Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Da bi mamac bio ponuđen na određenoj dubini i daljini, udičarski pribor je najčešće potrebno dodatno opteretiti. Koliko, ovisi o tehnici lova i drugim čimbenicima, ali je pravilo da težina utega treba biti tek tolika da ispunjava zadaću i što manje smanjuje osjetljivost pribora.

U lovu bulentinom i ometcem, dvjema najčešće prakticiranim tehnikama na Jadranu, težina utega najviše ovisi o dubini i snazi morske struje na mjestu lova. U pravilu, za lov u mirnom moru ili laganom kurentu do 10 m dubine dovoljan je uteg težine do 20 grama, do 40 - 50 m teško do 50 grama, a za lov na većim dubinama teži od 70 grama.

olova180322 3

Osim težine kvaliteti utega pridonosi i njegov oblik. Ima ih puno, svi imaju prednosti i mane, a na crtežu su prikazani osnovni: loptasti (A), kapljasti (B), ovalni (C), stožasti (D), piramidalni (E) i štapićasti (F).

Ima ih fiksnih i klizne, kroz koje struna bez otpora može klizati, što je važno u lovu opreznih riba i onih koje ponesu mamac prije nego ga progutaju. Loptaste, kapljaste, ovalne i štapićaste u malim težinama izrađuju i kao rascijepane, kakve se najčešće postavljaju na pribore s plovkom.

Kada koju od olovnica navedenih oblika koristiti ovisi i o vrsti dna na kojem se lovi ometcem i bulentinom. Tako na tvrdom dnu prednost treba dati kruškastim (kapljastim), loptastim i kliznim te plosnatim olovnicama. Za lov bulentinom na takvim terenima odlične su i skoro kockaste te piramidalne olovnice jer okomitim stajanjem na dnu pozitivno djeluje na osjetljivost pribora. No, na velikim dubinama olovnice takvih oblika pružaju veliki otpor pri spuštanju i izvlačenju pribora. Olovnice ova dva oblika, pak, nisi prikladne za lov ometcem, osim vrlo kratkim bacanjem.

Za lov bulentinom na velikim dubinama, osobito u jakom kurentu, puno prikladnije su duguljaste olovnice. One oblika dvostruke piramide tonu brzo i okomito, ali im je mana što kad padnu na dno ostanu polegnute.

Za razliku od njih, duguljaste olovnice s poluloptastim donjim dijelom na dnu stoje okomito pa udičaru omogućavaju bolje osjećanje strune u ruci. Međutim, takva olovnica puno sporije tone od dvostruke piramidalne.

Najbrže tone štapičasta olovnica, ali i ona polegne na dno. Zato se najviše rabi za lov ometcem dalekim bacanjem te bulentinom na najvećim dubinama, gdje zbog dužine strune pribor ionako nema veliku osjetljivost.

Za ribolov ometcem na pjeskovitom dnu nužna je olovnica koja dobro držati za dno, ali ne tone u njega i tako umanjuje osjetljivost pribora. Najprimjerenije su olovnice s bradavicama. Bradavice, stožaste izbočine poboljšavaju držanje olovnice za pjeskovito dno, što omogućava smanjenje težine olovnice, zbog čega se smanjuje i njezino tonjenje u dno. Nekada su se koristila stožasta, piramidalna ili plosnata olova s bradavicama, ali ih sve više zamjenjuju olovnice posebno dizajnirane za lov na pijesku.

olova180322 2

Kapljasta olovnica za oko 70 posto bolje „drži“ za podlogu od klasičnih olovnica iste težine. Međutim, hidrodinamički joj je oblik povoljniji od prstenastoga, zbog čega i pri minimalnoj brzini povlačenja ima dovoljnu silu uzgona pa se brzo odvaja od dna i zaplovi te tako izbjegava kačenje za prepreke na dnu. Podjednako dobro „plovi” i zrakom pa daleko leti, unatoč smanjenoj težini. Osim toga, najmanje uzrokuje mršenje sistema zbog čega je idealna olovnica za lov ometcem ovčice, trlje i ostalih riba na pjeskovitom dnu.

Olovnice spljoštenog kapljastog oblika zbog brzog odvajanja od dna najbolje su rješenje i za lov ometcem na nečistim, terenima s puno rupa i ostalih prepreka. Osim njih na takvim terenima najmanje zapinju štapičaste olovnice.

Za ribolov na muljevitim i ostalim mekanim dnima treba koristiti plosnate prstenaste te ostale olovnice s velikom površinom nalijeganja kako bi se izbjeglo njihovo upadanje u tlo.

Objavljeno u esPRESSo

Temperatura mora uskoro će početi rasti, a s njom i aktivnost riba. No, još barem pola mjeseca pri površini i u priobalju neće osjetno porasti pa je u narednom periodu najbolje loviti bulentinom.

Osim uvijek aktivnih pauka i ostalih bodljikaša, lovit će se i cjenjenije ribe poput arbuna, fratra, kantora, ali i, nešto rjeđe, ovrate. Kako su i na većim dubinama ribe još dosta neaktivne i u manjim formacijama, za što uspješniji ribolov važno je koristiti najprimjereniji predvez, voditi računa o izboru najlona, udica i mamaca, njihovom načinu montaže, te težini i boji olova.

Malobrojna i raspršena jata uvjetuju upotrebu završnjaka (sistema) velikih dimenzije, najbolje tipa očenaš, s kod nas najvećim dopuštenim brojem udica na jednom sistemu, a to su tri. Privezi (pjoci, primule) im trebaju biti dužine 60 do 70 cm, razmaknute toliko da se međusobno ne dodiruju.

Završnjake za proljetni ribolov ne treba praviti od osobito tankog najlona iz razloga što će dolaziti do neželjenog mršenja i pucanja najlona. Ovisno o izgledu terena, za ribolov arbuna, fratara, kantara i ostale bijele ribe koja rijetko prelazi težinu od jednog kilograma, dovoljni su predvezi osnove završnjaka debljine 0,26 do 0,28 mm, a privezi od 0,20 do 0,23 mm. Što se tiče osnovne strune, da bi se lakše osjetio ugriz ribe najbolje je koristiti „PE“ višenitku, uz obavezan „shock leader“, ublaživač udara. Dužina mu ovisi o dubini na kojoj se lovi. Tako, za lov na preko 40 metara dubine najlonski „shock leader“ može biti dugačak i svih 15 metara, dok za plitke terene ne treba koristiti duži od dužine štapa.

