Prikazujem sadržaj po oznakama: ivica roko

Nezavisni gradski vijećnik Ivica Roko još je jednom na sjednici Gradskog vijeća sam sebe nadmašio. Prvo je uz Dan žena ženama u vijećnici podijelio ruže, a tek što ih je podijelio, vratio se za govornicu i svojim vijećničkim pitanjem ponizio sve žene, uključujući i one u vijećnici kojima je prethodno podijelio one svijetlo roza nevine ruže. Iste te koje su njegov nastup kasnije osudile i govorile kako je neprimjeren, nisu mu ruže vratile, zadržale su ih, nesvjesne da su tim činom zapravo same sebe ponizile i poravnale se s Rokom na istoj crti.

– Želio bi čestitati ženama njihov dan, a posebno mojim kolegicama, kao mali znak pažnje donio sam svakoj po jednu ružu. - rekao je Roko, a kad je podijelio ruže, ispalio je:
- Piše se da se otvara gay bar i vrijeme je da se tu ponuda upotpuni otvaranjem javne kuće. - rekao je Roko i pitao Frankovića može li on kao saborski zastupnik to riješiti u parlamentu i hoće li pokrenuti to pitanje.

Iznenađujuće, Franković je Rokovo pitanje ocijenio vrlo konstruktivnim i odgovorio kako će vidjeti kako i na koji način riješiti ili pokušati riješiti tu Rokovu želju.

Ovaj zadnji vjerojatno neće biti ni posljednji neprimjereni istup Ivice Roka u Vijeću, jer bilo ih je i prije. Rekao je tako nedavno kako mu se na novo odijelo „posr'o golub” te dodao kako treba dozvoliti da ih se „skida” zračnom puškom.

Drugi je put pitao bi li se konzervatori bunili da se ispred svake butige u Gradu stavi mali banak, da se može popiti piće. Valjda da oni koji piju ispred butiga imaju gdje nasloniti bocu ili lakat.

U civiliziranom svijetu inače se ispijanje alkohola na javnim površinama na kojima nisu stolovi ugostiteljskih objekata, smatra ne samo neprimjerenim nego je ponegdje i zabranjeno, a one koji to čine smatra se alkoholičarima. No, dubrovačkim gradskim vijećnicima takvi su Rokovi ispadi smiješni, a pojedinim medijima jako simpatični. Uveseljava njih Roko, smiju mu se jer su očito na istoj valnoj duljini. Mnogima su njegovi primitivni istupi jako smiješni i simpatični, a upravo to govori nešto i o društvu, odnosno razini na kojem se kao društvo (još uvijek) nalazimo .

Ono što na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća nije shvatio Roko, ali ni ostali, itekako je shvatio Đuro Capor koji se umjesto Roka ispričao ženama, rekavši kako je „neprimjereno danas s ovog mjesta slušati o javnoj kući”.

Naravno da je nakon Capora ovima u vijećnici proradila naknadna pamet pa su se jedan za drugim redali i osuđivali Rokov istup. Jednoj je vijećnici pošlo čak za rukom ono što se činilo gotovo nemogućim - nadmašiti Roka.

Vijećnici SDP -a Aniti Bonačić Obradović nije bio dovoljan debakl na SDP -ovoj konferenciji za novinare dan prije Vijeća. I presicu SDP -a i Roka nadmašila je kazavši:„Ne podržavamo javnu kuću, i mnogi brakovi razoreni, ne podržavamo dame preko grane, ali mi žene, ako 'ko zna, bi Magic Mike da bude u stalnom postavu.”

Magic Mike inače je američka komedija iz 2012. u kojoj je glavnu ulogu utjelovio Channing Tatum koji se i sam kao 18 - godišnjak okušao kao striper.

Nije uopće stvar u javnoj kući i legalizaciji prostitucije koja je ponegdje odavno uokvirena kroz zakonske akte, kad tad će se legalizirati i u Hrvatskoj, stvar je u primitivizmu, i Roka i velikih uglađenih vijećničkih veličina.

Vijećnik Roko, koji im je prvo dijelio ruže uz Dan žena pa onda pitao Frankovića kad će javna kuća u Gradu, svojim je istupom obezvrijedio svako od prava za koje se žene bore već desetljećima.

„Gospar Pero, bi li ti poš'o sa mnom, bi li vi ostali pošli da smijete od žena, ja bi prvi.” - ispalio je nakon svog sramotnog istupa Roko.

- Bi! - dobacio mu je Vićan.

Prostitucija, i tamo gdje je legalizirana, uvijek ima svoje mračne strane. Da se zamijene uloge, da možda Ivica Roko na par dana pokuša biti „muška prostitutka”, onaj koji za novac mora zadovoljavati sve žene koju su mu voljne platiti, one zgodne i manje zgodne, starije i mlađe s različitim željama, poput možda one da ga za novac netko vodi na uzici, jer i to se plaća kao seksualna usluga, možda bi Roko shvatio što prostitucija jest i koliko je ona, čak i kad je legalna, ponižavajuća i za ženu i za muškarca, bez obzira tko prodaje ili kupuje.

Iako je javnosti najpoznatiji po njegovu zalaganju za nesmetan pristup javnom i pomorskom dobru, Igor Legaz u razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr govori o suradnji sa srđevcima ili kako ih on, naglašavajući da je legalist, naziva – listom broj 8, ali i razlozima zbog kojih se s njima razišao. Legaz govori i o suradnji s Ivicom Rokom i iznosi kako je on Roku vodio pisani dio kampanje, ali ne i kampanju, kako on kaže, liste broj 7. Rokov vanjski suradnik, govori, nije bio jer, ističe, takav se oblik suradnje tijekom izbornih kampanja masno naplaćuje dok je on sve radio besplatno. Priznaje da je u dopisu, koji je u javnost procurio uoči konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća, svako slovo njegovo, ali i naglašava da ga medijima nije poslao on već, kaže on, adresant, odnosno korisnik e-mail adrese s kojeg je mail upućen.

