Prikazujem sadržaj po oznakama: fotografije

Katalog izložbe „Moje Konavle - Stare fotografije iz privatnih zbirki - Prikupila Katica Radić” autorica Liljane Kovačić i Barbare Margaretić nova je publikacija Dubrovačkih muzeja. Riječ je o hrvatsko – engleskom katalogu istoimene izložbe koja je bila otvorena u žitnici „Rupe“ u studenome 2021. godine.

Uz pomoć 300 odabranih fotografija, na 250 stranica kataloga, kroz osam tematskih cjelina dokumentirani su segmenti tradicijskog načina života počevši od obiteljskih fotografija, pojedinačnih portreta, nadaleko prepoznatljivog tradicijskog odijevanja, fotografija djece, fotografija svakodnevnice poput poljodjelskih radova, fotografija kulturnih spomenika, tradicijske arhitekture, javnih i crkvenih događaja. Katalog fotografija sadrži naslov, mjesto i vrijeme nastanka, autora fotografije, te imena osobe ili sudionika i njihove godine rođenja i smrti. Obuhvaćeno vremensko razdoblje je od posljednjih desetljeća 19. stoljeća od kada datiraju najstarije fotografije do 60-ih godina 20. stoljeća, a većina njih je nastala između dva svjetska rata. Ovdje se prvi put iznosi i dio fotografija prvog konavoskog fotografa amatera Vuka Klaića – Krtice koji je po svemu sudeći svoju aktivnost započeo osamdesetih godina 19. stoljeća.

„U Konavlima je bio običaj javno pokazivati fotografije što je jedna od najvažnijih vrijednosti ovoga medija jer prisjećajući se vlastite prošlosti izgrađujemo svoj identitet, a egzistenciji dajemo svrhu, smisao i vrijednost. Katalog je prilog budućim istraživanjima brojnih konavoskih tema.” – istaknule su autorice kataloga izložbe.

dpp

Fotografski natječaj „20/21 na jugu” portala Južni i Dubrovnikpress startao je 6. prosinca, a do 2. siječnja objavljeno je 367 fotografija 154 autora čime je ovaj natječaj postao i najveći takvog tipa na jugu. Kao što smo već prošli tjedan napisali morali smo nažalost ranije nego je bilo predviđeno zatvoriti prijave, jer u suprotnom u predviđenom vremenu ne bismo stigli objaviti sve fotografije. Zato se i dogodilo da su neki autori dobili mogućnost da objave koju fotografiju više, no kad smo ih već prihvatili bilo bi nekorektno da smo ih kasnije odbili. Za sljedeći natjelaj stoga ćemo mijenjati neka pravila, učiniti natjecanje još boljim, ali o tome kad dođe vrijeme. Tko zna, možda i u međuvremenu pokrenemo još koji natječaj, zato fotoaparate i mobitele u ruke...

Pređimo na rezultate, što vas vjerojatno najviše zanima. Kako o tjednim pobjednicima, a to su bili Ema Pecotić, Maja Šain, Marija Turić i Nikša Krešić, tako je i u konačnici odlučivao sveukupni broj reakcija na pojedinu sliku, odnosno svih angažmana koje je fotografija postigla, a brojalo se sve, ne samo „likeovi”, odnosno podaci koje je Facebook pribrojio u „insightse” naših stranica Južni i Dubrovnik Press.

Ema Pecotić i Maja Šain izmjenjivale su se u vodstvu, a pobjednica prvog foto natječaja „20/21 na jugu” je Maja Šain s fotografijom mora i otočića Glavat snimljenog s Korčule. Maja Šain od samog starta vodila je utrku s Emom Pecotić koja je za fotografiju uvale Istruga na samim našim stranicama imala više „likeova” i dijeljenja, ali je Maja Šain u konačnici na ostalim profilima i stranicama gdje je njena fotografija podijeljena imala više angažmana unatoč nešto manjem broju ukupnih podjela.

