Prikazujem sadržaj po oznakama: a volo

Petak, 21 Svibanj 2021 11:09

Kako daleko odbaciti mamac bez olova

A volo priborom bez dodatnog utega vrlo je teško odbaciti mamac i na male daljine, a što je poželjno, osobiti u ribolovu s obale, o kome smo pisali prije tjedan dana. Problem je posebno izražen u lovu ometcem „preko prsta“, a jedino rješenje je postavljenje privremenog utega na pribor. On mora biti dovoljno težak da omogući odbačaj na željenu daljinu, ali i takav da nakon pada u more lako i više ili manje brzo spadne s pribora kako bi mamac polako tonuo, plutao ili lelujao na dnu, ovisno u kom se sloju lovi.

Da bi lakše i dalje odbacili mamac, ribolovci oduvijek koriste vjetar koji im puše s kopna u leđa, poput jutarnjeg termalnog, lokalnog vjetra kojeg uzrokuje razlika temperature dijela kopna i mora uz njega. Također, u tu svrhu se odavno koristi blato i pastela od brašna kojim se obloži mamac, a koji se prije ili kasnije raspadnu nakon pada u more i tad imaju ulogu primame. Slično rješenje je kocka šećera, koja teži 5 do 6 grama, a koja se na pribor može vezati gumicom za domaćinstvo ili „filo elastico“, specijalnom elastičnom niti od silikonske plastike za vezivanje mamaca.

Kad se želi da mamac što sporije propada i tako lovi u cijelom vodenom stupu, umjesto te bolje je koristiti drugu specijalnu nit za vezivanje mekanih mamaca. Radi se o, među morskim ribolovcima malo poznatoj niti, od „PVA“, polivinil alkohol plastike, koja se brzo rastapa u vodi. Umjesto niti, može se koristiti vrećica ili mrežica od tog materijala.

Inače, dobro je znati da se „PVA“ vrećice i mrežice koriste u ribolovu „direktnim primamljivanjem“. U njih se zajedno pakiraju primama i mamac s udicama i tako postiže da oni na dnu leži skupa, zbog čega riba brže prilazi k mamcu.

Prednost upotrebe „PVA“ vrećice jest što se u njoj i najsitnija praškasta primama može baciti daleko i potonuti duboko bez rasipanja. Osim toga, cijeli sistem (privez, udica s mamcem, vrtilica, oblutak ili koji drugi privremeni uteg) može se spakirati u vrećicu i odbaciti, a da ne dođe do uvrtanja i zaplitanja sistema oko predveza ili osnovne strune.
Pri pakiranju treba paziti da u vrećici ne ostane zraka. Ako se to dogodi, vrećicu treba izbušiti iglom pa stiskati da zrak iziđe. No, bez obzira stavlja li se u vrećicu ili mrežicu, mamac, primama ili što drugo, trebaju biti što manje vlažni. Tako se vrećici i mrežici produžava trajnost izvan vode.

Na kraju, evo najjednostavnijeg i najjeftinijeg načina postavljanja privremenog opterećenja na a volo ometac. Radi se o najobičnijem kamenčiću željene težine, najbolje duguljastom oblutku.

avoloodbacivanje210521 1

Da bi ga se postavilo na pribor, nužno je na njegovoj struni, što bliže mamcu, izraditi petlju. Kao što je prikazano slikama, prvo se napravi dovoljno veliki poluvoj čijim se presavijanjem načine dva voja. Kroz njih se provuče oblutak, pa se oko njega stisne tako nastala petlja.

avoloodbacivanje210521 2

Pribor s takvom „olovnicom“ laganim se zamahom odbacuje na željeno mjesto. Ako se osnovna struna po odbačaju ne drži zategnutom, čim dodirne površinu mora, petlja će se olabaviti, oblutak iz nje ispasti, a pribor s mamcem polako tonuti. Želi li se da mamac potone brzo, prije pada u more osnovnu strune treba vrlo lagano zategnuti i takvom je držati sve dok se mamac ne spusti „na pola dna“ pa zatim posve olabaviti osnovnu strunu.

avoloodbacivanje210521 3

Objavljeno u Aktualno
Subota, 15 Svibanj 2021 12:54

A volo tehnikom s obale

A volo, vjerojatno najstarijom tehnikom ribolova udicom, najbolji se rezultati s obale postižu od sredine svibnja do kraja lipnja, ponegdje čak i do sredine srpnja te od polovine rujna do kraja listopadu, kad se ribe najviše približe obali. Zato je sada pravo vrijeme za podsjećanje na taj način ribolova.

