Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Petak, 18 Listopad 2019 11:16

Jesenski ribolov s obale na mekanom dnu (1)

Prestankom sezone kupanja i nautičkog turizma opustile su plaže te utihnule marine i lučice. Tako su udičari koji love s obale ponovo dobili priliku odbaciti udice bez potrebe odlaska do udaljenih i nepristupačnih pošta. Iako ima i tvrdih, čak i kamenitih, na plažama te u i oko lučica i marina prevladavaju mekana, najčešće muljevita dna. Suprotno dominantnom mišljenju, na takvim se dnima ima što loviti udicom, osobito dobro tijekom jeseni i početkom zime. To treba iskoristiti, barem onda kada se zbog nekog razloga ne može poći do udaljene pošte.

Zapravo, nigdje se na jednom mjestu ne može naći udičarima toliko zanimljivih riba, kako stalnih tako i povremenih stanovnika plaža, luka, marina i njihovog bližeg okoliša. Od stalnih tu su glavoči te usnače, vladika (knez) i pijerka, svugdje prisutni špar, zatim cipoli, arbun… Na muljevitom i muljevito - pjeskovitom dnu često obitavaju i ovčica i trlja blatarica, u manjem broju kokoti i listovi, a znatno više nego što se misli sitni morski psi i mačke. Mekanim priobaljem redovito krstare smudut (brancin) te ovrata (podlanica), a u ovo doba godine povremeno su tu i iglica, bukva, ukjata, lica, strijeljka, a na tvrdim oazama i rubovima mekanog dna ima grujeva (ugora).

Sve te i još neke manje prisutne ribe mogu se loviti brojnim načinima, od kojih je najučinkovitiji na dnu jer se većina spomenutih riba hrani na dnu. Takav način lova ometcem pruža šanse i udičarima početnicima da s minimalnom opremom i najpristupačnijim mamcem kakav je kruh ostvari kakav takav ulov, ponajprije špara i glavoča. S druge, pak, strane, lov brancina i podlanice zahtjeva daleko ozbiljniji pristup, počevši od adekvatnog pribora.
morer181019
Osim ciljanog „kralja“ te „kraljice“, i svaštarski ribolov na dnu je najbolje obavljati štapom. Kojim, ovisi o daljini, odnosno dubini na kojoj se ribe nalazi. A u ovo doba godine sve spomenute ribe su najčešće na dubini između 3 i 20 metra, noću još i pliće.

Kada se lovi u lučicama i marinama te na iole strmijim plažama na te dubine se mamci mogu odbaciti bilo kojim odmetaškim štapom. To može biti „Beach“, onaj dužine oko tri metra i brze (A) akcije, iznimno osjetljivog vrha te težine bacanja do samo 30 grama. Na tako brzi štap mora se postaviti spora, odnosno elastična struna, najbolje najelastičniji najlon. Samo s takvom kombinacijom mogu se odbacivati i mekani mamci.

Koristiti se mogu i nešto jači i duži odmetaški štapovi, oni težine bacanja do 50 ili 60 grama, ali malo mekši, akcije B. S njima i nešto manje elastičnim najlonom mamci se mogu odbacivati i preko 50 metara, što je posve dovoljno za lov u ovo doba godine, čak i na plažama koje polako poniru.

Dobro rješenje, osobito ako se očekuje ulov krupnijih riba, je „Beach ledgering“, univerzalni dalekometni odmetaški štap. On je iznimno lagan, dužina mu je između 3,5 i 4,5 metra, a težina bacanja 30 do 100 grama. Može biti srednje (B ili C) ili spore (D) akcije, tzv. parabolik. No, s njim je veoma teško osjetiti uzimanje mamca i dati kontru bez upotrebe neistezljive strune. Zato na rolu parabolik štapa treba postaviti najkruću najlonsku ili, još bolje, nerastezljivu „PE“ višenitnu strunu.

Za ribolov blizu obale mogu se koristiti univerzalne, ali je najbolje rješenje „surf casting“, rola za daleko bacanje. Može biti i mala, veličine tek 20 ili 25, ali zbog mogućnosti ulova ovrate, smuduta ili gruja, treba biti robusna. Zbog istog razloga bolje je koristiti veću, veličine do 50.

Kao i svuda u priobalju, najbolje je koristiti univerzalnim udicama. Više nego „Aberdeen“ prikladne su one oblika „Crystal“. Prednost treba dati udicama dužeg vrata, obvezno s tankim tijelom. No, ma koje se koristile, širina luka im treba biti od 6 do 13 mm, ovisno o očekivanoj veličini ulova.

Završnjak, sistem pribora se može izraditi na više načina, ali uvijek s najviše dvije udice. Za lov u lučicama, zbog brojnih odbačenih predmeta, bolje je loviti samo s jednom. Pribor može biti s kliznom olovnicom ili olovnicom na kraju. Osim zbog jednostavnosti izrade, završnjak s olovnicom na kraju je pogodniji za daleko bacanja jer se teže mrsi. Za takva bacanja izrađuje se od nešto debljeg najlona, privezi 0,25 do 0,30 mm, a predvez, osnova završnajka 0,30 do 0,40 mm.

Ma od kako debelog najlona bili, završnjaci trebaju imati pola metra duge priveze (primule, pjoke), međusobno i od olovnice razmaknute 60 do 80 cm. Olovnicu je najbolje vrtilicom s kopčom spojiti s krajem predveza, dok je njegov spoj s privezima najbolje ostvariti dvorupim perlicama. Težina olovnice ovisi o daljini bacanja i kreće se od 20 do 50 grama.

Da bi bio što manje vidljiv, na što je posebno osjetljiva ovrata i još više ovčica, završnjak treba izraditi od „FC“, nevidljive fluorougljikove strune ili barem od najlonske koja nema površinski sjaja, ali je vrlo podatna pa posve polegne po dnu.

(Nastavak idući petak)

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 11 Listopad 2019 20:29

Američki crv je dobar za lov jadranskih riba

Naši sportsko - rekreativni ribolovci sve češće kupuju umjesto da sami pribavljaju mamce. Između ostalog i zbog sve bolje i jeftinije ponude uvoznih crva među kojima se širinom primjene ističe američki crv (Glycera dibranchiata), koga pohlepno uzima većina sitnijih i srednjih morskih riba, zbog čega je on u svijetu jedan od najkorištenijih crva za morsko udičarenje.

Radi se o čekinjastom kolutićavcu koji može narasti do 37 dužine i centimetar promjera. Na tržište najčešće dolazi u dužinama između 6 i 8 te 15 i 20 cm, što su i najprimjerenije mjere za nadijevanje cijelih crva u lovu srednjih te krupnih jadranskih riba.
amcrv 1Boja američkog crva ovisi o njegovoj starosti. Mlađi su svjetliji, inače svi crvenosmeđe boje s raznobojnim odsjajem i svjetlijim trbuhom. Na udici se dobro drži jer su mu tijelo i posebno opna dosta čvrsti, znatno žilaviji nego kod korejskog i ostalih sličnih crva koji se najviše koriste kao mamac pa bolje od njih podnosi i jake trzaje. Od njih, također, ime više krvi, koja mu je mirisna i gusta te slična ljudskoj. Zbog gustoće i količine probodeni crv vrlo dugo krvari i tako privlači ribe. Osim toga, crv je vrlo sklizak i aktivan na udici.

Američkog crva jedu praktično sve jadranske ribe pa se može koristiti u lovu ometcem, bulentinom, čak i pendulom, potezcem. Zbog žilavosti bolje nego ostali kupovni crvi podnosi veće trzaje pri odbačaju pa je posebno pogodan za „surfcasting“. Učinkoviti je u svim godišnjim dobima, ali najbolje rezultate daje tijekom jeseni i zime, osobito u lovu brancina, smuduta, posebno dobro u zamućenim vodama ušća te u valovitom i moru u pokretu.

