Prikazujem sadržaj po oznakama: dubrovnik

Košarkaši Dubrovnika u prvoj utakmici doigravanja za ulazak u Premijer ligu večeras su u Gospinom polju pobijedili Robolu Kaštela s 86:67. Pobjede li u sljedećoj utakmici u Kaštelima Dubrovčani će osigurati plasman u najveći rang hrvatske košarke.

Uzvrat je u Kaštelima u srijedu (17. svibnja u 19 sati), a eventualna majstorica 20. svibnja u Gospinom polju.

dm

Prema podacima sustava za prijavu i odjavu turista eVisitor, u Dubrovniku je u prva četiri mjeseca 2023. godine ostvareno 169 926 dolazaka i 412 252 noćenja, odnosno 53 posto više u dolascima te 31 posto više u noćenjima u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Tijekom prva četiri mjeseca, strani turisti ostvarili su 145 684 dolaska i 359 183 noćenja, dok su domaći turisti ostvarili 24 242 dolaska i 53 069 noćenja. Najbrojniji gosti su bili iz Ujedinjenog Kraljevstva , Hrvatske, SAD-a, Njemačke i Francuske. Prema vrsti smještaja, u hotelima su zabilježena 126 347 dolazaka s ostvarenih 273 416 noćenja, dok je u privatnom smještaju zabilježeno 27 683 dolazaka te 90 399 noćenja.

Tijekom travnja ostvareno je 96 869 dolazaka i 260 883 noćenja, odnosno 39 posto više u dolascima te 26 posto više u noćenjima u odnosu na isti mjesec lani. Domaći gosti su kroz travanj ostvarili 7 797 dolazaka te 18 570 noćenja, a strani gosti 89 072 dolazaka te 242 313 noćenja. U Dubrovniku je tijekom uskrsnog vikenda boravilo 8 372 turista, što je 31 posto više nego prošle godine u istom razdoblju, a Zračna luka Dubrovnik ostvarila je 50 letova.

Posljednji, produženi vikend u travnju, u Dubrovniku je provelo 13 366 turista, od kojih su najbrojniji bili gosti iz Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a, BIH, Francuske i Hrvatske. U svibnju će Zračna luka Dubrovnik biti povezana s više od 55 destinacija, a krajem mjeseca se očekuje i početak reda letenja američkog avioprijevoznika United, koji će i ove sezone povezivati Dubrovnik i New York.

Dubrovnik će sljedeći vikend biti domaćin seniorskog Europskog judo kupa. U Sportskoj dvorani Gospino polje natjecat će se više od 300 judaša i judašica, a među njima pred domaćom publikom i Petrunjela Pavić.

- Mogu reći da sam uzbuđena, ipak je natjecanje doma, pred domaćom publikom. Nadam se što boljem rezultatu, ne samo od mene, nego i svih nas Hrvata, da turnir bude što bolji, da mogu pokazati sve što sam do sada radila. Iako sam navikla već na tremu za vrijeme nastupa, ipak je malo drugačije kada sam doma nego kad odemo negdje van, ali sve u pozitivnom smislu, naravno, ništa loše. – prokomentirala je Pavić predstojeći nastup u Gospinom polju.

dpp

Prema podacima sustava za prijavu i odjavu turista eVisitor, u Dubrovniku su u prva tri mjeseca 2023. godine ostvarena 72.733 dolaska i 150.609 noćenja, odnosno 76 posto više u dolascima te 41 posto više u noćenjima u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Tijekom prvog tromjesečja, strani turisti ostvarili su 56.296 dolazaka i 116.123 noćenja, dok su domaći turisti ostvarili 16.437 dolazaka i 34.486 noćenja. Najbrojniji gosti su bili iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke. Prema vrsti smještaja, u hotelima su zabilježena 60.572 dolaska s ostvarenih 107.978 noćenja, dok je u privatnom smještaju zabilježeno 6.487 dolazaka te 23.817 noćenja.

