Prikazujem sadržaj po oznakama: komemoracija

Povodom obilježavanja 79. obljetnice zločina počinjenog nad trinaestoricom mladih konavoskih domobrana 1944. godine danas je na Orsuli održana komemoracija.
 
Zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić i pročelnica Službe Gradskog vijeća Nada Medović položili su vijence i zapalili svijeće.
 
Počast su odali i predstavnici Dubrovačko – neretvanske županije, Općine Konavle i predstavnici nekoliko udruga te članovi obitelji pokojnika.

dpp

Tri puta je pobjeđivao na najvećem i najpopularnijem festivalu zabavne glazbe u Jugoslaviji, Splitskom festivalu, izdao je 20 albuma i prodao iz u više od milijun primjeraka. Lista njegovih hitova koji su odzvanjali od Vardara pa do Triglava je poduža, pjevate ih uglavnom i danas, nezaobilazni su neki od njih na slavljima. Punio je dvorane u kojima bi po jednom koncertu bilo više ljudi nego što su mnogi dubrovački glazbenici okupili za cijeli život. Njegovo ime je naravno Milo Hrnić i sve ove podatke ste vjerojatno već pročitali prethodnih dana nakon što je preminuo u 78. godini života.

Kad je preminuo bile su ga pune društvene mreže, „vješali” su se njegovi spotovi, udarali „lajkovi” i emotikoni na objave, glazbenici, kolege, politčari davali su izjave medijima, pisale su se srceparajuće poruke, sve je bilo zapravo onako kako obično i bude kada umre velika zvijezda, a Hrnić jest bio velika zvijezda.

Za velike zvijezde obično se organiziraju i komemoracije. Kad je riječ o glazbenicima obično ih poprate i nastupi kolega, prijatelja, bude to poprilično emotivno. Bude, ako nije riječ o – Dubrovniku.

Dubrovnik je i inače grad ljudi sa štapom u guzici, grad ljudi koji tuđe uspjehe ne priznaju ili ih teško priznaju, grad ljudi kojima je sve bolje ako nije iz Dubrovnika, osim kad im netko spomene da je to tako, onda su im usta puna Dubrovnika i Dubrovčana, ali kad tu ljubav prema Dubrovniku i poštovanje prema ljudima trebaju iskazati, e onda tu sve nekako, je li, „malo zapinje”.

„Malo” je „zapelo” tako i na komemoraciji Milu Hrniću. Kad se oduzmu članovi obitelji u Kazalištu Marina Držića okupilo se, slovima i brojem, dvadeset i četvero ljudi, 24, hajde ako smo nekoga preskočili neka zaokružimo na 30.

Mate Mišo Kovač, Oliver Dragojević pa Milo Hrnić... U žanru glazbe kojoj je pripadao i Milo Hrnić, ovaj Dubrovčanin uz navedeni dvojac zapravo je od konca 70-tih i kroz 80-godine prošlog stoljeća bio jedina konstantna zvijezda. Možda to i nije tako, možda je bilo još nekog, teško se i sjetiti nekog imena nakon toliko godina, ali valjda i to da se teško sjetiti nešto govori pa je stoga zapravo sasvim nebitno pripada li tercetu, kvartetu ili možda oktetu zvijezda tih godina, Milo Hrnić bio je u vrhu popularne glazbe dalmatinskog melosa.

Gotovo nitko od dubrovačkih glazbenika, osim šefa HRT-ova centra u Dubrovniku Hrvoja Španića gotovo nikoga od novinara i urednika Radio Dubrovnika na kojem su često puštali njegove pjesme, ugošćavali ga pa u konačnici i prijateljevali, surađivali, koristili njegovu glazbu za jinglove. Nikoga od gradskih vijećnika, niti aktualnih niti onih s kojima je dijelio klupe nismo zamijetili, ako je tko bio, ispričavamo se. Isto vrijedi i za bivše mu stranačke kolege iz HNS-a.

Veliki dio iz spomenutih skupina plakao je po društvenim mrežama kao da im je otišao najbolji prijatelj ili član obitelji, neki su doslovno tako i pisali, ali na komemoraciju nisu došli.