Kad su u pitanju plaže, Legaz ističe kako je prije nekoliko dana bilo problema na Libertasu. Za ogradu na Šetalištu Nika i Meda Pucića postavljenu poviše skala na Kokotu, kaže kako je nije prepilao.

Počnimo od srđevaca, kako je došlo do vaše suradnje?
- Molim vas lijepo. To je bila lista broj 8, nikakvi "srđevci". Ja sam legalist, ne koristim šatrovačke termine. Dakle, bili su izbori za Gradsko vijeće u proljeće 2017. kad sam se pojavio na nepolitičkoj građanskoj listi broj 8, a nositelj liste je bio Ljubo Nikolić. Inače, građanska lista je prvi put izišla na izbore u Dubrovniku 2013. i nositelj je bio Igor Miošić. Ta lista iz 2013. se za potrebe izvanrednih izbora, 2015. pomiješala s laburistima, a nositelj je bio Maro Kristić i nije moglo bit gore nego je bilo. Razlozi su poznati, slučaj Pogačić se ne može oprostiti ni zaboraviti nikad. Takva izdaja građana je naprosto neoprostiva. Negdje 2017. Maro Kristić napušta to društvo i ja sam ih pitao mogu li biti član nove grupe, rekli su da mogu, imali su valjda neki interes da me prime, ali su me na listi svrstali na 9. mjesto. Pozicija je bila simbolična i lista nije mogla privući veći broj birača, a mogla bi da sam ja bio na prvom ili na drugom mjestu.

Dao sam sve od sebe, ali sam tražio da se poštuju tri stavke – apsolutno zalaganje za obalu i općenito javna dobra, rekonstrukcija građevina koje je porušila zločinačka austrougarska vojna horda i treće se odnosilo na donošenje odluke Gradskog vijeća o Divljoj ligi na nivou Gradskog vijeća, da se službeno valorizira tradicija rekreativnog igranja vaterpola na dubrovačkim kupalištima. Bilo im je prihvatljivo sve osim najvažnije stavke, obnove građevina, zapravo Nikša Selmani i Ivan Vigjen govorili su "ne, ne, ne", jer su tada oni bili forsirali obnovu tvrđave na Srđu, građevine koja uopće nije raguzejska. Došao je prvi sastanak. Okupili smo se u prostoriji u Duhana. Većinu ljudi nisam poznavao. Stvara se plan za izbore, treba donijeti odluku koga će lista podržati za gradonačelnika.
Dvojica trojica, kažu da bi bilo dobro podržati Mara Kristića. Nisam znao kakva su pravila tada bila u grupi, bio sam nov i kazao sam "oprostite mi, Maro Kristić i Dolores Lujić su sada druga stranka, to će zbuniti birače, taktika je potpuno pogrešna". Rekao sam da se ne trebamo trošiti na nekoga tko može skupiti tri posto glasova, da ćemo dobit malo, a mnogo izgubiti i tada je Nikša Selmani održao jedan monolog, daveći s njegovim teorijama o "šakama soli", ne znam što sve nije spominjao. Ja sam rekao da ću bit protiv. Svi su me poprijeko gledali, kao oni će ostati do ponoći jer se odluke ne donose većinom glasova nego konsenzusom. U to se umiješao i Giljača, kao oni imaju neki deal s Mostom za županiju, da ću sve poremetiti i samo zato što sam bio novi, teške volje sam pristao. Ponavljam, bio sam potpuno nov u ekipi, vidim da su svi za podršku Kristiću osim mene, pa sam tako popustio. Posljedice su bile odmah vidljive i u Gradsko vijeće smo ušli samo s jednim članom. Kad smo se okupili nakon izbora svi smo bili pokisli, rekao sam im "niste me htjeli poslušati iz nekog razloga i dogodilo se što se dogodilo, idemo dalje", ali uz uvjet apsolutne zabrane svakog oblika kristićarenja, ragužizma i obradovštine.

KRISTIĆARENJE, RAGUŽIZAM I OBRADOVŠTINA

Ali suradnja s Kristićem se ipak nastavila.
- Od 2017. do 2020. ja nisam čuo za bilo koji naš potez u smislu takve suradnje.

Prema radu tadašnjeg Vijeća očito je da se suradnja s Kristićem nastavila.
- Ja to nisam znao, to je onda moglo bit kriomice, da ja ne saznam. Ponavljam, bila je zabrana svakog oblika kristićarenja, ragužizma i obradovštine.

Ta je suradnja iscurila na izmjenama GUP-a, amandmanom za Mali Stradun.
- To je bilo 2020., doći ćemo do toga.

Dobro, jesu li te izmjene GUP-a bile prijelomna točka na kojoj ste se razišli?
- Ne! Prijelomna točka je bilo stanje nakon izbora za Sabor 2020. Nisam bio prisutan kad su oni pripremali strategiju pred izbore za Sabor, ali su mi rekli da bi me stavili na listu. Tada sam vidio da su na listi za Sabor, njih četvero s liste broj 8, gospar Miošić, gospođa Jelavić, gospođica Marčinko i ja, te profesor Capor kao predstavnik stranke Možemo. Pojma nisam imao, blage veze nisam imao tada da je i Miošić član stranke Možemo, pa i Giljača. Ja zaista nisam znao da su oni članovi Možemo. Mislio sam da su nam iz Možemo samo regalali potpis jer stranke to mogu, da mi možemo izaći na izbore bez skupljanja potpisa po trgovima. Kad vidite da među kandidatima za Sabor nije bilo Giljače, Selmanija, Nikolića, Vigjena, ispada da je teret pao na "rezervnu postavu".