Tijekom mjeseca ožujka, a s početkom ljetnog reda letenja brojnih avioprijevoznika, zabilježeno je i intenziviranje turističkog prometa. Ostvarena su 46.102 dolaska i 86.346 noćenja, odnosno 87 posto više u dolascima te 64 posto više u noćenjima u odnosu na isti mjesec lani. Domaći gosti su kroz ožujak ostvarili 6.954 dolaska te 13.624 noćenja, a strani gosti 39.148 dolazaka te 72.722 noćenja. Prema vrsti smještaja u hotelima su ostvarena 39.962 dolaska i 66.878 noćenja, a u privatnom smještaju 3.686 dolazaka te 11.778 noćenja.

Prvi vikend u travnju u Dubrovniku je provelo 5.391 turista, od kojih su najbrojniji bili gosti iz Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, SAD-a, Hrvatske i Irske. U travnju će Zračna luka Dubrovnik biti povezana sa više od 50 destinacija, prema kojima će prometovati više od dvadeset avioprijevoznika dok se za uskrsni vikend očekuje oko 50 letova.

dpp

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) pokrenula je ciklus predavanja Znanost u žarištu, a na prvom je Lovro Kunčević iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku govorio o dubrovačkoj diplomaciji, kako je Dubrovnik okružen velesilama uspio sačuvati neovisnost 450 godina.

Na predavanju „O njegovanju (ne)ovisnosti: dubrovačka diplomacija i europske velesile u novom vijeku” viši znanstveni suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku Lovro Kunčević istaknuo je u srijedu kako je Dubrovnik kroz povijest postao važan posrednik između Istoka i Zapada, osigurao je da njegovu neovisnost istodobno štiti nekoliko velikih sila, a naklonost moćnih država održavao vještom diplomacijom.

Podsjetio je da se Dubrovačka Republika, neovisna od 1358. do 1808., nalazila na tromeđi tri velika mediteranska imperija – Osmanskog Carstva, Mletačke Republike i Španjolskog Imperija.

Standardan sažetak dubrovačke povijesti glasi: iako je ležao na granici carstava, čak civilizacija, Dubrovnik je svoju neovisnost sačuvao stoljećima i pretvorio se u važnog posrednika između Istoka i Zapada. No, ta uvriježena ocjena tek otvara ključno pitanje kako je to Dubrovniku uspjelo i kako je sićušna državica okružena velesilama uspjela sačuvati svoju neovisnost 450 godina i uvjeriti moćne susjede da im je korisnija kao neovisna republika nego kao dio njihovih posjeda, smatra Kunčević.

Po njegovom sudu, presudna za opstanak Dubrovnika bila je činjenica da je stvorio sustav međunarodnih zaštitnika, odnosno osigurao da njegovu neovisnost istodobno štiti nekoliko velikih sila.

- Dubrovnik se pretvorio u potrebu velikih sila i zato je preživio. Pružao im je usluge koje nisu mogli dobiti od drugih, poput dostavljanja vijesti o njihovim neprijateljima, slanja resursa i radne snage, otkupa zarobljenika ili trgovačkog posredovanja. Podatke je Dubrovnik skupljao zahvaljujući razgranatoj trgovačkoj mreži, jer su njegovi trgovci bili obavezni dubrovačkim vlastima slati vijesti koje bi se zatim slale u zapadnoeuropske države. Poruke su često bile šifrirane pa se primjerice sultan nazivao župnikom od Slanog, što je bio šifrirani naziv za Carigrad. - rekao je Kunčević.

- Dubrovčani su bili optuživani da špijuniraju za drugu stranu i te su optužbe bile uglavnom potpuno točne. Dubrovnik je stoljećima pomagao i Osmanlijama i kršćanskim državama, bio je najuspješniji dvostruki špijun i ratni profiter novovjekovne Europe. Dubrovnik je postao Hong Kong renesanse. - rekao je Kunčević.

