Prikazujem sadržaj po oznakama: igor legaz

Zajedničkim financiranjem Ujedinjenih naroda i vlade Jugoslavije,  godine 1969. je dovršen "Projekt Južni Jadran", koji je do tada bio najveći takav projekt vezan za turizam, na čitavom jugoslavenskom ozemlju, a tim kapitalnim projektom je bilo predviđeno da smještajni turistički kapaciteti Dubrovnika iznose 60.000 kreveta u svim oblicima smještaja, od čega 30.000 kreveta u hotelskim i sličnim objektima.

U sklopu "Projekta Južni Jadran", izrađeni su, također 1969. godine, "Generalni plan Dubrovnika" i "Urbanistički projekt Babin Kuk - Dubrovnik".

Turističko naselje "Dubrava - Babin Kuk", realizirano je na temelju odlično smišljenih i detaljno razrađenih urbanističkih planova.

Osnovni prostorni koncept predviđao je Babin Kuk kao turističko područje s 5150 kreveta (od toga 3338 kreveta u hotelima, a 1812 kreveta u zasebnim paviljonima - vilama pokraj mora), koje je trebalo funkcionirati kao malen grad koji će zadovoljavati sve potrebe korisnika.

Prostornim je planom predviđeno da se smještajni objekti (hoteli i vile uz hotele), planiraju i grade na manje atraktivnim prostorima, ali tako da im se osigura vizualan kontakt s morem, uz uvjet da najveća udaljenost između tih objekata i mora, iznosi 400 metara.

Prema uzoru na karakterističnu izgradnju i funkcioniranje mediteranskih gradova, predviđena je pješačka ulica duljine 330 metara koja povezuje dva centra: istočni i zapadni.

Istočni centar je planiran da okuplja javne i administrativne službe, te kao sezonski centar s barovima, restaurantima i ljetnom pozornicom, uz koji se na obali predviđaju kupalište i lučica.

Zapadni centar planiran je da bude u cjelogodišnjoj funkciji zajedno sa smještajnim kapacitetima. Osim trgovačkih i ugostiteljskih sadržaja, tu se planirala izgradnja zimskog bazena, sportskih dvorana, restauranta i noćnog bara.

Ideja "dva centra s ulicom između", zapravo je bila ideja da se izgradi nova Placa, kao privlačno mjesto za sve turiste i sve građane.

Prilažem snimke dva tlocrta pratećeg idejnog projekta izgradnje, koji je bio aktualan 1972. godine, ali je 1973. godine projekt preinačen.

Sama gradnja hotelsko - turističkog naselja, bila je podijeljena u dvije faze ("A" i "B"), a radovi na izgradnji "faze A", započeli su 1.2.1975. Izvođač radova je bila tvrtka "Hidroelektra" iz Zagreba, koja je izgradnju dovršila za 15 mjeseci.

Pred početak turističke sezone 1976., bili su tako gotovi hoteli "President" (Luxe kategorija), "Plakir" (A kategorija), "Argosy" (A kategorija) i "Tirena" (A kategorija), zatim "Trg od fontane" (uz hotel Argosy), "Trg od trubadura" (uz hotel Tirena) te ulica "Placa nova", kao i svi prateći objekti.

Baš taj prostor, s ulicom Placa nova ("Mali Stradun"), odmah je postao centar zabavnog života, po čemu je Dubrovnik, narednih 15 godina, bio svjetski prepoznatljiv.

Prilažem detalj tlocrta izvedenog stanja iz 1977. gdje su prikazani:  Placa nova, trg od fontane, trg od trubadura, banka, pošta, vinski podrum, pivnica, disco klub, pizzeria, restaurant, trafika, slastičarna, suvenirnica, taverna, turistička agencija, brijačnica, frizerski salon, galerija, modni salon, parfumerija, kafić, fotografska radnja, cvjećarna, zlatarna, butiga delikatesa, a krajem osamdesetih je bila igračnica, pa duty - free shop, itd.

Nezaboravne su ostale scene s trga od fontane, gdje je svaku ljetnu večer svirao "band" (izdvajam grupu "Kastelani"). Jako teško se tada, između trga od fontane i trga od trubadura, moglo hodati bez "sudara" s nekim polaznikom, a svi lokali su bili krcati.

Napominjem da je, u sklopu izgradnje "faze A", napravljen put Iva Dulčića i tada je "krenula" autobusna linija br. 6.

Gradnja "faze B", ostavljena je za vrijeme kad se steknu "financijski uvjeti", a predviđene lokacije budućih hotela su prikazane na priloženom tlocrtu iz 1977.

Trebalo je proći 10 godina da se steknu "financijski uvjeti" za nastavak gradnje hotela, a za to je zaslužan Tonči Legaz, koji je 1984. postao generalni direktor tvrtke "Dubrava - Babin Kuk", zatekavši tvrtku u velikim dugovima, ali je vrlo brzo riješio financijske probleme, doveo tvrtku na "zdrave noge" te je 1986., za svega sedam milijuna zapadnonjemačkih maraka vlastitih sredstava (bez zajma), tvrtka podigla hotel "Minčeta" (B kategorije), kao prvi hotel iz "faze B" (koja je prvotno bila predviđala pet hotela B kategorije i nekoliko vila, ali se od gradnje vila odustalo, u korist gradnje šest hotela, pored već izgađenih četiri u "fazi A").

Međutim, nakon hotela "Minčeta", ništa više nije građeno, tako da su svi ti planovi ostali neostvareni.

E, sad, nakon 35 godina od izgradnje hotela "Minčeta", tvrtka "Valamar" bi htjela graditi nekoliko objekata, približno na onim istim lokacijama (uključujući auto kamp), koje su bile predviđene kao lokacije za gradnju hotela "faze B", ali za tako nešto su nužni novi urbanistički planovi, jer oni iz 1969. nisu na snazi.

Ovdje se ipak moram vratiti na 1969. godinu i na osnovni prostorni koncept gradnje hotelsko - turističkog naselja "Dubrava - Babin Kuk", a to je „malen grad” koji će zadovoljavati potrebe svih građana i svih turista (ne samo gostiju hotela tvrtke "Valamar")", ali tvrtka "Valamar" je cjelovito svoje poslovanje u Dubrovniku usmjerila protiv osnovnog prostornog koncepta postojanja tog hotelsko - turističkog naselja.

Ovo pišem kao reakciju na gradonačelnikovo višekratno spominjanje mog imena i prezimena, kada se on nedavno, putem medija, odnosno na sjednici Gradskog vijeća, kritički osvrtao na javna djelovanja neistomišljenika.

O novim gradnjama na Babin Kuku, ja ću, kao svaki naš sugrađanin, imati prilike i mogućnost javno nešto kazati, kada budem vidio pripadajuće projekte, a u sklopu javne rasprave o prijedlozima za izmjene GUP Grada Dubrovnika i UPU Babin Kuk.

Do tada, tražim od gradonačelnika da od tvrtke "Valamar" zatraži hitno uklanjanje svih metalnih (i drugih) prepreka sa skala uz sjevernu fasadu hotela "President", jer su te skale, prema postojećem UPU Babin Kuk, dio mreže javnih pješačkih komunikacija.

Također, tražim od gradonačelnika da od tvrtke "Valamar" zatraži hitno uklanjanje betonskog podijuma nekadašnjeg noćnog kluba "Divinæ Follie", te sadnju dvadesetak mladih stabala pinja kod Galebovog Kamena (nakon uklanjanja tog podijuma).

Igor Legaz

Gradski odbor HDZ -a Dubrovnik jučerašnje priopćenje Srđ je Grad u kojem se oni osvrću na izmjene i dopune prostornih planova vezanih uz Babin kuk i prostor bivše Remize, nazvao je kao „još jedan pokušaj manipulacije, laži i prevara „Srđevaca”.

