Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Petak, 29 Ožujak 2019 11:57

Kako odabrati štap za ribolov na moru... (1)

Sve više sportsko - rekreativnih udičara koriste suvremenu opremu - štap i rolu. Onima koji to tek namjeravaju učiniti savjetujemo kako pravilno odabrati važniji dio tog dvojca - štap.

Prije odabira, nužno je točno znati kojom će tehnikom, na kojem terenu i koliko velike ribe loviti, odnosno koji konkretni štap želi. Ako baš takvog ne nađe, ne treba kupovati drugi, koji mu se zbog nečega sviđa. Takvom kupovinom ubrzo će imati nekoliko štapova, ali ne i onaj potrebni. Pravilo da od viška glava ne boli, u ovom slučaju nije primjenljivo. Ribolovac, također mora točno znati koliko će često odlaziti u ribolov. Naime, nema svrhe kupovati skupi štap ako će se upotrebljavati tek povremeno ili vrlo rijetko.

Dobar štap mora djelovati kao produžetak ruke ribolovca. A hoće li takav biti ovisi o njegovim brojnim osobina. Na svaku od njih treba obratiti pozornost pri odabiru štapa. A prvo što se kod tih pomagala primijeti jest njihova dužina. Kao i o svemu u svezi s ribolovom, mišljenja o dužini štapova su različita. Međutim, neosporno je da su za udičarenje iz plovila, zbog nedostatka prostora pogodniji kraći, dok se s obale može loviti i dužim štapovima.

Spretnost kratkog štapa, kako za rukovanje, tako i pri kretanju, presudna je za njegovu primjenu u ribolovu iz plovila. Zato se iz brodica kakva prevladavaju u nas najlakše lovi štapom dužine do 1,5 do 2,5, najviše 3,0 m. Samo s velikih i plovila bez nadgrađa može se bez problema rabiti duži štap. U tom slučaju za ribolov bulentinom na dnu najprikladniji je štap dužine do oko 3,6 m, ali se može koristiti petometarski. Kada se, pak, lovi odbacivanjem mamca, najbolje je koristiti štapove dužine 3,0 do 3,3 m.

Kad je u pitanju ribolov s obale, izbor štapa ovisi i njenoj konfiguraciji te o tehnici udičarenja. Zbog izrazite raznolikosti obale i velikog broja načina udičarenja, na našoj se obali mogu koristiti štapovi dužine 2,7 do čak 13 m! Ipak, najčešće se rabe oni dugi 3,5 do 4,0 metra. Međutim, za udičarenje s neuređene obale pune škrapa i raslinja, kakva je uglavnom kod nas, toliko dug štap je neprikladan, posebice za lov ometcem, pa je bolje rabiti kraći, čak i onaj od samo 2,5 m.

Za razliku od kratkih, dugi štapovi preuzimaju veliki teret udara ribe i amortiziraju ga. Osim toga, navođenje ulova i elastično kontriranje tijekom borbe s ribom lakše i bolje se izvodi dužim štapovima. Zato, svuda gdje je to moguće, iskusni udičari s obale love štapovima dužine 4,0 do 5,0 metara, pa i više.

S takvim štapovima ribolovci mogu ostati izvan vidokruga riba prigodom lova opreznih ukjata i cipola uz obalu. Još duži štapovi, do deset ili koji metar više, čak i kad na njima nema role pa zato ni provodnika strune, pružaju mogućnost pokrivanja velike zone ribolova. Primjerice pri pretraživanju škrapa u potrazi za sarkom. Ti, tzv. direktaši su nezamjenjivi i kad je bez zabacivanja potrebno položiti mamac na željeno mjesto preko stijena koje vire iz mora. Pravo su rješenje i za obalni ribolov plovkom sitnih i srednjih riba poput modraka, gera i bukava „na pola dna“, sopa pri dnu, cipola u svim slojevima, smuduta…

Za ribolov s obale dalekim („bech ledgering“) i vrlo dalekim („surf casting“) odbacivanjem mamca najčešće se koriste štapovi dužine 3,9 do 4,5 m, ali i oni duži od 5,0. Odbacivanju i privlačenju varalice s obale, tzv. spinanju najprikladniji su štapovima dužine 2,4 do 3,3 m, iako se mogu koristiti i upola kraći, ali i malo duži.

O dužini štapa kojim će loviti treba odlučiti onaj koji će ga koristiti, ali tek nakon što uzme u obzir i sve druge osobina štapa te uvjeta u kojima će loviti. Pri odabiru dužine štapa, dobro je imati na umu i to tko će njime loviti. Naime, ženama i, osobito, djeci, preporučuju se kraći, jer takvi štapovi manje opterećuju zglobove ruku, a to je u ribolovu veoma važno.

(Nastavak sljedeći petak)

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 01 Ožujak 2019 14:11

Škrpun uvijek grize

Kad krajem veljače temperature Jadrana dosegnu najniže vrijednosti u priobalju je malo riba koje se mogu uspješno loviti. Najviše je onih iz obitelji bodeljki, od kojih je najbrojniji škrpun.

Poput škrpine i ostalih srodnika iz obitelji bodeljki, škrpun ima brojne bodlje. One na prednjem dijelu leđnog peraja i na škržnim zaklopcima sadrže i otrov. No, uz malo više opreza udičari mogu doživjeti lijepe trenutke loveći dosta borbene, iako ne osobito krupne škrpune. Naime, te ribe narastu do oko 35 cm dužine i 800 grama težine, dok prosječni lovni primjerci teže tek stotinjak grama.
skrpun10103Unatoč relativno malim dimenzijama, zbog njegovih velikih usta, škrpuna treba loviti relativno velikim udicama. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, mogu se koristiti udice broj 8 do 4 i veće, odnosno širine luka 6 do 12, čak i 15 mm. Ipak, najbolje je koristiti one širine 8 do 10 mm. Također, najbolje je koristiti udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“, koje su inače najprikladnije za lov uz obalu.