- U 16. stoljeću bio je gospodarski razvijeniji od većine zapadnoeuropskih zemalja, a BDP mu je bio blizu venecijanskog. Bio je jedini dio Hrvatske koji je svojedobno bio među ekonomskim najrazvijenijim državama svijeta. Ključno oružje bila je neutralnost te od sredine 15. do ranog 19. stoljeća Dubrovnik nije sudjelovao ni u jednom jedinom europskom ratu. Neutralnost je omogućavala trgovanje i u vrijeme ratova i tada bi profit eksplodirao. - kazao je Kunčević.

Najveći među mnogim zaštitnicima Dubrovnika bio je osmanski sultan jer je Dubrovnik bio tributarna država Osmanskog Carstva kojem je plaćao godišnji danak od 12.500 dukata i zauzvrat dobio ogromne trgovačke privilegije i vojnu zaštitu.

- S Osmanskim Carstvom Dubrovnik je imao najtrajniji odnos. Bez Osmanskog carstva ne bi bilo ni Dubrovnika. - rekao je Kunčević, dodavši da su sličan položaj, između Osmanskog Carstva i kršćanskog svijeta, imale i Vlaška, Moldavija, Transilvanija, Krimski Tatari te Kozaci u Ukrajini.

Osim Osmanskog Carstva, Dubrovnik se oslanjao i na zaštitu Španjolske, pape, Austrije, Francuske, pa i na Veneciju kao svog glavnog suparnika.

- Dubrovačka neovisnost počivala je na višestrukoj ovisnosti, a u 17. stoljeću neki autori Dubrovnik nazivaju sette bandiere jer je služio sedam vladara. Prema ocjeni francuskog diplomata iz 18. stoljeća, Dubrovnik istovremeno priznaje više od jednog gospodara da se ne bi pokorio nijednome. - kazao je Kunčević.

Pojasnio je da su Dubrovčani širili svoj manevarski prostor ispričavajući se pritiskom druge države, a kad bi došli u sukob s drugom državom, nastojali su taj sukob internacionalizirati

- Dubrovnik je naklonost moćnih država također održavao vještom diplomacijom koja svoju učinkovitost može uvelike zahvaliti nekonvencionalnim metodama poput poniznosti i moralnih ucjena. Usavršio je pregovaranje iz pozicije slabosti. Dok su drugi diplomati svoje vladare pokušavali prikazati moćnijima nego su bili, dubrovački su stoljećima činili suprotno i pokušavali europske dvorove uvjeriti u slabost, krhkost i siromaštvo svoje republike. Opisivali su se kao crvi, dok su se druge države opisivale kao lavovi, sokolovi ili zmajevi. - rekao je, uz ostalo, Kunčević.

Iznio je podatke o tome da se dubrovačkim diplomatima u uputama savjetovalo da govore plačnim glasom, očima punim suza, da se bace na pod i briznu u plač, a neki diplomati su čak u rukavu skrivali iglu da lakše zasuze.

- Sekondo Gozze, diplomat u Carigradu, bio je majstor u plakanju. Toliko je plakao da bi mu odjeća bila mokra od suza. Plakanje je bilo oblik pritiska na drugu stranu, a novovjekovnim vladarima je bilo stalo pokazati se dobronamjernima i milosrdnima. - kazao je Kunčević, istaknuvši da su svi dubrovački diplomati bili amateri jer nije postojala škola za diplomate.

No, pojasnio je da je Dubrovnik bio društvo trgovaca koji su cijeli život pregovarali, a dubrovačka aristokracija je bila trgovačka, a ne zemljoposjednička i ratnička kao drugdje.