„Kad čovjek pomisli da ne mogu niže, oni nam dokažu da mogu. Lažima i prevarama ne dobiva se povjerenje naših sugrađana, a jeftini populizam kratkog je vijeka dragi „Srđevci”.” - navode iz HDZ -a čije priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti:

„Teško je vjerovati da Vi ne znate iščitati urbanističke dokumente jer jako dobro ste čitali kada ste Mali Stradun željeli dodatno urbanizirati i omogućiti sve ono što su Vam nalogodavci rekli. Podsjetit ćemo, tada Vas je i Igor Legaz nazvao izdajnicima. Nije to tako davno bilo, a Vi vjerojatno mislite da su ljudi to sve skupa zaboravili. Vi, jedini borci za javno dobro, jedini borci za javne površine do prve prilike, a zapravo jeftini licemjeri bez pokrića.
Ne želimo da u javnosti ostane bilo koji zarez nejasan vezano za prijedlog točaka koje su upućene na Gradsko vijeće, a kojima se pokreće procedura izmjena UPU-a, GUP-a i PPU-a u odnosu na nekoliko planova. Dug je put od pokretanja procedure pa do usvajanja, što možete vidjeti i na primjeru usvajanja UPU Komolac za kojeg je procedura pokrenuta prije gotovo dvije godine i jedan od važnih segmenata Izmjena i dopuna je JAVNA RASPRAVA na kojoj mogu sudjelovati svi naši sugrađani. No krenimo redom.

Veća i detaljnija kontrola samog postupka u kojem javnost i bilo koji drugi zainteresirani subjekat, kroz redovnu procedure donošenja plana, ima pravo sudjelovati te ga sukladno zakonu može inicirati, upravo je prednost objedinjenog postupka Izmjena i dopuna PPU-a, GUP-a i UPU-a za određeni prostor u odnosu na redovnu proceduru donošenja sveobuhvatnih Izmjena i dopuna GUP-a.

U Odluci o izradi Izmjena i dopuna, a vezanih za prostor Babin kuk nigdje se ne navodi što će se točno i gdje će se točno graditi jer to će pokazati sama izrada Plana, a za čije potrebe je izrađena i Krajobrazna studija kojom su već unaprijed definirani svi predjeli te smjernice koja su područja najvrjednija i potrebno ih je očuvati, a Odlukom je posebno upozoreno kako je potrebno obratiti pažnju na visinu eventualnih novih građevina te uklapanja u prirodno mjerilo te da broj novih smještajnih kapaciteta ne smije prelaziti ukupni broj postojećih smještajnih kapaciteta.

Upravo vodeći se brigom za dobrobit građana jedan od ciljeva Izmjena i dopuna planova kao i stav struke jest da se u postupku planiranja odlučno i nepopustljivo inzistira da se na području Baninog kuka ostvari javni interes u vidu parkovnih i rekreativnih površina koje će biti pristupačne svim građanima.

Vezano za Vaše primjedbe koje se odnose na UPU Radeljević Libertas ne vidimo kako i na koji način Vi vidite pogodovanje investitoru kada se ovim izmjenama postrožuje gradnja i smanjuje katnost koja je po starom UPU-u 35 metara, a mi je usklađujemo sa novim GUP-om koji je visinu ograničio na 22 metra. Nadalje, kad se uzmu ostala pravila donesena prethodnim Izmjenama i dopunama GUP-a grada Dubrovnika jasno je da gradnja objekta na tom području neće moći biti veća od 16 metara visine, dakle duplo manje od prethodno dozvoljenih 35 metara.
Upravo postroživanje uvjeta gradnje, točnije smanjivanje maksimalne visine građevine te usklađivanje s brojem potrebnih parkirno-garažnih mjesta ono je što se želi postići ovim Izmjenama i dopunama te stavljanjem van snage dijela obuhvata UPU Radeljević.

Stoga dragi 'Srđevci', navedene Odluke upravo imaju za cilj transparentnost postupka kao i definiranje jasnih kriterija. Mi ćemo nastaviti svakodnevno raditi marljivo i odgovorno na dobrobiti Grada i njegovih građana za razliku od Vas koji se vodite politikantstvom i borite se za javno dobro do prve prilike ili upute.” - piše u priopćenju HDZ -a Dubrovnik.

dpp

Iako je javnosti najpoznatiji po njegovu zalaganju za nesmetan pristup javnom i pomorskom dobru, Igor Legaz u razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr govori o suradnji sa srđevcima ili kako ih on, naglašavajući da je legalist, naziva – listom broj 8, ali i razlozima zbog kojih se s njima razišao. Legaz govori i o suradnji s Ivicom Rokom i iznosi kako je on Roku vodio pisani dio kampanje, ali ne i kampanju, kako on kaže, liste broj 7. Rokov vanjski suradnik, govori, nije bio jer, ističe, takav se oblik suradnje tijekom izbornih kampanja masno naplaćuje dok je on sve radio besplatno. Priznaje da je u dopisu, koji je u javnost procurio uoči konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća, svako slovo njegovo, ali i naglašava da ga medijima nije poslao on već, kaže on, adresant, odnosno korisnik e-mail adrese s kojeg je mail upućen.

Kad su u pitanju plaže, Legaz ističe kako je prije nekoliko dana bilo problema na Libertasu. Za ogradu na Šetalištu Nika i Meda Pucića postavljenu poviše skala na Kokotu, kaže kako je nije prepilao.

Počnimo od srđevaca, kako je došlo do vaše suradnje?
- Molim vas lijepo. To je bila lista broj 8, nikakvi "srđevci". Ja sam legalist, ne koristim šatrovačke termine. Dakle, bili su izbori za Gradsko vijeće u proljeće 2017. kad sam se pojavio na nepolitičkoj građanskoj listi broj 8, a nositelj liste je bio Ljubo Nikolić. Inače, građanska lista je prvi put izišla na izbore u Dubrovniku 2013. i nositelj je bio Igor Miošić. Ta lista iz 2013. se za potrebe izvanrednih izbora, 2015. pomiješala s laburistima, a nositelj je bio Maro Kristić i nije moglo bit gore nego je bilo. Razlozi su poznati, slučaj Pogačić se ne može oprostiti ni zaboraviti nikad. Takva izdaja građana je naprosto neoprostiva. Negdje 2017. Maro Kristić napušta to društvo i ja sam ih pitao mogu li biti član nove grupe, rekli su da mogu, imali su valjda neki interes da me prime, ali su me na listi svrstali na 9. mjesto. Pozicija je bila simbolična i lista nije mogla privući veći broj birača, a mogla bi da sam ja bio na prvom ili na drugom mjestu.