Osim brancina, od najcjenjenijih priobalnih riba ovog crva će osobito rado napasti ovrata, pagar, fratar, ovčica, sarak, ali i kavala, arbun… Osim tih pridnenih, njime se više nego uspješno love i ribe gornjih slojeva mora, poput kantora, bukve, širuna... Za takav ribolov ne mora se koristiti živi i cijeli crv. Posve je dobar i uginuli, izrezan na komade. Takav je dobar i u lovu cipola te trlja.

Kao ni ostali, američki crvi na naše tržište ne dolazi iz postojbine, nego iz Francuske i Italije, gdje ih uzgajaju. Takvi su kvalitetniji od uvezenih iz Amerike ili Azije, koji mogu biti higijenski neispravni. U prodaji je najčešće u kartonskoj kutija s grudvicama papirne mase ili humusa 5 do 10 komada težine oko 25 grama. Postoji i „jumbo“, pakiranje samo najkrupnijih crva.

Američki crv je najučinkovitiji živ. Da bi takav ostao što duže i na udici, nadijevati ga je najbolje što tanjom specijalnom iglom, obvezno tako da se ona uvede kroz usta, a izvede malo poviše kraja repa kako bi on visio ispod udice i lelujanjem dodatno provocirao ribe. Pri mamčenju treba biti vrlo oprezan kako bi se izbjeglo probijanje opne crva i njegovo krvarenje prije nego se stavi u more. Preporučuje se nadijevanje na udice dugog tijela.

Nadijevati se može i u dijelovima, također najbolje pomoću igle. Nikako se ne smije rezati škarama ili kojom drugom oštricom jer će odmah izgubiti svu krv. Mjesto gdje se želi podijeliti treba „masirati“, valjati između kažiprsta i palca sve dok ne postane vrlo tanko i na kraju se razdvoji. Nakon toga razdvojene krajeve treba lagano pritiskati kako ne bi ispuštali krv.

S ovim crvom treba biti oprezan jer u ustima ima skrivene, u normalnim situacijama nevidljive čeljusti sa četiri zuba čiji ugriz može biti veoma bolan. Kad se osjeti ugrožen - grize, iz usta izbaci svojevrstan „produžetak“ na čijem su kraju četiri vrlo oštra zuba u obliku kandže.
Američki crv je vrlo osjetljiv na temperaturu na kojoj se drži. Najduže živim može se održati do 8 dana na temperaturi između 4 i 6 stupnjeva. Na samo dva stupnja nižim ili višim od navedenih poživjet će do 4 dana, dok na temperaturama ispod 2 i preko 9 stupnjeva Celzijevih ugiba već nakon jednog ili dva dana. Zato ga je najbolje čuvati i u ribolov nositi u hladnjaku. Izvan hladnjaka, ali u vlažnom originalnom pakiranju i na sjenovitom mjestu podnosi i više temperature te može poživjeti dva do tri dana.

Uginuli američki crv se mogu zamrznuti, ali i usoliti na isti način kao i ostali crvi i tako čuvati vrlo dugo do upotrebe.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Lovci na olignje jedva čekaju prvi dan listopada jer od tada je dozvoljen lov tih glavonožaca na najuspješniji način - po mraku uz pomoć umjetnog svjetla. No, da bi u takvom lovu bio uspješan, lignjolovac mora znati puno o ponašanju lignje pod prirodnim i umjetnim svjetlom. Naime, ponašanje oliganja ovisi o uzrastu kao i jačini i spektru i sastavu izvora svjetlosti, njegovom položaju, o fazi mjeseca, dobu i noći…

Poput većine morskih organizama, lignje su skoro indiferentne na pojavu svjetlosti. Što više, čak ih je noću lakše uloviti po slabijoj nego jačoj mjesečini. Međutim, što je noć tamnija to je jača „ardura“ koja plaši olignje. Radi se i svjetlucanju mora oko predmeta koji se gibaju u njemu. To je posebno izražena oko tankih predmeta poput struna i udica, te bliže površini gdje se olignje najviše zadržavaju u hladnijem dijelu godine, posebice noću. Zato se uspjeh u lovu oliganja može očekivati samo u noćima s mjesečinom te uz pomoć umjetnog svjetla u noćima bez mjesečine, u vrijeme uštapa, mladog mjesec, ali i prije te poslije njega, dok je mjesečina još slaba. U pravilu, uz pomoć „svijeće“ nema smisla loviti četiri dana prije i jedan nakon punog mjeseca.

Uklanjanje mogućnosti pojave „ardure“ nije najvažniji razlog zašto se lignje u noći bez mjesečine najbolje love uz pomoć umjetnog svjetla. Glavni razlog je magična moć kojom svijetlo privlači plankton, odnosno sitne biljne i životinjske organizme za kojima dolaze sitne ribe lutalice poput inćuna, papaline, srđele… Olignji se hrane planktonom i tim ribicama - i to je tajna uspješnosti lignjolova noću pomoću umjetnog svjetla.

Ma koliko bilo jako, umjetno svjetlo obasjava relativno malu zonu u kojoj je veća količina planktona i ribica nego u okolnom neosvijetljenom područja. To olignjima daje mogućnost obilate ishrane na malom prostoru. No, osim onih najmanjih, olignji nerado love u najosvjetljenijem dijelu. Bojeći se da i sami ne postanu plijen, radije vrebaju iz mraka i hrane se u polutami. Zato im je varalice najbolje ponuditi na rubu osvijetljenog prostora.

Lov oliganja pomoću umjetnog svjetla kakav se obavlja kod nas, iz plovila u priobalju i na relativno malim dubinama, nije podjednako učinkovit tijekom cijele godine. Počinje tijekom kolovoza kad se blizu površine i obale pojave najmanje lignje. Vrhunac mu je tijekom listopada, kad se lignje najintenzivnije hrane jer je tada u moru najviše planktona, glavne hrane malih lignji. Nakon toga, kako pada temperatura mora pada i količina planktona u njemu pa se lignje sve više hrane sitnim ribama. No, i one se sve rjeđe skupljaju pod svjetlom. Prvi razlog tome je to što je pod svjetlom sve manje planktona, a drugi je što se s tjelesnim rastom povećava i opreznost riba koje se zato zadržavaju sve dalje od najosvjetljenijeg dijela pod „svijećom“.

No, bez obzira čime se lignje hranile, praksa je pokazala da je najbolje imati „svijeću“ kojoj se može regulirati količina, po mogućnosti i kut rasprostiranja svjetlosti. Po dolasku u lovnu zonu najbolje je prvih petnaestak minuta imati čim jače svjetlo što šireg kuta rasprostiranja. Ostane li tako predugo, olignji će se dignuti na površinu i najčešće neće gristi. Zato, čim prve lignje doplivaju u blizini plovila, treba smanjiti jačinu svjetla i kut njenog rasprostiranja, uvijek usmjerenog prema dolje, i loviti u polusjeni. Najbolje ne odmah ispod i oko „svijeće“ nego na provi ako je ona na krmi i obrnuto.

Danas na tržištu postoji nekoliko vrsta umjetne rasvjete od starih plinskih ferala, preko podvodnih svjetiljki s halogenim do najnovijih s „LED“ žaruljama. Svaka od njih ima dobrih i loših osobina, ali su za rekreativni lignjolov nedvojbeno najbolje „ledice“ jer daju najviše svjetla uz najmanju potrošnju, mogu se koristiti kao nadvodne i podvodne…

Osim po konstrukciji, što ih čini više ili manje praktičnim za upotrebu, ta se rasvjetna tijela razlikuju i po boji svjetla koje emitiraju: ferali žuto, halogene bijelo, dok „LED“ rasvjeta može svijetliti bilo kojom bojom.