Pri odabiru udica za ovu vrstu ribolova treba izbjegavati kovane „inox“ te po mogućnosti koristiti udice s pločicom jer su one s prstenastim vezištem u pravilu deblje i teže pa se samim time teško mamče, a riba ih lako osjeti te izbjegava. Najbolje rješenje su udice oblika „Cristal“.

U ovakvom ribolovu boja olova veoma je važna jer uz miris boja ješke te olova je ta koja privlači ribu. Iskusni udičari koriste žutu za dubine iznad 20 metara te crveno-bijelu za pliće terene.

U rano proljeće, kao i zimi, riba najbrže napada bijele mamce. Najvažnije je koristiti svježe, ali veoma važno i dobro pripremljene mamce. Najdostupnija je lignja, od nekih prezrena, a nekima najbolja ješka. Mogu se koristiti i druge, najbolje u kombinaciji. Lignja mora biti oguljena, istučena i izrezana na duže trakice.

Filet lignje je najbolje na udicu nabosti svega dva puta, zatim je podignuti iznad čvora udice na najlon kako bi čvor i pločica spriječili spadanje mamca na krivinu i otkrivanje udice. S probadanjem se zatim nastavi sve dok se ne dođe do vrha udice. Na kraju se ostavi „repić“ ispod vrha da titra i privlači ribu. Tako pripremljena trakica lignje je gotovo neodoljiva većim kantorima, paucima i nerijetko arbunima.

Osim lignje, u ribolov obvezno treba nositi i mušulu te srđelu. Kod mamčenja mušule važno je ne obmotati je previše s elastičnom niti, kako ne bi bila pretvrda.

Mušula se može koristiti i u kombinaciji s lignjom, na način da se prvo namamči mušula na oko tri četvrtine udice, a zatim na njen vrh natakne lignja tako da je dio visi centimetar, dva ispod vrha. Takav kombinirani mamac je dobar iz više razloga; riba može birati draži zalogaj, udica je dobro skrivena i napunjena te kad prvo uzima viseći dio ješke riba ne osjeća udicu i bez straha guta cijelu ješku.

ribolov press110322 3

Srđelu je, pak, najbolje koristiti na početku ribolova, i to na način da se jedan filet namamči na srednju udicu, a drugi tek lagano nabode da spadne s nje pri dodiru pribora s dnom ili najmanjeg dodira ribe. Na taj način abrumavanjem se i dodatno privlače veće ribe.

Sada, dok ribe još slabo rade, dobro je ponekad i neophodno obilatije abrumavati. Abrum je najbolje praviti od srđela, mljevenih mušula i kruha. Mušule treba samljeti i stuči, a srđele, koje ne moraju biti svježe, treba izrezati na komade da osim ispuštanjem krvi mame i veličinom. Veći dio primame treba činiti kruh, bez kore i dobro usitnjen. Sastojke je najbolje pomiješati prije polaska u ribolov kako bi se abrum homogenizirao. Abrum ne treba bacati nego spuštati do malo poviše dna, specijalnom hranilicom ili mrežastom vrećom s utegom. Ukoliko se lovi u kurentu, a to je u najvećem broju slučajeva, abrum nikako ne treba spuštati sa sidrom već posebnim konopom niz provu kako bi ga kurenat nosio u smjeru krme, s koje je najbolje loviti.
Važan čimbenik uspjeha ribolova iz brodice je sidrenje, a smjer i jačina kurenta te vjetra važan su čimbenik sidrenja. Tek kad se oba smjera utvrde može se pristupiti sidrenju i ribolovu. Važno je sidriti prije same pozicije kako bi se popuštanjem sidrenog konopa barka mogla pustiti niz kurenat na željenu poziciju.

Tijekom ribolova nikako ne treba držati štap napetim već valja popuštati do te mjere da vrh stoji ravno bez obzira na težinu olova, ali isto tako da reagira prilikom i najnježnijeg ugriza. U proljeće najčešće se neće osjetiti energično trzanje ribe prilikom prvog spuštanja sistema na dno, kao što je to slučaj u ljetnim mjesecima. Zato treba biti strpljivi. Osim toga, u ribolovu iz brodice vrlo je bitno pretraživanje terena. No, vrlo je važno na jednom mjestu nekoliko puta spustiti pribor, a ne nakon prvog spuštanja bez rezultata produžiti dalje.

U proljetnom ribolovu riba najčešće grize vrlo nježno i oprezno, stoga nikako ne preporučam trzati na prvi ugriz već popustiti i sačekati više uzastopnih ugriza kako bi bili sigurni da je riba progutala udicu.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 04 Ožujak 2022 13:42

O mekanim varalicama treba skrbiti

Mrdavci su zbog niza dobrih, samo njima svojstvenih osobina postali najčešće rabljena skupina varalica. Uz to, dobrom skrbi mogu se ukloniti ili barem ublažiti neke njihove loše osobine. Evo kako.

Uzrok većini loših osobina mrdavaca je to što se neki od njih proizvode od raznih vrsta mekane plastike čiji kemijski proces nije dovršen izradom varalice. Takve plastike u dodiru s nekim drugim od njih preuzimaju komponente koje im nedostaju za završetak kemijskog procesa što za posljedicu ima razgradnju tih drugih plastika. U praksi to znači da će neke mekane varalice ukoliko su pohranjene u običnim plastičnim kutijama te kutije istopiti i razgraditi. Pritom će varalice veoma često preuzeti boju kutija i promijeniti tvrdoću. Stoga se mekane varalice van upotrebe trebaju držati u kutijama specijalno namijenjenim njihovom skladištenju. Te se kutije mogu kupiti u svakoj normalno opremljenoj prodavaonici ribomaterijala.

mrdavci040322 2

No, i u takvim kutijama postoji mogućnost oštećenja varalica. Ukoliko se međusobno dodiruju neke mogu poprimiti boju drugih varalica ili međusobno pomiješati u neku neodređenu boju. To je najlakše spriječiti tako da se varalice različitih proizvođača, odnosno tvoriva te boja ne drže skupa. Štoviše, ima varalica, poput serije „Ma-worm“ tvrtke „Yamashita“ te varalice tvrtke „Z-man“ koje ako se i međusobno dodiruju, izuzetno brzo neraskidivo spoje i deformiraju u neupotrebljivu masu.

mrdavci040322 3

Zbog svega navedenog, jasno je da je najbolje sve varalice od mekane plastike držati pohranjene u originalnim pakiranjima i to dobro zatvorenim da ne bi iz njih isparavanjem izlazila otapala koja štete drugim vrstama plastike.