Čestitamo objema na uistinu velikom angažmanu i osobnom trudu koji su uložile kako bi prikupile što više reakcija. Maja Šain inače je prikupila 9.433 angažmana, čime je osvojila i nagradu od 1.000,00 kuna, a Ema Pecotić imala je 8.843 angažmana.

Na trećem mjestu sa 7.147 angažmana bila je Marija Turić s fotografijom Orebića „Razlivena tinta”.

Najuspješnijih 12 fotografija natječaja „20/21 na jugu” s brojem angažmana koje su prikupile možete vidjeti u fotogaleriji na Južnom OVDJE.

Sljedeći tjedan u rubrici „Najbolji fotografi Južnog” bit će objavljene i najbolje fotografije po uredničkom izboru.

Južni i Dubrovnikpress

Izložba Dubrovačkih muzeja „Moje Konavle - Stare fotografije iz privatnih zbirki – Prikupila Katica Radić“ autorica Liljane Kovačić i Barbare Margaretić otvorena je jučer u žitnici „Rupe“.

Na izložbi je prikazano preko 200 fotografija iz privatnih obiteljskih albuma iz Konavala, nastalih uglavnom od kasnoga 19. stoljeća do šezdesetih godina 20. stoljeća, koje je po završetku Domovinskog rata prikupila Katica Radić.

– Za nju fotografije nisu samo informacija nego i duboka emotivna veza s rodnim selom, rodnim krajem i njegovim ljudima, koji su unatoč stalnim smjenama gospodara i državnih tvorevina, ratovima, paleži, pljačkanjima i iseljavanjima, čuvali svoju kulturu i tradiciju, a svoj vlastiti komad zemlje, „baštinu“, nazivali „domovina“. – naglasila je autorica Liljana Kovačić.

Najstarije i najvrjednije fotografije, osim onih atelijerskih, autorsko su djelo fotografa amatera Vuka Klaića – Krtice iz Popovića, čiji su djelomice dostupan fotografski opus, Dubrovački muzeji prvi put predstavili javnosti. Odabrane fotografije podijeljene su prema sadržaju i temama na obiteljske, tradicijski način odijevanja, običaje iz godišnjeg i životnog ciklusa, naobrazbu, društveni život, prometnu infrastrukturu, politička zbivanja te tradicijsku ruralnu arhitekturu.

- Pri odabiru fotografija primarni kriterij bila je njihova dokumentarnost. Promatramo ih kao slojevite informacije koje nude niz muzeoloških tema, pogotovo onih etnoloških. Poseban naglasak stavljen je na tradicijsko nasljeđe koje postupno izumire tijekom 20.st., a danas analognu sve više zamjenjuje digitalna fotografija. – zaključila je autorica Barbara Margaretić.

Osim fotografija, na izložbi je predstavljen i manji broj predmeta iz fundusa dubrovačkog Etnografskog, Pomorskog i Kulturno-povijesnog muzeja te predmeti iz ostavštine prvoga konavoskoga fotoamatera Vuka Klaića – Krtice iz Popovića koje čuvaju njegovi nasljednici obitelj Iva Klaića – Vlaškova.

Uz autorice, na otvorenju je govorila v.d. ravnateljice Dubrovačkih muzeja Ivona Michl, dok je izložbu otvorio načelnik Općine Konavle Božo Lasić. Likovni postav potpisuju autorice izložbe Barbara Margaretić i Liljana Kovačić, a za sve posjetitelje ostaje otvorena do 28. veljače 2022.

mv

Ronaldo has left the building, oli ti ga Šeherezadu. Jedan od najboljih nogometaša svijeta nakon kraćeg odmora napustio je Dubrovnik. Konačno se može odahnuti od gomile potpuno idiotskih statusa po Facebooku potaknutih jednako idiotskim objavama medija, nažalost među njima i onih neprovjerenih, da se ne kaže baš – izmišljenih, poput one da se njegova djevojka Georgina rugala djeci koja su željela autogram.