Praksa je pokazala, a znanost potvrdila da su najmanje učinkovite svjetiljke koje emitiraju posve bijelo svjetlo poput halogenih, ali i bijelih „LED“ žarulja. Prvo, zato što ono najslabije prodire kroz stupac mora, a drugo jer nema takvog prirodnog svjetla.

Također, praksa je pokazala, a znanost potvrdila da plankton, ali i neke ribe, najviše privlači zelenkasto svjetlo jer je takve boje mjesečevo svjetlo u moru. Od zelenkastog je tek nešto malo manje privlačno plavičasto svjetlo. Posebno učinkovitim se pokazalo zeleno luminiscentno svjetlo. Prvo jer prodire daleko jače kroz slojeve mora nego svjetlo bilo koje druge boje, a drugo jer takvo svjetlo proizvode brojni planktoni pa je ono dovoljno da privuče pozornost lignji i riba, pak i ako pod njim nema planktona.

Luminiscentno zeleno svjetlo mogu proizvoditi „LED“ žarulje, ali za sada, jedino lampe tvrtke „Hidro glow“ svijetle takvim bioluminiscentnim, svjetlom istovjetnim onom koje proizvode planktoni.

Osim „svijeće“, najbolje je da i pomoćno svjetlo u lignjolovu bude zelene boje. Naime, pokazalo se da iznenadna pojava i treperenje bijelog i žutog svijetla plaši olignje i neke ribe. Dobro je i ako naglavna ili koja druga pomoćna lampa svijetli crvenim svjetlom jer ono ne plaši ni jednog stanovnika mora. No, crveno svjetlo najmanje prodire kroz vodeni stup i ne privlači osobito plankton. Zato je crveno svjetlo najlošije rješenje za lov oliganja.

Za lov pomoću umjetnog svjetla nije potrebno imati vlastitu „svijeću“. Naime, u noćima bez mjesečine lignje se dobro mogu loviti uz obale osvijetljene umjetnom rasvjetom uz šetnice, lukobrane i mostove. Uz njih se najradije zaustavljaju na rubovima osvijetljenog područja bacajući se iz polutame na ribice u njoj ili osvijetljenom području.

Na takvim mjestima se mogu loviti s obale i iz plovila. Iz usidrenog plovila klasičnim skosavanjem te „spinanjem“, a iz plovila u pokretu pendulom, najbolje plovidbom paralelno s obalom.

Na kraju podsjećamo da je lignje dozvoljeno loviti uz upotrebu samo jednog rasvjetnog tijela po plovilu, bez obzira koliko je lovaca u njemu. Jačina „svijeće“ smije biti najviše 100 W ako je klasična žarulju u njoj, 30 W ako je halogena, 10 W ako je LED, odnosno 400 kandela ako je plinski feral.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 30 Kolovoz 2019 14:28

Počinje sezona najboljeg lova fratara

Na izmaku je najtopliji dio godine, a s njim i razdoblje slabijeg udičarenja, osobito uz morsku obalu. Iako su radili bolje od mnogih drugih riba, fratri će tek od početka rujna biti zamjetno aktivniji, a aktivnost će sve više pojačavati što jesen bude više odmicala. Osim toga, fratar je jedan od rijetkih riba koja se izvanredno dobro prilagodila devastaciji mora, pa je sve masovniji u Jadranu, a time i na udicama naših ribolovaca. Obilatosti ulova u rujnu pridonosi i to što će se krajem mjeseca fratar početi skupljati u velika jata radi priprema za mrijest početkom zime.

Zbog svega toga ribolov fratra u rujnu, ali i listopadu, može biti izuzetni uspješan. Osnovni preduvjet za to jest pronaći ih. A u ovo doba godine oni se uglavnom zadržavaju na dubinama između 5 i 15 metara. Manji primjerci s ostalim sitnim srodnicima zalaze i u zatvoreno more i na blago nagnute terene, dok se krupniji radije zadržavaju u otvorenom moru i uz strmije obale. Sve su to obvezno obrasli kameniti tereni s brojnim procijepima u kojima fratri nalaze sklonište i hranu. A hrane se, poput ostalih rođaka iz obitelji ljuskavki crvima, mekušcima i račićima. Velikom morskom crvu ne mogu odoljeti, ali pohlepno napadaju i sve ostale crve, osim cjevaša. Odličan je mamac za njihov lov i meso mušule te drugih školjki, kozica, rak samac i drugi račići, komadi lignje, sipe ili sipice te hobotnice.

Vrlo dobri rezultati postižu se i upotrebom smjese, pastele napravljene od starog kruha i istruganog sira, usoljene srdele ili same salamure od nje ili soljenih inćuna i drugih riba. Ipak se, barem u noćnom ribolovu, najbolji rezultati postižu komadima velikog crva te lignjice i sipice.

Rezultati se, čak i veoma značajno, mogu poboljšati primamljivanjem prije i tijekom udičarenja. Gustoća primame mora biti takva da smjesa može stići na dno bez velikog rasipanja. To je najlakše postići pomoću brumalice. Primamu je najbolje raditi od istog materijala ako i mamac, a kako je to često vrlo skupo, jeftinije je, a ništa manje učinkovito, koristiti zdrobljene ježince te školjke i puževe iz plimne zone.

Poput svih rođaka s kojima se druže, manji se fratri hrane tijekom cijelog dana, intenzivnije u rano prijepodne. Stariji u potragu za hranom kreću u sumrak, a ako je noć s mjesečinom, vraćaju se pred zoru. Zato se jutro, posebice po mirnom moru, tišini ili tek laganom moru, u velikom broju love manji, do četvrt kilograma teški fratri. U istim vremenskim uvjetima, ali u popodnevnim satima love se oni teški do 400 g. Krupniji se počinju loviti tek kad se sunce približi horizontu, a najbolje „rade“ tijelom noći s mjesečinom.

Zbog male dubine zadržavanja, fratri se mogu loviti i s obale, ali je to dosta mukotrpan posao zbog čestog zapinjanja pribora. No, pribor će zapinjati i u lovu bulentinom. Zato nju treba spuštati okomito, bez odbacivanja. Da bi se takvim lovom pretražio što veći teren, treba koristiti dugački štap, od 4 do 5 metara. Mora biti vrlo brz, akcije A, ali s vrhom iznimne osjetljivosti. Takav, čak i duži štap je odlično rješenje i za lov s obale.

Bez obzira na to lovi li se štapom ili „preko prsta“, s obale ili plovila, osnovna struna pribora ne treba biti deblja od 0,25 do 0,35 mm, ako je od najlona, odnosno 0,10 do 0,15 ako je od „PE“ višenitne strune. Predvez, po kome klizi šuplja olovnica, najbolje je izraditi od najlona, također debljine 0,25 do 0,35 mm. Dužina mu može biti 30 do 100 cm, dok dok privez mora biti dužine 50 do 100 cm. Najbolje ga je izraditi od nevidljivog „FC“ fluorougljika debljine od 0,16 do 0,18 mm.

Težina olovnice ovisi o dubini mora i snazi kurenta na mjestu ribolova, ali i načinu ribolova. Za lov spuštanjem iz plovila najčešće je dovoljna ona teška do 20 grama, dok je za lov na istoj poziciji, ali s obale potrebna i više nego dvostruko teža. Inače, najboljim su se pokazale olovnice izduženog, ovalnog ili oblika kapljice jer najteže zapinju.

Veličina udice za lov fratra ovisi o očekivanoj veličini plijena. Za prijepodnevni ribolov sitnijih primjeraka najbolje je montirati udicu broj 19-15, odnosno širine luka 3-5 mm, a za noćni lov krupnijih fratara udice broj 15-10, odnosno širine luka 5 do 10 mm. Što se tiče oblika udice, „kristalka“, koja se smatra univerzalnom za lov blizu obale, posve zadovoljava, osobito za lov manjih primjeraka. Ipak, najprikladnijima su se pokazale udice oblika „Limerick“.