Veoma lako i pojedinačno pohranjene mekane varalice mogu promijeniti oblik ako su duže savijene ili u kojem drugom neprirodnom položaju, osobito brzo ako su pritom izložene toplini. Takve varalice će plivati neprirodno i neće mamiti nego moguće čak i plašiti ribe. Zato varalice treba pohraniti na ravnu plohu u prirodnom položaju.

U slučaju da se varalica ipak deformira dosta je lako vratiti je u pravi oblik. Postoji nekoliko načina kako to uraditi. Najjednostavniji, ali i najsporiji je postaviti varalicu u ispravni položaj na kakvu ravnu plohu i izložiti je suncu sve dok ne poprimi prvobitni oblik. Druga metoda je u posudu s kipućom vodom ubaciti deformiranu varalicu kako bi se zagrijala. Nakon kratkog vremena varalicu treba izvaditi i u ispravnom položaju na ravnoj plohi ostaviti da se ohladi. Pri tome ne treba koristiti posudu u kojoj se kuha hrana jer su otapala plastike koji se oslobađaju iz plastike i čvrsto lijepe na posudu, osobito intenzivno na visokim temperaturama, vrlo kancerogeni.

mrdavci040322 1

Varalice se najbrže popravljaju pomoću sušilice za kosu, fenom. Osim fena neophodna je kakva ravna ploha za odlaganje varalica. Nakon što se uoči, na mjesto deformacije treba usmjeriti toplinu iz sušilice. Za otprilike dva minuta ili manje, a ako se deformirao u debljem dijelu možda malo duže, varalica će se dovoljno zagrijati i početi ponovno zauzimati originalni oblik. Nakon toga varalicu treba pustiti da se ohladi kako bi poprimio pravi oblik. Tijekom hlađenja je dobro pribadačama ili nečim drugim u pravom položaju pričvrstiti varalicu na podlogu.

Pri popravku, osobito kuhanjem, varalice gube otapala pa time i dio elastičnosti. To se može nadoknaditi premazivanjem varalica za to specijalno namijenjenim uljima. No, kod nekih mekanih plastika ta ulja uzrokuju otvrdnjavanje umjesto omekšavanje.

mrdavci040322 4

Prije pohranjivanja korištene varalice dobro je skinuti s udica, osim s onih s otežanjem na sredini, s koje se varalice ne mogu skinuti bez kidanja. Naime, ma kako izvana udice i varalice bile suhe i čiste, između njih ostat će malo soli i vlage, što će ubrzati hrđanje udice, a one nisu jeftine. Pri skidanju će se najvjerojatnije varalica oštetiti, ali se oštećenje može lako popraviti.

Pri radu s mekanim varalicama, osobito nepoznatih prozvođača, dobro je korititi rukavice ili poslije rada dobro oprati ruke. Naime, pri izradi mekanih varalica se koriste mutageni i kancerogeni materijali, iako sve manje i manje.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 18 Veljača 2022 00:12

Ribolov gavunom i oligom s obale

Gavuna i oligu, o kojima smo pisali prije tjedan dana, jedu skoro sve jadranske ribe, a mnogima su i poslastica. Osim toga, tijekom cijele godine mogu se kupiti, a u toplijem dijelu i vlastoručno relativno lako uloviti u plićaku. Zato te ribice pripadaju skupini najboljih mamca za ribolov udicom, osobito za udičarenje uz obalu i s obale, u svako doba godine i dana.

S tako svestranim mamcima teško je loviti samo određene vrste pa je njima najbolje obavljati neselektivni, svaštarski ribolov. Iz plovila se može loviti bulentinom, a s obale laganim ometcem čekanjem na dnu, „a'volo“ i pomoću plovka na pola dna.

Ma kojom tehnikom se lovilo, najbolje je to obavljati osjetljivim štapovima. Za lov s obale savitljivim, tankim i dugačkim, najbolje tzv. bolonjezom štapom. Gavuni i olige su dosta mekani mamci kojeg riba lako skida s udice pa zato štapovi moraju imati vrlo osjetljive, ali brze vrhove. Role na njima, pak, moraju imati vrlo preciznu i pouzdanu kočnicu, jer se mora loviti sa što tanjim najlonom. Kako se lovi na malim daljinama i pretežito sitnije ribe, dovoljno je koristiti male, role veličine do 3000.

I ostatak pribora mora biti lagan. Struna što tanja to bolje, ne deblja od 0,30 mm, ali ni tanja od 0,18 ili 0,14 mm gdje postoji mogućnost ulova smuduta ili ovrate. Udice, pak trebaju biti veličine do broja 12, ali i male do broja 20.

Što se tiče završnjaka, sistema, kad se lovi s obale polaganjem mamaca na dno, najbolji je najjednostavniji, onaj s udicom na privezu ispod što lakše olovnice, nikako teže od 30 grama. To znači da štap treba imati težinu bacanja do 30, najviše 50 grama. Predvez, osnovu završnjaka, najbolje je uraditi od „FC“, fluorougljične strune debljine do 0,30 mm, a priveze od 0,05 mm tanje strune. Dužina priveza treba biti oko 20 centimetra, ali ne manje od 20. Donji treba postaviti malo poviše olovnice tako da mamac drži na dnu, a drugi i, eventualno, treći tako da se udice koje nose ne dodiruju.

S obzirom da se u svaštarskom ribolovu s obale plijen uglavnom sitnije ribe, najbolje je koristiti udice širine luka 6 do 11 mm, tanke i visoke čvrstoće te elastičnosti. Iako mogu biti raznih oblika, „kristalke“ te „parangalke“ se smatraju najprikladnijim. Treba birati onu od što tanje žice i s kratkim tijelom.

plov gavuni olige 180222

Gavuni i olige se mogu mamčiti živi ili uginuli, cijeli ili u komadima. Cijeli se obično nadjevaju mali, a oni veći, za smudute i ovrate i ostale krupnije ribe, na udice širine 10 do 15 mm.