Zašto, kako to tumačite?
- Ja to ne tumačim, ja to znam, bio je veliki strah da će na izborima za Sabor biti fijasko. Velika trta kod "prve postave", ja to otvoreno moram kazati.

Ali Vi ste ostvarili dobar preferencijalni rezultat.
- Da, ja jesam od nas četvero imao najbolji preferencijalni rezultat i trebao sam ući u Gradsko vijeće, ali doći ćemo do toga. Tomislav Tomašević je pred izbore za Sabor došao u Dubrovnik radi javnog predstavljanja kandidata. Tog dana, kad smo trebali doći na Brsalje, ja sam bio zaokupljen gradnjom skala na Kokotu i umalo sam zakasnio na predstavljanje. Nakon Brsalja, otišli smo na pizzu ispod žičare, a Tomašević i ja smo hodali sami i desetak minuta smo neometano razgovarali. Rekao mi je da je čuo sve najbolje o meni, da zna sve, da mu je drago da smo se upoznali. Dao mi je e-mail, viber jer nije imao vremena ići na Kokot da vidi kako napreduju skale, ali je rekao da mu pošaljem fotografije da on to vidi. Jako lijepo smo razgovarali i o Južnoj Americi. Kad smo se razišli, pošao sam do Kokota, snimio sam sve kako je on poželio, poslao mu fotografije i video, youtube link, ali nikada, nikada i nikada, on meni nije odgovorio ni na email, niti na viber pa čak niti "ok" i ja sam ga skinuo sa svih kontakata. Bio je glavni u stranci koju sam predstavljao kao kandidat za izbore, a on mi nije odgovorio na nešto što me bio zamolio da mu pošaljem. Može on u budućnosti bit ne znam što, ali je za mene prekrižen. Inače, na tim sam izborima radio vrlo savjesno, a imao sam malu minutažu u medijima.

Ipak su vas građani prepoznali.
- U kampanji su veliku medijsku minutažu imale osobe koje uopće nisu bile kandidati za Sabor – Vigjen, Selmani, Giljača, a ja sam dobio neznatnu minutažu koju sam na mulu Ponte iskoristio za kulu Ribarnice, za Krstionicu, za lužu na Ponti, te za Lučino Razdolje. Moja izjava o Lučinu Razdolju je isječena. Protiv Lučinog Razdolja smo najviše inzistirali Giljača i ja, s tim da je moje bilo zalaganje za ponovno trasiranje. To je sve moje, i ovo sad o trasiranju je samo nastavak mog rada. Čak sam se raspitivao kako da sam ulijem boju pa su mi rekli da ne bi bilo efekta jer mi nitko ne bi vjerovao. Nisam tada znao preciznu lokaciju tog centra. Sad je znam i to nije Lučino Razdolje.

Nego?
- Približno Čuline Doline! Lokaciju Lučino Razdolje možete naći na JNA topografskoj karti 1 : 25000, pa onda oko 500 m jugozapadno bi bila ta lokacija.

I što je bilo nakon izbora za Sabor?
- U građanskoj listi vrijedi pravilo rotacije da u Gradskom vijeću bude onaj koji najbolje kotira u narodu. Koliko god da sam ja imao glasova, Selmani je imao nula, Vigjen je imao nula glasova, Nikolić je je imao nula glasova, Giljača nula glasova. Držali su govore, a imali su nula glasova. Ja sam imao najviše glasova i bio sam na "rotacijskom" redu, ali su me jednostavno opstruirali da uđem u Gradsko vijeće.

NJEGUJE SE URBICID AUSTRIJSKIH OKUPATORA

Jeste li imali želju ući u Vijeće?
- Ostalo je bilo još par mjeseci do izbora i taman je riješena tvrđava na Srđu, pa se "oslobodio prostor" za građevine koje je porušila Austrija, to su prvenstveno kula Ribarnice, Krstionica, luža na Ponti, gornji dio kule Sv. Luke.

Stvarno mislite da je te građevine moguće obnoviti?
- Bar ja znam kako to funkcionira u svijetu. Svaki, ali svaki grad opasan bedemima trudi se da propale dijelove tih bedema ili nekih drugih građevina, koje su uništene na različite načine, rekonstruira. Više puta idem na ista mjesta i gledam kako se građevinski spomenici obnavljaju i to privlači i turiste. Dubrovnik je nevjerojatan, pogotovo sadašnji izgled Dubrovnika koji je UNESCO grad i na prvom mjestu treba bi biti težnja da povrati vlastiti izgled, a ne da njeguje urbicid austrijanskih okupatora. Podsjećam na austrougarsku „krilaticu" da će "napraviti još ljepši Dubrovnik". Ne zaboravite da je takva istovjetna "krilatica" bila u opticaju '91.