Škrpun naseljava priobalje obraslog tvrdog dna s puno procijepa u kamenju. Zalazi u plićak, ali se najradije zadržava na dubinama od 5 do 15 metara. Izbjegava manje zaljeve, boćate i zagađene vode. Rasprostranjen je duž cijele naše obale, ali su mu najbogatija naselja u srednjoj Dalmaciji i oko otoka.

Procjepi staništa škrpunu služe za skrivanje od neprijatelja, ali i plijena koji lovi iz zasjede. Najčešće lovi sitne ribe i rakova, ali nije izbirljiv pa će osim njih rado posegnuti i za komadima lignje, sipe, mušule, srđele ili koje druge veće ribe. Ipak, omiljena su mu hrana kozice, rak samac, papalina i druge ribice. Najprije će uzeti živi obrok. On ne progoni plijen nego čeka da mu se približi. Onda iznenađujuće hitro poskoči i proguta plijen velikim ustima pa se polako vrati u zasjedu i ponovo posve umiri i čeka novu neopreznu žrtvu.

Kada mu se nudi neživi mamac, postupit će posve drukčije. Polako će mu se približiti, dobro pogledati, udaljiti pa se ponovo vratiti i tako nekoliko puta. Na kraju će ga naglo progutati i brzo vratiti u zasjedu. To mu se, kao i kad se lovi živim mamcem, ne smije dozvoliti jer će ga nakon toga biti jako teško izvući iz kakve pukotine ili ispod kamena. Zato treba kontrirati i odmah izvlačiti čim se osjeti prvi jaki trzaj. Prilikom izvlačenja, na priboru će se osim njegove težine osjetiti povremeni trzaji.

Izvlačiti se može sa završnjakom kompletiranim na dva načina. S olovnicom na kraju i dva do tri priveza dužine oko 15 cm međusobno i od olovnice razmaknutih za pedalj. Puno manje od opisanog za dno će zapinjati završnjak s kliznom olovnicom i jednom udicom tridesetak centimetara ispod nje. No, ma kako izgledao, završnjak treba izraditi od najlona promjera 0,20 mm i preko vrtilice postaviti na nešto deblji osnovnu strunu.

Loviti se može preko prsta, ali je puno bolje koristiti štap s rolom. Mogu biti bilo koji namijenjeni udičarenju s obale, odnosno tzv. „Beach“ i „Beach Ledgering“, čak i „Surf Casting“. Važno je da imaju brzu akciju i odgovarajuću težinu bacanja. A težina bacanja može biti 20 do čak 100 grama, ovisno o tome koliko daleko treba odbacivati mamac te u koliko duboko more i jaku morsku struju. Ipak, najčešće je dovoljna olovnica od 20, rijetko kada teža od 50 ili 60 grama.
skrpun30103Zbog već opisane navike da čeka dolazak plijena, škrpunu mamac treba servirati „pod nos“. To znači da treba loviti aktivnim čekanjem, čestim odbacivanjem ometca, najbolje dva istodobno. Nakon odbacivanja strunu treba lagano zategnuti i malo sačekati. Ako ništa ne zagrize valja ponoviti odbačaj u istom pravcu, ali na malo manju udaljenost pa nastaviti s lepezastim pretraživanjem dna.

Uspjeh udičarenja ovih riba neće znatnije ovisiti o vremenskim prilikama i stanju mora. Ipak, bolje nego inače lovit će se po bonaci i laganom jugu te u vrijeme plime. Osobito dobro će „raditi“ prvih dva, tri sata dana.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 15 Veljača 2019 12:27

Homer Rhode čvor, jedan dobar od dva loša

Svaki čvor manje ili više slabi strunu kojom je vezan, a najviše najjednostavniji, obični, koga zato nazivaju mrtvi čvor i ubojica strune, jer mu je snaga najviše do 40 posto od linearne snage strune kojom je vezan, ovisno o vrsti i debljini strune. Međutim, kao dio nekog kompliciranijeg taj čvor znatno manje slabi strunu, čak ako komplicirani čine samo dva najjednostavnija, kao što je slučaj s čvorom poznatim pod imenom Homer Rhode.

Homer Rhode čvor ima nosivost od 75 do 80 posto nosivosti strune kojom je vezan. Čvor vezan tanjom ima veći postotak nosivosti od onog načinjenog debljom strunom. Pri vezivanju strunom debljom od 0,30 ili 0,35 mm, obvezno ga treba nakvasiti jer se samo tako čvor može pravilno zategnuti. Pogodan je samo za vezivanje monofilnih, jednonitnih, odnosno najlonskih i FC, fluorougljičnih struna.

Ovaj se čvor primjenjuje za vezivanje svih udičarskih pribora s prstenom ili ušicom za vezivanje, ali je najprimjereniji za labave spojeve pomoću omče koja omogućava maksimalnu pokretljivost pribora koji je vezan.

Zato se rabi za vezivanje udica s alkicom i direktno spajanje osnovne strune i završnjaka, ometca, bulentina i pendule. No, najprimjereniji je za direktno vezivanje pribora za čiji je pravilan rad i učinkovitost presudna mogućnost nesmetanih kretnji - udica oblika Cyrcle, i varalica, posebice potezanki (strimera) i teturavaca (woblera) u lovu pendulom.

Izrada Homer Rhode čvora dosta je jednostavna i počinje izradom običnog čvora (1).

Zatim se živi kraj strune provuče kroz alkicu udice ili varalice, savije u poluvoj pa provuče kroz prethodno napravljen obični čvor (2).
homer1tk
Pritom treba paziti da živi kraj u čvor uđe sa suprotne strane od one s koje je izišao iz njega. Nakon što se potezanjem živog kraja zategne omča oko alkice udice ili varalice, oko mrtvog kraja strune potom se načini drugi obični čvor, zbog veće snage najbolje s dvostrukim poluvojom (3).
homer2tkPošto se o on zategne (4) treba ga gurnuti k prvo načinjenog čvoru uz alkicu (5).
homer3tkPritom, ali i kod izrade prvog čvora, treba paziti da se čvorovi potisnu na pet do deset milimetara od alkice. Na kraju, živi kraj strune treba odrezati na dva milimetra od čvora pa potezanjem oba čvora po mrtvom kraju načiniti omču (6) koja udici ili varalicu omogućava maksimalnu slobodu pokreta.