Kod nas se s obale a volo tehnikom lovi i na dnu. Naime, najveći dio naše obala blago ponire pa je na 10 - 15 metara od kopna, koliko je neotežani pribor moguće najdalje odbaciti, dubina mora je najčešće 2 do 3 metra, odnosno tolika da u njega ribe „od pola dna” najčešće ne zalaze. Lovina mogu biti i najcjenjenije ribe - ovrate i smuduti, čak i zubaci. No, te ribe treba dugo čekati, a veoma često umjesto njih su plijen neželjeni grujevi i murine. Znatno češći, nerijetko i vrlo kvalitetni ulovi se postižu u „svaštarskom“ ribolovu.

Za takav ribolov pribor je najbolje kompletirati na najjednostaviji način. Završnjak čini samo privez, vrlo dugačak, do 2 m i malog promjera (0,16 - 0,22 mm), a sve zato da bi se mamcu omogućilo što prirodnije tonjenje i ponašanje na dnu u struji mora. Najbolje ga je izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljične strune. S osnovnom strunom ga je najbolje spojiti vrtilicom, kojoj uloga nije samo smanjiti prenošenje uvratanja nego i otežanje pribora. Osnovna najlonska struna treba biti tek neznatno deblja od završnjaka, po mogućnosti ona specijalna za tzv. engleske, „waggler“ i „feeder“ tehnike ribolova, koja tone bez trbuha i na kalemu role stoji dobro zategnuta što sve skupa povećava osjetljivosti pribora.

zavrsnjaksdvijeudiceavolo150521

Dobro rješenje je i završnjak s dvije udice, kakav se koristi u lovu ovrate rakom kosmečom. Jedna, u pravilu veća udica, je na kraju završnjaka, a druga na 10-tak centimetara dugom privezu vezanom 10 do 15 cm poviše prve udice. Takav završnjak omogućava lov s dva mamca, koji su teži od jednog pa se lakše mogu dalje odbaciti. Najbolje je kombinirati jedan veliki, tvrd i težak mamac na velikoj s mekanim i manjim mamcem na manjoj udici.

Za ribolov ovom tehnikom najbolje je koristiti udice oblika „Chinu“, zatim „Beak“, a poslužiti mogu i „Aberdeen“ i „Crystal“. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, širina udice treba biti 7 do 12, najviše 15 mm, najbolje s vezištem u obliku prstena.

Ribolov „u propadanju“ je najbolje obavljati stalnim držanjem pribora u rukama, zbog čega štap i rola obvezno moraju biti što laganiji. Najbolje je koristiti progresivni mekani fleksibilni štap, ali s brzim vršnjakom. Najbolji rješenje je „bolognese“ štap duži od 5 metara. Zbog dužine on omogućava daleko odbacivanje i dobro usmjeravanje mamca u kurentu, a zbog savijanja cijelom dužinom najbolje djeluje pod malim opterećenjem, ali i ublažava nalet i veće ribe. Bez obzira na vrstu štapa, na njega je dovoljno montirati rolu niže srednje veličine, bilo kojeg prijenosnog odnosa jer se lovi na kratkim udaljenostima.

Da bi se što lakše i dalje odbacili treba birati mamce velike specifične težine. Najbolje rješenje su rakovi kosmeč, šuša i vodar te goli štrcaljac, mali cijeli ili u komadima, jer je vrlo mesnat i pun sokova, što ga čini iznimnom teškim. Spomenuti rakovi i goli štrcaljac se uspješno odupiru napadima neželjenih malih riba i neoštećeni dočekuju dolazak velikih. Dobro rješenje su i tvrđi, od glave, dijelovi velikog crva. Kad se, pak, lovi s dvije udice, dobro je na drugu, manju, postaviti neki mekši, ali primamljiv mamac koji se pomjera u kurentu i time dodatno provocira ribe. Prednost treba dati pjeskulju, muljašu te uvoznim crvićima poput korejskog ili američkog.