Dao sam sve od sebe, ali sam tražio da se poštuju tri stavke – apsolutno zalaganje za obalu i općenito javna dobra, rekonstrukcija građevina koje je porušila zločinačka austrougarska vojna horda i treće se odnosilo na donošenje odluke Gradskog vijeća o Divljoj ligi na nivou Gradskog vijeća, da se službeno valorizira tradicija rekreativnog igranja vaterpola na dubrovačkim kupalištima. Bilo im je prihvatljivo sve osim najvažnije stavke, obnove građevina, zapravo Nikša Selmani i Ivan Vigjen govorili su "ne, ne, ne", jer su tada oni bili forsirali obnovu tvrđave na Srđu, građevine koja uopće nije raguzejska. Došao je prvi sastanak. Okupili smo se u prostoriji u Duhana. Većinu ljudi nisam poznavao. Stvara se plan za izbore, treba donijeti odluku koga će lista podržati za gradonačelnika.
Dvojica trojica, kažu da bi bilo dobro podržati Mara Kristića. Nisam znao kakva su pravila tada bila u grupi, bio sam nov i kazao sam "oprostite mi, Maro Kristić i Dolores Lujić su sada druga stranka, to će zbuniti birače, taktika je potpuno pogrešna". Rekao sam da se ne trebamo trošiti na nekoga tko može skupiti tri posto glasova, da ćemo dobit malo, a mnogo izgubiti i tada je Nikša Selmani održao jedan monolog, daveći s njegovim teorijama o "šakama soli", ne znam što sve nije spominjao. Ja sam rekao da ću bit protiv. Svi su me poprijeko gledali, kao oni će ostati do ponoći jer se odluke ne donose većinom glasova nego konsenzusom. U to se umiješao i Giljača, kao oni imaju neki deal s Mostom za županiju, da ću sve poremetiti i samo zato što sam bio novi, teške volje sam pristao. Ponavljam, bio sam potpuno nov u ekipi, vidim da su svi za podršku Kristiću osim mene, pa sam tako popustio. Posljedice su bile odmah vidljive i u Gradsko vijeće smo ušli samo s jednim članom. Kad smo se okupili nakon izbora svi smo bili pokisli, rekao sam im "niste me htjeli poslušati iz nekog razloga i dogodilo se što se dogodilo, idemo dalje", ali uz uvjet apsolutne zabrane svakog oblika kristićarenja, ragužizma i obradovštine.

KRISTIĆARENJE, RAGUŽIZAM I OBRADOVŠTINA

Ali suradnja s Kristićem se ipak nastavila.
- Od 2017. do 2020. ja nisam čuo za bilo koji naš potez u smislu takve suradnje.

Prema radu tadašnjeg Vijeća očito je da se suradnja s Kristićem nastavila.
- Ja to nisam znao, to je onda moglo bit kriomice, da ja ne saznam. Ponavljam, bila je zabrana svakog oblika kristićarenja, ragužizma i obradovštine.

Ta je suradnja iscurila na izmjenama GUP-a, amandmanom za Mali Stradun.
- To je bilo 2020., doći ćemo do toga.

Dobro, jesu li te izmjene GUP-a bile prijelomna točka na kojoj ste se razišli?
- Ne! Prijelomna točka je bilo stanje nakon izbora za Sabor 2020. Nisam bio prisutan kad su oni pripremali strategiju pred izbore za Sabor, ali su mi rekli da bi me stavili na listu. Tada sam vidio da su na listi za Sabor, njih četvero s liste broj 8, gospar Miošić, gospođa Jelavić, gospođica Marčinko i ja, te profesor Capor kao predstavnik stranke Možemo. Pojma nisam imao, blage veze nisam imao tada da je i Miošić član stranke Možemo, pa i Giljača. Ja zaista nisam znao da su oni članovi Možemo. Mislio sam da su nam iz Možemo samo regalali potpis jer stranke to mogu, da mi možemo izaći na izbore bez skupljanja potpisa po trgovima. Kad vidite da među kandidatima za Sabor nije bilo Giljače, Selmanija, Nikolića, Vigjena, ispada da je teret pao na "rezervnu postavu".

Zašto, kako to tumačite?
- Ja to ne tumačim, ja to znam, bio je veliki strah da će na izborima za Sabor biti fijasko. Velika trta kod "prve postave", ja to otvoreno moram kazati.

Ali Vi ste ostvarili dobar preferencijalni rezultat.
- Da, ja jesam od nas četvero imao najbolji preferencijalni rezultat i trebao sam ući u Gradsko vijeće, ali doći ćemo do toga. Tomislav Tomašević je pred izbore za Sabor došao u Dubrovnik radi javnog predstavljanja kandidata. Tog dana, kad smo trebali doći na Brsalje, ja sam bio zaokupljen gradnjom skala na Kokotu i umalo sam zakasnio na predstavljanje. Nakon Brsalja, otišli smo na pizzu ispod žičare, a Tomašević i ja smo hodali sami i desetak minuta smo neometano razgovarali. Rekao mi je da je čuo sve najbolje o meni, da zna sve, da mu je drago da smo se upoznali. Dao mi je e-mail, viber jer nije imao vremena ići na Kokot da vidi kako napreduju skale, ali je rekao da mu pošaljem fotografije da on to vidi. Jako lijepo smo razgovarali i o Južnoj Americi. Kad smo se razišli, pošao sam do Kokota, snimio sam sve kako je on poželio, poslao mu fotografije i video, youtube link, ali nikada, nikada i nikada, on meni nije odgovorio ni na email, niti na viber pa čak niti "ok" i ja sam ga skinuo sa svih kontakata. Bio je glavni u stranci koju sam predstavljao kao kandidat za izbore, a on mi nije odgovorio na nešto što me bio zamolio da mu pošaljem. Može on u budućnosti bit ne znam što, ali je za mene prekrižen. Inače, na tim sam izborima radio vrlo savjesno, a imao sam malu minutažu u medijima.

Ipak su vas građani prepoznali.
- U kampanji su veliku medijsku minutažu imale osobe koje uopće nisu bile kandidati za Sabor – Vigjen, Selmani, Giljača, a ja sam dobio neznatnu minutažu koju sam na mulu Ponte iskoristio za kulu Ribarnice, za Krstionicu, za lužu na Ponti, te za Lučino Razdolje. Moja izjava o Lučinu Razdolju je isječena. Protiv Lučinog Razdolja smo najviše inzistirali Giljača i ja, s tim da je moje bilo zalaganje za ponovno trasiranje. To je sve moje, i ovo sad o trasiranju je samo nastavak mog rada. Čak sam se raspitivao kako da sam ulijem boju pa su mi rekli da ne bi bilo efekta jer mi nitko ne bi vjerovao. Nisam tada znao preciznu lokaciju tog centra. Sad je znam i to nije Lučino Razdolje.

Nego?
- Približno Čuline Doline! Lokaciju Lučino Razdolje možete naći na JNA topografskoj karti 1 : 25000, pa onda oko 500 m jugozapadno bi bila ta lokacija.

I što je bilo nakon izbora za Sabor?
- U građanskoj listi vrijedi pravilo rotacije da u Gradskom vijeću bude onaj koji najbolje kotira u narodu. Koliko god da sam ja imao glasova, Selmani je imao nula, Vigjen je imao nula glasova, Nikolić je je imao nula glasova, Giljača nula glasova. Držali su govore, a imali su nula glasova. Ja sam imao najviše glasova i bio sam na "rotacijskom" redu, ali su me jednostavno opstruirali da uđem u Gradsko vijeće.

NJEGUJE SE URBICID AUSTRIJSKIH OKUPATORA

Jeste li imali želju ući u Vijeće?
- Ostalo je bilo još par mjeseci do izbora i taman je riješena tvrđava na Srđu, pa se "oslobodio prostor" za građevine koje je porušila Austrija, to su prvenstveno kula Ribarnice, Krstionica, luža na Ponti, gornji dio kule Sv. Luke.

Stvarno mislite da je te građevine moguće obnoviti?
- Bar ja znam kako to funkcionira u svijetu. Svaki, ali svaki grad opasan bedemima trudi se da propale dijelove tih bedema ili nekih drugih građevina, koje su uništene na različite načine, rekonstruira. Više puta idem na ista mjesta i gledam kako se građevinski spomenici obnavljaju i to privlači i turiste. Dubrovnik je nevjerojatan, pogotovo sadašnji izgled Dubrovnika koji je UNESCO grad i na prvom mjestu treba bi biti težnja da povrati vlastiti izgled, a ne da njeguje urbicid austrijanskih okupatora. Podsjećam na austrougarsku „krilaticu" da će "napraviti još ljepši Dubrovnik". Ne zaboravite da je takva istovjetna "krilatica" bila u opticaju '91.

