imati nekoliko komada jer u ribolovu s kamenite obale ima puno zapinjanja. Priveze, pjoke je dovoljno čvorom spojiti za predvez, najbolje „uz dlaku“, što smanjuje mogućnost zaplitanja i povećava ljuljanje mamaca. Ako se lovi u gustoj posidoniji bolji je završnjak s tri priveza, jer se bolje vide pogotovo najgornji. Za lov na čistom terenu dovoljna su dva priveza, obvezno malo duža kako bi ih kurenat pokretao i tako učinio mamac uočljivijim. Kad se lovi na čistom kamenitom dnu najbolji je što kraći završnjak. Završnjak s osnovnom strunom treba spajati pomoću male vrtilice s kopčom kako bi se omogučila brza zamjena i ograničio problem uvrtanja pribora.

Kada je u pitanju hrana usnače nisu nimalo probirljive pa je odabir mamca za njihov lov lagan posao. Luduju za komadom velikog ili cijelim raznoraznim malim crvima, kao što obožavaju i komade dagnje, te sve račiće. Međutim, rado će uzeti i od drugih riba prezreni priljepak te crva cjevaša. No, ma koji bio, mamac treba redovito provjeravati jer je na kamenitom dnu dosta sitnih riba koje veoma i brzo oštećuju mamce, a takav i slabo prezentiran mamac neće zanimati krupnije ribe.

Usnače od udičara ne zahtijevaju posebnu vještinu i lukavstvo. Mamac treba položiti na teren gdje bi mogle biti usnjaće pa lagano zategnuti osnovnu strunu. Ako su u blizini, ribe će bez oklijevanja priči i posegnuti za mamcem. Proljetni ribolov usnača s kamenite obale može biti posebno plodan, u jednom ribolovu može se ostvarit bogat ulov, ne samo usnača nego i škrpina te ostalih bodeljki, pijerki...

Tijekom proljeća većina jadranskih udičara lovi sipe. Potežući varalicu blizu dna pritom ponekad umjesto sipe prevare hobotnicu, u pravilu znatno krupniju od onih koje se love u ostalim dijelovima godine. Razlog tome je to što se velike, spolno zrele hobotnice potkraj zime i početkom proljeća približavaju obali zbog parenja te tu ostaju još neko vrijeme.

Ostvaruju se i ulovi hobotnica preko 5 kg težine, dok je u priobalju tijekom ljeta i jeseni teško uloviti hobotnicu veću od kilograma. Ulovi se ostvaruju u dosta uskom priobalnom području jer se sada u pravilu hobotnice zadržavaju na dubinama od 20 do 2 metra. Ponekad priđu i bliže pa ih je moguće vidjeti s obale jer su u ovom periodu radije nego u ostatku godine zadržavaju van skloništa, uz neki kamen, čak i na velikim gromadama.

Zbog svega toga, jasno je da u proljeće osim sipe dobro loviti i hobotnice, ciljano ili usput u sipolovu. Preduvjet uspjehu je da se lovi u moru čija je temperatura barem 14 stupnjeva, jer hobotnice ne podnosi hladnoću kao sipa. S iznimkom okoliša ušća Neretve, u pravilu, priobalje Dubrovačko - neretvanske županije toliko se zagrije do kraja ožujka.

hobotnica tekst 250322

Osim hladnog mora, hobotnica ne voli ni područja na udaru vjetrova. Voli hridinasta dna prošarana poljima pijeska te je tu najviše treba i tražiti, ali se zadržava i na pješčanim ravnice prošarane hrpicama kamenja i poljima trave. Na takvim terenima se nastanjuje i u odbačeene stvari poput raznih posuda, automobilskih guma... Tamo ih ima manje, ali ih je lakše naći zbog manjeg broja zaklona koje treba obići.

Iako se hobotnica lovi i noću, najbolji uvjeti su oblačno vrijeme, mutno, prevrnuto more poslije jakoga juga, jutarnji i večernji sati. Može se loviti i po suncu te u bistrom moru, ali u kakvoj sjeni i na većoj dubini te u manjem broju. Bez obzira na dubinu, lov je u pravilu najučinkovitiji na prijelazu kamenitog u mekano dno te neposredno oko kamenja i ostalih skrovišta na pjeskovitom dnu.

Poput sipe, hobotnica se može loviti bacanjem i privlačenjem varalice s obale i iz usidrenog plovila te bulentinom iz plovila koje nosi kurenat, vjetar ili se lagano pogoni veslima. Također, kao i ostalim dijelovima godine, proljetni lov krupnijih hobotnica može se obavljati istim varalicama i priborom kompletiranim kao za sipolov, ali je puno uspješniji posebno pravljenim alatima za ciljani lov hobotnica.

Takvih alata je dosta, poput ovog na slici koju nam je poslao naš stalni čitatelj Pajo Parlov iz Herceg Novog.

polpara250322

- Našao sam ga u muljevitom dnu u kojem je očito dugo bio jer mi je trebalo puno vremena i truda da ga očistim od debelog sloja mulja, kamenca, trave i ostalih obraslina. Nalikuje na košaricu na kojoj su s vanjske strane udice. Dug je 215 i široku 30 mm, izrađen je od pocinčane žice debljine 2 mm i na jednom kraju ima stožasti uteg. - opisao je Parlov ovaj alat poznat pod talijanskim imenom polpara.