Osim što omogućava najveću moguću pokretljivost predmeta koji drži, Homer Rhode čvor ima osobinu da se zategne pri velikom opterećenju, primjerice pri zapinjanju udice ili varalice za podvodnu prepreku. U trenutku zatezanja čvor sklizne do alkice i tada mu nosivost raste na 90 do 95 posto. Nakon prestanka opterećenja može se potezanjem po mrtvom kraju ponovo postaviti na željeno mjesto.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 08 Veljača 2019 12:35

„Bioworms“ i „Biosticks“ mamci

Sve manje naših ribolovaca osobno pribavlja i priprema, a sve više kupuje mamce. Zato je posljednjih godina na našem tržištu naglo porasla ponuda, ne samo svježih nego i na razne načine konzerviranih mamaca, a nedavno su se pojavili i biološki umjetni mamci. O kakvim se i koliko dobrim mamcima radi?

Kao što im i ime kazuje, ti se mamci proizvode od prirodnih tvari pa ne zagađuju okoliš. No, sastojci su im kompliciranom tehnologijom spojeni na način koji ne postoji u prirodi zbog čega se mogu nazvati umjetni. Najveći i najkvalitetniji proizvođač ovih mamaca je japanska tvrtka „Marukyu“ pa je predstavljanjem njenih proizvoda naše ribolovce najlakše upoznati s novom vrstom mamaca.

Tri osnovna sastojka čine biološke umjetne mamce - koncentrat malih oceanskih kozica, riblje brašno i plankton. Spojeni u kompaktnu masu i oblikovani u valjke raznih promjera proizvode se pod imenom „Bioworms“ (biološki crvi). Na našem ih tržištu nema, ali ima tih mamaca druge generacije „Bioworms 2“, koji su puno kvalitetniji.

„Bioworms 2“, kako se nazivaju, osim mirisom i ukusom uzore oponašaju i izgledom i, što je još važnije, građom tijela. Žitka im je unutrašnjost ovijena žilavijom opnom, zbog čega se izvrsno drže na udici. Opna je perforirana pa kroz nju u vodu izlaze miomirisi, sporije ali znatno duže nego kod crva prve generacije. Za razliku od crva prve generacije, ovi se ne smiju rezati, zbog čega se proizvode u raznim dužinama, 13, 20 i 30 mm. Ako ni toliki nisu dovoljno veliki, mamčiti se mogu i skupno.
biosticks0802tekst3„Marukyu“ mamci najnovije generacije naziva su „Biosticks“ (biološki štapić). Kao i oni prve generacije, valjkastog su oblika i utisnuti o prozirno crijevo, ali imaju tvrdoću dovoljnu da pri istiskivanju zadrže valjkasti oblik i na udicu se postavi poput crva. No, mogu se oblikovati i poput klasične smjese - tijesta (pastele) da bi se oblikom i veličinom prilagodio ribi koja se želi loviti. Izgledaju poput klasične smjese, ali su zapravo vrlo žilavi, gotovo gumenasti.

Za razliku od „Bioworma“ prve i druge generacije, „Biostick“ se ne mora čuvati u hladnjaku jer nije kvarljiv, ali se mora držati podalje od izvora svjetlosti i topline. Tako ljeti, po najvećoj vrućini dovoljno ga je držati u hladovini. Otvoren „kobasicu“ moguće je ponovo zatvoriti tako da joj se kraj omekša na plamenu i stiskom zalijepi.
biosticks0802tekst2„Biostick“ se u dužini od oko 14 cm proizvodi u promjerima od 4, 6 i 8 mm, što odgovara bilo kojoj udici. Upotrebljava se tako da se odreže jedan kraj crijeva, pa s drugog pritiska da izlazi koliko treba, a onda odreže. Prednost mu je što ga prstima ne treba pritom dirati kao „Bioworms 2“.

Uvijek spremni za upotrebu, ovi mamci mogu se koristiti u mnogim tehnikama ribolova. Najbolje rezultate daje u lovu bulentinom, čak i riba poput kijerne, škrpine, pagra, kantora. U takvom lovu velika mu je prednost žilavost zahvaljujući kojoj dugo odolijeva napadima malih i proždrljivih ribica. No, u ribolovu iz plovila može se koristiti i ostalih tehnikama - na parangalu, za lov riba puštanjem mamca u struju mora u pola dna, ali i u lovu vrnuta i polande u gornjim slojevima mora.

Dugački komadi ovih crvi pokazali su se veoma uspješni u penduližanju svih grabljivica, od najmanjih širuna i ukjata do velikih poput orhana.

S obale se također može koristiti raznim tehnikama - plovkarenjem, čak i vrlo dalekim odbacivanje, u lovu sa svih vrsta obale… Odličnim se pokazao u lovu ovčice, trlje, vrlo dobre cipola, bukve, ukjate, vrnuta, širuna.. Njime se uspješno love i sarak, fratar, ovrata…

Objavljeno u esPRESSo

Većina sportsko - rekreativnih ribolovaca u najhladnijem dijelu godine ne ribari. Što zbog lošeg vremena i hladnoće, što zbog toga jer, tvrde mnogi, do proljeća se na moru nema što loviti, posebice udicom uz obalu i s nje. Međutim, meštri od riba i ribanja znaju da se i sada u priobalju može loviti, istina, manja skupina i količina riba.