Osim kod nas najčešće rabljenim načinom, klasičnim ometcem, ovim ribicama se s obale vrlo uspješno može loviti i priborom na kome je i plovak. Taj način je učinkovitiji jer se mamac može ponuditi i poviše dna, zbog čega je vidljiviji, a pribor s plovkom je osjetljiviji pa ribe rjeđe neprimjetno skinu mamac.

Pribor s plovkom se može postaviti na već spomenuti bolonjeze, ali je dobro da on ima manju težinu bacanja (do 10 ili 15 grama) od onog kojim se lovi klasičnim ometcem. Umjesto bolonjeza, koristiti se mogu i štapovi poznatim kao „match“ i kalamoća - „direktaši“.

Kako u lovu plovkom ne dodiruje dno pa je manje izložena mogućnosti oštećenja i kidanja, može se koristiti tanja struna, tim više jer je izložena pogledu riba. Zbog tog razloga je dobro barem završnjak ili samo privez izraditi od nevidljive „FC“ strune.

Završnjak za svaštarski lov plovkom i ovim ribicama uz obalu može se izraditi na brojne načine. Najjednostavnije završnjak čini samo privez dužine pola do jedan metar s udicom na kraju. Za lov na mjestima izloženim morskoj struji, umjesto neposredno poviše spoja osnovne strune i završnjaka, uteg, olovnicu je bolje postaviti na završnjak. Najbolje oblika suze i što bliže udice, ali ne na manje od desetak centimetara od nje. Dovoljna je olovnica od 2,75 grama kako bi zajedno s udicom i mamcem težila do 3 grama, kolika je nosivost iznimno osjetljivog plovka, najprikladnijeg za ovakav ribolov. A da bi bio što osjetljiviji, plovak mora oblikom biti prilagođen struji mora - izduženo vretenast.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 11 Veljača 2022 19:44

Gavun i oliga poslastice svim grabljivicama

Kad početkom, najkasnije do sredine ožujka temperature mora u plićacima dosegnu barem 12, 13 stupnjeva, uz obalu će se pojaviti jata gavuna i oliga, sitnih, „prozirnih” riba koje naš narod naziva i zeleniš. Za njima će doploviti mnoge ribe, između ostalih i najcjenjenije udičarske lovine kojima su te ribice redovita hrana, nekima i poslastica. Kako se temperatura mora bude dizala tako će te ribice sve više prilaziti kopnu, a vrlo blizu njega ostat će sve dok ne zahladi jako, što znači da predstoji dugi period u kome će se uz obalu moći loviti zeleniš i njime uspješno varati brojne ribe.

Popis riba koje se mogu loviti gavunom i oligom veoma je dugačak, na njemu su: arbun, iglica, jegulja, kantor, kanjac, knez, pic, lokarda, vrnut, sarak, širun, ukjata, sve girovke, glavoči, pauci, škrpine, škrpuni i usnače. Te ribice su omiljena hrana i mnogim drugim ribama, u svim dubinama i na svim vrstama dna. Među njima i one najcjenjenije poput brancina, odnosno smuduta kome je zeleniš poslastica. Njima se slade i zubatac te ovrata, ali samo dok ne postignu težinu od 5 - 6 kg, kad im gavuni i olige postanu premali plijen. Tako se ponašaju i ostale krupne grabljivice, što znači da su gavun i oliga učinkoviti za lov manjih i srednjih riba. Toliko su im privlačni da je velik dio varalica za ribolov na moru inspiriran izgledom i dekorom gavuna i oliga.

gavun oliga 110222 2

Sa krupnijim zelenišem, osobito gavunom jer je veći od olige, osim brancina, zubaca i podlanice, dobri rezultati mogu se postići u lovu riba kao što su strijelka skakuša i škaram. Sa sitnijm, i komadima krupnih, ali i cijelim krupnim gavunima i oligama na samom dnu mogu se loviti rumbači i ostale plosnatice te kokotići. Sa cijelim zelenišem na dnu se parangalom posebno dobro lovi mol.

Kao i ostale ribe, gavuni i olige su najučinkovitiji živi. No, zbog nježnog mesa namamčene nije lako dugo ih održati živim. Zato živi nisu pogodni za lov pendulom i iole daljim bacanjem, dok su posebno dobri za lov plovkom te bulentinom po brakovima.

gavun oliga 110222 3

Da bi što duže živjeli na udici i pokretima privlačili pozornost riba, gavuna i oligu na što tanju udicu treba namamčiti oprezno. Najbolje kroz gornju usnu, pazeći da mu usta ne budu blokirana jer im se tako nanose najmanje ozljede i omogućava nesmetano kretanje. Drugi dobar način je kroz obje usne, a kad ih treba bacati onda kroz čeljusti. Pritom treba paziti kako se udica provlači jer od toga znatno ovisi uspješnost ribolova. Naime, kad se lovi ometcem i bulentinom, najbolje je udicu zabosti tako da ona prvo prođe kroz gornji pa donji dio čeljusti. Prednost takvog mamčenja je u tome što se mamac bolje drži na udici, a napadač se bolje zakači na vrh udice koji više viri iz mamca.

Pomoću plovka i s 2 do 4 centimetra dugim komadima gavuna i oliga posebno se dobro love ukjata i iglica. Iglice se odlično love i cijelim ribicama, osobito dobro noću na mjestima gdje je jaka obalna rasvjeta. No, najcjenjenija noćna lovina na živi zeleniš je brancin, i to „a volo“ tehnikom.

Oliga i gavun su najmanje jadranske ribe koje se izlovljavaju ciljano pa ih se može naći na ribarnicama. No, tko želi mamčiti žive mora ih sam uloviti, što je relativno jednostavno i lako. Najlakše pomoću mreže sitnog oka. Bez dodatne dozvole za lov mrežom, sportsko - rekreativni ribolovci ih za mamčenje mogu loviti mrežnom prihvatnicom malo većih dimenzija, barem 70 x 70 centimetara. Lov je krajnje jednostavan. Kad se ugleda plov ovih ribica, noću pomoću svjetiljke, podmetačem ih se pokupi. Ovisno o trenutnoj situaciji i koncentraciji plova, za što je potrebno iskustvo koje se brzo i lako stiče, ponekad se to radi sporim povlačenje uz satjerivanje plova uz obalu, a ponekad naglim ubacivanjem prihvatnice u more kroz masu jata.

Nakon što ih se pokupi, ribice treba staviti u kantu u kojoj je svježe more. Gavun i oliga podnose visoke temperature mora, ali ne i nizak postotak kisika u njemu. Zato je neophodno povremeno mijenjati more u kanti, što nije uvijek baš jednostavan posao. Puno bolje rješenje je pumpica za zrak s raspršivačem.