Komemoracije jesu tužni skupovi, ali komemoracija Milu Hrniću imala je tu dodatnu težinu tuge kao podsjetnik na to u kakvom gradu i među kakvim ljudima živimo, ljudima koji teško probavljaju da nisu požnjeli uspjeh koji je postigao netko drugi. Možda se nekom od njih Milo Hrnić i za života zamjerio, možda je nekom od njih negdje i nekad rekao nešto što nije trebao, možda je to uistinu tako, ali ne postoji možda u konstataciji da je bio jedna od najvećih dubrovačkih zvijezda prošlog stoljeća, a zvijezde se ne ispraćaju tako, osim naravno u Dubrovniku. Možda je eto trebalo pojedincima poslati pozivnice, to bi bilo onako tipično dubrovački, da se osjećaju većim i značajnijim od pokojnika, barem eto u trenutku njegove smrti jer mu za života po glazbenim uspjesima i zvjezdanom statusu nisu bili ni do koljena.

Komemoracija za nedavno preminulog glazbenika Mila Hrnića održana je danas u Kazalištu Marina Držića. Obitelj, prijatelji i kolege oprostili se se od Hrnića koji je preminuo u 78. godini života nakon duge i teške bolesti.

Gradonačelnik Franković prigodnim se govorom oprostio od Mila Hrnića, kazavši kako je tijekom svojih dugih godina profesionalne karijere uvijek isticao iskrenu ljubav prema obitelji, gradu i muzikalnom stvaralaštvu.

- Rođen u Dubrovniku, postao je jedan od njegovih simbola. U njegovim se pjesmama mogla osjetiti ljubav prema gradu i svemu što on predstavlja. Ali njegov angažman nije bio isključivo umjetnički jer je i kao gradski vijećnik nastojao doprinijeti boljitku voljenog grada. Bio je vrhunski profesionalac, veliki zaljubljenik u svoj poziv, a sam je kazao kako život može biti besmislen ako ne radite ono što volite i ako ne dajete sve od sebe.No povrh svega, najvažnije mjesto u njegovom životu, kako je uvijek isticao, bila je obitelj. "Pjesme koje stvaram pokazuju da mi je obitelj svetinja, sve ostalo je prolazno. Obiteljske vrijednosti treba čuvati, a ja sam osoba koja ne voli ni sjesti za stol ako nemam s kim podijeliti obrok", rekao je u jednom od intervjua. Vjerujem da to puno govori o njemu kao čovjeku. - rekao je gradonačelnik Franković.

- Kao glazbenik, Milo Hrnić u svojoj je karijeri prodao više od milijun nosača zvuka, izdao je 20 albuma i više od 200 pjesama. Ostavio je iza sebe brojne popularne pjesme koje pjevaju i današnje mlade generacije i koje ostaju naraštajima iza nas. Kome bi šumilo more moje sinje, Požurite konji bijeli, Moja Ane broji dane, Vrati se, Dalmacijo, Dobra večer prijatelji, Golubice bijela, Budi noćas mirno more – samo su neke od pjesama koje ostaju kao simbol jednog vremena i hvala mu na tome. - rekao je između ostalog gradonačelnik u svom govoru.

Uz glazbene izvedbe pjesama Nostalgija i Dvije suze, od Mila Hrnića oprostio se njegov dugogodišnji prijatelj, aranžer i cijenjeni dubrovački glazbenik Nevio Končić.

Milo Hrnić rođen je u Dubrovniku 3. veljače 1946. u glazbenoj obitelji. Njegovo pravo ime bilo je Božo, a nadimak Milo nadjenula mu je majka. Pjevač je kasnije nadimak ‘pretvorio‘ u službeno ime, prepoznatljivo na glazbenoj sceni. Jedan od najpopularnijih dalmatinskih pjevača, Milo Hrnić redovito je rasprodavao koncerte i čak tri puta pobjeđivao na Splitskom festivalu. Prodao je više od milijun ploča i snimio 20 albuma. Okušao se i u političkom vodama, djelujući kao gradski vijećnik HNS-a, a kasnije i kao nezavisni vijećnik. Istaknuo se i svojim humanitarnim radom, sa posebnim senzibilitetom za hrvatske branitelje, a bio je i jedan od prvih koji su donirali novac od nastupa za izgradnju braniteljskog groblja na Boninovu.

dpp

Grad Dubrovnik priredit će komemoraciju povodom smrti velikana dubrovačke i hrvatske glazbene scene gospara Mila Hrnića.

Komemoracija će se održati sutra, u četvrtak 28. rujna u Kazalištu Marina Držića, s početkom u 19 sati.

Grad Dubrovnik

Za Hrvoja Kačića, legendarnog Jugovog vaterpolista, srebrnog olimpijca, sveučilišnog profesora, stručnjaka pomorskog prava, saborskog zastupnika, diplomata, iznimnog intelektualca i domoljuba, koji je preminuo 14. veljače u svojoj 91. godini života, danas je u Kazalištu Marina Držića održana komemoracija.