Vi stvarno vjerujete da bi se netko usudio krenuti u rekonstrukciju tih građevina koje je porušila Austrija?
- Zakon o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika i drugih nepokretnih kulturnih dobara u okolici Dubrovnika daje odgovor na Vaše pitanje. Provedba zakona je lako izvediva na svim mjestima, gdje je nakon rušenja građevine, danas "gola ledina", poput kule Ribarnice, luže na Ponti, Krstionice. Imate primjere UNESCO-vih gradova gdje su građevine srušene, ne od okupatora nego po domaćim važećim GUP-ovima. Jedan takav je Mostar, gdje je iza II. Svjetskog rata srušena Atik džamija. Bila je to najstarija mostarska džamija, ponavljam, potpuno legalno je srušena, ali je obnovljena. Imate Kijev, najljepši europski velegrad. Tamo su dvije impozantne UNESCO lokacije Kievo-peščerska lavra i Sofijski sobor. U Kijevu je '33. legalno srušen Mihailovski sobor, ali je ipak obnovljen.
Na nekoliko evropskih fakulteta (nema ih u Hrvatskoj) se izučava kako se rekonstruirana porušene građevine, a mislim da u tome najbolji Poljaci, pa Nijemci. Warszawa i Dresden su "copy paste" rekonstruirani. Ili, UNESCO most u Višegradu, djelomično je razoren u I. Svjetskom ratu. Falila su mu dva tri luka, obnovljen je. UNESCO potiče obnovu kulturnih dobara. Kad uzmete staru kartu Dubrovnika, i pratite s istoka prema zapadu, imate u tom pravcu muo Ribarnice, pa kulu Ribarnice, gradski zvonik, pa Placu cijelom duljinom, uključujući izvornu mikrolokaciju Orlandovog stupa, pa toretu vrata Pila i most od vrata Pila. Takvom linijom, takvim rasporedom niza fundamentalnih građevina u istoj liniji u oštroj konkurenciji europskih srednjovjekovnih gradova mogla se podičiti samo Ragusa. Tu liniju urbicidno su narušili austrijanski zločinci, srušivši dvije kule, od kojih je gradski zvonik ipak rekonstruiran za kraljevine Jugoslavije, dok kula Ribarnice još čeka na rekonstrukciju. Slično je tako i kod primjera Krstionice, luže na Ponti, ali sada ne mogu sve to iscrpno eleborirati.

Kao da je to Vaša utopijska želja.
- Čekajte, pa lista br. 7 je nedavno, u svom izbornom programu, istaknula rekonstrukciju kule Ribarnice kao prioritet svih prioriteta i birači su za to glasali. Građani žele rekonstrukciju, zakonodavac je to omogućio, a UNESCO podržava.

OD MENE SE TAJILO NEKAKVO PETLJANJE OKO MALOGA STRADUNA

Vratimo se srđevcima. Razilazite se nakon sjednice Gradskog vijeća na kojoj je Selmani podržao Kristićev amandman za Mali Stradun?
- Naglašavam, nikakvi "srđevci", nego neki članovi tadašnje građanske liste broj 8. Nije razlaz uslijedio tada kako Vi mislite, nego prošlog ljeta kad članovi građanske liste broj 8, odnosno većina članova, odlučuje poći u politiku. Tada su se skupljali potpisi za novu stranku, a ja nisam to želio. Bio sam dosljedan građanskoj nepolitičkoj opciji i odbio sam potpisati. Ostao sam lojalan listi broj 8 do kraja, do raspuštanja prethodnog saziva Gradskog vijeća, iako je lista ostala bez predstavnika u Vijeću. Većina članova tadašnje liste broj 8 su se učlanili u stranku Srđ je Grad, neki su pošli u stranku Most. Kad je zakazana sjednica s izmjenama GUP-a, kad sam vidio da u tim izmjenama nema Lapadskog Polja, odnosno hotela Sumratin, bilo mi je jako krivo, a spominje se Babin Kuk, Mali Stradun. Oni iz liste broj 8 su rekli da mi nećemo imati nikakav amandman, da nećemo ništa pisati. Nisam mogao doći k sebi i pitao sam zašto nećemo i nisam dobio odgovor. Na kraju je izašao van supotpis Nikše Selmani na tuđi amandman.

Zašto je Selmani, koji bi trebao znati što je javni interes, podržao Kristićev amandman o Malom Stradunu, kojega privatni poduzetnici zapravo žele apartmanizirati?
- Nikad to nisam doznao i ne mogu vam dati odgovor na to pitanje jer se od mene očigledno tajilo nekakvo petljanje. Nije se od mene tajilo da mi tada nećemo ići s amandmanom. Oni o Sumratinu i o Babinom Kuku ne znaju apsolutno ništa. Ja sam za to da se Mali Stradun zaštiti kao spomenik industrijske hotelske arhitekture, a isto tako i hotel Sumratin. Ja ni danas ne mogu shvatiti zašto je Nikša Selmani to učinio, zašto je supotpisao taj amandman.

Jeste li ga pitali, tražili objašnjenje?
- Kada mi čovjek lijepo kaže "ovoga puta mi nećemo ići s amandmanom", a onda počnu ispadat šake soli onda prestaju sve veze.

Mali Stradun je privremeno spašen, ali Sumratin nije.
- Polako, polako, nije važno što ja kažem nego što sam radio. Pisao sam službi Grada dopis u kojem tražim da Grad ide u proceduru zaštite hotela Sumratin i na to me uputio direktor Konzervatorskog zavoda, otvorio mi je oči. Što je Grad Dubrovnik po tom pitanju učinio, ako biste ih Vi pitali, možda biste dobili odgovor jer meni ne odgovaraju ništa. Na svom youtube kanalu o Malom Stradunu istaknuo sam da se cijeli onaj centralni dio treba sačuvati. Ono je bio grad u gradu, neponovljivo, ona se atmosfera nikad nigdje više neće ponoviti. Lapad općenito kao turistička oaza se nikad više neće ponoviti, a pogotovo Babin Kuk. Možda, ako se vrati muzika jer muzika je magnet, a na najmanje pet mjesta je bila stalna muzika, na velikoj taraci, na maloj, u Exodusu, u pivnici, u vinskom podrumu. Bio je još jedan disco, Zodiac se zvao, a bila je muzika u Plakiru, Presidentu i mislim u villi Mladinov. Niste se navečer mogli lako mimoći na Malom Stradunu, iglica se nije mogla baciti, trebao je semafor. Tko je od nas tada išao u Grad? Lapad je bio turistički centar Evrope.