Ponekad mamac ne treba biti težak jer ga ni ne treba odbaciti. Naime, mnoge ribe, među njima i najcjenjenije ljuskavke često se hrane vrlo blizu obale. Nerijetko i ovrata te sarak jedu na zidu rive i obalnom kamenju.

Posebno važan čimbenik uspjeha u a volo ribolovu s obale je odabir mjesta lova, ali i pravilno tumačenje stanja mora te prilagođavanje njemu. Najbolje poste su uglavnom kamenito dno ulaza, odnosno izlaza iz luka i pristaništa, stjenoviti nasipi, ušća, stjenovite uvale...

Loviti treba u struji koja izlazi iz luke, pristaništa ili uvale kako bi se spriječilo da se struna ili udica vrati prema obali i zapnu među stijene. Vjetar koji puše u leđa je dobrodošao, ne samo pri odbacivanju mamca. Naime, dugotrajni vjetar će uzrokovati u plitkom i površinskom moru kurenat dovoljan da mamac odnese od obale. Lokalni kurenat u kanalu i na izlazu/ulazu u luku može uzrokovati i plima ili oseka, čak i slaba kakva je na jugu Jadrana. Zato je dobro znati vrijeme promjene nivoa mora kako bi se u to vrijeme na pravom mjestu, primjerice na izlazu kanala prema otvorenom moru, mamac prepustio kurentu da pluta prema ribama koje dolaze obali na ishranu. Pritom s role otpuštenu strunu strunu valja držati između palca i kažiprsta kako bi se priboru pružao najmanji mogući otpor, ali i kako bi se mamac doveo do željenog mjesta te što prije osjetio trenutak kada riba uzme mamac i krene odlaziti s njim. I kontra se može dati prstima, a onda treba zatvoriti preklopnik role i boriti se s ribom, ako može bez popuštanja kako bi se spriječio ulazak ribe u kakvi procijep ili rupu te vrlo moguće zapinjanje i kidanje strune.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 29 Svibanj 2020 11:22

„A volo“ tehnikom s obale

Od sredine svibnja do polovine srpnja većina jadranskih riba se najbliže primakne kopnu. Prilika je to za uspješan lov s obale najjednostavijim priborom, „a volo“ ometcem bez dodatnog utega.

„A volo“ tehnikom s obale se mogu ciljano loviti i najcjenjenije ribe poput ovrate i brancina, čak i zubaca, golim štrcaljcem, rakom kosmečom, velikim komadom velikog crva, cijelom srđelom, muzgavcem i olignjem te krakom hobotnice. No, njih treba dugo čekati, a veoma često umjesto njih plijen su grujevi i murine.

Znatno češći, nerijetko i vrlo kvalitetni ulovi se postižu u „svaštarskom“ ribolovu. Za takav ribolov pribor je najbolje kompletirati s jednom udicom. Završnjak, zapravo samo privez je vrlo dugačak i malog promjera (2 m i 0,18 - 0,22 mm), a sve zato da bi se mamcu omogućilo što prirodnije tonjenje i ponašanje na dnu u struji mora. Najbolje ga je izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljične strune. S osnovnom strunom najbolje ga je spojiti vrtilicom. Osnovna najlonska struna treba biti tek neznatno deblja od završnjaka, po mogućnosti ona specijalna za tzv. engleske, „waggler“ i „feeder“ tehnike ribolova, koja tone bez „trbuha“ i na kalemu role stoji dobro zategnuta što sve skupa povećava osjetljivosti pribora.

Iako se za priobalni ribolov u pravilu koriste udice oblika „Aberdeen“ i „Crystal“, za ribolov ovom tehnikom najbolje je koristiti udice oblika „Chinu“. One imaju širok luk i srednje dugi vrat te vrh povijen unutra, ali nešto manje nego vrlo slične udice oblika „Beak“. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, širina udice treba biti 7 do 12, najviše 15 mm. Prednost treba dati modelima s vezištem u obliku prstena.

ovrataavolo2905

Osim najjednostavnijeg, dobro rješenje je završnjak s dvije udice, kakav se koristi u lovu komarče rakom kosmečom. Jedna, u pravilu veća udica, je na kraju završnjaka, a druga na 10 - tak centimetara dugom privezu vezanom 10 do 15 cm poviše prve udice. Takav završnjak omogućava lov s dva mamca, koji su teži od jednog pa se lakše mogu dalje odbaciti. Najbolje je kombinirati jedan veliki, tvrd i težak mamac na velikoj s mekanim i manjim mamcem na manjoj udici.