Svi spojevi na priboru moraju biti izvedeni pomoću vrtilice, a udaranje i nasjedanje klizne olovnice na vrtilice sprječava se postavljanjem gumenih perlica s obje strane olovnice.

Umjesto s jednom, posebice i lovu bulentinom, pribor može biti i s dvije udice, tipa „brk“, ali na nešto kraćim, oko pola metra dugim, privezima.
frtartkst3008Fratri se love tako što se pribor odbaci, i kad olovnica dotakne dno, lagano zategne. Sitniji će veoma brzo zagristi, a odrasli, vrlo divlji i plahi, dugo će oklijevati. Ako nakon desetak minuta čekanja ne zagrize, treba mijenjati položaj. Gdje prvi zagrize, treba nastaviti loviti, jer su tu i ostali pripadnici plova. Položaj treba promijeniti i ako je prvi ulovljeni primjerak kraći od 18 cm, što je prema zakonu minimalna dopuštena lovna dužina, a sve zbog toga što su svi fratri u jednom jatu istih dimenzija.

Fratri, ovisno o veličini, mamac uzimaju različito. Sitniji primjerci „tuku“, uzimaju tako snažno da se vrh štapa trese. Zagrizu pet, šest puta u vrlo kratkom vremenskom razmaku, zatim naprave stanku od petnaestak sekundi te ponovno nekoliko puta navale. Tako skinu i nekoliko mamaca, a da se ne zakače se. Da se to spriječi, 6 do 7 sekundi poslije prvog „rafala“ udaraca treba kažiprstom ruke kojom se drži štap uz njega pritisnuti struna i vrh štapa malo podignuti. Ako se, pak , lovi „preko prsta“, strunu treba blago stisnuti među prstima i povući je desetak centimetara. Tada će se fratar baciti i punim ustima uhvatiti mamac pokušavajući ga zadržati ili odnijeti. To je trenutak za snažnu i kratku kontru.

Ako se poslije serije rafala ne ulovi sitni fratar nego se sve umiri, to je siguran znak da je u blizini krupni fratar. Tada treba biti posebno oprezan, jer će on uskoro uzeti mamac. A krupni fratri jedu drukčije. Najčešće prihvate mamac i počnu plivati, poput komarče. Ako se kontrirao odmah ništa se neće postići jer fratar labavo drži mamac. Bolje je pustiti ribi da uz lagani otpor ponese mamac. U lovu sa štapom to znači da joj treba dopustiti da lagano savija njegov vrh. Isti efekt u lovu „preko prsta“ postiže se propuštanjem strune između lagano stisnutih prstiju. Kad se zbog otpora poboji da će ostati bez zalogaja, fratar će reagirati jačim stiskanjem i laganim trzanjem glave. To će se osjetiti kao trešnja strune ili vrha štapa. Tada treba reagirati odlučno i nimalo nježno. Kad shvati da je prevaren, energično će se opirati, ali ga izvlačiti treba bez zamaranja kako mu se ne bi dozvolilo da se zavuče i kakvu rupu.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 23 Kolovoz 2019 21:25

Noću iz barke na lokarde

Udičarenje noću iz plovila jedno je od najsportskijih načina ribolova jer u njemu je ribolovcu djelomice ili čak posve onemogućen vizualni kontakt s morem, priborom, mamcem i lovinom. Taj hendikep osobito je izražen u lovu ukjate koje će i na najmanji šum s plovila ili tračak umjetnog svjetla jednostavno nestati iz lovne zone. U uvjetima noćnog mira sličnu će plahovitost pokazati uglavnom i sve druge ribe morskog stupa pa su komotni i bučni ribolovci, žele li što uloviti, ograničeni na čekanje ugora i tabinje na hridinastom ili mola na mekanom dnu. Druga mogućnost je da love malo cijenjene, ali brojne lokarde, plavice, u čijem se lovu kao prilov mogu pojaviti ukjata i neke druge cjenjenije ribe.

Idealno mjesto za takav ribolov prostrane su i relativno duboke otočne uvale, a najbolje vrijeme lova ono između 21 sat i ponoći u uvjetima prvog mjesečnog kvarta. No, ulovi se, makar i skromniji, mogu ostvarit bez obzira na to u kojoj je fazi Mjesec. Stupanj oblačnosti također nije od osobite važnosti, no zato je barem lagani kurenat nužan preduvjet uspješnosti takvog noćnog ribolova.

Plovilo valja usidriti negdje između sredine uvale i obale prema kojoj kurenat vuče, i to tako da dubina pod plovilom ne bude manja od dvadesetak metara. Nakon kraćeg primamljivanja masom koja se mora raspadati čim dotakne površinu, za što je najbolje koristiti mljevenu svježu sarđelu, u more treba spustiti mamac. Pribor za njegovo plasiranje može biti najjednostavniji - dovoljno je bilo kakvo motovilo s do 50 m najlona promjera 0,25 do 0,30 mm na koji je posredstvom vrtilice vezan privez dužine do jednog metra. Na kraju priveza, istog ili tek neznatno manjeg promjera od osnovne strune, vezana je udica širine luka 7 do 10 mm, najbolje oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“, tzv. parangalska.
F24188 LokardaPuno bolje je koristiti suvremenu opremu, štap i rolu. Najprimjereniji je do 2,4 m dugi štap tipa „boat“ te rola srednje veličine. Kad se koristi taj pribor na osnovnu strunu treba dodati perlicu koja će štititi vršni provodnik štapa od udarca vrtilice.

Vječito gladna lokarda će prihvatiti brojne mamce, ali je najbolje koristiti obilati filet svježe sarđele, krakove lignje dužine 4 do 5 cm, cijele sitne bobiće i sipice… Kao zamjenu za navedeno najbolje je koristiti zaleđenog lignjuna. Taj jeftini i lako dostupni glavonožac zapravo je odličan noćni mamac, čak bolji od cijenjene sipice, koji karakterizira ribama neodoljivo svjetlucanje. U prilog lignjunu ide i njegova specifična težina koja će namamčenu i privezanu udicu optimalnom brzinom voditi prema morskom dnu.

Iako će ponekad potegnuti pod samom površinom, lokarda najčešće nasrće na mamac koja leluja na pet do deset metara ispod nje. Ona ne ispituje mamac nego ga velikim ustima grabi i bježi. Kako se u noćnom lovu u pravilu love veliki, prosječno pola kilograma teški primjerci te vrlo snažne i brze ribe, užitak lova bit će velik, ali samo ako je kočnica role dobro podešena da popušta pod snažnim naletima, odnosno u lovu iz ruke ako se najlon stalno održava napetim te prati cik - cak kretanje ribe. No, i ako pokoja i otpadne, doći će druge jer se lokarda kreće u velikom plovu.

U ovakvom atraktivnom lovu, koji je posebno uspješan do kraja kolovoza, čak i tjedan dva, kasnije, ovisno o lokaciji, nerijetko se dogodi da umjesto lokarde u gornjem sloju mora zagrize ukjata ili širun, a bliže dnu kantor, čak i ovrata, pogotovo po mjesečini.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 16 Kolovoz 2019 15:13

Na zubaca s obale (2)

Kraj ljeta i početak jeseni pravo je vrijeme za lov zubaca, jedne od najpoželjnijih lovina udičara. Loviti se može i sa same obale.