SVAKO SLOVO JE MOJE, ALI DOPIS MEDIJIMA POSLAO JE ADRESANT

Najavljivali ste izlazak na izbore, zašto se to nije dogodilo?
- Bio san pozvao mladiće i djevojke koji žele participirati u radu Gradskog vijeća da mi se samo jave i da se lista formira. Imali smo rIješeno da nam jedna stranka Akcija mladih iz Rijeke regala potpis i pečat, samo su se trebali javiti mladi, ali je odaziv bio nedovoljan. Zapravo, bilo je dovoljno mladića, ali trebalo je i devet djevojaka.

Kako je došlo do vaše suradnje s KLGB Ivice Roka?
- Zvao me prijatelj, jedan od kandidata da im treba pomoći kako bi Ivica Roko ušao u Gradsko vijeće. Rekao je da su vidjeli moje programe i pitao me mogu li se tim programima oni koristiti. Ja sam pitao žele li oni koristiti moj program ili mene i ispalo je da žele i jedno i drugo. Ja sam kazao da pristajem, ali uz izričit uvjet da se nitko ne petlja u ono što pišem, jer sam naslutio da bi se moglo dogoditi da ja pišem, a da to onda netko ide filtrirati. Ako se hoće da pišem za džaba, onda ima bit po mom. Ja ću pisat savjesno, pošteno i neću nikoga zeznuti. Ma pogledajte samo, od prvog do zadnjeg hrvatskog medija, televizija, sve novine, pisali su o senzaciji u Dubrovniku. Govorilo se u kuloarima, ali nitko nije pisao tko je kreator, strateg taktičar, velike senzacije u Dubrovniku, tko je taj koji je stajao iza svakog poteza kandidata Ivice Roka.

Jeste to bili vi?
- Pitajte me sasvim jasno.

Pa ne mogu jasnije.
- Od svakog slova, od svakog detalja, isključivo i jedino sam vodio pisani dio kampanje ja, bez da se Ivica Roko petljao u sadržaj tekstova, u tempo javnih objava ili slično. Ja nisam imao nikakav odgovor s bilo kim, osim s Ivicom Rokom. Učinio sam to za njega jer mi je ostao u lijepom sjećanju kao promućuran učenik u srednjoj školi gdje sam mu bio profesor matematike.

Jeste li onda bili vanjski suradnik Rokove liste?
- Još jedanput, nikakva lista, ja sam samo vodio kampanju Ivice Roka, i nikoga više. Da sam uistinu bio vanjski suradnik, onda troškovi kampanje ne bi bili nula kuna jer se vanjski suradnici u kampanjama masno plaćaju. Nikakav vanjski suradnik nisam bio. Sve je ostavljeno meni na savjesti i korektnosti. Program je bio potpuno moj osim bordela i oriđinala. One silne molbe da se mole mediji, portali za džaba objave, sve sam ja pisao. Ja sam autor svih tih tekstova, sve fraze, kao "mikrofon", "zvučnik", sve je to moje.

Ususret konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća prema novinarima je pušten jedan dopis.
- Polako, polako, prezentirajte javnosti kompletan dopis, koji uključuje cjelovit header, pa da svi vide tko je bio adresant, a tko adresat.

I jeste li razgovarali s Cetinićem i s Rokom?
- S Ivicom sam razgovarao na taraci Robne kuće "Srđ". Tada smo sve detaljno utanačili, a ključno je da ja nastavim pisati za njega te da se u izbor sadržaja dopisa i tempo slanja podnesaka, on neće miješati, jer je imao puno povjerenje. Jedino je insistirao na izmjeni komunalne odluke o radu karićara. S Cetinićem, kojemu sam isto bio profesor u srednjoj školi, nisam imao nikakav dogovor o vođenju kampanje. S njim sam, iako nisam imao dogovor kao s Rokom, razgovarao i on me zamolio da među pitanja u podnesku za službu Gradskog vijeća, uvrstim zapušteno igralište na Pločama. Pitao sam ga da li da napišem prijedlog da on bude predsjednik Gradskog vijeća, ali Cetinić kaže "ne". Onda ga ja pitam za Petru Marčinko, a on kaže "rekli smo da nećemo koalirati pa bi ispalo da smo u koaliciji". Ja sam tada rekao da imam način kako da to zakukuljim, a da nikoga ne predložim, a da Petru izdvojim kao kandidatkinju za predsjednicu.

Tko je poslao sporni dopis?
- Dopis je poslao adresant, a rekao sam da se priloži header pa će se vidjeti da nema ničeg spornog u sadržaju podneska.

Vi ste znači sve u tom dopisu napisali, a tko ga je poslao?
- Molim? Je li sporno da je svako slovo moje?