Vi stvarno vjerujete da bi se netko usudio krenuti u rekonstrukciju tih građevina koje je porušila Austrija?
- Zakon o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika i drugih nepokretnih kulturnih dobara u okolici Dubrovnika daje odgovor na Vaše pitanje. Provedba zakona je lako izvediva na svim mjestima, gdje je nakon rušenja građevine, danas "gola ledina", poput kule Ribarnice, luže na Ponti, Krstionice. Imate primjere UNESCO-vih gradova gdje su građevine srušene, ne od okupatora nego po domaćim važećim GUP-ovima. Jedan takav je Mostar, gdje je iza II. Svjetskog rata srušena Atik džamija. Bila je to najstarija mostarska džamija, ponavljam, potpuno legalno je srušena, ali je obnovljena. Imate Kijev, najljepši europski velegrad. Tamo su dvije impozantne UNESCO lokacije Kievo-peščerska lavra i Sofijski sobor. U Kijevu je '33. legalno srušen Mihailovski sobor, ali je ipak obnovljen.
Na nekoliko evropskih fakulteta (nema ih u Hrvatskoj) se izučava kako se rekonstruirana porušene građevine, a mislim da u tome najbolji Poljaci, pa Nijemci. Warszawa i Dresden su "copy paste" rekonstruirani. Ili, UNESCO most u Višegradu, djelomično je razoren u I. Svjetskom ratu. Falila su mu dva tri luka, obnovljen je. UNESCO potiče obnovu kulturnih dobara. Kad uzmete staru kartu Dubrovnika, i pratite s istoka prema zapadu, imate u tom pravcu muo Ribarnice, pa kulu Ribarnice, gradski zvonik, pa Placu cijelom duljinom, uključujući izvornu mikrolokaciju Orlandovog stupa, pa toretu vrata Pila i most od vrata Pila. Takvom linijom, takvim rasporedom niza fundamentalnih građevina u istoj liniji u oštroj konkurenciji europskih srednjovjekovnih gradova mogla se podičiti samo Ragusa. Tu liniju urbicidno su narušili austrijanski zločinci, srušivši dvije kule, od kojih je gradski zvonik ipak rekonstruiran za kraljevine Jugoslavije, dok kula Ribarnice još čeka na rekonstrukciju. Slično je tako i kod primjera Krstionice, luže na Ponti, ali sada ne mogu sve to iscrpno eleborirati.

Kao da je to Vaša utopijska želja.
- Čekajte, pa lista br. 7 je nedavno, u svom izbornom programu, istaknula rekonstrukciju kule Ribarnice kao prioritet svih prioriteta i birači su za to glasali. Građani žele rekonstrukciju, zakonodavac je to omogućio, a UNESCO podržava.

OD MENE SE TAJILO NEKAKVO PETLJANJE OKO MALOGA STRADUNA

Vratimo se srđevcima. Razilazite se nakon sjednice Gradskog vijeća na kojoj je Selmani podržao Kristićev amandman za Mali Stradun?
- Naglašavam, nikakvi "srđevci", nego neki članovi tadašnje građanske liste broj 8. Nije razlaz uslijedio tada kako Vi mislite, nego prošlog ljeta kad članovi građanske liste broj 8, odnosno većina članova, odlučuje poći u politiku. Tada su se skupljali potpisi za novu stranku, a ja nisam to želio. Bio sam dosljedan građanskoj nepolitičkoj opciji i odbio sam potpisati. Ostao sam lojalan listi broj 8 do kraja, do raspuštanja prethodnog saziva Gradskog vijeća, iako je lista ostala bez predstavnika u Vijeću. Većina članova tadašnje liste broj 8 su se učlanili u stranku Srđ je Grad, neki su pošli u stranku Most. Kad je zakazana sjednica s izmjenama GUP-a, kad sam vidio da u tim izmjenama nema Lapadskog Polja, odnosno hotela Sumratin, bilo mi je jako krivo, a spominje se Babin Kuk, Mali Stradun. Oni iz liste broj 8 su rekli da mi nećemo imati nikakav amandman, da nećemo ništa pisati. Nisam mogao doći k sebi i pitao sam zašto nećemo i nisam dobio odgovor. Na kraju je izašao van supotpis Nikše Selmani na tuđi amandman.

Zašto je Selmani, koji bi trebao znati što je javni interes, podržao Kristićev amandman o Malom Stradunu, kojega privatni poduzetnici zapravo žele apartmanizirati?
- Nikad to nisam doznao i ne mogu vam dati odgovor na to pitanje jer se od mene očigledno tajilo nekakvo petljanje. Nije se od mene tajilo da mi tada nećemo ići s amandmanom. Oni o Sumratinu i o Babinom Kuku ne znaju apsolutno ništa. Ja sam za to da se Mali Stradun zaštiti kao spomenik industrijske hotelske arhitekture, a isto tako i hotel Sumratin. Ja ni danas ne mogu shvatiti zašto je Nikša Selmani to učinio, zašto je supotpisao taj amandman.

Jeste li ga pitali, tražili objašnjenje?
- Kada mi čovjek lijepo kaže "ovoga puta mi nećemo ići s amandmanom", a onda počnu ispadat šake soli onda prestaju sve veze.

Mali Stradun je privremeno spašen, ali Sumratin nije.
- Polako, polako, nije važno što ja kažem nego što sam radio. Pisao sam službi Grada dopis u kojem tražim da Grad ide u proceduru zaštite hotela Sumratin i na to me uputio direktor Konzervatorskog zavoda, otvorio mi je oči. Što je Grad Dubrovnik po tom pitanju učinio, ako biste ih Vi pitali, možda biste dobili odgovor jer meni ne odgovaraju ništa. Na svom youtube kanalu o Malom Stradunu istaknuo sam da se cijeli onaj centralni dio treba sačuvati. Ono je bio grad u gradu, neponovljivo, ona se atmosfera nikad nigdje više neće ponoviti. Lapad općenito kao turistička oaza se nikad više neće ponoviti, a pogotovo Babin Kuk. Možda, ako se vrati muzika jer muzika je magnet, a na najmanje pet mjesta je bila stalna muzika, na velikoj taraci, na maloj, u Exodusu, u pivnici, u vinskom podrumu. Bio je još jedan disco, Zodiac se zvao, a bila je muzika u Plakiru, Presidentu i mislim u villi Mladinov. Niste se navečer mogli lako mimoći na Malom Stradunu, iglica se nije mogla baciti, trebao je semafor. Tko je od nas tada išao u Grad? Lapad je bio turistički centar Evrope.

SVAKO SLOVO JE MOJE, ALI DOPIS MEDIJIMA POSLAO JE ADRESANT

Najavljivali ste izlazak na izbore, zašto se to nije dogodilo?
- Bio san pozvao mladiće i djevojke koji žele participirati u radu Gradskog vijeća da mi se samo jave i da se lista formira. Imali smo rIješeno da nam jedna stranka Akcija mladih iz Rijeke regala potpis i pečat, samo su se trebali javiti mladi, ali je odaziv bio nedovoljan. Zapravo, bilo je dovoljno mladića, ali trebalo je i devet djevojaka.