Preduvjet uspješnog lova udicom, ne samo u ovo doba godine, jest pribor, mamce i način lova što više prilagoditi konkretnim uvjetima. To nije osobito teško, barem ne za „svaštarski“ lov najbrojnijih priobalnih riba poput vladike, pauka, lumbraka, vrane, smokve, glavoča, šparma, škrpuna, pa čak i cjenjenijih, od ovčice, sarka, škrpine i trlje do malih smuduta i ovrata. Jedan od najboljih načina lova engleski se popularno zove „feeder rock fishing“, varijanta je „feeder“ tehnike o kojoj smo pisali krajem listopada i početkom studenog prošle godine.

Kao što joj ime kaže, radi se o tehnici udičarenja s kamenite obale pomoću pribora na kojemu je i hranilica. Prvo i najvažnije što u takvom ribolovu treba uraditi jest pronaći dovoljno veliki i duboki procjep ili rupu s ravnim pjeskovitim dnom. Naša obala u najvećem je dijelu kamenita i puna takvih mjesta pa to nije veliki problem.

Ako se za prikladan teren ne zna od ranije, rješenje je potražit ga promatranjem dna. Potragu olakšava činjenica da je na kamenitom dnu more u pravilu čisto i bistro, pa se osim uočavanja procijepa i rupa može utvrditi i dubina na kojoj je dno. Naime, do dubine od 3 do 5 metara more je najčešće različitih nijansi zelene, do 10-tak metara zeleno - plave, a dublje tamno plave boje. Kako bi se bolje vidjelo treba koristiti polarizirajuće očale. Do kraja ožujka treba tražiti teren koji je 2 do 3 metra pod površinom ili nešto dublje.

Kada se otkrije obećavajući teren prvo ga treba temeljito ispitati pomoću olovnice na kraju osnovne strune kako bi se pronašlo područje bez zadijeva i otkrile moguće značajne varijacije u dubini. Najlakše je to uraditi štapom s rolom tako da se odbacivanje olovnice obavi s otvorenim preklopnikom role i sačeka da olovnica dospije na dno.
feederrockfishing01022019 tekstNakon toga se struna umeće u „line clip“ kalema i olovnica polako privlači. Ako ga se uspije privući nekoliko metara bez zapinjanja, onda je ribolovna zona dobra i struna treba ostati zakačena za „line clip“ kako bi se u svakom sljedećem odbačaju pribor položio na isto mjesto. U suprotnom treba potražiti drugo područje dok se ne nađe ono s ravnim dnom, gdje se možemo položiti hranilica bez rizika da ostane na dnu.

Za razliku od ostalih tehnika „rock fishinga“, u lovu s hranilicom ne mora se često mijenjati mjesto ribolova, ribe će privučene primamom dolaziti u zonu lova.

Pri izboru hranilice, prednost treba dati onoj koja u donjem dijelu ima uteg jer takva stoji u okomitom položaju kad padne na dno i ostaje uspravna pri povlačenju. To omogućava njeno brže odvajanje od dna, bez povlačenja po njemu, a što značajno smanjuje mogućnost zapinjanja.

Što se tiče završnjaka, najbolje rješenje je onaj tipa „helikopter“, s privezom (primulom, pjokom) koji se poput elise helikoptera slobodno vrti oko osnovne strune za koju nije vezan, nego spojen vrtilicom ili perlicom s dva provrta. Pri izradi završnjaka treba voditi računa da privez bude malo kraći od rastojanja između njegovog spoja i hranilice kako bi se izbjeglo moguće zapinjanje udice za dno. Dovoljno je da privez bude postavljen 20-tak centimetara poviše hranilice.

Kad se lovi u mirnom i bistrom moru završnjak mora biti tanak, debljine 0,12 do 0,14 mm, najbolje od „FC“ strune, dok za lov po uzburkanom, koji je uspješniji, može biti i nešto deblji. Na njemu trebaju biti male, udice širine 5 do 8 mm, najviše 10 mm kad se lovi po uzburkanom ili mutnom moru. Za neselektivni, „svaštarski“ lov, najbolje su udice oblika „crystal“ i „aberdeen“.

Pribor je najbolje postaviti na laganu rolu montiranu na lagani ili srednje lagani „feeder“ štap osjetljivog vrha i težine bacanja 15 do 20 grama.

Za uspješniji ribolov dobro je primamljivati i prije ribolova. Osnovni sastojak primame trebaju biti ribani sir, riblje brašno i samljevene kozice, gambori. Najprije treba koristiti dobro nakvašenu primamu koja se rasipa i tijekom tonjenja pribora, što stvara stup primame koji privlačio ribe prema hranilici na dnu. Po njemu se mogu spustiti i najcjenjenije ribe. Osim toga, u početku se pribor treba odbacivati u kratkim intervalima kako bi se čim prije primamile ribe k udici na kojoj mogu biti razni crvići i račići. Unatoč tome, čekanje na prvi napad može potrajati dosta dugo, do pola sata. Kad se to dogodi treba podići vrh štapa kako se ne bi dogodilo da udice dodirnu dno. Prvo će vjerojatno napasti vladika, pauk, škrpun...

Iako se većina sada uz obalu aktivnih riba podjednako (ne)uspješno lovi cijelog dana, najbolji ulovi se ostvaruju po umjereno valovitom i mutnom moru te djelomično oblačnom vremenu. Osobito dobro ujutro i poslijepodne kad se nakon nevere i jakog vjetra uzburkano more smiruje, a plima dolazi.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 25 Siječanj 2019 11:36

Olovnicu po dnu vuci pa trlju izvuci

U ovo najhladnije doba godine među ribama koje se uspješno udicom mogu loviti u priobalju su i trlje od kamena te blatarica. Ove od gurmana iznimno cijenjene ribe najčešće su slučajna lovina sportsko - rekreativnih udičara. No, uz dobro poznavanje terena, upornost i s posebnim priborima i tehnikama, moguće ih je i ciljano loviti.