- Gospar Hrvoje bio je riječju dubrovački gospar. Njegov životni put, uspjeh i znanje nisu ostavili ravnodušnim nikoga koga je poznavao. Kada je netko imao tako bogat i ispunjen život kakav je imao gospar Hrvoje, u prigodama poput ove trebalo bi puno toga istaknuti. No, kada govorimo o gosparu Hrvoju, treba prvo reći da je to bio čvrst čovjek jasnih stavova. Čovjek koji je držao do svojih principa čak i onda kada je to značilo da će biti uskraćen za neka osnovna životna prava, poput primjerice prava na javno iznošenje vlastitog mišljenja ili slobode kretanja. Krasio ga je pravi borbeni sportski duh kojem je ustrajnost jedna od glavnih odlika. - istaknuo je na komemoraciji predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica.

Uz njegove brojne sportske uspjehe naglasio je koliko je u životu Hrvoja Kačića, sveučilišnog profesora, bilo važno obrazovanje te je zahvaljujući svojoj stručnosti dao veliki doprinos u stvaranju mlade države 90-ih godina prošlog stoljeća.

- Kao doktor pomorskog prava i predsjednik Državne komisije za granice Republike Hrvatske, predanim radom i stručnosti bio je važna pomoć kod utvrđivanja pomorskih granica i argumenata koje je iznosila Hrvatska. Vodio je Saborski odbor, hrvatsku politiku, sudjelovao u donošenju prvog Ustava, možemo slobodno reći kako je ugradio sebe u temelje hrvatske države. - kazao je također Marko Potrebica, ističući i njegove kasnije doprinose kada je kao autor nekoliko knjiga ostavio dokumentarno iznimno vrijedne zapise iz vremena Domovinskog rata, a kao protivnik svega totalitarnog i relevantne činjenice vezane za razdoblje bivše Jugoslavije.

dpp

Komemoracija za nedavno preminulu hrvatsku likovnu umjetnicu, najpoznatiju po svojim monumentalnim tekstilnim skulpturama i tapiserijama, ali i kostimografkinju, scenografkinju, kiparicu i slikaricu te kazališnu redateljicu Jagodu Buić Wuttke (Split, 14. ožujka 1930. – Venecija, 17. listopada 2022.) održana je danas u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku.

Na komemoraciji su prigodne riječi uputili prijatelji i suradnici te dubrovački gradonačelnik Mato Franković, koji je istaknuo kako je po svom umjetničkom nervu i svojoj ljubavi prema Gradu, Jagoda Buić ovdje potpuno pripadala.

- Umjetnost ju je odvela u najprestižnije galerije, muzeje, upoznala je s brojnim velikanima svjetske umjetnosti, a sve je to gospođa Buić ponovno dovela ovdje, podno Lovrijenca, u svoju Kolorinu, od kud je mogla gledati more, svoju nepresušnu inspiraciju. U Gradu Dubrovniku osjećamo istinsku zahvalnost za sve što je gospođa Jagoda Buić u svom stvaralačkom vijeku učinila i zadužujemo se s pažnjom čuvati sjećanje na njezino djelo. - zaključio je gradonačelnik Franković.

Jagoda Buić izlagala je svoja djela u svim važnim svjetskim galerijama te je dobitnica brojnih nagrada i priznanja, među kojima su i Grand Prix na bijenalu u São Paulu, nagrada UNESCO-a za zasluge na području likovne umjetnost, ali i Nagrada ''Vladimir Nazor'' za životno djelo.

Rođena u Splitu, dio svog djetinjstva i mladosti provela je u Dubrovniku, gdje je i kasnije živjela, uz Pariz, Veneciju i Provansu te izlagala svoja djela i surađivala s Dubrovačkim ljetnim igrama. Upravo u Dubrovniku je danas poslijepodne i ukopana, na groblju na Dančama.

dpp

U Lazaretima je održana komemoracija za nedavno preminulog dubrovačkog novinara Antuna Maslu od kojega su se uz članove obitelji oprostili i njegovi prijatelji i kolege.

Antun Masle, kazala je članica Uprave Hanza medije Ana Hanžeković Krznarić, ostavio je neizbrisiv trag kao uzor i inspiracija, kao oslonac i neprikosnoveni profesionalac.