Ne, to nije sporno, ali tko ga je poslao?
- To je adresant, odnosno osoba koja je korisnik email adrese: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Jeste li Vi imali pristup njegovu emailu?
- To će znati adresant tko je sve imao njegova ovlaštenja. Nije uopće korektno da se bilo tko o tome raspituje jer je privatno pravo svakog adresanta da raspolaže svojom email adresom. Pitanja u dopisu su bila dogovorena, jasna i ispoštovana je volja građana, a odnosila su se na igralište iza gimnzije, na kariće, na probleme koje su građani kumili i molili, a to su barke, o Vodovodu, odnosno kanalizaciji u Lapadu i na put u Gornjem Obuljenom, pa vezovi za barke, pinji na kupalištu Biskupija koji su simboli Svetoga Jakova, zatim dvije masline, kod Kompasa i na pošti Lapad, pa kula Ribarnice, a sve uz uvjet da se proširi točka dnevnog reda jer sjednica nije bila isključivo konstituirajuća nego mješovitog karaktera.

Zašto se onda proziva Vas da ste poslali email?
- Mene nitko ne proziva nego iznosi nebuloze. Da li predsjednik ili monarh bilo koje svjetske države, piše tekstove za javnost i da li ih osobno otpravlja putem emaila?

Jeste li nakon toga razgovarali s Rokom i Cetinićem?
- S Ivicom Rokom sam sve detaljno dogovorio, ali to je razgovor između nas, a ne za publiku. S Ivanom Cetinićem se nisam ništa dogovorio, osim oko pitanja o igralištu na Pločama, ali čak i da jesam, opet to ne bi bilo za publiku. Jedino što mogu reći, to je da mu iskreno želim da napokon dobije stalan posao.

Jeste li komunicirali s Petrom Marčinko nakon onog dopisa u kojem je predloženo da bude predsjednica Vijeća?
- Ja sam javno napisao svoje mišljenje o njoj. Ona je najbolja za dužnost predsjednice GV od svih njih 21 vijećnika. Živjela je u Tallinnu i vidjela je kako se tamošnje kule obnavljaju, što može biti jako značajno.

AKO BI SE DOGODIO FENOMEN DA KAMEN PROGOVORI, NA LIBERTASU BI KLICAO MOJE IME

Počela je sezona, kakvo je stanje na obali? Neki dan je bilo problema na Libertasu.
- U programu liste broj 7 stajala je žestoka, beskompromisna borba za javne putove, osobito obalu. Kad je Libertas u pitanju, odnosno kad su Turci u pitanju, to je klasika, nema se što dodat. Oni učine neki potez neperiodično, ne možete ih uhvatit ni za vrat ni za nos. Prođe neko vrijeme, primire se pa učine potez, ovog puta su stavili stražare, desetak njih na oba prilaza Libertasu, a na one podeste uz more, kod zabetonirane špilje na Kačulu, gdje desetljećima dolaze Dubrovčani, stavili su četiri stola.

Vaša borba za nesmetan prilaz pomorskom dobru traje još od ville Elite.
- Prvo je bio muo Kompas. Elite nije prestala, ona traje i tu sam se strašno razočarao u dubrovačko pučanstvo. Napravi se put ispred Elite, molim ljude da ga koriste, a oni koriste jedan moj dijamantni obalni put. Molim ljude da koriste gornji, a oni ne nego donji. Gornji je bliži, a oni neće nego donjim.

Jeste Vi prešegali dio ograde na Šetalištu Nika i Meda Pucića?
- Zašto ste iskoristili tu riječ?

Pa jeste šegali ili niste?
-Nisam očekivao da ćete kazati tako nešto, ne!

Pa pitam jeste li je Vi prešegali.
- Tako nešto da ćete pitati nisam očekivao. Pogledajte sliku, čini li vam se da je tu nešto prešegano? Kako možete nasjesti na trikove Grada Dubrovnika?

Zaista nije prešegano.
-Vidite li vi kako je obla daska?

Da.
- E, to je na prolazu.

Da, ništa nije prešegano, razmontiran je dio ograde.
- Ma tu nije predviđena nikakva prepreka. Tu su skale.

Zašto je na prilazu skalama stavljena prepreka?
- Čujte, to je misterij, to je stvarno misterij. Pazite, sve se skale poštuju, a negdje oko 20. maja oni poviše ovih skala stavljaju prepreku.

Zašto baš na tim skalama?
- E to ne znam, a te skale imaju i odličan dvostrani rukohvat. Kokot je jedno od najlegendarnijih kupališta. Kad sam ja rođen, a bilo je to '60, na sjevernoj obali Sumartina, bili su Piplić, Kokot i Elite. Kokot spada u najlegendarnija kupališta u Dalmaciji. Na Kokotu se nikad nije ulazilo u more nego se skakalo i po tome je Kokot specifičan.

Dodije li Vam borba za obalu?
- Pretprošle godine sam najavio odlazak u penziju od radova na obali kad napunim 60, a eto još nisam. Ipak, smanjio sam intenzitet poslova i ograničio sam se na najnužnije u koje je Libertas. Ne znam gdje sam više energije, truda, iskustva, znanja, ali i estetike uložio nego na Libertasu i s pravom mogu kazati da ako postoji neka lokacija u svijetu, ako bi se dogodilo neko čudo, fenomen da kamen progovori onda bi to bilo na Libertasu i kamen bi klicao moje ime. Tolika je povezanost neke mikrolokacije s jednom osobom. Inače, na Villi Dubrovnik mi je olakšana situacija. Sreća živa, prošle godine je more razbilo obalu i ne moram tamo više uopće dolaziti jer je more odnijelo i muo koji je bio oslonjen o razbijeni dio obale.

KLGB Ivice Roka neće podržati izbor Marka Potreboce za predsjednika novog saziva Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, potvrdio je za portal Dubrovnikpress.hr budući vijećnik s Rokove liste Ivan Cetinić.

- Ne, nećemo podržati gospodina Marka Potrebicu. Bit ćemo protiv.- kazao je Cetinić.