Za duže čuvanje ovih uginulih mamac najbolje je zamrznuti ih. Da bi bili što kvalitetniji, prethodno ih treba posoliti.

Objavljeno u esPRESSo

Kvaliteta ribolovnih štapova ovisi o mnogočemu, ponajprije o konstrukciji, a konstrukcijski su najkvalitetniji jednodijelni. Međutim, zbog više razloga, ponajprije prikladne transportne dužine, dugački štapovi se izrađuju kao višedijelni. Njihova kvaliteta najviše ovisi o konstrukciji spojeva, posebno „štek“, štapova napravljenih od međusobno neovisnih dijelova koji se prije upotrebe spajaju u cjelinu uvlačenjem ili navlačenjem gornjih u donje dijelove.

Postoje četiri načina takvog spajanja, od kojih svaki ima prednosti i mane, a koje je dobro znati kako bi se odabrao najprikladniji štap za određeni način ribanja.

putinspoj 040222

Najstariji tip spojeva je uvlačenje. Kod njega se gornji nastavak uvlači u donji (crtež br.1). Dijelovi štapa koji se spajaju imaju paralelne rubove. Moraju se precizno izrađivati kako se štap ne bi klimao zbog labavog spoja te zbog toga bio neupotrebljiv. Zbog habanja tijekom upotrebe takav spoj s vremenom ipak postaje klimav, a štap neupotrebljiv jer je spoj teško popraviti. Pokazalo se da je takav spoj dobar samo za štapove veće težine bacanja, preko 100 grama. Zašto? Takav štap ima debele stijenke, ali je ukupna masa gornjeg nastavka znatno manja od mase donjeg, jer je on znatno tanji zato što ulazi u donji. Zbog toga je, unatoč težini, takav štap dobro izbalansiran, što je važno tamo gdje se štap tijekom ribolova stalno drži u ruci, kako je, primjerice, u varaličarenju gdje se takvi štapovi najviše rabe.

Najčešće rabljeni spoj je onaj kada se se gornji nastavak navlači na donji. Njegova je prednost u tome što upotrebom sve više istrošen spoj dovodi do toga da se gornji nastavak sve više navlači na donji i tako poboljšava čvrstoću spoja.

Preporučuje se za štapove manjih i srednjih težina bacanja, do 100 grama, dok je za teže nepodoban jer znatno povećava težinu štapa i slabi izbalansiranost. Kod kvalitetnijih štapova spoj nije valjkast nego u obliku zarubljenog konusa, što dovodi do kvalitetnijeg priljubljivanja dijelova neovisno o tome jesu li novi ili izlizani.

spigotspoj 040222

„Spigot“ je najbolji, ali i najskuplji način spajanja. Susreće se u vrhunskih proizvođača i sve se više koristi, čak i kod štapova manje težine bacanja. Kao što mu i ime kaže, spoj se izvodi trnom (crtež br. 2). Vanjski i unutarnji promjeri vršnog dijela donjeg nastavka jednaki su promjerima donjeg dijela gornjeg nastavka, pa sklopljeni štap izgleda kao jednodijelni. Trn koji spaja dijelove zalijepljen je u vršni dio donjeg nastavka i tijesno uvučen u gornji. Kako se s vremenom trn troši, gornji se nastavak po trnu spušta sve bliže donjem, ali nikad do kraja, jer bi to uzrokovalo teškoće u rasklapanju.

Najnoviji način spajanja pojavio se prije nekoliko godine i o njegovoj vrijednosti još nema konačnog suda, ali je sigurno bolji od spojeva uvlačenjem i navlačenjem. Naziva se kombiniranim jer je, kombinacija „spigota“ i „put overa“. Naime, posljednji centimetar, dva trna obrađeni su u konus, slično kao kod kvalitetnijih „put over“ štapova.

Bez obzira na to o kojoj se vrsti radi, spojevi za „štek“ štapove imaju zajedničkih svojstava. Rasklopljeni se mogu kontrolirati, što treba raditi prije svakog sklapanja kako se ne bi dogodilo da se zbog nečistoće ne mogu poslije rastaviti. Da ne dođe do ogrebotine, sklopljene dijelove se ne smije rotirati, osim skoro neprimjetno i oprezno pri rasklapanju. Ako se ogrebotina ipak pojavi, spojeve treba obilježiti crticama kako bi se mogli vrlo precizno sklopiti da bi se izbjeglo daljnje oštećivanje, zaglavljivanje, ali i da bi provodnici strune bili u pravcu. Najbolje je bilježenje obaviti čim se štap kupi. Povremeno spojeve treba podmazati kako bi se lakše rasklapali. Iako mnogi proizvođači štapova preporučuju razna specijalna sredstva, najbolje je podmazivati parafinom, voskom od svijeće. Ali, unatoč pridržavanju svih preporuka, događa se da je štek štapove ponekad nemoguće razdvojiti.

Taj se problem najčešće javlja kod štapova tipa „bolognese“, te kod ostalih koji se dugo izlažu suncu. Upotreba sile dovodi do loma, zato što karbonska vlakna, od kojih se najčešće prave spojevi, nisu dovoljno otporna na uvijanje. Strpljenje je u takvim slučajevima neophodno, a hlađenje štapa obično dovoljno za razdvajanje. Samo rijetko treba uži dio hladiti, a širi zagrijavati.

Objavljeno u esPRESSo

„PE“ višenitna struna je podatnija od ostalih vrsta struna, a za razliku od fluorougljične i najlonske nema ni pamćenje, odnosno tendenciju zadržavanja položaja u kome je duže vrijeme prethodno bila, primjerice spirale nakon silaska s kalema. Za neke tehnike udičarenja te je osobine čine boljim, a za neke lošijim rješenjem od fluorougljične i najlonske strune.

Loša osobina najviše dolazi do izražaja u „spinningu“, ribolovu odbacivanjem i privlačenjem varalica. Posljedica velike podatnosti i nikakvog pamćenja „PE“ višenitke najčešće je stvaranju „ptičjeg gnijezda“ nakon odbacivanja, ali i tijekom privlačenja varalice. Nastaje zbog nekontroliranog i neželjenog na jednom mjestu gomilanja zatim mršenja i, najčešće, vezanja strune u čvor.

