Prikazujem sadržaj po oznakama: kina

Kineski turistički mjesečnik Traveller objavio je priču o povijesti karantene te je pritom najveći naglasak stavio na Dubrovnik odnosno njegova povijesna iskustva u borbi s raznim epidemijama i to još od 14. stoljeća.
 
Povod ovoj poučnoj povijesnoj priči u Travelleru, jednom od najpopularnijih turističkih časopisa u Kini,  jest aktualna situacija s virusom COVID-19 te njegovom utjecaju na turizam.
 
Europa je u prošlosti, navodi ovaj časopis, nekoliko puta bila suočena s epidemijama, a ulazne točke bolesti bile su luke poput Venecije, Genove i Dubrovnika. Sama ideja karantene kao načina borbe protiv raznih epidemija začeta je u Dubrovniku još 1377. godine, kada su donesene prve na svijetu poznate zdravstvene odredbe u tom smislu. Časopis uz ilustraciju navodi da su trgovački brodovi tako provodili 30 dana u karanteni na otocima Mrkanu i Bobari. Danas je Dubrovnik jedan od najpoznatijih turističkih centara Europe, a Traveller navodi da je povijest grada izuzetno zanimljiva te da su odluke koje su se donosile prije šest stoljeća „bile su mudre, razumne i učinkovite“.
 
- Isticanje Dubrovnika u međunarodnim turističkim medijima kao pozitivan primjer, uz priznanje o znanju i sposobnosti naših predaka, još je jedan „vjetar u leđa” za oporavak turizma i vraćanja života u vrijeme prije epidemije. Stoga nas vesele upravo ovakve vijesti. - rekao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković o članku u Travelleru.

dpp

Objavljeno u Aktualno

U Dubrovnik je iz Kine upućena pošiljka od osam tisuća zaštitnih maski. Riječ je o donaciji kineskog grada Yangzhoua i prvoj međunarodnoj donaciji Gradu Dubrovniku u jeku bitke s koronavirusom.

Pošiljka se u Hrvatskoj očekuje tijekom današnjeg dana, a maske će u Dubrovnik dopremiti Dubrovački vatrogasci.

Naime, kineski grad Yangzhou još od 2010. godine veže službeno prijateljstvo s Gradom Korčulom. S druge strane, Grad Dubrovnik razvija i njeguje dugogodišnje dobre odnose s Kinom, a plod te suradnje prijateljstvo je s gradom Sanyom, s kojim je protokol o suradnji potpisan prije sedam godina.

Ova donacija svakako će doprinijeti boljoj opremljenosti Grada Dubrovnika i njegovih službi te drugih nadležnih službi u suzbijanju pandemije koronavirusa.

U svrhu prevencije bolesti, podsjetimo, Grad Dubrovnik pravovremeno je proveo nabavu dezinfekcijskih sredstava za zaštitu koja su raspoređena po svim upravnim zgradama. Nabavljeno je 2000 jednokratnih te 1000 perivih maski, 17 paketa gumenih rukavica po 1750 pari te 800 komada malih gelova za dezinfekciju ruku.

dpp

Objavljeno u Aktualno

Od Kine do Zagreba za osam dana, a iz Zagreba do adrese u Dubrovniku nikad. Naime, naš sugrađanin (podaci poznati redakciji) ostao je bez pošiljke, proizvoda koji je naručio u Kini, zbog aljkavosti u Hrvatskoj pošti. Pošiljka se naime vratila u Kinu. Naravno, u Hrvatskoj pošto peru ruke od svega.

Uglavnom, 1. listopada jedan Dubrovčanin naručio je proizvod vrijedan tek nekoliko stotina kuna, a Kinezi su ga u Hrvatsku poslali 6. listopada. U Zagreb je pošiljka stigla 14. listopada te je, sukladno propisima, otpremljena na carinu. Carinjenje također nije prošlo glatko, naime, iako je vrijednost pošiljke mala, carinici su tražili račun, pa je pošiljka zadržana.

Inače, carinici i sami mogu i imaju pravo procijeniti vrijednost pošiljke, jer sadržaj i ne mora biti kupljen, može biti i poklon, pa gdje je onda račun?! No, uglavnom, sve bi to bilo u redu da im nije bilo potrebno istu dokumentaciju poslati čak tri puta. Treća sreća pa je pošiljka konačno, gotovo mjesec dana kasnije, 12. studenoga vraćena sa carine na poštu i krenula je prema, ne Dubrovniku, nego Splitu gdje je zaprimljena odmah sutradan i otpremljena prema Dubrovniku gdje na adresu primatelja nikad nije stigla.