Kako je došlo do vaše suradnje s KLGB Ivice Roka?
- Zvao me prijatelj, jedan od kandidata da im treba pomoći kako bi Ivica Roko ušao u Gradsko vijeće. Rekao je da su vidjeli moje programe i pitao me mogu li se tim programima oni koristiti. Ja sam pitao žele li oni koristiti moj program ili mene i ispalo je da žele i jedno i drugo. Ja sam kazao da pristajem, ali uz izričit uvjet da se nitko ne petlja u ono što pišem, jer sam naslutio da bi se moglo dogoditi da ja pišem, a da to onda netko ide filtrirati. Ako se hoće da pišem za džaba, onda ima bit po mom. Ja ću pisat savjesno, pošteno i neću nikoga zeznuti. Ma pogledajte samo, od prvog do zadnjeg hrvatskog medija, televizija, sve novine, pisali su o senzaciji u Dubrovniku. Govorilo se u kuloarima, ali nitko nije pisao tko je kreator, strateg taktičar, velike senzacije u Dubrovniku, tko je taj koji je stajao iza svakog poteza kandidata Ivice Roka.

Jeste to bili vi?
- Pitajte me sasvim jasno.

Pa ne mogu jasnije.
- Od svakog slova, od svakog detalja, isključivo i jedino sam vodio pisani dio kampanje ja, bez da se Ivica Roko petljao u sadržaj tekstova, u tempo javnih objava ili slično. Ja nisam imao nikakav odgovor s bilo kim, osim s Ivicom Rokom. Učinio sam to za njega jer mi je ostao u lijepom sjećanju kao promućuran učenik u srednjoj školi gdje sam mu bio profesor matematike.

Jeste li onda bili vanjski suradnik Rokove liste?
- Još jedanput, nikakva lista, ja sam samo vodio kampanju Ivice Roka, i nikoga više. Da sam uistinu bio vanjski suradnik, onda troškovi kampanje ne bi bili nula kuna jer se vanjski suradnici u kampanjama masno plaćaju. Nikakav vanjski suradnik nisam bio. Sve je ostavljeno meni na savjesti i korektnosti. Program je bio potpuno moj osim bordela i oriđinala. One silne molbe da se mole mediji, portali za džaba objave, sve sam ja pisao. Ja sam autor svih tih tekstova, sve fraze, kao "mikrofon", "zvučnik", sve je to moje.

Ususret konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća prema novinarima je pušten jedan dopis.
- Polako, polako, prezentirajte javnosti kompletan dopis, koji uključuje cjelovit header, pa da svi vide tko je bio adresant, a tko adresat.

I jeste li razgovarali s Cetinićem i s Rokom?
- S Ivicom sam razgovarao na taraci Robne kuće "Srđ". Tada smo sve detaljno utanačili, a ključno je da ja nastavim pisati za njega te da se u izbor sadržaja dopisa i tempo slanja podnesaka, on neće miješati, jer je imao puno povjerenje. Jedino je insistirao na izmjeni komunalne odluke o radu karićara. S Cetinićem, kojemu sam isto bio profesor u srednjoj školi, nisam imao nikakav dogovor o vođenju kampanje. S njim sam, iako nisam imao dogovor kao s Rokom, razgovarao i on me zamolio da među pitanja u podnesku za službu Gradskog vijeća, uvrstim zapušteno igralište na Pločama. Pitao sam ga da li da napišem prijedlog da on bude predsjednik Gradskog vijeća, ali Cetinić kaže "ne". Onda ga ja pitam za Petru Marčinko, a on kaže "rekli smo da nećemo koalirati pa bi ispalo da smo u koaliciji". Ja sam tada rekao da imam način kako da to zakukuljim, a da nikoga ne predložim, a da Petru izdvojim kao kandidatkinju za predsjednicu.

Tko je poslao sporni dopis?
- Dopis je poslao adresant, a rekao sam da se priloži header pa će se vidjeti da nema ničeg spornog u sadržaju podneska.

Vi ste znači sve u tom dopisu napisali, a tko ga je poslao?
- Molim? Je li sporno da je svako slovo moje?

Ne, to nije sporno, ali tko ga je poslao?
- To je adresant, odnosno osoba koja je korisnik email adrese: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Jeste li Vi imali pristup njegovu emailu?
- To će znati adresant tko je sve imao njegova ovlaštenja. Nije uopće korektno da se bilo tko o tome raspituje jer je privatno pravo svakog adresanta da raspolaže svojom email adresom. Pitanja u dopisu su bila dogovorena, jasna i ispoštovana je volja građana, a odnosila su se na igralište iza gimnzije, na kariće, na probleme koje su građani kumili i molili, a to su barke, o Vodovodu, odnosno kanalizaciji u Lapadu i na put u Gornjem Obuljenom, pa vezovi za barke, pinji na kupalištu Biskupija koji su simboli Svetoga Jakova, zatim dvije masline, kod Kompasa i na pošti Lapad, pa kula Ribarnice, a sve uz uvjet da se proširi točka dnevnog reda jer sjednica nije bila isključivo konstituirajuća nego mješovitog karaktera.

Zašto se onda proziva Vas da ste poslali email?
- Mene nitko ne proziva nego iznosi nebuloze. Da li predsjednik ili monarh bilo koje svjetske države, piše tekstove za javnost i da li ih osobno otpravlja putem emaila?

Jeste li nakon toga razgovarali s Rokom i Cetinićem?
- S Ivicom Rokom sam sve detaljno dogovorio, ali to je razgovor između nas, a ne za publiku. S Ivanom Cetinićem se nisam ništa dogovorio, osim oko pitanja o igralištu na Pločama, ali čak i da jesam, opet to ne bi bilo za publiku. Jedino što mogu reći, to je da mu iskreno želim da napokon dobije stalan posao.

Jeste li komunicirali s Petrom Marčinko nakon onog dopisa u kojem je predloženo da bude predsjednica Vijeća?
- Ja sam javno napisao svoje mišljenje o njoj. Ona je najbolja za dužnost predsjednice GV od svih njih 21 vijećnika. Živjela je u Tallinnu i vidjela je kako se tamošnje kule obnavljaju, što može biti jako značajno.

AKO BI SE DOGODIO FENOMEN DA KAMEN PROGOVORI, NA LIBERTASU BI KLICAO MOJE IME

Počela je sezona, kakvo je stanje na obali? Neki dan je bilo problema na Libertasu.
- U programu liste broj 7 stajala je žestoka, beskompromisna borba za javne putove, osobito obalu. Kad je Libertas u pitanju, odnosno kad su Turci u pitanju, to je klasika, nema se što dodat. Oni učine neki potez neperiodično, ne možete ih uhvatit ni za vrat ni za nos. Prođe neko vrijeme, primire se pa učine potez, ovog puta su stavili stražare, desetak njih na oba prilaza Libertasu, a na one podeste uz more, kod zabetonirane špilje na Kačulu, gdje desetljećima dolaze Dubrovčani, stavili su četiri stola.

Vaša borba za nesmetan prilaz pomorskom dobru traje još od ville Elite.
- Prvo je bio muo Kompas. Elite nije prestala, ona traje i tu sam se strašno razočarao u dubrovačko pučanstvo. Napravi se put ispred Elite, molim ljude da ga koriste, a oni koriste jedan moj dijamantni obalni put. Molim ljude da koriste gornji, a oni ne nego donji. Gornji je bliži, a oni neće nego donjim.

Jeste Vi prešegali dio ograde na Šetalištu Nika i Meda Pucića?
- Zašto ste iskoristili tu riječ?

Pa jeste šegali ili niste?
-Nisam očekivao da ćete kazati tako nešto, ne!

Pa pitam jeste li je Vi prešegali.
- Tako nešto da ćete pitati nisam očekivao. Pogledajte sliku, čini li vam se da je tu nešto prešegano? Kako možete nasjesti na trikove Grada Dubrovnika?

Zaista nije prešegano.
-Vidite li vi kako je obla daska?

Da.
- E, to je na prolazu.

