Dubrovčani su, kao i svi ostali, nedavno birali, između onih koji su se ponudili, a izabrali su, sukladno onom što je bilo ponuđeno za gradske vijećnike, ljude među kojima većina birača većini njih ne bi na povjerenje dalo ni pet kokoši da ih pričuvaju pet dana jer bi im pokrepale.

Ali jbga, demokracija je takva kakva jest, boljeg sustava trenutno nemamo pa kad je bal nek' je maskenbal.

I baš taj maskenbal, to skrivanje iza raznoraznih maski, ponajviše finoće i pameti, navodnog gosparstva i s druge strane doslovno zgražanje tih lokalnih političkih elita, koje su uistinu umislile da su cijenjene i poštovane, nad tim što je u ovom sastavu Gradskog vijeća dva mjesta ugrabila nezavisna lista karićara Ivice Roka, najiritantnija je. Lokalni političari za medije će vam kazati kako je Roko ono, baš super, u privatnim razgovorima zgražat će se nad tim što je izabran.

No, licemjerje i politika uvijek idu zajedno, jer svi ti licemjeri, kao ni licemjerni novinari, koji jedan dan pišu sa simpatijama o Roku, a drugi dan o njegovim problemima s alkoholom, iako, u stvari, da se našalim starom šalom, čovjek nema problema s alkoholom, on voli alkohol, neće istim metrom mjeriti sve one alkoholičare koji su prošli Gradskim vijećem, sve one kriminalce, svejebe i raznorazne moralne nakaze. Neće jer oni to (ne)uspješno kriju dok je Roko, takav kakav jest, čovjek koji se ne srami popiti pivu ispred lokalne butige.

I onda je u tom šarenilu lopova, kolpanih gutača Viagre, isfrustriranih nejeba i ponosnih svejeba, opančara, lizača oltara i salonskih ljevičara, najveći problem tamo neki Roko koji je u Vijeće ušao jednom i neće više nikad, a problem je jer ga se može vidjeti u balunu ispred Pema. Dok pojedinici manje više vješto skrivaju svoju moralnu nakaznost Roko se barem predstavlja onakvim kakav jest, a moralna nakaza sigurno nije.

Ma dok su neki na sastanak s gradonačelnikom pred konstituirajuću sjednicu došli kao da idu u Pema u Spenzu, Roko je nekidan stigao u vestitu. Netko ga je malo i savjetovao, možda isti onaj koji u Rokovo ime piše u priopćenjima kako je riječ o nepolitičkoj i neaktivističkoj listi. Roko je postao političar, a aktivista uistinu nikad nije ni bio. Kad se baviš politikom, onda si političar, te bljuvotine o nepolitičkim listama jednostavno ne prolaze, nisu prolazile ni srđevcima i konačno su osnovali političku stranku i gle – isplatilo im se.

Roko će stoga imati tretman isti kao i ostali političari, snimat će ga se ako ga neki fotoreporter zatekne pijanog, ostale neće samo iz razloga jer to vješto skrivaju, pisat će se o njegovim dobrim i lošim potezima, a sam Roko će, u biti, tek osjetiti u što se uvalio jer je nekome bilo do zajebancije.

E pa vrijeme zajebancije je prošlo, kao što će i proći vrijeme da se Roko medijski predstavlja kao izrazito simpatičan lik. Upravo mediji su i najzaslužniji što je jedna zajebancija prerasla u dva mandata. Gluposti o tome kako je Roko došao do dva mandata preko Facebooka ne uloživši niti jednu kunu u svoju promociju, istinite su uistinu u samo tom jednom dijelu, da nije uložio niti jednu kunu u kampanju. Roko je naime dobio kraljevski medijski tretman kod pojedinih novinara za koji bi mnogi „ozbiljni” političari bili dali guzice. Zaboga, Roko je u kampanji i prije kampanje iskakao iz medija gotovo na svakodnevnoj bazi, iskakanje iz paštete je mrtav k... za količinu priloga o Ivici Roku.

Te medijske simpatije potrajat će do prve prilike dok se netko ne zapita zna li taj čovjek išta o nečem, za što je digao ruku, a za što nije i zašto, jer to je puno veći problem od njegova ispijanja pive ispred Pema, a zapitat će se. Olakotna okolnost mu je to što zapravo ni većina ostalih nije puno bolja pa će se i Rokovo neznanje o bilo kakvoj osjetljivijoj temi utopiti u toj učmalosti, jer od ovakvog sastava Gradskog vijeća kakvo se sprema, osim učmalosti i učmarivanja ništa drugo ne može se ni očekivati, čast pojedincima u manjini i Roku ako nije na prodaju. A eto mislio sam da gore od onog prošlog sastava ne može biti. E pa može.