- Dubrovačka Republika bila je krajnje arhaična u pogledu organizacije, jer tek krajem 17. stoljeća uvodi stalne veleposlanike, a sve do svog kraja nije imala ništa nalik ministarstvu vanjskih poslova. Takve diplomatske metode bile su uspješne sve do dolaska Napoleona koji je srušio dotadašnje geopolitičke odnose u Europi pa se u trenutku približavanja francuske i ruske vojske Dubrovnik morao opredijeliti za jednu od strana, a nakon Napoleonova sloma na Bečkom kongresu 1815. kao ratni plijen postao je dio Habsburške Monarhije. - kazao je.

Lovro Kunčević (1979.) diplomirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je na Central European University (Budimpešta), odsjeku za medijevistiku, a na tom odsjeku je i doktorirao 2012. godine. Od 2007. zaposlen je u HAZU, Zavodu za povijesne znanosti u Dubrovniku.

HAZU je pokrenuo ciklus predavanja Znanost u žarištu kojima je cilj na zanimljiv i pristupačan način predstaviti rezultate istraživanja njenih znanstveno-istraživačkih i muzejsko - galerijskih jedinica u okviru kojeg je ovo održano kao prvo.

dpp/HAZU

Švicarci su zabranili Amerikancima da koriste švicarske simbole na omotu čokolada Toblerone. Tako ubuduće na omotu te čokolade neće stajati obrisi švicarske planine Matterhorn, a korporacija Mondelez, koja sada proizvodi Toblerone, neće se više smjeti ni dičiti natpisom kako čokolada dolazi iz Švicarske s obzirom da dio proizvodnje Amerikanci kane prebaciti u Slovačku. Švicarci imaju naime stroge odredbe koji se proizvod može nazvati švicarskim, a dobro su zaštitili i svoje simbole.

No, zato Dubrovnik možemo gledati na proizvodima kojima se kupcima sugerira kako su to zapravo dubrovački proizvodi, iako s Gradom nemaju veze, od sira iz Bosne i Hercegovine do ćevapa i pive, danas - sutra smrznutih sarmi i gambela graha s kobasicom, a brojne su i reklame u kojima se vizure Grada povezuju s pojedinim proizvodima.

Ne treba ići naravno toliko daleko pa tražiti uopće mogućnost da se zabrani upotreba vizura Dubrovnika u reklamama, dapače, tu se krije i potencijalna korist kroz mogućnosti brendiranja. Ipak, reklame su jedno, a omoti proizvoda druga priča, jer nije baš normalno da se bosanski ili bilo koji drugi sir koji nije dubrovački, ujedno i prodaje pod „dubrovačku foru”, ili ćevapi, piva, nebitno što. Primjera zaštite, kakva bi se mogla izboriti i za prepoznatljive vizure Grada, u svijetu ima, evo zadnji je povezan s Toblerone čokoladom. Ne radi se tu o novcu, već isključivo o zaštiti brenda, a Dubrovnik jest brend.

Nažalost, hrvatski zakoni takvu zaštitu u ovom slučaju ne prepoznaju, za razliku od spomenutih Švicaraca ili npr. Francuza koji su zabranili uporabu noćnih fotografija Eiffelovog tornja u komercijalne svrhe.

Zapravo kod nas nema ni svijesti važnosti brendiranja. Izuzevši „Igru prijestolja” ili „Ratove zvijezda”, smještene u fiktivne svjetove pa i Dubrovnik u njima ne može ni postojati kao Dubrovnik, Grad i okolica rasprodana je za sitniš kako bi se kadrovima naših vizura u filmovima i serijama brendirale Italija i Španjolska.

Ako mladi ljudi napuštaju svoju državu, znači da nešto ne štima, da nešto nije uspjelo, rekao je nedavno gradski vijećnik srđevaca Nikša Selmani.

Njegov cilj bio je upozoriti na loše razvojne politike i države i jedinica lokalne samouprave zbog kojih su mladi obrazovani ljudi prisiljeni svoju sreću tražiti izvan Hrvatske.