„Gnijezdo“ najčešće nastaje između role i njoj najbližeg provodnika strune. Kod stacionarne role, glavni uzrok tome je struna namotana do ruba kalema. Zato zbog mekoće s njega najčešće istovremeno silazi nekoliko namotaja strune koji se petljaju, a kad se preklopnik hvatača zatvori, najčešće pretvore u čvor. Problem se pojačava ako su namotaji na kalemu rastresiti, nedovoljno zategnuti. Labavi namotaji stvaraju još više problema kod multiplikatora.

Proizvođači taj problem pokušavaju riješiti na nekoliko načina. Jedan je ukrućivanje višenitke. To rade na dva načina - termičkim spajanjem u ovojnicu površinskog sloja niti te premazivanjem višenitke najlonom. Što je ovojnica deblja, to je bolje, ali je i višenitka skuplja. Osim toga, upotrebom prije ili kasnije ovojnica se troši i problem se povećava.

Ribolovci, pak, taj problem mogu ublažiti upotrebom nešto deblje pa time i kruće strune. Drugo što mogu učiniti je da gusto i zategnuto namotaju strunu na kalem te da je ne namotaju previše, osobito ne na stacionarnu rolu. Najbolje je napuniti tek tri četvrtine, odnosno 4 do 2 mm do ruba kalema.

Dobro rješenje je nakon punjenja kalema novom strunom na njen kraj vezati što težu olovnicu i desetak puta je odbaciti što dalje. Pri odbacivanju treba držati kažiprst blizu kalema i pri kraju leta njime prikočiti isticanje strune kako se ne bi stvorilo „gnijezdo“.

Veoma često „gnijezdo“ nastaje i ispred vršnog provodnika strune na štapu. Najčešće pri „spinningu“ s varalicama koje se vode naglim zatezanjem pa labavljenjem strune. To se može pokušati izbjeći ili ublažiti što širim pokretima štapom, odnosno umjesto štapom trzaje varalicom izvoditi pomoću okretanja ručice role unazad.

„Gnijezdo“ se može pojaviti i nakon naglog ubrzanja pri odbačaju varalice, kad se višenitka sudari s vršnim provodnikom i počne petljati, što se ubrzava s usporavanjem brzine leta varalice. Dok nije bilo višenitke, taj se problem rješavao ili ublažavao pomoću visokih provodnika širokih prstena koji su smanjivali trenje pa time i usporavanje najlona. Međutim, korištenje takvih štapova za „spinning“ pomoću višenitke izazivanje je nevolje. Naime, zbog nemanja pamćenja, višenitka s kalema ne izlazi u obliku spirale nego skoro prave crte pa joj ne trebaju visoki i široki provodnici da se ispravi. Što više, oni su joj prepreka za koje zapinje, usporava se, gomila i mrsi ispred provodnika. Zato „spinning“ višenitkom treba koristiti štapove s „low rider“, vrlo niskim provodnicima s malim unutarnjim promjerom prstena.

Najviše problema sa stvaranjem gnijezda stvaraju stare, raščupane višenitke. Od novih, odnosno kad su ispravne, najviše problema stvara najjeftinija i najlošija „breaide“- upredena višenitka. Za njom slijedi „fusion braid“ - upredena pa kasnije termičkom obradom sjedinjena struna. Umjesto tih bolje je koristiti kvalitetnije višenitke - „fusion“ koje se dobivaju termičkim i kemijskim lijepljenjem niti, odnosno „coated braided“, višenitke izrađene pletenjem upredenih niti i presvučena najlonom.

Pojavu „gnijezda“ može pospješiti, čak i uzrokovati i loša rola. Primjerice, ako joj kalem pri odbacivanju vibrira ili ne vrti kontinuirano, ako ne slaže strunu ravnomjerno, od oboda do oboda, nego više uz njih ili sredinu kalema…

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 21 Siječanj 2022 10:24

Koje varalice zimi ponuditi smudutu...

Kasnije nego što je uobičajeno, počela je sezona najboljeg lova brancina, smuduta, u pravilu oko ušća, na plažama, u lukama i marinama i to kad je more valovito, zamućeno i tijekom plime. Udarni termini su svitanje, sumrak i noć, iako dobro radi i usred sunčanog dana, osobito kada je more mutno i za plime. Na ovo podsjećamo jer izbor varalice, o čemu će danas biti riječi, u dobroj mjeri ovisi o navedenim uvjetima. Naravno, odgovarajući izbor varalica i njihova pravilna primjena ipak su samo jedan od čimbenika uspješnosti lova brancina.

Iako se mogu loviti svim vrstama varalica, odavno se zimi skoro isključivo love mrdavcima i teturavcima, varalicama izrazito snažnih vibracija koje očito najviše provociraju brancine.

Kad su u pitanju mrdavci, varalice od mekane plastike, sada se najčešće rabe imitacije ribica, tipa „shad“, kod nas poznati kao mlataravci zbog intenzivnog mlataranja repa koje uzrokuje poprijeka ploha na njemu. Koriste se takve varalice izduženog oblika i dužine 5 do 10 cm.

Osim njih, učinkoviti su i klasični mrdavci namijenjeni morskom ribolovu. Ponajprije su to imitacije jeguljica duge 10 do 12 cm, iako se rabe i duže. Pri njihovoj nabavi treba voditi računa o tome da pravilno rade i pri sporijem povlačenju, a to mogu samo one kojim rep nije krut, te da vibriraju i tijelom i repom.

smuduti210122 1

Da bi se izbjeglo zapinjanje za dno u plićaku, silikonce treba otežati tek toliko koliko je potrebno za ravnotežu, odnosno dovoljan odbačaj i pravilan rad. Zato se koriste posve male olovne glave ili se one veće postupno stružu dok ne dosegnu željenu težinu, uz obvezne pokuse plovnosti. Najpraktičnije je na golu „jigg“ udicu kliještima stisnuti kuglicu rascijepane sačme potrebne težine.

Kako ne bi zapinjale za dno plićaka, originalne udice kod takvih varalica treba okrenuti prema gore. Inače, na mrdavcima se rabe udice oblika „Aberdeen“ ( tzv. parangalke) i „O'Shaughnessy“. Prve su tanje i elastičnije, pa se lakše oslobađaju kad zapnu, ali ih krupni brancini mogu ispraviti, osim ako ribolovac nije iznimno vješt. „O'Shaughnessy“ udice dužeg su tijela, deblje, jače i manje elastične. Teško se ispravljaju, a još teže prodiru, pa njima treba i snažnije kontrirati. Obično se upotrebljavaju za duže modele varalica, veće od 10 cm.