Kazao je kako KLGB Ivice Roka nema favorita za predsjednika Gradskog vijeća, u slučaju da prijedlog imenovanja Marka Potrebice ne bude imao potrebnu većinu.

- Nemamo svoga favorita, ali imamo svoje razloge zašto nećemo podržati gospodina Marka Potrebicu, a te ćemo razloge zadržati za sebe. - rekao je Cetinić.

nm

Igor Legaz je vanjski suradnik koji je bez našega znanja uputio jučerašnje priopćenje za javnost, kazao je za portal Dubrovnikpress.hr Ivan Cetinić budući gradski vijećnik KLGB Ivice Roka, nakon što je jučer u ime te nezavisne liste upućeno priopćenje za javnost u kojem se predlaže nadopuna dnevnoga reda sjednice vijećničkim pitanjima uz obrazloženje kako „nepolitička građanska Lista br. 7 smatra da je za građane mnogo važnija točka vijećnička pitanja, nego odluka o izboru gospođe Ivane Medo Bogdanović za ravnateljicu Dubrovačkih ljetnih igara, odnosno odluka o izboru gospođice Petre Marčinko za predsjednicu Gradskog vijeća”.

Ivan Cetinić, budući vijećnik KLGB Ivice Roka u novom sazivu Gradskog vijeća koje će se sutra konstituirati kazao je kako Legaz unutar nezavisne liste nema nikakve ovlasti. Naglasio je kako Legaz nije imao odobrenje za priopćenje koje je jučer odaslao.

- Igor Legaz unutar liste nema nikakve ovlasti, on je samo naš vanjski suradnik, netko kome smo se mi obratili da nam pomogne oko priopćenja za javnost jer se on u to razumije puno više nego mi i na našu molbu on je to radio. Jučer je poslao nešto na svoju ruku i mi ne možemo dozvoliti da se takve stvari rade preko nas, da se našim imenom netko koristi, a da mi to nismo prethodno odobrili. - kazao je Cetinić.

Naglasio je kako Igor Legaz, nakon što je mimo znanja KLGB Ivice Roka uputio priopćenje, više neće biti njihov vanjski suradnik.

- Neće, neće poslije ovakvih stvari, on više neće biti naš vanjski suradnik. Mi nemamo tolerancije za ovakve stvari. Ne damo da se s nama manipulira i ovo je zapravo jasna poruka svima da ne pokušavaju s nama manipulirati, pa i onim u Vijeću koje će se sutra konstituirati. - rekao je Cetinić.

- Bila je ovo naša greška. Mi smo novi u politici, u svemu ovome, u komuniciranju s javnosti putem priopćenja, nemamo iskustva i nadam se da se ovakve greške više neće dogoditi, da toga više neće biti. Morate shvatiti da smo mi u svemu ovome novi. - kazao je Cetinić, uputivši ispriku budućoj vijećnici SJG Petri Marčinko nakon što ju je Legaz u priopćenju doveo u kontekst s izborom za predsjednicu Gradskog vijeća.

- Ovim putem se zaista ispričavamo vijećnici SJG Petri Marčinko, ali kažem vam još jednom, priopćenje je poslano bez našeg znanja. Nakon priopćenja koje je izašlo jučer bez našeg znanja od jučer do danas odgovorio sam na stotine poziva, evo i danas opet moram odgovarati, ali ovo se zaista dogodilo bez našeg znanja i mi smo odgovorni. - rekao je Ivan Cetinić, buduči vijećnik KLGB Ivice Roka.

Zašto je uputio priopćenje mimo znanja Roka i Cetinića, pokušali smo doznati od samog Legaza, no brojevi na kojega smo ga zvali nisu u funkciji.

Dubrovčani su, kao i svi ostali, nedavno birali, između onih koji su se ponudili, a izabrali su, sukladno onom što je bilo ponuđeno za gradske vijećnike, ljude među kojima većina birača većini njih ne bi na povjerenje dalo ni pet kokoši da ih pričuvaju pet dana jer bi im pokrepale.

Ali jbga, demokracija je takva kakva jest, boljeg sustava trenutno nemamo pa kad je bal nek' je maskenbal.

I baš taj maskenbal, to skrivanje iza raznoraznih maski, ponajviše finoće i pameti, navodnog gosparstva i s druge strane doslovno zgražanje tih lokalnih političkih elita, koje su uistinu umislile da su cijenjene i poštovane, nad tim što je u ovom sastavu Gradskog vijeća dva mjesta ugrabila nezavisna lista karićara Ivice Roka, najiritantnija je. Lokalni političari za medije će vam kazati kako je Roko ono, baš super, u privatnim razgovorima zgražat će se nad tim što je izabran.

No, licemjerje i politika uvijek idu zajedno, jer svi ti licemjeri, kao ni licemjerni novinari, koji jedan dan pišu sa simpatijama o Roku, a drugi dan o njegovim problemima s alkoholom, iako, u stvari, da se našalim starom šalom, čovjek nema problema s alkoholom, on voli alkohol, neće istim metrom mjeriti sve one alkoholičare koji su prošli Gradskim vijećem, sve one kriminalce, svejebe i raznorazne moralne nakaze. Neće jer oni to (ne)uspješno kriju dok je Roko, takav kakav jest, čovjek koji se ne srami popiti pivu ispred lokalne butige.

I onda je u tom šarenilu lopova, kolpanih gutača Viagre, isfrustriranih nejeba i ponosnih svejeba, opančara, lizača oltara i salonskih ljevičara, najveći problem tamo neki Roko koji je u Vijeće ušao jednom i neće više nikad, a problem je jer ga se može vidjeti u balunu ispred Pema. Dok pojedinici manje više vješto skrivaju svoju moralnu nakaznost Roko se barem predstavlja onakvim kakav jest, a moralna nakaza sigurno nije.