Inače, zanimljivo je to s tom Georginom, izgleda da žena nema prezime (Rodriguez op.a.), nešto kao ona drugarica iz Kine koja želi u Kumrovcu napraviti tematski zabavni park Josipa Broza Tita, a koja je u hrvatskim medijima predstavljena uglavnom samo kao gospođa Yu. Eto, Georgina nije čak ni gospođa, ni sinjorina, nego uglavnom samo Georgina, kao što je i Ronaldo uglavnom samo Ronaldo, iako je samo jedan „pravi” Ronaldo.

„I JA SAM BIO U DUBROVNIKU, PA NITKO O TOME NIJE PISAO”

Sve u svemu jenjat će sad i objave po FB-u o tome kako su mediji dosadili s Ronaldom, kao i objave tipa „i ja sam bio u Dubrovniku, ali nitko o tome nije pisao” i slične gluparije, jer mediji su dijelu publike samo dali ono što je zanima, a koga ne zanima, pa zaboga, nitko nikog puškom ne tjera čitati o Ronaldu i Georgini, dovoljno je ne kliknuti na naslov o Ronaldu i „problem” riješen. No, klikne se i zato što valjda postoji ogromna potreba kod pojedinaca napisati kako su novinari i fotoreporteri lešinari i šupci, jer oni su inače svi jedva čekali da na Uskrs, umjesto da budu za stolom s obiteljima, stoje iza kantuna kibicajući kad će izviriti nemala Ronaldova glava i Georginina mala guza, a Ronaldo inače nikoga ne zanima, pa su baš ti novinari i fotoreporteri blesavi, mazohisti jbte.

E sad, jedna je stvar ta licemjernost onih koje posjet Ronalda Dubrovniku (kao) ne zanima, ali su isto kliknuli, a druga je stvar kako su mediji obavili izvještavanje oko dolaska najveće zvijezde koja je stigla u Dubrovnik u 21. stoljeću. Inače, na znanje, Papa Ivan Pavao II., koji je Dubrovnik posjetio 2003. nije zvijezda, bilo bi uvredljivo tako ga nazvati, papa je papa, a uostalom nećemo također valjda i brojne državnike, predsjednike i premijere, koji su također bili u Dubrovniku, nazivati zvijezdama. Stoga, da skratimo, od Ronalda u ovom stoljeću nije bilo poznatijeg lica iz svijeta sporta, glazbe i showbusinessa, a s njegovim dolaskom može se usporediti još samo dolazak Elizabeth Taylor, svi ostali po zvjezdanom statusu svakako jesu veliki, ali ipak po planetarnoj popularnosti manje - više liga ispod Ronalda i Liz ili ne dolaze iz svijeta showbusinessa i sporta.

„PRAVE DUBROVČANE” ZVIJEZDE NE ZANIMAJU, ALI NAKON POLA STOLJEĆA JOŠ PRIČAJU O ELIZABETH TAYLOR

Koga onda može začuditi toliki interes medija?!

Pa može začuditi, iako ih u stvari ne začuđuje, već se žele napraviti pametnijima nego što jesu, one koji npr. uporno po društvenim mrežama ističu kako u Dubrovniku eto više ne žive pravi Dubrovčani, jer nisu pravi Dubrovčani ako žele autogram od Ronalda ili čekaju iza kantuna da ga vide, nego su pravi Dubrovčani samo oni koji ne obadaju jednu takvu zvijezdu, jer se tako, pišu po FB-u oni, činilo nekad. Pa onda neizbježno navode anegdotu kako je oriđino Ivo Labaš od Liz Taylor zatražio olovku i papir, pa dok je ona mislila kako traži od nje autogram, on se potpisao njoj.