Dok se Slavonija poprilično ispraznila, mladi sve više odlaze i iz gradova na obali jer u zemlji uslužnih djelatnosti za visokobrazovane kadrove radnih mjesta zapravo nema. Selmani je zapravo tek odškrinuo vrata za koja je poltičkim strukturama i na državnoj i na lokalnim razinama lakše dok su skroz zatvorena jer dok mladi odlaze politike koje bi ih zadržale ili vratile u Hrvatsku nema.

SELMANI: NE TREBA SE BOJATI I OŠTRIJIH, NEPOPULARNIH POTEZA

- Netko mora snositi određenu odgovornost za ovo što nam se događa i na nama kao predstavnicima u tijelima lokalne uprave je zadaća. U gradu bi možda trebalo početi s javnim tribinama i ozbiljnim anketnim istraživanjima kako bismo doznali što mladi očekuju od Dubrovnika. Nije loše da se mladi obrazuju izvan Hrvatske pa čak da tamo i rade, tragedija je što mladi bježe iz Hrvatske jer kad bježiš to znači da nemaš izbora. - kaže Selmani.

- Iz razgovora s mladima treba definirati što im nedostaje, s čime se to oni ne slažu i koji su uvjeti njihova ostanka i kakav izbor uopće imaju. Dubrovnik je na repu repa Europe, nema dovoljnu fluktaciju ljudi, što grad čini gradom. Imamo dvije tvrde granice u neposrednoj blizini, komunikacija s nama izuzetno je loša i skupa i to nažalost ne možemo promijeniti, ali moramo jasnije znati što možemo i što u konačnici hoćemo. Grad mora konačno biti pokretač ovih procesa jer ih jedino on može sagledati u cjelini i njima upravljati. Stoga treba strateški razmišljati i ne treba se bojati i oštrijih, nepopularnih poteza ili promjena smjera, ukoliko će to dati neku bolju perspektivu. - smatra Selmani te upozorava na vrtoglavo skupe cijene kvadrata zbog čega su mladima stanovi u Dubrovniku nedostižni.

FRANKOVIĆ: MORAMO OMOGUĆITI MLADIMA ZONE STAMBENOG ŽIVLJENJA

Gradonačelnik Mato Franković problem također vidi u stambenom zbrinjavanju mladih, svjestan kako Grad Dubrovnik, ukoliko želi zadržati svoje stanovništvo, mora činiti više.

- Cijene nekretnina su iznimno visoke i za sve koji se žele osamostaliti vrlo je izazovno ući u kreditni aranžman i odlučiti se za kupnju stana na čiju otplatu otpada do 70 posto plaće. Nije to ni jednostavno ni lako pa čovjek krene tražiti izlaz negdje drugdje, misleći da sunce tamo bolje grije, ali gledajući neka iskustva ljudi koji su potražili svoju sreću u svijetu, tamo su cijene nekretnina još i skuplje nego kod nas. Bog nam je dao lijepo vrijeme i podneblje, a mi moramo omogućiti mladima zone stambenog življenja i zadržati ih, ne samo iz grada nego i mlade iz ostatka Hrvatske koji će već možda sreću pronaći na našem području i tu je naša prednost i potencijal u odnosu na druge. - rekao je Franković.

GRADE SE STANOVI ZA IZNAJMLJIVANJE, A NE ZA ŽIVOT U NJIMA

Dok mladi iz unutrašnjosti Hrvatske pokušavaju svoju sreću naći u jadranskim županijama, mahom radeći u uslužnim djelatnostima kao deficitarna radna snaga, malo tko ili nitko ne postavlja pitanje što ćemo s praznim dijelovima zemlje iz kojih stanovništvo iseljava zbog nedostatka razvojnih politika.

No i ti s kontinenta, koji bi se eventualno doselili u Dubrovnik, svoje stambeno pitanje ovdje ne mogu riješiti. U prilog tome ide podatak koji je iznio Selmani, a iz kojeg proizlazi kako se u Hrvatskoj mahom grade stanovi za iznamljivanje.