Da, ništa nije prešegano, razmontiran je dio ograde.
- Ma tu nije predviđena nikakva prepreka. Tu su skale.

Zašto je na prilazu skalama stavljena prepreka?
- Čujte, to je misterij, to je stvarno misterij. Pazite, sve se skale poštuju, a negdje oko 20. maja oni poviše ovih skala stavljaju prepreku.

Zašto baš na tim skalama?
- E to ne znam, a te skale imaju i odličan dvostrani rukohvat. Kokot je jedno od najlegendarnijih kupališta. Kad sam ja rođen, a bilo je to '60, na sjevernoj obali Sumartina, bili su Piplić, Kokot i Elite. Kokot spada u najlegendarnija kupališta u Dalmaciji. Na Kokotu se nikad nije ulazilo u more nego se skakalo i po tome je Kokot specifičan.

Dodije li Vam borba za obalu?
- Pretprošle godine sam najavio odlazak u penziju od radova na obali kad napunim 60, a eto još nisam. Ipak, smanjio sam intenzitet poslova i ograničio sam se na najnužnije u koje je Libertas. Ne znam gdje sam više energije, truda, iskustva, znanja, ali i estetike uložio nego na Libertasu i s pravom mogu kazati da ako postoji neka lokacija u svijetu, ako bi se dogodilo neko čudo, fenomen da kamen progovori onda bi to bilo na Libertasu i kamen bi klicao moje ime. Tolika je povezanost neke mikrolokacije s jednom osobom. Inače, na Villi Dubrovnik mi je olakšana situacija. Sreća živa, prošle godine je more razbilo obalu i ne moram tamo više uopće dolaziti jer je more odnijelo i muo koji je bio oslonjen o razbijeni dio obale.

Igor Legaz je vanjski suradnik koji je bez našega znanja uputio jučerašnje priopćenje za javnost, kazao je za portal Dubrovnikpress.hr Ivan Cetinić budući gradski vijećnik KLGB Ivice Roka, nakon što je jučer u ime te nezavisne liste upućeno priopćenje za javnost u kojem se predlaže nadopuna dnevnoga reda sjednice vijećničkim pitanjima uz obrazloženje kako „nepolitička građanska Lista br. 7 smatra da je za građane mnogo važnija točka vijećnička pitanja, nego odluka o izboru gospođe Ivane Medo Bogdanović za ravnateljicu Dubrovačkih ljetnih igara, odnosno odluka o izboru gospođice Petre Marčinko za predsjednicu Gradskog vijeća”.

Ivan Cetinić, budući vijećnik KLGB Ivice Roka u novom sazivu Gradskog vijeća koje će se sutra konstituirati kazao je kako Legaz unutar nezavisne liste nema nikakve ovlasti. Naglasio je kako Legaz nije imao odobrenje za priopćenje koje je jučer odaslao.

- Igor Legaz unutar liste nema nikakve ovlasti, on je samo naš vanjski suradnik, netko kome smo se mi obratili da nam pomogne oko priopćenja za javnost jer se on u to razumije puno više nego mi i na našu molbu on je to radio. Jučer je poslao nešto na svoju ruku i mi ne možemo dozvoliti da se takve stvari rade preko nas, da se našim imenom netko koristi, a da mi to nismo prethodno odobrili. - kazao je Cetinić.

Naglasio je kako Igor Legaz, nakon što je mimo znanja KLGB Ivice Roka uputio priopćenje, više neće biti njihov vanjski suradnik.

- Neće, neće poslije ovakvih stvari, on više neće biti naš vanjski suradnik. Mi nemamo tolerancije za ovakve stvari. Ne damo da se s nama manipulira i ovo je zapravo jasna poruka svima da ne pokušavaju s nama manipulirati, pa i onim u Vijeću koje će se sutra konstituirati. - rekao je Cetinić.

- Bila je ovo naša greška. Mi smo novi u politici, u svemu ovome, u komuniciranju s javnosti putem priopćenja, nemamo iskustva i nadam se da se ovakve greške više neće dogoditi, da toga više neće biti. Morate shvatiti da smo mi u svemu ovome novi. - kazao je Cetinić, uputivši ispriku budućoj vijećnici SJG Petri Marčinko nakon što ju je Legaz u priopćenju doveo u kontekst s izborom za predsjednicu Gradskog vijeća.

- Ovim putem se zaista ispričavamo vijećnici SJG Petri Marčinko, ali kažem vam još jednom, priopćenje je poslano bez našeg znanja. Nakon priopćenja koje je izašlo jučer bez našeg znanja od jučer do danas odgovorio sam na stotine poziva, evo i danas opet moram odgovarati, ali ovo se zaista dogodilo bez našeg znanja i mi smo odgovorni. - rekao je Ivan Cetinić, buduči vijećnik KLGB Ivice Roka.

Zašto je uputio priopćenje mimo znanja Roka i Cetinića, pokušali smo doznati od samog Legaza, no brojevi na kojega smo ga zvali nisu u funkciji.

Netom što ga je Gradski odbor SDP-a podržao za gradonačelničkog kandidata, Ivan Tropan povukao je prve političke poteze, posve drukčije i zrelije od dojučerašnjeg predsjednika te stranačke organizacije Jadrana Barača pa će SDP na izbore samostalno, neslužbeno doznaje portal Dubrovnikpress.hr. 

Nakon što je na sinoćnjem sastanku prihvatio kandidaturu za SDP-ova gradonačelničkog kandidata Ivan Tropan, kako Dubrovnikpress.hr neslužbeno doznaje, jasno je članovima Gradskog odbora kazao kako smatra da ta stranka na izbore u Dubrovniku treba izaći samostalno, odnosno da nije za koaliciju s Glasom. Istaknuo je i kako SDP mjesto na svojoj listi za Gradsko vijeće ne treba ustupiti građanskom aktivisti Igoru Legazu. 

Suprotni od Baračevih, Tropanovi stavovi o načinu izlaska Gradskog odbora SDP-a na predstojeće lokalne izbore zapravo su iznimno politički zreli i racionalni. Naime, Tropan očito shvaća ono što Barač nije mogao razumjeti. Tropan naime razumije da koalicija s Glasom SDP-u ne donosi ništa, jer Glas u Dubrovniku mahom čine disidenti iz HNS-a koji će mahom podržati Vlahušića, Uostalom, većina članova iz Glasa je već prešla u Vlahušićev tabor. 

Tropan očito razumije i razliku između građanskog aktivizma i ozbiljnog političkog djelovanja. Naime, Barač nije mogao shvatiti kako bi Igora Legaza, u slučaju da je ušao, vjerojatno brzo izgubio, ako već ne i na prvoj sjednici Gradskog vijeća, jer jasno je da bi Legaz, koji za sebe kaže da je nepolitička osoba, iako se namjeravao politički natjecati, u Vijeću djelovao samostalno. 

Dok je Barač svoje članove uvjeravao kako bi im Legaz sam donio 1 500 glasova, Tropan je svjestan da to i nije baš tako, odnosno da bi im njegovo prisustvo na listi samo bio uteg.

Tropan će očito pokušati iz predstojeće kampanje izvući maksimum, odnosno pokušati zadržati dva mandata koliko ih SDP ima u aktualnom sazivu Gradskog vijeća ili osvojiti mandat više, očito svjestan da bi i dva osvojena mandata za stranku koja je u startu izborne utrke ostala i bez predsjednika i bez gradonačelničkog kandidata. 

Ivan Tropan inače je diplomirani ekonomist i privatni poduzetnik koji je član Gradskog odbora SDP-a od 2017. godine, a prije desetak godina bio je i član Foruma mladih SDP-a. 