Neki su ga nazivali i košarica jer izgleda poput nje. Koristi se za lov hobotnica uz pomoć srdele, gavuna, širuna ili koje druge ribice - mamca, smještene u košaricu. Polako se poteže po dnu iz plovila ili s obale. Pritom alat tetura i poskakuje iritirajući hobotnice koje u zasjedi čekaju ili tragaju za plijenom.

Kod nas je ovaj alat bio u upotrebi do '60. -tih godina prošlog stoljeća, kad su ga istisnuli industrijski izrađeni alati - „saonice“. U Italiji je još u masovnoj upotrebi jer je učinkovit barem kao saonice, od kojih manje zapinje, a lakše se oslobađa zagrljaja dna, a lako se može i vlastiručno izraditi.

Na kraju, a li vrlo važno! Zakonom je zabranjeno loviti hobotnice lakše od jednog kilograma.

Da bi mamac bio ponuđen na određenoj dubini i daljini, udičarski pribor je najčešće potrebno dodatno opteretiti. Koliko, ovisi o tehnici lova i drugim čimbenicima, ali je pravilo da težina utega treba biti tek tolika da ispunjava zadaću i što manje smanjuje osjetljivost pribora.

U lovu bulentinom i ometcem, dvjema najčešće prakticiranim tehnikama na Jadranu, težina utega najviše ovisi o dubini i snazi morske struje na mjestu lova. U pravilu, za lov u mirnom moru ili laganom kurentu do 10 m dubine dovoljan je uteg težine do 20 grama, do 40 - 50 m teško do 50 grama, a za lov na većim dubinama teži od 70 grama.

olova180322 3

Osim težine kvaliteti utega pridonosi i njegov oblik. Ima ih puno, svi imaju prednosti i mane, a na crtežu su prikazani osnovni: loptasti (A), kapljasti (B), ovalni (C), stožasti (D), piramidalni (E) i štapićasti (F).

Ima ih fiksnih i klizne, kroz koje struna bez otpora može klizati, što je važno u lovu opreznih riba i onih koje ponesu mamac prije nego ga progutaju. Loptaste, kapljaste, ovalne i štapićaste u malim težinama izrađuju i kao rascijepane, kakve se najčešće postavljaju na pribore s plovkom.

Kada koju od olovnica navedenih oblika koristiti ovisi i o vrsti dna na kojem se lovi ometcem i bulentinom. Tako na tvrdom dnu prednost treba dati kruškastim (kapljastim), loptastim i kliznim te plosnatim olovnicama. Za lov bulentinom na takvim terenima odlične su i skoro kockaste te piramidalne olovnice jer okomitim stajanjem na dnu pozitivno djeluje na osjetljivost pribora. No, na velikim dubinama olovnice takvih oblika pružaju veliki otpor pri spuštanju i izvlačenju pribora. Olovnice ova dva oblika, pak, nisi prikladne za lov ometcem, osim vrlo kratkim bacanjem.

Za lov bulentinom na velikim dubinama, osobito u jakom kurentu, puno prikladnije su duguljaste olovnice. One oblika dvostruke piramide tonu brzo i okomito, ali im je mana što kad padnu na dno ostanu polegnute.

Za razliku od njih, duguljaste olovnice s poluloptastim donjim dijelom na dnu stoje okomito pa udičaru omogućavaju bolje osjećanje strune u ruci. Međutim, takva olovnica puno sporije tone od dvostruke piramidalne.

Najbrže tone štapičasta olovnica, ali i ona polegne na dno. Zato se najviše rabi za lov ometcem dalekim bacanjem te bulentinom na najvećim dubinama, gdje zbog dužine strune pribor ionako nema veliku osjetljivost.

Za ribolov ometcem na pjeskovitom dnu nužna je olovnica koja dobro držati za dno, ali ne tone u njega i tako umanjuje osjetljivost pribora. Najprimjerenije su olovnice s bradavicama. Bradavice, stožaste izbočine poboljšavaju držanje olovnice za pjeskovito dno, što omogućava smanjenje težine olovnice, zbog čega se smanjuje i njezino tonjenje u dno. Nekada su se koristila stožasta, piramidalna ili plosnata olova s bradavicama, ali ih sve više zamjenjuju olovnice posebno dizajnirane za lov na pijesku.

olova180322 2

Kapljasta olovnica za oko 70 posto bolje „drži“ za podlogu od klasičnih olovnica iste težine. Međutim, hidrodinamički joj je oblik povoljniji od prstenastoga, zbog čega i pri minimalnoj brzini povlačenja ima dovoljnu silu uzgona pa se brzo odvaja od dna i zaplovi te tako izbjegava kačenje za prepreke na dnu. Podjednako dobro „plovi” i zrakom pa daleko leti, unatoč smanjenoj težini. Osim toga, najmanje uzrokuje mršenje sistema zbog čega je idealna olovnica za lov ometcem ovčice, trlje i ostalih riba na pjeskovitom dnu.

Olovnice spljoštenog kapljastog oblika zbog brzog odvajanja od dna najbolje su rješenje i za lov ometcem na nečistim, terenima s puno rupa i ostalih prepreka. Osim njih na takvim terenima najmanje zapinju štapičaste olovnice.

Za ribolov na muljevitim i ostalim mekanim dnima treba koristiti plosnate prstenaste te ostale olovnice s velikom površinom nalijeganja kako bi se izbjeglo njihovo upadanje u tlo.

Stranica 1 od 29

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019