S obale, ali i iz plovila usidrenog uz nju može se loviti polaganjem mamca na dno i malo poviše njega. Klasičnim ometcem, odnosno polaganjem mamca na dno najbolje je loviti s priborom koji završava utegom iznad koga je na dva, tri pedlja vezan do pola metra dugi privez (primula, pjok) s jednom do tri udice u nizu, ovisno o njihovoj i veličini mamca koji će se koristiti. Za lov na škrapastom dnu umjesto direktno ili posredstvom kopče olovnicu je s ostatkom pribora bolje spojiti gumicom za staklenke. Tako će u slučaju zapinjanja olovnice pucanjem gumice biti spašen ostatak pribora.

Debljina osnovne strune može biti od 0,50 do 0,70 mm, a priveza 0,30 do 0,50 mm. Privez, ali i završni dio osnovne strune najbolje je izraditi od nevidljive, „FC“, fluorougljične strune.

Puno bolji ulovi se postižu kada je mamac malo poviše dna pa se bolje i dalje vidi. Dva su načina za takvu prezentaciju mamca. Jedan je pomoću „balerine“ - velikog plovka, a drugi pomoću „žičare“ - kliznog priveza.

Pribor za lov „balerinom“, osim plovka velike nosivosti na kraju još ima jednu do tri udice.
zbzicra1608„Žičara“ je nešto kompliciranija. Na kraju njene osnovne strune posredstvom kopče s vrtilicom postavlja se olovnica težine ovisne o dubini na kojoj se lovim najčešće od oko 100-tinjak grama. Na 2 do 4 m poviše olovnice postavlja se graničnik hoda priveza, čvor od debele strune ili gumeni valjčić. Poviše graničnoga, posredstvom kopče na osnovnu se strunu postavlja do metar dugi privez s jednom ili dvije udice, ovisno o veličini plijena, na kraju i malom olovnicom na sredini. Uloga olovnice, rijetko teže od 10 grama, je da mamcem na privezu poteže naniže te da mu sputava kretnje i tako ga čini zanimljiviji grabljivicama. Bolje rješenje je privez postaviti na specijalni nosač - klizač čiji je sastavni dio i uteg.

Višestruka je prednost ovakvo kompletiranih pribora, osobito „žičare“, nad klasičnim ometcem. Zato što se prvo odbaci osnovna struna, pa niz nju spusti privez, pjok s mamce, nema trzaja koji skraćuje život mamcu. Drugo, dok lagano tone, mamac pretražuje gornje slojeve mora, a kad graničnik zaustavi privez, mamac ima veliku pokretljivost i ne može se tako lako zapetljati za osnovnu strunu ili sakriti u kakav procjep.

Svi opisani pribori moraju biti opremljeni udicama širina 15 do 21 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena. Najbolje je koristiti tzv. kovane s vrhom zakrivljenim unutra, tipa „Cyrcle“ ili „Live bait“, za nadijevanje živih ribica.

Klasičnim ometcem na dnu lovi se tako da se mamac odbaci što dalje. Kada potone pribor treba lagano zategnuti, ali i ostaviti slobodnim pet, šest metara strune da riba ne osjeti otpor kad potegne. Obično prvo mamcu priđu sitnije ribe. Kad počnu jesti privući će pozornost zubaca. Poslije sitnih trzaja sve će se smiriti pa će struna poletjeti u more velikom brzinom. Treba je pustiti, jer nema toga tko će uspješno odmah zaustaviti zubaca. Tek poslije nekoliko metara treba snažno kontrirati. Tad nastaje žestoka borba u kojoj ribolovac mora nametnuti tempo, jer ako zubatac to učini skoro je sigurno da će se spasiti. Srećom, „car” se veoma brzo preda. Unatoč tome, mrežna se prihvatnica mora rabiti.
zbzicara1608 2Kao i u lovu na dnu, za lov poviše njega mamac je najbolje postaviti na prijelaz kamenitog u pjeskovito dno, osobito u blizini kakve stijene ili drugog zaklona, gdje „car“ voli čekati u zasjedi.

Ometcem se loviti može „preko prsta“, ali tada valja računati na posjekotine po dlanovima, ako se zakači krupniji zubatac. Zato je bolje loviti štapom i rolom. Za ribolov s obale treba odabrati duži, od 3,0 do 3,6 m i težine izbačaja oko 150 grama. Spretni udičari mogu koristiti i štapove dužine do 4,2 m namijenjene „surf casting“ i lovu ovrate. Na sve njih treba montirati samo veliku i kvalitetne rolu, čak i srednji pendulaški multiplikator.

Najčešće mamcu prvo priđe koja manja grabljivica. Ribica - mamac se tada panično trese, što se može osjetiti na priboru. Zatim prilazi zubatac i napada vrlo agresivno. Plijen hvata zubima od repa i silovito ga trese. To se na priboru osjeća kao brzi i jednolični udarci. No, čim postane svjestan prevare, prekida s napadom. Zato je veoma važno kada kontrirati, što najviše ovisi o vrsti mamca kojim se lovi. Kad su to lignja ili sipa, treba sačekati nekoliko sekundi, dok se ne osjeti odlučno povlačenje. Odmah se kontrira i kad zubatac potegne namamčenu iglicu. Ako je uzima bez jasnog zatezanja pribora, iako uz znatan rizik od gubitka plijena, bolje je sačekati najpovoljniji trenutak. U lovu cipolom i drugim ribicama kontrirati treba na prvi znak napada. Gdje se ulovi jedan, treba potražiti i drugog, jer su zubaci često u paru.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 09 Kolovoz 2019 10:19

Na zubaca s obale (1)

Na popisu željenih ulova jadranskih sportsko- rekreativnih udičara jedno od prvih mjesta zauzima zubatac, koji se udicom najbolje lovi u naredna dva mjeseca. Zbog klimatskih promjena već se nekoliko godina „car od riba“ tijekom ljeta i, osobito, jeseni sve bolje lovi i s obale što se ne tako davnih godina vrlo rijetko događalo. Osim toga, zubatac je sve brojniji te su mu staništa sve bliža naseljima, ali nikad nije u njihovoj neposrednoj blizini. Zbog svega toga, kraj ljeta i njegov prijelaz u jesen pravo je vrijeme za pokušaj lova zubaca.

Unatoč svemu navedenom, susret sa zubacem i u tom periodu bit će dosta rijedak, a njegov lov iziskuje puno znanja i još više strpljenja. Posebno strpljenja treba imati u lovu ometcem, kako s obale tako i iz plovila usidrenog neposredno uz nju. U takvom lovu uspjehu se može nadati samo ribolovac koji zaboravi na sve druge ribe i „caru“ posve prilagodi vrijeme, mjesto i način lova, izbor strune, udice, utega i, što je osobito važno, mamca.

Osnovni preduvjet uspješnosti lova zubaca je naći i koliko- toliko upoznati mjesto gdje se zadržava. A najradije se zadržava oko usamljenih rtova koji blago poniru u dubinu, ali i ispod strmijih stjenovitih obala, posebice u kanalima između otočića. Ne živi stalno na istom mjestu, među podvodnim grebenima i odronjenim stijenama, nego obilazi stjenovita područja i livade posidonije te njihove rubove. U ovo doba godine na takvim pozicijama je najčešće između 5 i 10, ali zalazi i do 30 metara dubine. Iako se ponekad podigne i poviše njega, najčešće je na samom dnu, osobito na mjestima gdje ima nautičkog prometa.

Kao malo koja ostala riba, poput arbuna, zubatac je osjetljiv na mjesečeve mijene. Najbolje se lovi u vrijeme mladog, a najlošije tijekom trajanja punog i mjeseca u opadanju. Osjetljiv je također i na promjene atmosferskog tlaka. Bilo da se radi o porastu ili padu tlaka, zubatac prestaje s hranjenjem i spušta se u malo dublje predjele. Međutim, ukoliko promjena potraje, relativno brzo se vraća na prethodnu dubinu, a prije promjena tlaka pojačava aktivnost pa se dobro lovi. No, bez obzira na fazu mjeseca i promjenu tlaka, najveći primjerci zubaca se love tijekom zalaska sunca.