- Lakoća s kojom je radio i isporučivao, vjerojatno je naoko bila jednostavna, ali sve oko sebe je naučio da kad on nešto radi uslijedit će vrhunski proizvod, kako novinarski tako i upravljački. Antun Masle je za života postao jedno od najvećih novinarskih imena.
Nema novinara u hrvatskoj povijesti koji  je bio na više kriznih ratišta i žarišta. Nije postojalo ono s kojeg Masle nije izvještavao. Bio je svjedok vremena, vrhunski analitičar, reporter i komentator, ali prije svega je bio dobar čovjek. Antun Masle ulijevao je povjerenje, davao sigurnost svojim urednicima, a i svojim čitateljima. Dragi Masle, bila mi je čast surađivati s tobom, bilo je lako od tebe učiti i s tobom se dogovoriti. Bilo je s tobom lijepo i lako raditi, na tome ti još jednom zahvaljujem! - rekla je Hanžeković Krznarić.
Od Masle se oprostio i njegov kolega i prijatelj Jadran Kapor.

- Nino je bio novinar kakvim smo svi htjeli biti bar jednom u životu, ali nam je nedostajalo ono što je Nino imao, znao je s ljudima, znao je pogoditi temu bolje od ikoga druga, znao je kretanja u svijetu objasniti i predvidjeti bolje od ikoga drugoga i bio je spreman objasniti i svoje znanje podijeliti s mlađima. Ne samo to, znao se u ovom poslu pomaknuti da bi mu mlađi kolega dobio priliku. Pamtimo ga kao mirnog i staloženog i u najgorim trenutcima, a usred svake frke bi Masle podigao kažiprst i, onako, pola sebi bradu a pola ostalom puku izvalio nešto urnebesno, dok su mu se samo oči smijale. - kazao je Kapor,

Gradonačelnik Mato Franković istaknuo je kako je Antun Masle godinama bio njegov tihi savjetnik i saveznik.

- Vjerujem da svatko od vas ovdje ima neku osobnu priču s njim. Upoznao sam ga nekoliko godina prije nego što sam postao gradonačelnik, a prvi susret, s ogromnim strahopoštovanjem prema čovjeku koji je u novinarstvu postigao sve. Čitajući prije dan, dva naše poruke, našao sam jednu staru dvije i pol godine, u kojoj mi Nino piše: „Slušaj, neke će stvari trebati mijenjati, moramo se okrenuti zelenim tehnologijama i obnovljivim izvorima energije, jer, Mato, dolazi teško vrijeme u kojem će sve poskupjeti i neće biti lako.” Tko je to mogao misliti tada? To je njegova veličina, vidio je ono što mnogi nisu vidjeli, a opet toliko jednostavno je crpio svoju energiju i promišljanja najviše u Lućija gdje bi čuo kako grad diše. Godinama mi je bio tihi saveznik, savjetnik, a jednom mi je rekao: „Kad me Ana pusti, bit ću ti savjetnik!“ - kazao je gradonačelnik Mato Franković.

nm

Komemoracija za tragično nastradalog vatrogasca Gorana Komlenca održana je danas u prostorima Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci, ispostavi Orašac. Od svog kolege oprostili su se dubrovački vatrogasci, pripadnici Javne vatrogasne postrojbe, ali i brojni pripadnici drugih postrojbi.

Pred službeni početak komemoracije ispred zgrade vatrogasnog doma postrojeni su pripadnici DVD-a Orašac te je izložena knjiga žalosti. Točno u 17 sati oglasile su sirene vatrogasnih vozila koje su označile početak komemoracije.

Nakon minute šutnje ožalošćenoj obitelji, prijateljima i kolegama tragično preminulog dubrovačkog vatrogasca obratili su glavni vatrogasni zapovjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Slavko Tucaković, župan Nikola Dobroslavić, gradonačelnik Grada Dubrovnika, ujedno i predsjednik Vatrogasne zajednice Grada Dubrovnika Mato Franković, zapovjednik Vatrogasne zajednice Dubrovačko-neretvanske županije Stjepan Simović, zapovjednik Vatrogasne zajednice Grada Dubrovnika Stjepko Krilanović, zapovjednik ispostave Orašac Antonio Šarić i predstavnica Sindikata Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci Ana Mostahinić, dok se u ime obitelji i prijatelja od pokojnika oprostio Pero Zlošilo.

Pri svom obraćanju gradonačelnik Mato Franković izrazio je sućut obitelji stradalog vatrogasca te njegom kolegama istaknuvši da biti vatrogasac prvenstveno znači biti humanitarac.

– Biti plemenita osoba koja je svakog trenutka spremna na herojski čin, osoba koja je voljna ugroziti svoj život da bi spasila drugi, sačuvala imovinu i ljude, ljude koje ne mora niti poznavati. Biti vatrogasac znači biti prijatelj na kojega se uvijek možemo osloniti. Da je živio svoj poziv svjedočit će svi koji su Gorana poznavali bolje od mene, a posebno oni koji su s njim dijelili akcije spašavanja i gašenja požara. Bio je srčan, požrtvovan i neustrašiv, istinski profesionalac, vatrogasac s dvadesetjednogodišnjim iskustvom. „Idem naprijed”, među posljednjim su riječima koje je uputio svojim kolegama. Bio je jedan od najboljih. - rekao je između ostalog gradonačelnik.