Posebno je atraktivan, na našem dijelu Jadran skoro nepoznat način lova blatarice „oranjem“. Ova tehnika omogućava pretraživanje i vrlo je učinkovita i jednostavna - olovnica se lagano povlači po dnu tako da podiže oblačiće čestica što izaziva pozornost blatarice koja iz iskustva zna da su u mulju crvići i račići, pa se hrani prekopavanjem dna.

Znači, ova se tehnika može prakticirati samo na mekanom, muljevitom i pjeskovitom dnu. Za razliku od klasičnog lova na dnu, čekanjem, ribolov „oranjem“ je vrlo aktivan i u njemu se pribor, najbolje na štapu, skoro uvijek drži u ruci. U načelu, povlači se pola do metar, načini pauza od pola do minute pa sve ponavlja.

Olovnica mora ostavljati trag, brazdu u dnu, pri čekanju struna mora biti zategnuta kako bi se mogao osjetiti dodir ribe s mamcem i dati kontra. Loviti se mora što osjetljivim štapom kako bi se osjetili lagani dodiri ove male i mirne ribe.

Preporučuje se „beach“, „beach ledgering“ ili „surfcasting“ štap težine bacanja 60 do 120 grama na kome je lagana „surfcasting“ rola veličine 3000 ili 4000. Komplet treba biti što lakši jer se uglavnom drži u ruci, iako ga je moguće povremeno stavit na oslonac, jednonogi ili tronogi.

Završnjak, sistem za ovakav ribolov je vrlo jednostavne konstrukcije - čini ga relativno kratki privez (primula, pjok) od 70-tak centimetara tako da mamac bude relativno blizu olovnice čije će kopanje privući pozornost ribe.
trljatekstsistem2501Privez se mora izraditi od FC, fluorougljične strune promjera 0,16 do 0,20 mm. Tako fina struna osigurava sigurnu nevidljivost, a trlja nije teža od kilograma pa je beskorisno koristiti deblju. Privez se postavlja na samu ili malo poviše kraja osnovne strune, što također doprinosi njegovoj nevidljivosti. Spoj je najbolje izvesti najmanjom vrtilicom koja omogućava savršenu pokretljivosti olovnice, a što će omogućiti izbjegavanje svih problema pri povlačenju. Vrtilicu je najbolje postaviti između dvije mikro perlice, koje poboljšavaju pokretljivost pribora, a koje su fiksirane između dva lažna čvora.

Udica na kraju priveza mora biti što tanje kako bi što manje oštetila crva, najprikladnijeg mamca, ali i osjetljive usne trnje. S obzirom na veličini usta trlje, dovoljna je udica veličine 8 do 10 po Mustad skali za udice oblika „Aberdeen“, kakve su, uz one oblika „Crystal“, najprimjerenije.
trljaolovo2501Olovnica za ovakav lov može imati razne oblike, ali je najbolja ona oblika poznatog kao kopito, koji uvijek stoji uspravno i vrlo teško zapinje za eventualno kamenje ili koje druge prepreke na dnu. Njegov posebni oblik omogućava mu klizanje po mekanoj podlozi i podizanje oblačića. Olovnica se na pribor spaja pomoću kopče, što doprinosi smanjenju problema pri odbacivanju i privlačenju.

Unatoč maloj veličini trlja snažno reagira i poseže za prilično velikim mamcima. Treba je oprezno i lagano izvlačiti jer ima nježne usne - prebrzo i naglo potezanje može uzrokovati njihovo pucanje. Poput cipola i ovčice, s kojima često dijeli stanište, trlja je društvena riba - živi u jatima pa gdje se ulovi prva treba potražiti i ostale.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 18 Siječanj 2019 11:18

Sad su bukve najukusnije i lako dostupne

Na Jadranu je siječanj najčešće i najvjetrovitiji mjesec s čestom hladnom i olujnom burom. Srednja temperatura zraka na moru se u siječnju kreće od 5 na sjevernom do 8 stupnjeva Celzijevih na južnom Jadranu. U slučaju bure osjećaj hladnoće je znatno niži, ovisno o jačini vjetra čak i preko 10 stupnjeva razlike.

Situacija s temperaturom je slična i kad je mora u pitanju. Površina Jadrana u siječnju se ohladi do 11 na sjeveru, odnosno do 13 Celzija na jugu, jer na južni dio Jadrana djeluje topla struja što dotiče iz Sredozemlja. Pri takvim niskim temperaturama većina riba smanjuje aktivnost pa time i hranjenje, bira što će jesti, a mnoge od njih se i udaljavaju od obale te površine, odnosno spuštaju u toplije predjele. Zato je ribolov u siječnju, osobito uz obalu ograničen na malobrojne vrste koje dobro podnose temperaturne razlike.

Unatoč svemu tome, iako je nešto manje ugodno iskustvo, ribolov u siječnju može biti uspješan. Osim lova smuduta svim tehnikama, te sve više strijeljke i škarma varaličarenjem s obale, loviti se može i s plovila, i to ne samo olignje, što većina ribolovaca zimi čini, nego i brojne ribe. Štoviše, brojni iskusni ribolovci tvrde da zimski ribolov može biti izuzetno uspješan. Mnogi od njih baš u siječnju češće nego inače se otiskuju na more, jer je ono u ovo vrijeme samo njihovo, oslobođeno brojnih vikend kapetana.

U prilog im ide činjenica da nisu svi dijelovi siječnja podjednako hladni i vjetroviti, odnosno da između prodora bure i hladnog zraka nastupaju utihe i zatopljenja, kraća ili duža. Prvi prodor hladnog zraka s olujnom burom u najčešći je u prvih 10 dana siječnja. U pravilu, u Dalmaciji se u prvom siječanjskom tjednu pojavljuju najhladniji dani u godini, dok je srednji dio mjeseca najhladniji dio godine. Posljednjih dana siječnja, pak, bura je rjeđa i slabija, temperatura počinje lagano rasti, dan se produžava i time se povećava i količina sunčevog zračenja. Zbog svega toga uz praćenje sve točnije vremenske prognoze u siječnju se može naći termin za relativno udobno otiskivanje na more, barem kratkotrajno, oko 15 sati kad su more i zrak najtopliji.