U lovu brancina spinanjem, potezanjem s mjesta, teturavci možda nisu učinkovitiji od mrdavaca, ali sigurno jesu puno trajniji. Apsolutnu primat u takvom lovu imaju oni izduženog oblika, u svijetu poznati pod engleskim imenom „pins“. Jasno, za ribolov s obale na manjim dubinama, pogotovo u plićaku, treba loviti teturavcima namijenjenim površinskom ribolovu, plivajućim i to plitkoronećima.

Čast iznimkama, ali originalne udice na mnogim teturavcima, uključujući i one najcjenjenijih tvrtki, nužno je zamijeniti većim i jačima kako bi se izbjegle kontre „u ništa“ te gubitci već prevarenih brancina. Pritom treba voditi računa o tome da se to ne odrazi na akciju varalice. U pogledu tipa trokrake, prednost treba dati onima sa širokim lukom i ekstremno kratkim vratom.

smuduti210122 3

Kad je veličina varalice u pitanju, izbor će ovisiti o tome daje li ribolovac prednost kvantitetu ili kvalitetu ulova. Pravi sportašima preporučujemo lov s većim varalicama. Tome su najmanje dva dobra razloga. Da bi imali pravilne akcije, kraće varalice, osobito teturavci, moraju imati relativno male udice. Samim time mogućnost da se izgubi ulov, osobito krupniji, dosta je velika. Obrnuto, veći modeli dopuštaju uporabu ne samo većih udica, nego i njihova većeg broja, čak i tri na dužim teturavcima. Osim toga, minijaturnim varalicama pretežito se love nedorasli brancini, oni kraći od 25 cm, zakonom dozvoljene minimalne lovne dužine.

Pri izboru veličine varalice za spinanje na plitkim terenima, kao što su morske plaže, treba voditi računa i o tome da duži teturavci određenog modela dublje rone. Suprotno tome, veće silikonske varalice s istom težinom olovne glave pliće rone od manjih istovjetnih modela. I na kraju, treba znati da je u uvjetima smanjene vidljivosti, primjerice po izrazito zamućenom moru i noću, poželjnije rabiti veće varalice.

Budući da su ribice kojima se brancini hrane uglavnom duge između 10 i 15 cm, preporučuje se upotreba varalica dugih između 7 i 13 cm. Jasno, optimalna dužina varalice ovisi o vrsti i modelu. Tako će se koristiti 11 do 15 centimetara duge silikonske jeguljice ili teturavci od 9 do 11 cm.

Što se tiče oblika varalice, obično se misli da brancin najradije napada modele izduženog oblika, što se tumači time da takve ribice čine njegovu glavnu hranu. Međutim, to mišljenje, iako je logično, treba prihvatiti s rezervom. Naime, brancin se dobro lovi i netipičnim, debeljuškastim varalicama, ali njih treba koristiti samo kad brancini ignoriraju one standardne.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 14 Siječanj 2022 02:09

Ribolov s jet skija

Tijekom pet desetljeća duge povijesti od nepouzdanog plovila za priobalnu zabavu u povoljnim uvjetima, vodeni se skuter pretvorio u snažno, svim uvjetima plovidbe prikladno višenamjensko plovilo. Jet ski kako ga najčešće nazivaju diljem svijeta, danas se koristi za praktično sve djelatnosti na vodi, pa tako i ribolov. „Jet ski fishing“, ribolov iz ovog plovila, najpopularniji je sportsko - rekreativni ribolov u Južnoafričkoj Republici, Australiji i Novom Zelandu, a sve je popularniji i u ostatku svijeta.

Trenutačno kod nas ne baš poznat,“jet ski fishing“ će sigurno i kod nas brzo steći pristalice, baš kao što se dogodilo s „kayak fishingom“. Razloga za to je više, lov s vodenog skutera atraktivniji je od lova s ostalih vrsta plovila, s njega se mogu loviti od najmanjih do najvećih riba svim tehnikama... Brzo i okretno plovilo skraćuje „prazni hod“ ribolova, povećava mogućnost pristupa teško dostupnim pozicijama... Relativno lagan i mali, skuter se lako transportira, sidri, vezuje i izvlači na obalu...

jetskiribolov 1

„Jet ski fishing“ zapravo nije nikakva posebna tehnika ribolova nego se tako naziva samo zato što se obavlja iz jet ski plovila. Prakticirati se može iz bilo koje vrste vodenog skutera, ali najlakše iz za ribolov posebno konstruiranog. To plovilo je duže i znatno šire pa zato i stabilnije od ostalih vrsta vodenih skutera te je kao i oni, kompaktniji, snažniji, štedljiviji u potrošnji goriva te, osobito, tiši od starijih modela.

„Fishing“ modele u ponudi imaju samo tri najveća proizvođača vodenih skutera. Osim što su veći, od ostalih modela se razlikuju i po tome što imaju ravnu plohe s koje se može loviti u stojećem položaju. Osim toga su opremljeni moćnom ribolovnom elektronikom, držačima štapova, spremištima za led i ulov. Skuplji modeli imaju i bazene za žive mamce, dodatne stabilne platforme za ribolov i nasukavanje te transport krupnih ulova, dodatne spremnike goriva...

No, i skuteri koji nisu za to posebno pravljeni mogu više ili manje dobro poslužiti za udičarenje. Najprimjereniji su najstabilniji - veći turistički modeli za dvije i tri osobe s četverotaktnim motorima koji štede gorivo. Njih je dobro, a manje i starije uske modele preporučeno, opremiti dodatnim plovcima, kako bi im se povećala stabilnost, a time i sigurnost ribolovaca. Industrija prateće opreme za sve stare i nove modele skutera izrađuje te plovke na napuhavanje u obliku tubusa koji obujmljuje skuter s bočnih i prednje strane ili dva tubusa koje se fiksiraju na bokove skutera.

jetskiribolov 3

No, plovke je vrlo lako i jeftino vlastoručno izraditi i od pjenoplastike obložene stakloplastikom, kao što ih izrađuju i neke tvrtke. Prednost tih tvrdih plovaka je što se na njima lakše stoji nego na tubusima, a njihov dio mogu biti i spremnici mamaca te ulova. Mogućnosti su neograničene, a koju odabrati ovisi o proračunu i ukusu. 