I sad zbog te simpatične crtice iz dubrovačke bliže povijesti svi oni koji su poželjeli autogram ili možda samo vidjeti Ronalda, nisu Dubrovčani, a oni koji nisu, e oni su pravi Dubrovčani. Onda su valjda i oriđinali. Tako ispada po logici u kojoj se uporno gura storija o Ivu Labašu i Liz Taylor. Pri tome „pravi Dubrovčani” očito ne vide apsurd u svojoj priči kako u Gradu zvijezde nekad nisu nikom bile intrigantne. Pa za Gospu milu, da nisu, ne biste još dan danas, nakon pola stoljeća, pričali o Liz Taylor, a što se tiče lovaca na autograma, da su bolje gledali, da su uopće željeli bolje gledati, onda bi vidjeli da su Ronalda čekali većinom djeca i strani turisti, uz fotoreportere i novinare naravno.

Grubo je zato djecu ili onih nekoliko zagriženih fanova prozivati da nisu „pravi Dubrovčani”. Inače, ti „pravi Dubrovčani” podsjećaju pomalo na one „prave vjernike” i „prave ateiste” užasno naporne u dokazivanju kako im je vjera važna ili nevažna. Ma koga boli ona stvar... Tako je i s Ronaldom, koga boli ona stvar za Ronalda nije trčao za njim, a ako je tko trčao, što to nekoga briga.

Aha, kazat će „pravi Dubrovčani”, pa briga ih je jer onda neće doći neka druga velika zvijezda kad se pročuje da naporni obožavatelji traže autograme. Pa što će vam zvijezda u Gradu kad vas za zvijezde nije briga?!

AKO VEĆ NEMA PRAVE SLIKE RONALDA IZ DUBROVNIKA, BAREM SMO DOZNALI TKO SU „PRAVI DUBROVČANI”

Inače, eto, zvijezde jadne nisu navikle na to da ih obožavatelji razvlače i disperaju se apozito u Gradu, pa se Georgina rugala djeci. Možeš mislit, nije imala pametnija posla. Je li im se izbečila? Zato što nije navikao na obožavatelje i Ronaldo je, čim je sletio u Torino, svima brzo rekao da ne idu u Dubrovnik jer će im tamo tražiti autograme. To mu je bila prva stvar koju je uradio. On inače igra nogomet za najveće svjetske klubove zato da ga nitko ne zna.

Tako i mediji, sudeći prema FB pametnjakovićima, trebaju izvijestiti kako su npr. krovopokrivač Ante ili blagajnica Anđa bili u Dubrovniku, a ne Ronaldo, jer Ante i Anđa su vijest, a Ronaldo nije. Koga još zanima Ronaldo?!

To što su mediji uistinu ispisali gomile nebitnih stvari, gluposti o tretmanu, površnosti i predrasuda o Ronaldovu karakteru, uz naslove koji kažu da „nećete vjerovati što je Georgina obukla”, drugi je par rukava. U nezasitnoj potrazi za klikom uistinu se jest malo pretjeralo, ali ne zato što Ronaldo ne bi bio zanimljiv, već zato što su se mediji ponavljali i ponavljali i ponavljali ne donoseći nikakav zanimljiv detalj, osim ako nekog uistinu ne zanima što je Ronaldo jeo, ako već nije jeo kakvo dubrovačko autohtono jelo što bi bila neka priča da je još netko mogao uzeti i mišljenje Ronalda o tom jelu.

Zato mediji i jesu ispali dosadni, posebno kad XY portala donese iste fotografije i označi ih kao ekskluzivne, a većina tih fotografija izgleda nekako ovako:

Ronalda tako deboto nitko nije ni fotografirao kako treba, a u potrazi za dobrom fotografijom, koje su izostale, sasvim je logično da je svo vrijeme boravka bio „proganjan”.