Osnovni uvjet uspješnosti svakog pa tako i zimskog ribolova jest poznavanje dobrih pozicija. Kao i u ostatku godine, najbolje zimske pozicije su kamenita dna. No, dobri ulovi se mogu postići i na mekšem, posebice pjeskovitom dnu.

Upravo nad muljevito-pjeskovitom i ljušturastom dnu tijekom zime u velikom broju osim arbuna i kanjca zadržava se i bukva. S obzirom da je ona najukusnija baš sada te da se radi o vrlo borbenoj ribi čija je prosječna lovna težina sve veća, a maksimalna čak i preko pola kilograma, isplati se tražiti jata te ribe. Najradije malo poviše obraslog dna uz stjenovite obale i plitke brakove, u uvalama, lukama i marinama.

Osim da im je ribolovac izvan vidokruga, preduvjet uspješnog lova bukve je i fini pribor. Osnovna struna pribora ne treba biti tanja od 0,20 do 0,18 mm, a za noćni ribolov može biti imati promjer i od 0,25 mm. Završnjak mora biti još tanja, između 0,18 i 0,15 mm. Najbolje ga je izraditi od „FC“, fluorougljične strune.

Kako bukve imaju mala usta širina luka udica treba biti 4 do 7 mm, ali se mogu koristiti i manje i veće, ovisno o veličini plijena, najbolje oblika „Crystal“, što duže to bolje, da bi se privez poviše udice zaštitio od opasnih zuba bukve.

Pribor se može kompletirati na brojne načine, a klasični završnjak ima tri priveza (pjoka, primule) od najlona dužine 40 do 50 cm, raspoređeni na međusobnom rastojanju od 50 do 60 cm. Najniži privez je neposredno poviše olovnice čija je težina najčešće 5 do 10 grama. Sve spojeve završnjaka najbolje je izvesti preko rotirajućih elemenata, vrtilica ili perlica, a predveza s osnovnom strunom i olovnicom kopčom s vrtilicom.
bukve18012019 1Za tradicionalni lov „preko prsta“ kako s obale tako i iz plovila, odlično je rješenje završnjak poznat kao „brk“- dva priveza (pjoka) nejednake dužine vezana na kraj osnovne strune. Takav pribor se s plovila ili obale, najbolje onu koja naglo ponire, odbacuje u valovito more. Bukva će u pravilu tako ponuđeni mamac najradije uzimati „a volo“, odnosno dok on lagano propada k dnu.

Bukva jede gotovo sve što može probaviti pa se zbog toga može loviti brojnim mamcima: mušulom, pastelom, gamborom, komadima lignje i crvićima. Mamac treba jedva pokrivati udicu. Za daleko bacanje mekane je mamce potrebno vezati.

Najbolje je loviti po utihi u vrijeme kad sunce zaklanjaju oblaci i u suton. Kad se nađe plov bukava lovi se bez predaha pa je dovoljan i samo jedan pribor. Nasrtljivim bukvama je najbolje prepustiti da se same zakvače. Tijekom izvlačenja će se odupirati jednakom žestinom kojom napadaju mamac, ali im ne treba popuštati, osim kad su u pitanju najkrupnije, a takvih je u ovo doba godine puno.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 11 Siječanj 2019 12:24

„Gospodar prstenova”

Više od tri desetljeća nije bilo novih rješenja koji bi bitno unaprijedili kvalitetu ribolovnih štapova, a onda su se 2014. godine pojavila čak dva. S tim rješenjima poboljšani štapovi su se počeli pojavljivati i na hrvatskom tržištu pa je vrijeme da naše ribolovce upoznamo s njima.

Obje inovacije djelo su stručnjaka japanske tvrtke „Fuji“, koja je već desetljećima sinonim za vrhunsku dodatnu opremu štapova, posebno provodnika struna, prstena, zbog čega je ta tvrtka među ribolovcima poznata i kao „Gospodar prstenova“.

Točno 35 godina nakon što je taj nadimak zaslužio tada revolucionarnim provodnicima, preciznije prstenima, napravljenim od silicijeva karbida, skraćeno „SiC“, „Fuji“ je predstavio nove, još bolje prstene - „Torzite“. Ti prsteni po karakteristikama značajno nadilaze one od silicij karbida – znatno su tanji, lakši, jači i tvrđi.

Testovi su pokazali da „Torzite“ prsten ima dvostruko veću otpornost na uvijanje i istezanje te dvostruko veću čvrstoću nego „SiC“. Čak je 40 posto lakši, a unutarnji promjer mu je 15 posto veći nego kod „SiC“ prstena istog broja, odnosno veličine.
sictorzite11012019Unatoč tome što je „Torzit“ prsten tanji od „SiC“-a iste veličine, površina na koju naleže struna praktično mu je duplo veća nego kod „SiC“ prstena. To znači dvostruko bolji raspored pritiska koji struna pravi prilikom prolaska kroz provodnik. Ono što je još važnije, površina „Torzite“ prstena je značajno glatkija i bolje polirana od „SiC“ prstena, što smanjuje pritisak i trenje za jednu petinu. To u praksi znači bolje odvođenje topline koja nastaje prilikom trenja strune o prsten. Posljedica toga je da struna može trajati i do pet puta duže na štapu s „Torzite“ nego sa „SiC“ prstenima. Jedino po čemu „Torzite“ nisu bolji nego jednaki „SiC“ prstenima je otpornost na abraziju, habanje.

Na iznenađenje znalaca, osnovni sastojak materijala od koga su ti prsteni je - keramika! No, za razliku od klasičnih keramičkih prstena, koji su veoma nježni i krhki, neotporni na udar, „Torzite“ su toliko čvrsti i elastični da bez problema mogu izdržati desetine udaraca štapa o tvrde predmete.