Veoma važan čimbenik uspješnosti lova zubaca udicom jest mamac. Naime, „zubati car“ bira što jede. Najradije glavonošce, velikog crva i razne ribice. Što mu je najbolje od toga ponuditi umnogome ovisi o načinu prezentacije mamca. Kada se lovi polaganjem mamca na dno klasičnim ometcem, odlično je rješenje sarđela, svježa ili usoljena.
IMG4488 Zubatac teski ometacStari lovci na zubace veoma rado koriste cijele manje ili krakove velikih hobotnica jer kažu: „Gdje ima hobotnica, ima i zubatca.“ Dobra zamjena je muzgavac, posebice oguljen, te glava sipe i lignje. Drugi, pak preferiraju lov komadom velikog crva jer je on poslastica svim „okrunjenim glavama“, pa i zubacu. Oni komade crva dužine 20 - 30 cm nadijevaju na dvije ili tri udice u nizu. Mekšim dijelovima, od polovice nadolje, za noćni lov, kad male ribe nisu aktivne, dok najtvrđim dijelom, od glave, love od zore do podneva, kad su sve ribe aktivne. Međutim, za cjelodnevni lov s dva pribora potrebno je desetak crva. Toliko ih osobno pribaviti nije lako, a nije jeftino kupiti.

Lignja i sipa su odličan mamac, ali samo živi, i za lov „žičarom“ i „balerinom“. No, za takav način lova ipak je bolje koristiti ribe, također žive. Mogu poslužiti mnoge ribice, ali se najčešće rabe šparmići, ukjatice, cipolići, pijerke, škrpuni, fratrići…

Nad i oko livada posidonije dobri se rezultati postižu bukvom, gerama i šiarunom. Bukva je sklona uvrtanju i kratko živi na udici. Širun je puno otporniji i bolje se drži jer se s drugom udicom mamči za tvrdu bočnu liniju.

Zubatac veoma rado napada trlju, ali je nju teško pribaviti i ima mekano tijelo, posebice ona s mekanog tla. Ukjata se lakše nadijeva i održava na životu, a i vrlo je živahna na udici pa „šijavanjem“ lijevo - desno privlači pozornost. Živahna je i iglica, ali manje učinkovita nego u lovu pendulom.

Ipak, većina iskusnih ribolovaca u lovu čekanjem preferira mamčenje kneza. Osim što je zbog svoje višebojnosti najuočljiviji na svim terenima i u svim uvjetima vidljivosti, najlakše se lovi i ima ga svuda i sve više. No, njegovo mamčenje je otežano jer je sluzav, a još veća mu je mana što ga pretežito napadaju manji zubaci.

Što se drugih riba tiče, svjetlije i bljeskave je najbolje mamčiti noću i za lov nad tamnim dnima, dok će tamne ribe biti uočljivije u lovu nad pjeskovitom i drugim svijetlim podlogama.

Ribice - mamce najbolje je nadijevati čim se ulove. Učini li se to pod morem to bolje jer će mamac dulje živjeti. Mamčiti se može na jednu do tri udice, ovisno o veličini mamca i udice. Udice, jasno, treba što pliće zabosti, tik ispod kože.

(nastavlja se)

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 12 Srpanj 2019 09:44

Bulentinom na pola dna do obilatog ulova

Srpanj je mjesec ugodnog i uspješnog ribolova udicom na Jadranu. Puno je razloga zašto je to tako. Temperatura zraka je ugodna, ne samo danju, a i ostali vremenski uvjeti su povoljni za boravak na moru, većina riba je bliže obali i intenzivnije se hrani nego u drugo doba godine, mnoge su se ribe približile površini… U takvim uvjetima loviti se može svugdje. Osobito dobri rezultati se mogu postići u lovu između dna i površine, gdje se zadržavaju velika jata bukava, traglja, gera, širuna te nešto manje brojnih vrnuta, lokarda, iglica…

Ribolov „na pola dna“ od udičara ne zahtjeva osobitu vještinu, ali je veoma dinamičan. Za njega nije neophodna ni posebna oprema, jer se može obavljati onom namijenjenom lovu na dnu. Ipak, najbolji se rezultati postižu s priborom prilagođenim uvjetima ribolova poviše dna.

Stoga, evo kako na najbolji način izraditi završnjake bulentina za lov „na pola dna“, ne previše daleko od obale, ovisno o tome koje se ribe najčešće love.

Za pretežiti lov bukava, traglja i gera na srednje dubokim terenima, najbolje je koristi završnjak tipa „očenaš“ s tri, eventualno dvije udice. Osnova, predvez završnjaka treba biti od najlona promjera 0,16 do 0,22 mm, a privezi, prame od „FC“ strune debljine 0,14 do 0,20 mm. Privezi trebaju biti dugački 40 do 50 cm i međusobno razmaknuti 50 do 60 cm. Na njihovim krajevima trebaju biti dugovrate i tanke udice oblika „Crystal“ i veličine 14 - 10, odnosno širine luka 7 - 10 mm.

Spoj priveza s predvezom, osnovom završnjaka, obvezno mora biti vrlo pokretan. Zato se ostvaruje preko vrtilice postavljene između perlica koje drže lažni čvorovi ili, još bolje, specijalne perlice s dvije rupe, tzv. snode. Ispod najdonjeg spoja na predvezu treba biti omča za spajanje preko vrtilice kruškolike olovnice težine 5 do 30 g. Na suprotnom kraju predveza omča za spajanje s ostatkom pribora treba biti udaljena 50 do 60 cm od spoja predveza i najgornjeg priveza.

Kad veći dio lovine čini širuni, završnjak je bolje izraditi od najlona debljine 0,20 do 0,25 i „FC“ strune promjera 0,18 do 0,22 mm. Dužina priveza treba biti pola metra, a njihovo međusobno i rastojanje od gornje omče 60 cm. Dobro je koristiti i nešto veće udice, do širine luka od 12 ili 13 mm.

U plovu širuna često ima i iglica. Kada se ona češće lovi od ostalih riba, najbolje je koristiti završnjak koga čini samo jedan vrlo dugački privez debljine 0,12 do 0,20 mm. Ovisno o jačini kurenta na mjestu lova, dužina mu treba biti od 200 do čak 400 cm, ako je kurenat jak. Nasuprot dugovrate udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“ broj 12 do 8, odnosno širine luka 8 do 12 mm, na privezu je dupla petlja. Jedna služi za spajanje vrtilicom s kopčom za osnovnu strunu, a druga za vješanje olovnice. Ovako kompletiran pribor lebdi skoro horizontalno u moru ili sporo tone.

Sa spomenutim ribama ili umjesto njih na pola dna se često love nešto krupnije ribe, ponajprije vrnuti i lokarde. Kada se to dogodi najbolje je loviti završnjakom izrađenim sa samo dva međusobno vrlo razmaknuta priveza koji se na predvez postavljaju klasičnim vrtilicama, najbolje onima broj 18. Privezi, primule od „FC“ strune debljine 0,18 do 0,28 mm trebaju biti dugački 100 do 150 cm i međusobno razmaknuti 130 do 180 cm. Odmah uz spojeve s njima na predvezu debljine 0,20 do 0,30 mm trebaju biti omče za spajanje s olovnicom težine 5 do 30 grama i ostatkom pribora.

Kada se lovi suvremenom opremom, dovoljan je štap brze akcije, osjetljivog vrha i težine bacanja do 50 grama. Zbog mogućnosti ulova krupnijeg vrnuta i lokarde, čak i polande, umjesto veličine 20, bolje je koristiti rolu veličine 30.