Naime dogodilo se ono na što se u posljednje vrijeme brojni Dubrovčani žale - poštar nije ni pokušao uručiti pošiljku. Da je pozvonio ili pokucao na vrata svakako bi nekog našao doma, ali on to nije učinio. Umjesto toga navodno je ostavio obavijest o prispijeću pošiljke, samo nije jasno kome, jer našem sugrađaninu kojem se sve ovo dogodilo tu obavijest ostavio nije.

I tako, 3. prosinca pošiljka je ponovo otpremljena prvo u Split, pa u Zagreb, pa iz Zagreba prema Kini, valjda, jer kako piše u popratnom listu pošiljka je u Zagrebu 9. prosinca „stavljena u vreću”.

Naravno, naš sugrađanin požalio se Hrvatskoj pošti gdje su očekivano odgovorili kako oni nisu ništa krivi.

„Vezano uz Vaš prigovor obavještavamo Vas da internim postupkom koji je pokrenut nakon primitka prigovora utvrđeno da je za predmetnu pošiljku pokušana dostava no obzirom u trenutku pokušaja dostave nitko nije zatečen na adresi primatelja, za istu je ostavljena Obavijest o prispijeću pošiljke.” - napisali su u odgovoru na prigovor.

Zašto vjerujemo našem sugrađaninu, a ne vjerujemo Hrvatskoj pošti? Pa iz jednostavnog razloga jer se i sami, kao i brojni naši sugrađani gotovo svakodnevno susrećemo sa sličnim problemima. Osim što se brojni Dubrovlani žale kako im poštar uopće nije ni pokušao uručiti pošiljku, još je primjera aljkavosti, pa tako poštar koji npr. raznosi pošiljke u Ulici svetoga Križa, gdje je smještena naša redakcija, redovno pošiljke ostavlja u sandučiće, rekla bi mlađa generacija, „rendom” sustavom, pa koga čije pismo dopadne, te onda korisnici poslovne zgrade TUP – a pošiljke izmjenjuju međusobno ili ih guraju jedni drugima ispod vrata. Poštaru je valjda suviše teško pročitati imena tvrtki na poštanskim sandučićima i razvrstati poštu, jednostavnije mu je i brže ubaciti u sandučić kako mu padne na pamet.

Zbog takvih primjera ne vjerujemo niti jedne jedine riječi Hrvatskoj pošti u odgovoru našem sugrađaninu.

Objavljeno u Aktualno
Petak, 12 Travanj 2019 04:28

Kinezi ipak mogu kopirati i hrvatsku glupost

Svjetla Pekinga i Šangaja, tehničke novotarije, gadgeti i velegradski život sličan onom u zapadnoj civilizaciji, to je Kina kakvom se danas pokušava predstaviti svijetu. Na užurbanom, površnom i, što treba posebno istaknuti, licemjernom zapadu 21. stoljeća, poprilično u tome i uspijeva. Kineske vođe, za razliku od njihova najvećeg saveznika Kim Jong – una, gdje god da dođu, nisu persone non grata. Nije da su obožavani, jer nije naravno stvar u „simpatičnim” Kinezima, nego ih jednostavno ima kao Kineza, pa kad ekonomski štucnu, pola globusa se trese, a ako kihnu, pola boće zemaljske se prehladi. Stoga se Kineze ne može tek tako otkantati kao Kim Jong – una.

Hrvati mogu kihati do dogodine, ali nitko im ni maramicu, jednokratnu, papirnatu, za obrisati slinave nosove neće ponuditi. Dapače, kad kihnu još ih se polijeva hladnom vodom i drži na propuhu da se lakše otpuše ono što je od hrvatskih resursa preostalo. Zato se Hrvati, tj. Vlada u ime svih Hrvata, okreće Kinezima. Nas i Kineza 1,35 milijardi, zajedno smo jači pa prkosimo i Europskoj uniji u kojoj se, onima koji EU ekonomiju nose, zbog summita „Kina + 16 zapizdina”, svaka dlaka na glavi diže. Ali, tko ih šljivi, svih zajedno na čelu sa Švabima. Švabe smo ionako potukli od 41. do 45., a Kinezi to, kao pravi drugovi, cijene, i zato će Hrvati, možda i još pokoja ekonomska zapizdina, dobiti popust, neće im ga Kinezi utjerati do kraja, pa će manje boljeti nego kad ga utjeravaju Švabi.