- Goran Komlenac napustio nas je prerano. I ta će okolnost uvijek izazivati tugu i žaljenje, a mi ovdje prisežemo da ćemo njegovo ime i sjećanje na njega čuvati u svojim srcima i da nećemo dopustiti da njegov doprinos službi vatrogastva ostane nevrednovan. - kazao je Franković.

Pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci i član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Orašac Goran Komlenac smrtno je stradao 31. srpnja prilikom gašenja požara otvorenog prostora na području Orašca. Zbog tragične pogibije Gorana Komlenca, gradonačelnik Franković proglasio je utorak, 2. kolovoza Danom žalosti u Dubrovniku.

dpp

Komemoracija povodom smrti Stjepa Raguža, liječnika i zdravstvenog djelatnika, dugogodišnjeg ravnatelja Doma zdravlja Dubrovnik, održana je danas u Gradskoj vijećnici.

Župan Nikola Dobroslavić u svom je obraćanju, uz ostalo, izrazio zahvalnost doktoru Ragužu na naporima koje je iz godine u godinu ulagao u organizaciju simpozija Medicina Dubrovnik - Vukovar, njegovom radu na zdravstvenoj zaštiti hrvatskih branitelja, kao i ustrajnosti na povezivanju i potpisivanju povelje prijateljstva između dubrovačkog i vukovarskog doma zdravlja.

- O gosparu Stjepu Ragužu uvijek smo čuli samo dobro, samo lijepo i u svim našim sjećanjima ostavio je neizbrisiv trag. Vjerujem kako ćemo ga svi pamtiti kao požrtvovnog, uvijek nasmiješenog, prijateljski raspoloženog i izvrsnog liječnika stomatologa koji je, svima s kojima je razgovarao, vraćao osmijeh na lice, u svakom smislu. U svoje ime i ime Dubrovačko-neretvanske županije, obitelji, prijateljima i kolegama gospara Stjepa Raguža izražavam iskrenu sućut. Ovaj veliki čovjek iz naših sjećanja neće biti izbrisan. – istaknuo je župan Dobroslavić.

U ime svih suradnika i u ime Doma zdravlja Dubrovnik od doktora Stjepa Raguža oprostio se ravnatelj Branko Bazdan te dr. Jure Burić kao pokojnikov dugogodišnji prijatelj i suradnik.

U ime Grada Dubrovnika vijećnica dr. Katarina Doršner istaknula je kako je Stjepo Raguž zadužio Dubrovnik u profesionalnom smislu.

- Gotovo čitav svoj radni vijek posvetio je razvoju Doma zdravlja u Dubrovniku. Ravnateljem je postao 1975. godine i ostao tamo sve do umirovljenja (2009.) kao jedan od ravnatelja s najduljim stažem u Hrvatskoj. Bio je vrstan profesionalac u svom poslu, no i nakon umirovljena nije mirovao već je ustrajno radio i ostavio nam vrijedan povijesni dokument, knjigu „Dom zdravlja - Okružni ured – Dubrovnik”, izdanu 2017. godine, u kojoj je zapisao sve oblike javno zdravstvene službe ovog područja od samog svog nastanka do danas. - kazala je između ostalog Doršner.

"S tugom smo, prvog dana nove godine, primili vijest kako nas je napustio uvaženi doktor Stjepo Raguž." - napisao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković u telegramu sućuti koji je uputio obitelji nedavno preminulog dugogodišnjeg ravnatelja dubrovačkog Doma zdravlja.

"Pamtimo ga kao dugogodišnjeg ravnatelja Doma zdravlja Dubrovnik, jednog od najdugovječnijih u Hrvatskoj, vrsnog profesionalca u svom poslu. No, pamtimo ga prvenstveno kao dobrog čovjeka, srdačnog, uvijek nasmijanog, spremnog pomoći. Vjerujem kako ste ponosni na sve ono što je bio Vaš suprug i otac i kako upravo u tome možete u ovim trenutcima pronaći barem malo utjehe. U svoje osobno i ime Grada Dubrovnika izražavam cijeloj obitelji iskrenu sućut." - napisao je gradonačelnik Franković.

Komemoracija će se održati u utorak u 12 sati u dubrovačkoj gradskoj vijećnici.

dpp