Za sada se novi „Torzite“ prsteni montiraju isključivo na „Fuji“ titanijski nosač, novim provodnicima daje dozu ekskluzivnosti, kakvu i zaslužuju.
torzite11012019Svaki „Torzite“ provodnik ima na sebi laserski ugravirano ime „Fuji“, slova „TZ“, natpis „Torzite“, kao i natpis „Titanium“. Cijela serija „Torzite“ provodnika je kodirana slovom T, što je zaštitni znak serije i odmah ukazuje o kakvim se provodnicima radi.
fujitorzote110102019Konstruktorima i dizajnerima „Fuji“-a ni to nije bilo dovoljno, nego su ubrzo nakon novog provodnika predstavili i novi koncept nosača role („rolenhalter“, „reel seat“) pod imenom „Blank Touch“.

Za razliku od standardnog, taj nosač ima dva otvora na sebi koji omogućavaju direktan kontakt, dodir („touch“) šake kojom se drži s „blankom“, tijelom štapa.
drzacroleosjetljivi11012019To omogućava bolji i brži prijenos informacija što se događa pod površinom pa time i bržu i pravilniju reakciju ribolovca. Istina, otvori na nosaču role nisu novitet, jer su takvo rješenje primjenjivali i neki drugi proizvođači, prvenstveno da bi smanjili težinu držača. „Fuji“ je naglasak stavio na poboljšanje osjetljivosti dodira, pa je svakoj tehnici ribolova prilagodio položaj i oblik otvora, ali ostalih dijelova držača. Tako postoje „Blank Touch“ držači za „casting“ (bacačke), „spining“, štapove s multiplikator ili stacionarnom rolom, laki ili teški „jigging“, za pendulu živim mamcem držanjem štapa u rukama…

Drugi detalj koji ovaj koncept držača čini originalnim i posebnim jest poseban oblik navojnog prstena kojim se stiska stopalo role. Ovaj oblik smanjuje međuprostor između navoja i tijela držala role, čime se dobiva bolji i prirodniji osjećaj prilikom držanja štapa.
fujiblank110102109Neki od ovih držača rola su oblikovani tako da palac i kažiprst prilikom držanja štapa zauzimaju prirodan, takozvani V položaj. To samo po sebi znači manje zamaranje šake, bolje držanje štapa, a prilikom zabacivanja ne dozvoljava da se štap njiše lijevo - desno pod težinom role.

„Casting“ i „spinning“ držači imaju i „pistol grip“ manjih dimenzija od uobičajenih. Ta izraslina s donje strane držača koja poboljšava držanje štapa, zbog toga omogućava mijenjanje ruke nakon odbacivanja, ali i udobnije držanje dlanom i palcem tijekom odbačaja, te bolje ukupno prijanjanje šake za držač.

Zbog svega toga, ali i nekih ostalih manjih inovacija na pojedinim modelima, osim značajno veće osjetljivosti, „Blank Touch“ držači rola omogućavaju precizniji odbačaj, udobnije držanje štapa nego ostali nosači rola.

Što je najljepše, „Blank Touch“ je pristupačan po cijeni! To ne čudi jer su novi držači rola izrađen od veoma kvalitetne ali nimalo skupe plastike.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 04 Siječanj 2019 10:32

Atraktori, poticaj ribi na uzimanje mamca (2)

Atraktori, poticaj ribama na uzimanje mamca najčešće se koriste u varaličarenju. Međutim, većina varalica je glatka, pa se atraktori, osobito alkoholni, teško zadržavaju na njima. Zato je najbolje prakticirati višeslojno nanošenje primamljivača.

Kad se prvi sloj osuši, nanosi se drugi pa treći. Kad se osuši, varalica ima „kožicu“ koja dugo traje. Primjerice, varalica s dva, tri sloja može se 70 - 80 puta zabaciti u spinningu, a s jednim svježim namazom tek 4-5 puta.
atr2 3Kada se želi poboljšati tvrda varalica, na udicu se može namotati pa natopiti konac. Atraktore najbolje drže „mrdavci“, varalice od mekane plastike, osobito oni koji imaju „džepove“, šupljine za držanje primamljivača. Metalne varalice, iako na prvi pogled najnezahvalnije za „aromatiziranje“, vrlo lako se pretvore u nosače mirisa. Dovoljno je na udicu im pričvrstiti perce, malo dlake, čuperak vunice ili „suknjicu“, odnosno glavonošca od mekane plastike i taj dodatak namirisati.

Pera i strune se mogu mazati prstima, dok je za mazanje cijelih varalica najbolje poslužiti se običnom debljom plastičnom vrećicom. U nju treba staviti malo atraktora pa varalicu i sve izvana protrljati. Poslije nekoliko tako namazanih varalica vrećicu treba zamijeniti novom jer atraktor izvan originalnog pakiranja brzo mijenja strukturu, pogotovo kad dođe u kontakt s raznim organskim tvarima s dna, koje se varalicom potom unesu u vrećicu.
Osim u lovu riba, atraktori su se pokazali učinkoviti i u lovu glavonožaca. Za nanošenje primamljivača su se posebno dobrim pokazale varalice presvučeni tkaninom. Njima se ostvaruju poboljšanja ulova lignja i sipa. I mazanje plastičnog raka na saonicama poboljšava se ulov hobotnice. Isto tako, atraktor mirisa skuše, srdele i škampa namazan na konop ili zavoj pokazao se kao odlično pomagalo u otkrivanju rupa velikog morskog crva.
atr2 2Bez obzira na vrstu, svi tvornički proizvedeni atraktori su skupi, čak i oni od prirodnih sastojaka, a koje može izraditi svaki iole vještiji ribolovac.