- Zapanjujući podatak je da je u posljednjih deset godina u Hrvatskoj izgrađeno sto tisuća novih stambenih jedinica, a broj stanovnika nam se smanjio za 413 tisuća, što znači da te gradnje nisu demografske naravi. Dakle, njihova svrha nije ništa drugo nego turistički najam. - rekao je Selmani te upozorio:

- Ako grad Dubrovnik ne bude planski razmišljao o gradnji stambenih jedinica za življenje, može se dogoditi da će taj prostor izgubiti jer je navala izgradnje objekata za turistički najam. Mi moramo o svom prostoru ozbiljno promišljati. - kazao je Selmani.

CAPOR: INVESTITORIMA SE VIŠE ISPLATI ULAGATI U IZGRADNJU APARTMANA

- Dok bujaju apartmanske jedinice, nitko normalan neće investirati u izgradnju kuća i stanova za obitelji. - smatra vijećnik srđevaca u dubrovačkom Gradskom vijeću Đuro Capor i dodaje kako se investotorima više isplati ulaganje u apartmansku nego u stambenu gradnju. Capor također smatra kako je vrijeme za promjenu pristupa.

- Ti špekulativno mešetarski projekti ne smiju se preseliti na šire područje grada gdje će nicati nove apartmanske jedinice. Mi moramo planirati mjesta na kojima će se graditi stanovi za dugotrajan najam, kao što se to radi u Beču. Mi moramo, kao i ostali moderni, ozbiljni gradovi, raditi na povećavanju svog stambenog fonda kako bismo za liječnike, profesore iz STEM područja i struka koje nam nedostaju imali odgovarajući broj stambenih jedinica. Ako nastavimo s planiranjem apartmanske izgradnje, vrlo brzo će nam se na Gornjim selima i drugdje dogoditi ono što se već događa u Gradu, neće biti stanovnika, ljudi već odlaze s Pila, Konala, povlače se na periferije, a centar grada prepuštamo stihiji apartmanskih jednica. - rekao je Capor.

VLAHUŠIĆ: PLAĆAMO NEKOME 85 TISUĆA KUNA GODIŠNJE DA BI ŽIVIO U MOKOŠICI

Čime i kojim novcima će grad graditi svoje stanove, pita se bivši gradonačelnik Andro Vlahušić.

- Odakle gradu novac za izgradnju stanova? U Mokošici ćemo 43 stana platiti 38 milijuna kuna plus kamate. Svaki stan košta milijun kuna. Rate tog kredita
plaćat ćemo 10 godina. Građani ovoga grada vraćaju rate tog kredita dok će oni koji su te stanove dobili plaćati 15 tisuća kuna najamninu, a mi plaćamo 85 tisuća kuna iz proračuna da bi netko živio u Mokošici. Stan u Mokošici košta najmanje milijun kuna, a stan u povijesnoj jezgri koji je plaćen 20 tisuća kuna, da ga hoćemo kupiti, koštao bi četiri milijuna kuna. Treba ga kupiti, ali odakle Gradu ti novci. - pita Vlahušić i dodaje kako su plemenite namjere jedno, a njihova realizacija nešto sasvim drugo.

- Imamo 50 stanova s građevinskom dozvolom u Solitudu na zemljištu u vlasništvu Vrlara koje košta 25 milijuna kuna. Zašto kroz rebalans, ove ili neredne godine, Vrtlaru ne platimo 25 milijuna kuna i tih 50 stanova nekome ne dodijelimo, jesmo li to u stanju, jesmo li u stanju dvije zgrade namijeniti zdravstvenim djelatnicima i ljudima s drugim profesijama koje su nam potrebne? - pita se Vlahušić.