S druge strane zvijezde teško uče lekcije. Da je Ronaldo, kako su to učinili neki prije njega, odredio pišljivih deset minuta za medije i obožavatelje, ostatak svog vremena u Dubrovniku, ako ne u potpunosti, a ono, barem bi donekle bio miran, barem što se medija tiče. Da je stao, pozirao, da su ga slikali s Gradom u pozadini, fotoreporteri bi istinski bili zadovoljni, paparazzi ne bi, ako ih uopće u Dubrovniku ima, ali oni ionako nisu vrijedni spomena. Veliki interes medija za boravkom Ronalda poprilično bi splasnuo jer bi medijima i njihovoj publici unaprijed bilo ponuđeno ono što žele, fotografija Ronalda u Dubrovniku, možda kakva izjavica s pokojom frazom kako mu je u Dubrovniku divno i da je oduševljen Gradom i finula Mare zavjet, što se većine medija tiče.

Ronaldo to nije uradio i to je njegov izbor, baš kao što je i njegov izbor bio hoće li dijeliti ili neće dijeliti autograme. I opet je ispao frajer, a urednici pojedinih medija... A kakav izraz naći kad jedan dan objave kako je Ronaldo bahat, kako se Georgina ruga djeci koja žele autogram, a drugi dan kako je Ronaldo mahnuo djeci na Lopudu da mu dobace loptu i potpisao se na nju i na dres Juventusa ili da se na odlasku srdačno pozdravio s osobljem Ville Šeherezada. Što drugo onda kazati nego da je Ronaldo ipak ispao frajer, a mediji, blago rečeno – nedosljedni u svojoj gluposti.

Na koncu svu površnost medija odlično pokazuje fotografija s Instagram profila Cristiana Ronalda. Mnogi su je mediji prenijeli uz opis kako je zadnjeg dana Ronaldo stavio na profil fotografiju u kupaćim gaćicama s plaže ispod Šeherezade. Na fotografiji niti se vidi Dubrovnik niti se vidi Šeherezada. Što se tiče pratitelja Ronalda na Instagramu, mogla je ta fotka biti snimljena bilo gdje, a nitko od urednika i novinara još nije primijetio da Ronaldo nije napisao gdje je ta fotografija napravljena.

I tako je Ronaldo partio, a da unatoč svoj pompi prepoznatljive slike Ronalda u Dubrovniku niti nema. Ima ona video snimka mobitelom s Lopuda, teško je prosječnom čovjeku uopće razaznati tko je tu Ronaldo, ali to nije ni važno, važno ja da smo doznali tko su „pravi Dubrovčani”, oriđinali.

Izložba fotografija „Tanzanija u srcu“ bit će otvorena u srijedu, u žitnici Rupe u 20 sati. Izložba je rezultat suradnje Dubrovačkih muzeja, autora Boža Benića i Župe sv. Mihajla.

Bit će predstavljeno šezdeset fotografija velikoga formata dubrovačkog arhitekta Boža Benića, snimljenih tijekom autorova volonterskog angažmana u Africi.

Kao volonter udruge „Kolajna ljubavi“, Benić je u dva navrata boravio u Tanzaniji. Od lipnja do kolovoza 2015. godine bio je voditelj Sirotišta sv. Ante u Songei, koje skrbi o pedesetak djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi te koordinator programa „Kumstva“ kojim udruga potpomaže školovanje više od tisuću djece i mladih diljem zemlje. U siječnju 2018. godine u Tanzaniju se vraća kako bi izvršio nadzor nad izgradnjom vodoopskrbnog sustava u Župi sv. Franje Asiškog u selu Monduli Juu na sjeveru zemlje financiranim sredstvima prikupljenim u sklopu humanitarne akcije „Dubrovnik za Afriku: kap vode - ocean ljubavi“ koju je pokrenuo u suradnji sa Župom sv. Mihajla.
Cilj izložbe je pobliže upoznati dubrovačku javnost sa životom u Tanzaniji, posebice u kontekstu završetka humanitarne akcije „Dubrovnik za Afriku: Kap vode – ocean ljubavi“.

Kustos izložbe je Ivica Kipre. Izložba je realizirana uz potporu Grada Dubrovnika i Turističke zajednice grada Dubrovnika, a ostaje otvorena do 15. travnja.

DPP