Od Kine do Zagreba za osam dana, a iz Zagreba do adrese u Dubrovniku nikad. Naime, naš sugrađanin (podaci poznati redakciji) ostao je bez pošiljke, proizvoda koji je naručio u Kini, zbog aljkavosti u Hrvatskoj pošti. Pošiljka se naime vratila u Kinu. Naravno, u Hrvatskoj pošto peru ruke od svega.

Uglavnom, 1. listopada jedan Dubrovčanin naručio je proizvod vrijedan tek nekoliko stotina kuna, a Kinezi su ga u Hrvatsku poslali 6. listopada. U Zagreb je pošiljka stigla 14. listopada te je, sukladno propisima, otpremljena na carinu. Carinjenje također nije prošlo glatko, naime, iako je vrijednost pošiljke mala, carinici su tražili račun, pa je pošiljka zadržana.

Inače, carinici i sami mogu i imaju pravo procijeniti vrijednost pošiljke, jer sadržaj i ne mora biti kupljen, može biti i poklon, pa gdje je onda račun?! No, uglavnom, sve bi to bilo u redu da im nije bilo potrebno istu dokumentaciju poslati čak tri puta. Treća sreća pa je pošiljka konačno, gotovo mjesec dana kasnije, 12. studenoga vraćena sa carine na poštu i krenula je prema, ne Dubrovniku, nego Splitu gdje je zaprimljena odmah sutradan i otpremljena prema Dubrovniku gdje na adresu primatelja nikad nije stigla.

Naime dogodilo se ono na što se u posljednje vrijeme brojni Dubrovčani žale - poštar nije ni pokušao uručiti pošiljku. Da je pozvonio ili pokucao na vrata svakako bi nekog našao doma, ali on to nije učinio. Umjesto toga navodno je ostavio obavijest o prispijeću pošiljke, samo nije jasno kome, jer našem sugrađaninu kojem se sve ovo dogodilo tu obavijest ostavio nije.

I tako, 3. prosinca pošiljka je ponovo otpremljena prvo u Split, pa u Zagreb, pa iz Zagreba prema Kini, valjda, jer kako piše u popratnom listu pošiljka je u Zagrebu 9. prosinca „stavljena u vreću”.

Naravno, naš sugrađanin požalio se Hrvatskoj pošti gdje su očekivano odgovorili kako oni nisu ništa krivi.

„Vezano uz Vaš prigovor obavještavamo Vas da internim postupkom koji je pokrenut nakon primitka prigovora utvrđeno da je za predmetnu pošiljku pokušana dostava no obzirom u trenutku pokušaja dostave nitko nije zatečen na adresi primatelja, za istu je ostavljena Obavijest o prispijeću pošiljke.” - napisali su u odgovoru na prigovor.

Zašto vjerujemo našem sugrađaninu, a ne vjerujemo Hrvatskoj pošti? Pa iz jednostavnog razloga jer se i sami, kao i brojni naši sugrađani gotovo svakodnevno susrećemo sa sličnim problemima. Osim što se brojni Dubrovlani žale kako im poštar uopće nije ni pokušao uručiti pošiljku, još je primjera aljkavosti, pa tako poštar koji npr. raznosi pošiljke u Ulici svetoga Križa, gdje je smještena naša redakcija, redovno pošiljke ostavlja u sandučiće, rekla bi mlađa generacija, „rendom” sustavom, pa koga čije pismo dopadne, te onda korisnici poslovne zgrade TUP – a pošiljke izmjenjuju međusobno ili ih guraju jedni drugima ispod vrata. Poštaru je valjda suviše teško pročitati imena tvrtki na poštanskim sandučićima i razvrstati poštu, jednostavnije mu je i brže ubaciti u sandučić kako mu padne na pamet.

Zbog takvih primjera ne vjerujemo niti jedne jedine riječi Hrvatskoj pošti u odgovoru našem sugrađaninu.