Kao i iz plovila, ribolov „u propadanju“ je vrlo fina tehnika koju je najbolje obavljati stalnim držanjem pribora u rukama zbog čega štap i rola obvezno moraju biti lagani. Najbolje je koristiti progresivni mekani fleksibilni štap, ali s brzim vršnjakom. To može biti lagani „surf casting“ štap dužine oko četiri metra, a poslužiti može i štap vrlo spore i progresivne akcije. No, najbolji rješenje je „bolognese“ štap duži od pet metara. Zbog dužine on omogućava daleko odbacivanje i dobro usmjeravanje mamca u kurentu, a zbog savijanja cijelom dužinom najbolje djeluje pod malim opterećenjem, ali i ublažava nalet i veće ribe.

Bez obzira na vrstu štapa, na njega je dovoljno montirati rolu niže srednje veličine, bilo kojeg prijenosnog odnosa jer se lovi na kratkim udaljenostima.

Da bi se što lakše i dalje odbacili treba birati mamce velike specifične težine. Najbolje rješenje su rakovi kosmelj, šuša i vodar te goli štrcaljac, mali cijeli ili u komadima, jer je vrlo mesnat i pun sokova, što ga čini iznimnom teškim. Spomenuti rakovi i goli štrcaljac se uspješno odupiru napadima neželjenim malim ribama i neoštećeni dočekuju dolazak velikih. Dobro rješenje su i tvrđi, od glave, dijelovi velikog crva.

Kad se, pak, lovi s dvije udice, dobro je na drugu, manju, postaviti neki mekši, ali primamljiv mamac koji se pomjera u kurentu i time dodatno provocira ribe. Najbolje rješenje su pjeskulj, muljaš, ali i uvozni crvići poput korejskog ili američkog, a odlično rješenje je i kišna glista!

No, ponekad mamac ne treba biti težak jer ga ni ne treba odbaciti. Naime, mnoge ribe, među njima i najcjenjenije ljuskavke često se hrane vrlo blizu obale, osobito noću. Nerijetko i ovrata te sarak jedu na zidu rive i obalnom kamenju.

Osobito važan čimbenik uspjeha u „a volo“ ribolovu s obale je odabir mjesta lova, ali i pravilno tumačenje stanja mora te prilagođavanje njemu. Najbolje poste su uglavnom kamenito dno ulaza, odnosno izlaza iz luka i pristaništa, stjenoviti nasipi, ušća, stjenovite uvale... Loviti treba u struji koja izlazi iz luke ili uvale kako bi se spriječilo da se struna ili udica vrati prema obali i zapnu među stjene. Vjetar koji puše u leđa je dobrodošao, ne samo pri odbacivanju mamca. Naime, dugotrajni vjetar će uzrokovati u plitkom i površinskom moru kurenat dovoljan da mamac odnese od obale. Lokalni kurenat u kanalu i na ulazu u luku može uzrokovati i plima ili oseka, čak i slaba kakva je na jugu Jadrana.

Zato je dobro znati vrijeme promjene nivoa mora kako bi se u to vrijeme na pravom mjestu, primjerice na izlazu kanala prema otvorenom moru, mamac prepustio kurentu da pluta prema ribama koje dolaze obali na ishranu. Pritom s role otpuštenu strunu strunu valja držati između palca i kažiprsta kako bi se priboru pružao najmanji mogući otpor, ali i kako bi se mamac doveo do željenog mjesta te što prije osjetio trenutak kada riba uzme mamac i krene odlaziti s njim. I kontra se može dati prstima, a onda treba zatvoriti preklopnik role i boriti se s ribom, ako može bez popuštanja kako bi se spriječio ulazak ribe u kakvi procijep ili rupu te vrlo moguće zapinjanje i kidanje strune.

Objavljeno u esPRESSo

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019