Sve navedene ribe mogu se loviti nad raznim vrstama dna, od muljevitog preko pjeskovitog do stjenovitog. No, većina njih se najradije zadržava nad obraslim, i to u raznim slojevima mora, a raspon dubina na kojima se kreće prilično je velik. Ima ih u plićacima, od samo 10 pa sve do preko 200 m dubine. U ovo doba godine se zadržavaju u kanalima i uvalama, a bukva, traglja i gera zalaze i u luke i marine.

Loviti se mogu tijelom cijelog dana, ali najbolje vrijeme za lov udicom je ipak suton i noć s mjesečinom, a odlični rezultati se postižu i danju kad je sunce zaklonjeno oblacima. Najbolji se ulovi postižu po mirnijem moru.

Kako su sve nabrojane ribe lutalice, treba ih tražiti stalnim premještanjem ili prepuštanjem plovila morskoj struji. Kad se „napipa“ plov neke od njih lovi se najčešće bez predaha pa je dovoljan i samo jedan pribor. No, kako se brzo pronađu tako se brzo mogu i izgubiti. Zato ih je dobro u lovnoj zoni zadržavati primamljivanjem. Primama se može izraditi praktično od svega, baš kao i mamac. Ipak, najbolje je koristiti žilave mamce poput komada lignje.

Tim nasrtljivim ribama je najbolje prepustiti da se same zakače. Tijekom izvlačenja će se odupirati jednakom žestinom kojom napadaju mamac, ali im ne treba popuštati, osim kad su u pitanje najkrupnije. Posebno popustljiv, ali i oprezan treba biti kad se istodobno zakači više riba. Svaka će od njih „šijavati“ u svoju strane.

Kad ove ribe dobro „rade“ čak i manje spretan rekreativac tijekom nekoliko sati može ostvariti dozvoljeni dnevni ulov od pet kilograma plus jedan trofejni primjerak. No, pritom treba voditi računa da svaki vrnut kraći od 18 cm i širun od 15 cm treba vratiti u more jer tako nalaže Zakon o zaštiti nedoraslih riba. Dobro je izmjeriti i ostale vrste riba, i iako to zakon ne nalaže, vratiti u more sve kraće od 15 cm, jer su i one nedorasle.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 05 Srpanj 2019 11:51

Vrijeme je dobrog lova lampuge

Nekada rijedak, lampuga je sve brojniji stanovnik i hrvatskog dijela Jadrana, posebice južnog, pa se i našim udičarima sve češće pruža prigoda uživati u lovu te iznimno lijepe i borbene ribe. Najčešće u toplijem dijelu godine i tijekom jeseni, jer je tada ona najaktivnija i najbliže obali. Sada je uglavnom uz vanjske obale otoka, a krajem ljeta će zalaziti i u luke te zatvorene kanale i uvale.

Što je veća, lampuga se zadržava u manje brojnom plovu, dok su one teže od 10 kg uglavnom samice. Prosječna lovna težina u Jadranu joj je oko jednog kilograma. Rijetki su primjerci od jednog metra i četiri kilograma, a još su rjeđi ulovi primjeraka od 10 kg, ali će se i to sigurno ubrzo promijeniti. Naime, u Boki takvi primjerci nisu rijetkost, a lovljeni su i oni teški 16, čak i 20 kg.

Lampuga se pretežito hrani iglicama, vrnutima, plavicama, širunima, sarđelama, manjim polandama i drugim ribama gornjih slojeva mora, ali i glavonošcima, osobito lignjama. Zbog takve ishrane se uglavnom zadržava između površine i 10, najviše 30 metara dubine, nad svim vrstama dna.

Zbog načina ishrane, lampuga se najbolje love povlačenjem mamca. Najčešće se to radi pendulom, ali je sve više naših ribolovaca koji je love bacanjem i povlačenjem mamca s obale, odnosno mirujućeg ili plovila prepuštenog morskoj struji. Sve više je i onih koji je love „drifting“, tehnikom puštanja mamca u kurenat s usidrenog ili plutajućeg plovila.

Iako se kod nas pretežito love primjerci do 5 kg težine, na lampugu je najbolje krenuti s priborom klase 8 do 12 Lb. Tako jaka oprema potrebna je zbog velike brzine kojom lampuga napada mamac, ali i zbog njene iznimne snage te borbenosti. Osim toga, tom se opremom mogu savladati i druge krupne ribe koje se love na istim pozicijama i istim mamcima.
lampuga0507 1Za većinu načina lova na lampuge, najprikladniji je kratki pendulaški štap, dužine 2,1 do 2,4 m te akcije vrhom (A) ili prvom trećinom (B). On mora imati težinu bacanja 100 do 200 grama. Na njega se može postaviti najteža stacionarna rola, obvezno metalna i visokokvalitetna ili multiplikator najniže ili srednje klase. Na rolu se može namotavala najlonska struna promjera 0,25 do 0,30 mm, obvezno najbolje kvalitete.

Još bolje je koristiti „PE“ višenitku nosivosti 8 do 12 Lb, ali samo ako je rola montirana na sporiji, štap akcije B. Zbog opasnih zubi lampuge, debelu najlonsku strunu dobro je upotrijebiti za završnjak, koga je najbolje izraditi samo od jednog komada - predveza. Između osnovne strune i završnjaka obvezno treba postaviti kvalitetnu vrtilicu koja će spriječiti prenošene uvratanja. Lovi li se, pak, povlačenjem s mjesta, najprikladniji je „spinning“ pribor.

Lampuga ima tvrdu usnu šupljinu i snažne čeljusti. Zubi, sitni, oštri i stožasti, su joj poredani samo u jednom redu pa udice za njih teško zapinju. Takvom izgledu i konstrukciji usne šupljine najprimjerenije su udice oblika „Kirby“ i „0'shaughnessy“ te za lov živim ribicama „Live bait“. Najbolje je rabiti one širine luka 14 do 16 mm., ali se bez problema mogu koristiti i šire.

Od prijeko potrebnog pribora za uspješan lov na lampuge obvezno treba imati i prihvatnicu, najbolje kuku. Bez nje je skoro nemoguće na suho izvući tu borbenu ribu.

Agresivna i proždrljiva lampuga neoprezno nasrće na sve što se kreće ili miruje u moru, a nalikuje na njenu hranu. Zato izbor mamca kojim će se loviti najviše ovisi o tehnici lova i dostupnosti mamaca. Pendulom se najčešće lovi varalicama. Dobar učinak daju i one slabih vibracija. Ipak, najradije napadaju varalice uske forme, posebice one koje i bojom oponašaju iglice, vrnute i cipole, njihovu omiljenu hranu. Rabiti se mogu teturavci, najbolje izdržljiviji, oni od tvrde plastike. Iznimno su učinkoviti i pljuskavci, varalice koja skaču i pljuskaju po površini, poput poletuše, lampugi najmilije hrane. Po površini skaču i varalice oblika glavonošca, s metalnom glavom i tijelom od brojnih traka mekane plastike.

Od prirodnih mamaca za lov lampuge potezanjem iz plovila najbolje je rabiti iglicu. Koristiti se može i cipol, plavica te manja palanda. Uz lignje, te su ribe, najprimjerenije i za lov puštanjem u struju mora.

U lovu kapitalnih lampuga najkrupniji su mamci dužine do 18 cm, ali je u našim vodama najbolje loviti onima dugim 12 do 14 cm. Prednost treba dati mamcima na kojima prevladava žuta te višebojne, življe nijanse. Učinkovitost im se dodatno poboljšava ako imaju metalni odsjaj.