Ovi se skuteri mogu dodatno opremiti i s ribolovnom opremom. Prvo treba ugraditi držače štapova i prihvatnica kako bi se mogućnost lomljenja štapova izvan upotrebe svela na minimum. Postaviti ih je najprimjerenije iza sjedala. Iza sjedala je najbolje postaviti i hladnjak, fiksni ili prenosivi.

Od ostale ribolovne opreme dobro je imati i „GPS“ te „ehosonder“, čiju je sondu najbolje ugraditi u dno skutera, jer je tu najzaštićenija i nije izložena smetnjama.

I onima koji u jednom ribanju žele loviti s više tehnika, stručnjaci preporučuju na skuteru držati samo dva ili tri štapa kako pristup ribolovu ne bi bio kompliciran. Također preporučuju lov s manje jakim štapovima od onih za ribanje iz klasičnih plovila jer je sa skutera lako uroniti vrh štapa u more i tako mu olakšati borbu s plijenom. Osim toga, najjača oprema je nepotrebna jer zbog sigurnosti treba izbjegavati lov na dubinama većim od 50 metara, odnosno pretjerano daleko od obale. Najčešće to i nije potrebno jer je do tih dubina u našem dijelu Jadran većina dobrih pozicija za većinu tehnika udičarenja.

Osnovni kriteriji odabira štapa za lov bilo kojom od spomenutih tehnika isti su kao i za lov iz bilo kojeg drugog plovila. No, kako je mogućnost kretanja po skuteru ograničena štap treba biti dovoljno dugačak da ribolovcu bez mijenjanja položaja osigura mogućnost prebacivanje strune s jedne na drugu stranu plovila bez izvlačenja iz mora i zapinjanja za provu ili krmu.

Pri odabiru štapa valja voditi računa i o dužini njegovog dijela ispod oslonca role. S kraćim rukohvatom je lakše baratati u ograničenom prostoru skutera.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Struna je najosjetljiviji dio udičarskog pribora, zbog čega slabi brže od ostalog pribora pa je i češće treba mijenjati novom. Koliko često?

Kratak i precizan odgovor na to pitanje nemoguće je dati jer kao i karakteristike, trajnost strune, ovisi o njenoj vrsti, dužini i uvjetima upotrebe, održavanju, ali i skladištenju. Od najviše rabljenih, plastičnih struna najduži vijek trajanja ima „PE“ višenitka, kojoj 8 do 10 godina nakon izrade značajnije ne slabe karakteristike. Kod „FC“, fluorougljičnih taj period je oko 7, a kod najlonskih tek 3 do 5 godina.

Razlog zašto i nikad upotrebljena struna traje samo toliko je to što kemijski procesi u struni ne prestaju njenom izradom nego se nastavljaju i slabe karakteristike struna. Na brzinu slabljenja najveći utjecaj imaju temperatura, vlaga i ultravioletni (UV) dio spektra sunčeve svjetlosti. Zato strune ne treba izlagati visokim i niskim temperaturama, maloj vlažnosti i jakom svjetlu. Najčešće rabljene i najosjetljivije, najlonske strune će najduže trajati ako se čuvaju u mraku na temperaturi između 35 i 40 stupnjeva Celzijevih pri vlazi od 5 do 15 posto. Slično je i s „FC“ te „PE“ strunama.

Da bi je što duže koristili, treba kupovati što mlađu strunu. Na žalost, na pakiranjima struna nema datuma proizvodnje, a pri kupovini je teško znati koliko dugo i u kakvim je uvjetima ona skladištena. No, na to može ukazati stanje pakiranja. Ne treba kupovati strunu u izlizanom, mehanički oštećenom ili izblijedljelom pakiranju, a prednost treba dati struni spakiranoj u kartonsku kutiju, jer je ona bolje štiti od štetnog djelovanja „UV“ zraka i ekstremnih temperatura nego plastična providna. Najbolju zaštitu struna ima ako je u hermetički zatvorenoj kesici od aluminijske folije.

Vijek trajanja struna koje se koriste znatno je kraći od navedenih. Ponajprije zbog oštećenja nastalih habanjem u dodiru strune sa dnom, raslinjem i ostalim podvodnim preprekama. Najviše se ošteti prvih nekoliko desetaka centimetara strune, najbliže mamcu. To zahtjeva povremeno podrezivanje i uklanjanje oštećenih dijelova.

Habanje se može ograničiti i usporiti redovitim održavanjem strune. Nakon ribolova strunu je dobro oprati u običnoj ili vodi s malim postotkom deterdženta za suđe. Tako će se ona očistiti od prljavštine i masnoće, ali i osvježiti i navlažiti. Nakon toga će tonuti puno brže te dalje odbacivati.

Osim zbog habanja, povremeno dio strune uz mamac treba ukloniti i zbog intenzivnog korištenja ili učestalog velikog naprezanja do granice pucanja strune. Poslije svake takve situacije dobro je ukloniti dva do čak pet metara strune ispred mamca kako ona ne bi pukla u narednoj takvoj situaciji.

Iskusni ribolovci tvrde da optimalni vijek trajanja višenitne „PE“ strune iznosi 1 do 2 godine ako se ona učestalo koristi. Kada se umjereno koristi vijek joj je 2, a 3 godine kad se njom povremeno lovi. Najlonsku strunu treba mijenjati nakon 4 do 6 mjeseci ako se koristila intenzivno. Nakon godinu dana treba je mijenjati ako se umjereno ili povremeno koristila. No, to se može produžiti na dvije godine ako se struna kvalitetno održava i čuva.

Optimalni vijek trajanja fluorougljične strune je pola godine ako se ona koristi intenzivno. Tri puta duže traje kad se umjereno, a do 2 godine kada se povremeno korisit. Pravilnim održavanjem i skladištenjem to se može produžiti na tri godine.

Mnogi udičari umjesto namotavanja nove zbog uštede preokreću staru strunu što se ne preporučuje osim kad je u pitanju skupa „PE“ višenitka. Istina, kraj strune koji je bio na dnu kalema sigurno je u boljem stanju od onog uz mamac, ali je bez dvojbe i slabiji nego dok je bio nov. Osim toga, ne uštedi se puno, a preokretanje za posljedicu ima povećanje uvrtanja strune.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 2 od 13

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019