Ma dok su neki na sastanak s gradonačelnikom pred konstituirajuću sjednicu došli kao da idu u Pema u Spenzu, Roko je nekidan stigao u vestitu. Netko ga je malo i savjetovao, možda isti onaj koji u Rokovo ime piše u priopćenjima kako je riječ o nepolitičkoj i neaktivističkoj listi. Roko je postao političar, a aktivista uistinu nikad nije ni bio. Kad se baviš politikom, onda si političar, te bljuvotine o nepolitičkim listama jednostavno ne prolaze, nisu prolazile ni srđevcima i konačno su osnovali političku stranku i gle – isplatilo im se.

Roko će stoga imati tretman isti kao i ostali političari, snimat će ga se ako ga neki fotoreporter zatekne pijanog, ostale neće samo iz razloga jer to vješto skrivaju, pisat će se o njegovim dobrim i lošim potezima, a sam Roko će, u biti, tek osjetiti u što se uvalio jer je nekome bilo do zajebancije.

E pa vrijeme zajebancije je prošlo, kao što će i proći vrijeme da se Roko medijski predstavlja kao izrazito simpatičan lik. Upravo mediji su i najzaslužniji što je jedna zajebancija prerasla u dva mandata. Gluposti o tome kako je Roko došao do dva mandata preko Facebooka ne uloživši niti jednu kunu u svoju promociju, istinite su uistinu u samo tom jednom dijelu, da nije uložio niti jednu kunu u kampanju. Roko je naime dobio kraljevski medijski tretman kod pojedinih novinara za koji bi mnogi „ozbiljni” političari bili dali guzice. Zaboga, Roko je u kampanji i prije kampanje iskakao iz medija gotovo na svakodnevnoj bazi, iskakanje iz paštete je mrtav k... za količinu priloga o Ivici Roku.

Te medijske simpatije potrajat će do prve prilike dok se netko ne zapita zna li taj čovjek išta o nečem, za što je digao ruku, a za što nije i zašto, jer to je puno veći problem od njegova ispijanja pive ispred Pema, a zapitat će se. Olakotna okolnost mu je to što zapravo ni većina ostalih nije puno bolja pa će se i Rokovo neznanje o bilo kakvoj osjetljivijoj temi utopiti u toj učmalosti, jer od ovakvog sastava Gradskog vijeća kakvo se sprema, osim učmalosti i učmarivanja ništa drugo ne može se ni očekivati, čast pojedincima u manjini i Roku ako nije na prodaju. A eto mislio sam da gore od onog prošlog sastava ne može biti. E pa može.

„Klub vijećnika na vidiku”. Kratak je to, ali znakovit post koji je Željko Raguž objavio na svom Facebook profilu uz fotografiju s Ivicom Rokom čija je lista na proteklim izborima osvojila dva mandata u Gradskom vijeću.

Možda će, iako je zasad riječ o šali, nakon što se Vijeće konstituira Raguž Roku zaista i ponuditi da zajedno formiraju klub vijećnika. Naime za klub su potrebna tri vijećnika, a Ragužu i Roku koji su na izborima osvojili po dva vijećnička mandata fali po jedan vijećnik za klub.

Raguž inače na fotografiji pokazuje znak pobjede, a Roko u saketu nosi pive. Tko je kome dobrodošao u klub tek će se znati, no nije nemoguće da su Raguž i Roko zajednički klub već dogovorili i nazdravili uz Rokove pive.

nm

Dva mandata u novom sazivu Gradskog vijeća osvojila je KLGB Ivice Roka. Sam Roko, kao nositelj liste, u više je navrata i u kampanji i nakon nje isticao kako nije na prodaju. I dok mnogi u kontekstu formiranja Vijeća i većine špekuliraju kako se Roko već prodao, on sam za portal Dubrovnikpress.hr ističe kako ga kupiti ne mogu, ali i dodaje da u nikakvu koaliciju s nikim neće ulaziti.

- Nikakve koalicije neće biti. Rekao sam puno puta i još jednom ponavljam, Roko nije na prodaju. Roku oni nemaju apsolutno ništa za ponuditi jer Roko ima svoj karić i svoju bauštelu i svoja leđa. Ničim me ne mogu kupiti. Ja imam svoj karić i svoju fotelju i nemaju mi što ponuditi.- rekao je Roko.

Istaknuo je kako nikakvih poziva niti od strane gradonačelnika, HDZ-a ili drugih stranaka u kojima mu se nudi suradnja nije bilo.

- Nikakvih poziva od strane gradonačelnika nije bilo, nitko nas nije zvao jer smo jasno dali do znanja da nismo na prodaju. Kad bude Gradsko vijeće, što bude dobro, što je dobro za Grad i građane, mi ćemo to podržati. Mi ćemo imati i svoje prijedloge za malog čovjeka, male ljude koji imaju brojne probleme. Danima me već ljudi zaustavljaju i iznose probleme. Govore „Roko, treba ovo, treba ono”. Puno nas ljudi kontaktira i traže da budemo glas maloga naroda i mi ćemo to i biti. To smo obećali i to ćemo biti. Moj stručni stožer, gospodin Cetinić i ja sve ćemo te prijedloge građana kad dođe vrijeme iznositi na sjednicama. Kažem vam još jednom, nikakve prodaje nikome neće biti jer me nemaju čim kupiti. - kazao je Ivica Roko.