Brzina povlačenja mamca ovisi o njegovoj vrsti. Prirodne, posebice žive, treba vući sporo, da bi što duže živjeli i „radili“, i tako još više privlačili progonitelje. Ako se, pak, poteže varalica, ona se mora kretati relativno brzo, barem 4 do 6 čvorova. Ukoliko plovna karakteristika varalice to dopušta, dobro ju je potezati velikom brzinom, čak i 8 do 9 čvorova.

Penduližat je najbolje s više pribora. Mamac na penduli postavljenoj po sredini krme najbolje je pustiti 15 do 25 metara, a bočne oko 30 metara iza plovila. Mamac ne treba zaroniti dublje od 2 m.

Velika snaga i borbenost, a prije svega iskakanje lampuge iz mora, pružaju ribolovcu nezaboravni sportski doživljaj, čak i kad su u pitanju prosječni krupni primjerci. Lampuga se na udici ponaša krajnje nepredvidivo, što od ribolovca zahtjeva dobru dozu koncentracije, kako bi se pribor stalno držao zategnutim, posebice kad riba iskoči u pravcu plovila. Tada treba brzo namotavati višak strune, da riba ne bi spala s udice, jer se ona vrlo rijetko zabode u plijen. Da bi se koliko-toliko zabola, kontrirati treba što prije i snažnije. Poslije toga treba se reagirati brzo, ali ne i brzopleto. Stalno treba zamarati plijen s dobro, ali nikako ne s maksimalno pritegnutom kočnicom role. Lampugu treba izvlačiti što prije, čim se dobro izmori. Zatim u more treba što prije ponovo spustiti pribor kako bi se ulovile i druge iz jata, koje ni grčevita borba ulovljenih neće spriječiti da i dalje napadaju mamce.

U završnoj fazi borbe, kad se riba nađe u blizini plovila, treba biti osobito oprezan, jer će se riba zadnjim snagama pokušati osloboditi udice, što se često događa kad se pokuša izvaditi nedovoljno izmorena lampuga. Da s bacakanjem ne bi nastavila i u plovilu treba je odmah ubaciti u jaceru koju valja čvrsto zatvoriti ili prekriti velikim mokrim ručnikom.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 28 Lipanj 2019 12:07

Vrijeme je za noćni lov ukjata iz plovila

Unatoč tome što je jedna od najbrojnijih i najpohlepnijih riba u Jadranu, ukjata je i vrlo oprezna i lukava te dobro vidi i osjeća bočnim linijama. Zato je posebno cijenjeni plijen udičara, za koje je ulov ukjate potvrda vještine i znanja. Najčešće je love u najtoplijem dijelu godine kad je najdostupnija i najmanje oprezna.

Ukjata je prisutna gotovo svuda u priobalju nad kamenitim, šljunkovitim i obrasli dnima te oko brakova kamenitih vrhova i obraslih padina. Ne podnosi zagađeno more pa rijetko zalazi u veće luke. Iako se spušta do 70, u toplijem dijelu godine najčešće se zadržava nad dnima 5 do 25 metara ispod površine, ovisno o terenu, ali i dobu dana te temperaturi mora. Nikada nije na samom dnu, nego između njega i površine, često i neposredno pod njom. Veoma rado se zadržava uz obalu koje naglo ponire u dubine.

Zbog njenog odličnog vida, ukjatu je najlakše loviti pri slaboj vidljivosti. Mrkli bi mrak bio idealan za lov da nije ardure, svjetlucanja mora koje je najintenzivnije noću bez mjesečine, posebice oko tankih predmeta u moru, poput strune i udice te bliže površini, gdje se ukjata najviše zadržava. Zato se noću može loviti samo po mjesečini. A što je jača mjesečina jači su i kurenti, koji pridonose uspješnom lovu ukjate, posebice „a volo“, tehnikom puštanja neopterećenog pribora u kurenat. U ovo doba godine noći na moru su najčešće ugodne, a more mirno, pa je sada ukjatu najbolje loviti po mjesečini iz plovila.

Prosječna lovna težina ukjate je oko 100, iako ima onih od 600, čak i 800 grama, pa loviti treba s priborom izrađenim od tankih struna. Za lov preko prsta osnovna najlonska struna, ne smije biti deblja od 0,20 do 0,25 mm, a za lov štapom i rolom 0,15 do 0,18 mm. I završnjak, najbolje od „FC“ strune, može biti toliko debeo, ali i samo 0,10 mm kad se lovi štapom i rolom.

Kako bi cijeli sistem tonuo što sporije, najbolje brzinom primame, pribor mora biti što lakši. Jedini dodatni uteg, postavljen na kraj osnovne strune, može biti najmanja vrtilica, dobrodošla za onemogućavanje uvrtanje strune kad prevarena ukjata podivlja.

Završnjak može biti samo privez dužine oko pola metra, ali i dva nejednako duga priveza vezana za kraj osnovne strune. Dužina im treba biti barem 25, odnosno 30 cm.

Ukjate ima relativno mala usta pa se loviti treba udicama širine luka 5 do 8, najviše 10 mm. Iako ima i specijalno pravljenih, posve su prikladne one oblika „Crystal“ i „Aberdeen“. Veličinu udice treba birati prema veličini mamca, a on prema prosječnoj lovnoj veličini ukjata. Za prosječne je najbolje rabiti onu širine luka 4 do 5 mm, a za lov krupnijih širine luka do 8, čak i 10 mm. I štap te rola za lov ukjate moraju biti lagani, dovoljna je i najmanja rola te kratki štap najmanje težine bacanja, ali obvezno brze, A, eventualno B akcije.

U noćnom lovu ukjate najboljim su se pokazali mamci koji svjetlucaju. Dobri rezultati se postižu i s pahuljicom, koricom i pastelom od kruha. Kako bi se spriječilo da ukjate u potrazi za hranom otplove izvan zone ribolova, dobro je tijekom ribolova primamljivati. Još bolje je to činiti prije kako bi se plov ukjata primamio na najbolje mjesto za sidrenje i lov. Najbolja je primama od podjednakih dijelova svježe i usoljene srdele te starog kruha. Dobro usitnjeni i pomiješani sastojci stavljaju se u mrežicu sitna oka koja se poslije sidrenja objesi preko boka plovila da kurenat nosi miris i sitne čestice.

Privučene mirisom i okusom, niz kurenat prisutne ukjate krenut će u susret primami i podići se pod površinu, ali i oprezno se držati podalje od plovila. Ribolov treba početi tek kada se čuje iskakanje i pljuskanje po morskoj površini ukjata koje nastoje dohvatiti plivajuće čestice hrane.

Kada mamac dopliva do pozicije gdje su ribe, treba očekivati brzi napad. Ne treba žuriti s kontrom, a dobro je ponekad popuštati borbenoj ukjati kako se ne bi dogodilo da krupnije pokidaju strunu. To se, osim zbog težine i snage plijena, može dogoditi i zato što ukjata ima brojne sitne i oštre zube koji lako oštete strunu blizu udice. Ulov je najbolje prihvatiti mrežnom prihvatnicom, jer se ukjata nikad ne predaje, a u leđnoj peraji ima oštre bodlje čiji ubod može biti vrlo bolan.

Uspješnost noćnog lova ukjate iz plovila veoma ovisi o kvaliteti sidrenja. Naime, presudno je važno spriječiti da kurenat odnese plovilo iz zone uspješnog ribolova. Najlakše je sidriti s dva sidra, po pramcu i krmi plovila. Usidriti se treba tako da kurenat udara po boku plovila, a idealno je ako i vjetar ima isti smjer. Može li se birati mjesto sidrenja, najbolje je to uraditi na prijelazu kamenitog i dno obraslo travom.

Suvišno je i spominjati da u noćnom lovu oprezne i lukave ukjate iz plovila treba biti što tiši i što manje rabiti pomoćno svjetlo.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Stranica 12 od 14

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019