Kao 31-godišnjak, Ivan Tropan bit će na predstojećim lokalnim izborima najmlađi kandidat za gradonačelnika Dubrovnika, ali i svakako veliko osvježenje kao novo lice u dubrovačkoj politici koje se natječe za gradonačelnika. Da Barač nije povukao kandidaturu Tropan bi bio kandidat za njegova zamjenika. 

Ambicije mu očito ne nedostaje, no pred njim je ozbiljan posao jer osim što mora sastaviti program s kojim će uskoro izaći pred birače, oformiti izborni stožer, Tropan se unutar GO SDP-a mora postaviti kao lider koji okuplja čak i one s kojima se u mišljenju trenutno mimoilazi.

Poprilična je panika uhvatila dio oporbenih vijećnika nakon što su shvatili da amandman Mara Kristića, koji su svojim potpisom podržali uoči posljednje sjednice Gradskog vijeća, nije nastao zbog njegove brige za nekakav javni interes na Malom Stradunu na Babinu kuku već je rezultat Kristićeve brige za ženina brata koji je na Malom Stradunu vlasnik poslovnog prostora. Zbog podrške koju je Kristićevu amandmanu dao vijećnik srđevaca Nikša Selmani, izgleda da je i među njihovim članovima došlo do nekakvog sukoba.

Piše: Nikolina Metković

Politika je inače umijeće mogućeg, no spinovi kojima se posljednjih dana služi dio dubrovačke oporbe, kao i sam Kristić, ne bi li opravdali svoje postupke, zaista su nadrealni. No, kako je osmišljavanje spinova ipak posao za spin doktore, prije negoli su se njima poslužili trebali su pogledati u određene stručne pojmovnike. Tada im, čak ni onima s prosječnim kvocijentom inteligencije, ne bi palo na pamet, pravdati se kako su oni Krsitićev amandman potpisali kako bi na Malom Stradunu zaštitili javni interes.

Godinama nakon II. Svjetskog rata u demokratski uređenim zemljama, baš kao i onima koje s u ostale iza željezne zavjese s planskom ekonomijom, javni interes koristio se kao osnova planiranja prostora. Dok se razvijene zemlje tim pojmom, nakon što je puno puta zloupotrebljen, danas nerado koriste, u ovim postkomunističkim zemljama njime se doslovno razmeću.

Tako je javni interes posljednjih godina omiljena poštapalica i hrvatskim političarima. Kad mogu s više razine, što se na javni interes ne bi pozivali i ovi naši lokalni političari. Oni to inače često čine, njima je svaki projekt kojega brane ili projekt od javnog interesa ili u njemu preispituju javni interes. Čudo je onda pravo kako od tolikog poznavanja javnog interesa u projektu koji na Malom Stradunu na Babinu kuku želi realizirati 13 poduzetnika, također vide javni interes.

Očito je dijelu oporbe projekt na Malom Stradunu od iznimnog nekog drugog, a ne javnog interesa, kad su na prošloj sjednici Gradskog vijeća tijekom trosatne rasprave, umjesto o izmjenama i dopunama PPU-a- i GUP-a, koje inače već tri i pol godine zazivaju, dva sata bili fokusirani isključivo na Mali Stradun.

Gdje je javni interes u projektu u sklopu kojega 13 poduzetnika prostore, čiji su vlasnici, žele nadograditi te u njima, otvoriti restorane, kafiće, slastičarnice i suvenirnice? Nadogradnja s ciljem daljnje apartmanizacije tog prostora, a što se špekulira da će se na Malom Stradunu u konačnici i dogoditi, sve je samo ne javni interes.

Ili oporba ne razumije da kafići, restorani, suvenirnice u privatnom vlasništvu nisu ni sadržaji ni projekti od javnog interesa ili je dio njih, podržavajući Kristićev amandman, podržavao nečije privatne interese.

Konkretno, Maro Kristić uopće se ni najmanje ne srami što ga se proziva da je amandmanom išao zapravo pomoći ženinu bratu da na Malom Stradunu ostvari svoj privatni interes. Dok je u amandmanu između ostalog naveo kako su izmjene GUP-a predložene na Gradskom vijeću protuzakonite i predstavljaju opasan presedan kojim predlagatelj svjesno prelazi preko zaključaka struke i interesa javnosti te na taj način podilazi interesima jedne velike hotelske grupacije, putem određenih medija docira o sukobu interesa u kojem se, smatra nije našao. Štoviše, traži da mu se obrazloži što je sporno u tome što je podnio amandman koji ide u prilog ženinom bratu te koji je to element sukoba interesa u činjenici da brat njegove supruge ima poslovni prostor na Malom Stradunu, a on zagovara projekt. Besramno. Ali od Kristića smo na besramnost ionako navikli.

I dok Kristić valjda nije dobro shvatio Zakon o sprječavanju sukoba interesa u čijim je člancima jasno definirano koje su to situacije u kojima političar dolazi u sukob interesa koristeći svoju političku poziciju iz koje naravno proizlazi određena moć, sramotnija je konstatacija novinara jedne lokalne tv kuće kako je Kristić vijećnicima zaboravio reći da mu je brat od žene vlasnik prostora na Malom Stradunu. No, ta novinarska konstatacija za koju se od sugovornika nije tražilo obrazloženje kako se i može li se uopće tako nešto zaboraviti, može se pripisati neiskustvu jer bilo bi žalosno da je drukčije.

Kristić je dakako trebao reći kako na Malom Stradunu ima interes koji se može uz njega vezati. U konačnici nije ni trebao podnijeti amandman, kad je interes obitelji činjeničan.

Krstić, koji je inače od gradonačelnika Mata Frankovića već prozivan da je u blizini Malog Straduna na jednoj parceli štitio interese poduzetnika koji su i vlasnici prostora na Malom Stradunu, ubuduće bi se trebao suzdržati od izjava kako se njemu imputira neka suradnja s nekim građevinskim lobijima. Odgovoran bivši saborski zastupnik, aktualni gradski i županijski vijećnik, kakvim Kristić sebe smatra, trebao bi se posve drukčije ponašati. No, kako smo se od njega svega nagledali, teško je očekivati da će doživjeti prosvjetljenje.

No, nije Kristić jedini koji u budućoj nadogradnji na Malom Stradunu vidi javni interes. Vide ga i tzv. srđevci, konkretno Nikša Selmani koji je na Vijeću zdušno branio Kristićev amandman. Zašto je Selmaniju bilo važno da taj amandman kojim bi se u konačnici olabavili uvjeti gradnje na Malom Stradunu prođe, zaintrigiralo je i člana liste SJG Igora Legaza koji je u videu na svom kanalu na Yotubeu naveo kako se „oštro i snažno distancira od izdajničkih radnji Nikše Selmanija”. Nakon što su tzv. srđevci Legaza „izbacili iz grupe”, zaželjevši mu sreću u njegovu daljnjem samostalnom političkom angažmanu, objasnivši kako oni vazda jedni drugima čuvaju leđa, Legaz je objavio novi video u kojem navodi kako Selmani nije bio jedini među „srđevcima” koji je znao za šurovanje s Kristićem, odnosno da je Selmani uoči sjednice, putem e-maila, komunicirao sa sedmoricom članova Liste SJG, dok je tekst amandmana od njega zatajio.

Nakon videa koje je objavljuje Igor Legaz, „srđevci” još ne objašnjavaju zašto su branili Kristićev amandman. Tijekom rasprave na Vijeću Selmani u jednom trenutku pita „može li se ljudima dati garancija da će biti sigurni da će se to ostvariti”.

Tako se slobodno može postaviti pitanje kako možemo biti sigurni da će 13 poduzetnika na malom Stradunu na svoje prostore nadograditi sadržaje predviđene GUP-om ili kako ih oporba naziva sadržaje od javnog interesa? Kako možemo biti sigurni da će se držati uvjeta iz Urbanističko-arhitektonskog natječaja?