I dok se Vlahušić pita, odgovori na njegova pitanja i više su nego jasni. Stanovi u kojima neće živjeti mladi iz Dubrovnika ne trebaju nikome, a da bi ti obrazovani mladi ljudi u njima živjeli, dizali kredite i kupovali te stanove, vladajuće strukture trebale bi stvoriti preduvjete za njihov ostanak jer da bi nakon završenih fakulteta ostali ili se vratili u svoj grad, trebali bi se valjda imati gdje zaposliti. No, dok se provodi politika zapošljavanja po stranačkoj pripadnosti ili lojalnosti, dok se Dubrovnik u utrci za lakom zaradom od turizma uništava, tada se obrazovani mladi u ovaj grad nemaju zašto vraćati i u njemu ostajati da bi radili kao posluga.

Prema broju obrađenih godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu, u Dubrovniku je poslovalo 2.338 poduzetnika koji su imali 10.260 zaposlenih, što je u odnosu na 2020. godinu smanjenje broja zaposlenih za 67 ili 0,6 posto. Podaci za 2022. godinu bit će relevantni tek dogodine nakon što se obrade svi podaci.

U 2021. godini poduzetnici Dubrovnika ostvarili su 5,4 milijarde kuna ukupnih prihoda, što je u odnosu na 2020. godinu rast od 49,2 posto i ukupne rashode od 4,9 milijardi kuna, što je rast od 19,3 posto. Poduzetnici Dubrovnika iskazali su pozitivan konsolidirani financijski rezultat u 2021. godini u iznosu od 406,8 milijuna kuna, u odnosu na iskazan neto gubitak od 505,1 milijun kuna u prethodnoj godini, podaci su FINA-e.

FINA iznosi i podatak da je prosječna mjesečna neto plaća obračunata zaposlenima kod poduzetnika sa sjedištem u Dubrovniku u 2021. godini iznosila 5.953 kune i za 5,4 posto je veća u odnosu na prosječnu mjesečnu neto plaću obračunatu zaposlenima kod poduzetnika na području Dubrovačko - neretvanske županije (5.649 kuna). To je plaća nedostatna za život u Dubrovniku i manja je od prosječne plaće na razini države koja je 2021. godine bila 6.350 kuna.

Među poduzetnicima sa sjedištem u Dubrovniku, prema ukupnim prihodima u 2021. godini, prvi je veliki poduzetnik Jadranski luksuzni hoteli d.d. s 509 zaposlenih. To društvo ima udio od 5,8 posto u ukupnim prihodima poduzetnika Dubrovnika. Drugi po visini prihoda je srednje veliki poduzetnik Pemo d.o.o. koji ima udio od 5,7 posto u ukupnim prihodima poduzetnika Dubrovnika, a kojeg je nedavno preuzeo Studenac. Najveću dobit razdoblja ostvarilo je društvo Belvedere d.d. u stečaju, u iznosu od 123,1 milijun kuna (udio od 19 posto u dobiti razdoblja poduzetnika Dubrovnika), no zapravo je riječ tek o tzv. knjigovodstvenoj vrijednosti nakon prodaje nekretnina.

md

U ime Grada Dubrovnika gradonačelnik Mato Franković i u ime Grada Imotskog gradonačelnik Ivan Budalić potpisali su danas Povelju o bratimljenu i suradnji Grada Dubrovnika i Grada Imotskog.

„Time su okrunjeni stoljetna povijesna povezanost, dugogodišnji prijateljski odnosi i uspješna suradnja dvaju gradova, koji su ovim činom i službeno postali bratimljeni gradovi.” - navode iz Grada Dubrovnika.