NAJJAČI IZVOZ U KINU BATA ŽIVOJINOVIĆ

Zamršena je to ekonomija u kojoj je zapad kontra Kine, a oplođivanje zapadnog kapitala se vrti oko proizvodnje u Kini, pa prosječnom čovjeku nije jasno tko tu koga, znate već što, ali je barem eto jasno da Hrvate svi, znate već što. Osim ako uistinu ne postoje oni Hrvati koji vjeruju da će, ako se ikad dogodi, izvoz mlijeka u Kinu spasiti ovdašnju ekonomiju. Pa zaboga, dosad su Hrvatska i ostali balkanski patuljci u Kinu uspješno izvezli samo jedan proizvod, i to dok su bili zajedno - film „Valter brani Sarajevo”, pa je Bata Živojinović postao popularniji od vrha Partije.

„Valtera” je, sasvim sigurno, s obzirom da je riječ o jednom od najgledanijih filmova u Kini ikad, pogledala i stanovita gospođa znakovita imena – Yu, pa ne čudi da u Kumrovcu ona želi napraviti tematski zabavni park Josipa Broza Tita, jer Hrvati sami to ne znaju ili ne žele. Tako bi umjesto Hrvata pare mogla brati gospođa Yu.

KOJA JE PRAVA SLIKA KINE...

Kad tu hrvatsku glupost, koju, iako mogu sve ostalo, ni Kinezi ne mogu kopirati, i komplicirane ekonomske odnose ostavimo sa strane i vratimo se slici Kine kakvu bi prosječan Europljanin, koji se poziva na demokratske vrijednosti trebao imati, je li to ona slika blještavih Pekinga i Šangaja, slika Kine gadgeta i velegradskog života koji se fura na zapadnjački ili je to neka druga slika Kine, koju licemjerni zapad, dok mu stižu jeftini proizvodi za skupu preprodaju, ne želi vidjeti, pa tako ni Hrvati koji se nadaju kineskom kapitalu.

Je li to umjesto velegradskog blještavila slika masakra na trgu Tiananmen?

Je li to umjesto nasmiješenih kineskih turista, koji o Tiananmenu ne smiju pričati ni kad su u Europi, slika njihovih sunarodnjaka političkih zatvorenika?

Je li to umjesto kineskih medicinskih uspjeha slika izvađenih organa zatvorenih neistomišljenika Komunističke partije i pripadnika Falun gong pokreta?

Je li to umjesto Olimpijade slika stadiona na kojima se u 21. stoljeću pred tisućama provode masovna javna pogubljena koja moraju gledati i djeca iz škola? Valjda je to odgojno obrazovna metoda.

Je li to slika komunističkog režima umivenog u uspješnu ekonomiju čiji uzlet počiva na intelektualnoj krađi, kopijama, bofl proizvodima, jeftinoj radnoj snazi tekstilne industrije Sjeverne Koreje (gle čuda kako je taj demokratski zapad Kim Jong – unu uveo sankcije na sve, osim na tekstilne proizvode koje izvozi Kinezima)...

Je li to slika režima u kojem se, u 21. stoljeću, još uvijek pale „nepoćudne” knjige?

Itd.

Ekonomski možda jest, ali kao društvo Kina nije puno napredovala od vremena Mao Ce – Tunga, transparenti s porukama kojima su kineski radnici dočekali predsjednika Državnog vijeća, tj. premijera druga Li Keqianga na gradilištu Pelješkog mosta, vrativši nas u vrijeme kad se na ovim prostorima tako dočekivao drug Tito, samo su djelić u mozaiku posloženom za pranje mozga koje u Kini traje već 70 godina, pa nije čudo ni da Kinezima ne smeta što im je Internet ograničen, ne smeta im što su blokirane stranice udruga za ljudska prava, njima je, kažu, dobro, ne treba im ni Google ni Facebook, YouTube, Whatsapp, Twitter... Ne treba mnogima, ali imaju izbor žele li nešto koristiti.

Kinezi kažu, dobro im je u ekonomiji koju imaju, porasle im plaće, nema veze što rade i po 12 sati dnevno i u drugoj ekonomiji svijeta imaju prosječne plaće kao Hrvati, a Hrvati su, zna se, je li, prosječno jako bogati ljudi. Ma čini se da se Kinezi hrvatsku glupost ipak mogu kopirati.

Objavljeno u Aktualno

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019