Iz onog vidljivog iz video simulacije prvonagrađenog rješenja nakon provedenog Urbanističko-arhitektonskog natječaja, teško da će se propisanih uvjeta držati. Ako GUP na Malom Stradunu predviđa nadogradnju u kojoj nema prenamjene prostora, zašto su u video simulaciji vidljivi bazeni na parcelama koje nisu u vlasništvu tih poduzetnika?! Zašto su u video simulaciji vidljive intervencije u samu ulicu na malom Stradunu, nad kojom ovi poduzetnici nemaju vlasništvo i u koju bez dozvole vlasnika ne smiju zabiti ni čavao?! Jesu li Kristić i Srđevci slijepi ili se slijepima prave?

Zašto je svima, pa čak i Igoru Legazu jasno da na Malom Stradunu nema nikakva javnog interesa već samo dva suprotstavljena interesa, Valamarov, koji ne želi tuđe apartmansko naselje u centru svog kompleksa i interes 13 poduzetnika koji planiraju izgraditi „trokatnice”. Naime, GUP-om na tom području dozvoljava se izgradnju prostora sa suterenom, prizemljem, katom i potkorovljem.

Tako nije ni čudo što i sam Legaz, koji je simulaciju pobjedničkog rješenja natječaja za Mali Stradun očito jedini od njih dobro proučio i shvtaio, sarkastično zaključuje kako tako izgledaju „kuće sirotih obitelji s Babinog Kuka, koje su, jadni, ostali bez nastambi, uslijed katastrofalnog potresa i naknadnog požara, pa jest javni interes da ih se sad nekako zbrine i napravi im se „krov nad glavom”, te da im se zakrpi ulica ispred kućnog praga”.

Onima koji su ovaj projekt pokušali progurati kao projekt od javnog interesa maske su pale. Nema ni gradonačelnik više razloga poput Vojka Vrućine pitati se „kako to, kako to”, kad je jasno čemu služi onaj „tafa tefe, tafa tefe, ritam k'o iz kajdanke”, ritam uz koji su se u konačnici neki nesvjesno razotkrili.

Predsjednik udruge Divlja liga vaterpolo Igor Legaz na Šetlištu Nika i Meda Pucića uočio je česte odrone na dijelu blizu Vile Elita koji su konstantna opasnost za prolaznike. Legaz je o ovom problemu snimio i video u kojem navodi kako i sam, kada zapazi kako neki kamen prijeti da će se otkotrljati ili pasti na šetnicu, kontrolirano takav kamen ili više njih ukloni.

Malo više pozornosti od strane gradske uprave uistinu ne bi škodilo, a svoj komentar na to dao je u videu i Legaz koji kao problem navodi da nema podzida, a dok se netko sjeti srediti problem na ovom dijelu šetnice sve će se izgleda svoditi na to da kad neće nitko, hoće Legaz.

D.M.

Sjećate li se table postavljene na prilazu kupališta Vile Elita na kojoj je pisalo kako je riječ o privatnom vlasništvu i da je prilazak zakonom zabranjen, pa je predsjednik udruge Divlja liga vaterpolo Igor Legaz, blago govoreći, uklonio, odnosno učinio ono što je i trebalo učiniti – polupao je... Eto, ispada da se ta tabla sama po sebi tamo stavila, prethodno se također po Duhu Svetome sama otiskala na onom bokunu lame, nitko je nije napravio.

Ako nije sama sebe napravila i sama sebe postavila onda je valjda tamo stavio netko od građana, jer očito nije imao pametnijeg posla i na što drugo trošit novac nego na izradu table kojom bi, onako, bez veze, fore radi, sugrađane upozorio da ne prilaze kupalištu Vile Elita.

Vila Elita inače je u vlasništvu Importanne Resorta iz kojeg tvrde kako oni eto s tablom ništa nemaju, a prema odgovoru koji je Dubrovnikpress.hr dobio od Županije dubrovačko - neretvanske nemaju ni koncesiju na kupalištu Vile Elita pa zašto onda ne vjerovati da se tabla samopostavila i samonapravila.

Također iz Županije su potvrdili kako ni ove godine nisu nikome izdali niti jednu zatvorenu koncesiju koja bi ograničavala pristup obali ili plažama.

D.Mladošić

Nakon što je predsjednik Udruge Divlja liga vaterpolo Igor Legaz prijavljen za remećenje javnog reda i mira, jer je, kako sam piše, kod Ville Dubrovnik skinuo tablu na kojoj piše „Please do not enter”, Legaz moli sugrađane da i oni njemu jednom pomognu.

„Danas je bilo nevjerojatno dramatično kod Villa Dubrovnik. Htjeli su napravit spletku, oni iz zloglasnog hotela su me prijavili zbog remećenja javnog reda i mira zato jer sam skinuo tablu "please do not enter". Policajci su bili samo zato na Villa Dubrovnik kako bi me pozvali da dam svoj iskaz u vezi prijave za uklanjanje table. Ja sam dao iskaz i priznao sam da sam tablu s malog raštila u krasnoj plitkoj uvalici odstranio te nimalo ne bježim od odgovornosti takve vrste. Kad jednog dana prekršajni sud sazove raspravu, ja ću sucu to isto priznat. Kako će sudac riješit, to ćemo vidit. Uglavnom, table više nema.” - piše Legaz.

„Međutim, problem je nastao kasnije, kad su zaposlenici zloglasnog hotela skalpelom odsjekli zaštitni "žuti" konop od kupališta Gjivović. To je onaj isti "žuti" konop za koji me Marko Miljanić prošle godine kazneno prijavio da sam ga ukrao!” - navodi dalje Legaz te napominje da to onda znači da je i neistinito prijavljivan, jer „ako konop nije vraćen na Gjivović, oko čega se onda vodi tolika drama”, navodi Igor Legaz.

„Mnogo puta sam pomagao svim građanima na svim dubrovačkim kupalištima, pa javno pozivam sve da sad pomognu meni na jedan jednostavan način, odnosno da se u nedjelju, u 9:30, u što većem broju, samo dođu lagano okupat ili na Villa Dubrovnik (koristiti obalnu stazu Biskupija - Villa Dubrovnik) ili na Gjivović. Jako je bitno baš ujutro (da ne objašnjavam zbog čega). Prijeti nam gubitak važne zone na Pločama, a park smo već trajno izgubili. Očekujem odaziv građana jer mi je njihovo pasivno prisustvo na navedenim kupalištima jako važno, kako zaposlenici zloglasnog hotela ponovno ne bi zvali MUP, a u prethodnih 8 dana su policiju pozivali najmanje 10 puta.” - pozvao je Legaz sugrađane.

D.M.

Članovi udruge Divlja liga vaterpolo uklonili su danas tablu kojom se pokušava spriječiti građane da dođu na kupalište Vile Elita.

Kako piše predsjednik Udruge Divlja liga vaterpolo Igor Legaz, „jutros (utorak), na obalnom putu, između kupališta Levanat i uvalice kod ville Elite, „osvanula” je tabla s natpisom: PRIVATNO VLASNIŠTVO, PRILAZAK ZAKONOM ZABRANJEN”.

„Tabla, koju je postavila tvrtka „Importanne Resort”, nije dugo opstala, jer su je članovi udruge „Divlja liga vaterpolo” hitno uklonili”, napisao je Legaz.

Dubrovnikpress.hr uputio je upit Županiji dubrovačko – neretvanskoj je li za ovo područje izdala zatvoreni tip koncesije, odgovor očekujemo tijekom jutra.

D.M.