- Osobita mi je čast i zadovoljstvo što je prvi grad u mojim mandatima s kojim se bratimimo upravo grad Imotski. Povijesne veze i povezanost između gradova Dubrovnika i Imotskog uistinu traju dugo. Ono što je važno istaknuti, u recentnoj povijesti Imoćani su dali veliki obol kako bi Dubrovnik bio slobodan hrvatski grad. Posebna čast i zadovoljstvo je činjenica da je potpisnik ove Povelje prijateljstva između grada Dubrovnika i Imotskog gradonačelnik Ivan Budalić koji je osobno sudjelovao u operacijama oslobađanja juga Hrvatske i koji je osobno sudjelovao u oslobađanju Golubovog kamena. Svakako je vrijedno napomenuti činjenicu da je 36 Imoćana položilo živote na oltare Domovine ovdje u Dubrovniku i to je također jedan od razloga zašto smo smatrali kako je potrebno naše prijateljstvo ovjekovječiti ovim potpisom sporazuma prijateljstva i buduće suradnje između ova dva hrvatska grada. - rekao je u ovoj prigodi dubrovački gradonačelnik Mato Franković.

- Uz višestoljetnu suradnju i tradiciju dobrih odnosa između naših gradova, ja bih rekao da je ovo danas točka na ''i'' našeg prijateljstva. I naziv vašeg rubnog naselja Imotice potječe iz riječi Imotski, a povjesničari tvrde da taj naziv potječe iz zahvale za dugogodišnju suradnju, koja zaista i jest dokazana za vrijeme Domovinskog rata kada je veliki broj Imoćana sudjelovao u oslobađanju ovog kraja i to je nešto što nas iznimno povezuje. Domovinski rat je uistinu bio jako težak i krvav. Imoćani su ginuli od Iloka pa do Prevlake, dali su veliki doprinos u stvaranju današnje neovisne samostalne Republike Hrvatske. Nažalost, ona je bila obilježena krvlju i ta krv nas i danas jako povezuje. - poručio je imotski gradonačelnik Ivan Budalić te u ovoj prigodi pročitao i pjesmu mladog Imoćanina pronađenu prilikom ekshumacije njegovog tijela 1998. godine, a koji je 1991. poginuo u 21. godini života.
 
Ovom poveljom gradovi se međusobno obvezuju da će raditi na osnaživanju međusobnih odnosa te sudjelovati u razvojnim projektima od zajedničkog interesa sukladno Odlukama koju su donijela gradska vijeća Grada Dubrovnika i Grada Imotskoga.
 
- Kao što sami znate, u gradskim vijećima često traju rasprave kada se donose neke važne točke, ali kada je ovaj prijedlog došao na inicijativu dva gradonačelnika, moram sa zadovoljstvom istaknuti da je atmosfera u Gradskom vijeću i na Odboru bila jednoglasna. Svi su ovu našu Povelju na neki način shvatili kao točku na ''i'' višestoljetne suradnje koja je u konačnici, kako ste istaknuli, zalivena krvlju. - rekao je u ovoj prigodi predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica.
 
Predsjednik Gradskog vijeća Grada Imotskog Perica Tucak kratko se osvrnuo na povijesne činjenice koje povezuju Imotski i Dubrovnik, a koje su temelj za današnji dan i ovaj događaj.

- Danas je povijesni trenutak za Dubrovnik i Imotski jer se prijateljstvo i povjerenje koje se gradilo stoljećima kruni potpisivanju dokumenta o bratimljenju, obvezuje nas i buduće naraštaje o zajedničkoj suradnji i potpomaganju jedni drugima. - kazao je Perica Tucak.
 
U ime Zavičajne udruge Imoćana u Dubrovniku predstavnik Blaž Pezo zahvalio je na ovoj inicijativi te istaknuo ponos zbog ovog trenutaka uz uvjerenje kako će ovako sada i formalizirana suradnja u budućnosti potaknuti jačanje gospodarskih i kulturnih odnosa jer je to budućnost oba grada.
 
U delegaciji Grada Imotskog bila je i zamjenica gradonačelnika Ana Marija Radeljić, dok su svečanosti potpisivanja Povelje sudjelovali i zamjenica gradonačelnika Dubrovnika Jelka Tepšić, predsjednica Odbora za međunarodnu suradnju Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Katarina Doršner, pročelnice Ivana Brnin, Zrinka Raguž i Julijana Antić Brautović te pročelnik Dživo Brčić.

dpp