Postupak izrade vrlo je jednostavan. Kao osnovna sirovina najčešće se rabi srdela, ali poslužiti može i druga jeftina plava riba. Treba je osloboditi droba, krljušti i ostalih tvrdih dijelova. Meso se zatim melje, pa dobro izgnječi u masu žitku poput mesne paštete. Tako dobivena pasta može se odmah rabiti, ali je puno bolje poboljšati je. Za duže čuvanje treba joj dodati oko 10 posto soli, a za bolje držanje i slabije ispiranje u vodi treba joj dodati barem isti postotak jestiva ulja. Umjesto ulja još je bolje upotrijebiti rafiniranu svinjsku ili biljnu mast. Omjer može biti različit, ali je najbolje raditi pola- pola. Zatim se sve skupa dobro umiješa u kompaktnu masu.

Pri izradi i upotrebi vlastitog „parfema“ treba biti iznimno obazriv, posebice ljeti jer postoji mogućnost pojave salmonele ili drugih trbušnih smetnji. Zato je dobro stalno rabiti kirurške rukavice. Rabite li kupovne mirise, takvih opasnosti nema, pa su rukavice suvišne. Štoviše, dobro je da pušači, oni koji su radili oko brodskih motora ili ribiči koji se iznimno puno znoje kupovni „parfem“ nanesu na ruke i tako „prekriju“ mirise koji odbijaju ribe, a s ruku se prenose na pribor.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 28 Prosinac 2018 11:03

Atraktori, poticaj ribi na uzimanje mamca (1)

Ribe imaju brojna i iznimno razvijena osjetila, posebno osjetilo mirisa te okusa. Pomoću njih ribe prepoznaju svoje potomke, pronalaze put do mrijestilišta, razlikuju prijatelje od neprijatelja i, što je za ribolovce - udičare najvažnije, pronalaze i prepoznaju hranu. Zato udičari nastoje svoje mamce učiniti još mirisnijim, ukusnijim i kemijski privlačnijim. U tome se služe atraktorima koji potiču ribu.

Povijest upotrebe atraktora u ribolovu duga je više od tri stoljeća, a posljednjih četrdesetak godina rabe se i umjetno proizvedeni. O tome jesu li oni bolji od prirodnih oprečna su mišljenja. Prednost umjetnih jest u tome što mogu biti od raznih hormona. Najčešće se koristi „kairomoni“ koji svim ribama „otvaraju“ apetit.
atraktori281218 2U lovu grabljivca se najčešće koristi atraktor koji sadrži seks „feromon“ jer on izazivaju agresivno ponašanje grabljivica, što je osobito učinkovito kad je grabljivica letargična zbog hladnog mora, nagle promjene vremena ili naprosto zato što je sita. Skoro podjednak učinak na grabljivice ima feromon straha, koji luči svaka ulovljena i riba u opasnosti.

Međutim, još uvijek nije posve poznat utjecaj atraktora s hormonima na ljude, pa u kontaktu s njima treba biti vrlo oprezan. To potvrđuju i upozorenja proizvođača, koji poručuju da treba spriječiti njihov dodir s očima, ustima i ranama.

Prirodni ili umjetni, atraktori imaju miris i okus riba, rakova, a za lov u slatkoj vodi čak i voća i povrća. Univerzalnim su se pokazali atraktori s mirisom i okusom skuše, srdele, haringe, škampa i lignje. Proizvode se s ili bez dodatka boje. Za lov u slabim uvjetima vidljivosti proizvode se uljni i gel atraktori s dodatkom fosforoscentnih tvari.

Supstance koje se koriste kao atraktori proizvode se u obliku tri rastvora: etil - alkoholnog, glikolnog i uljnog. Razlog tome jest potreba različitih rastopljivosti, odnosno vremena za koje se kemikalije, odnosno miris i ukus oslobađa, rastvaraju u vodi. Supstance na bazi alkohola se najbrže oslobađaju i šire, ali i najkraće djeluju, 2 do 4 sata, ako su u smjesi primame, odnosno još kraće ako su na umjetnom mamcu. Koristi se na nižim temperaturama, pri kojima drugi rastvori sporije reagiraju ili uopće ne djeluju. Rabe se i kao dodatak ostalim, s namjerom da što prije počnu djelovati.
atraktori281218 4Glikolni su atraktori namijenjeni primjeni u proljeće i jesen, dok su uljni najpogodniji za upotrebu u razdoblju visokih temperatura, jer topla voda pomaže širenju mirisa, ukusa i općenito kemikalija. Pomiješani s primamom ili na mamcu, uljni atraktori mogu djelovati i do 12 sati. Puno kraće djeluju ako se nanesu na varalice, koje je najbolje poboljšavati najgušćim, atraktorom u obliku gela.

Osjetilo kemikalija, kemoreceptor je nešto između osjetila mirisa i okusa. Ono je jako razvijena kod riba, osobito grabljivica, koje pomoću njega pronalaze i skriveni plijen. Riba ima dvije nozdrve, na svakoj strani glave po jednu. Osjetila u nosnim rozetama ne samo što otkrivaju nego i razlikuje kemikalije, čak i složene. Veličina rozete je proporcionalna ribljem osjetilu mirisa od vrste do vrste. Neke ribe mogu otkriti tako male količine kemikalija kao što je samo jedan milijarditi dio jedinice. Grabljivice osobito dobro razaznaju hormon straha, koji se posebno dobro širi vodom. To objašnjava zašto se često događa da grabljivica napadne netom ulovljenu ribu, a ne ostale iz plova. Dugo se vjerovalo da je to samo zbog paničnog ponašanja ulovljene ribe, a sada se zna da je i zbog hormona straha koje luči ulovljena riba.
atraktori281218 3Namjena atraktora, osim da ribe „obavijesti“ da se u blizini nalazi ukusan zalogaj, može biti i prikrivanje mirisa, okusa i kemikalija koji odbijaju ribe. Naime, primjerice, dobro je poznato da kirnje bježe od mamca kojeg je postavio strastveni pušač. Još više riba izbjegava mamac koji je poprimio miris motornog ulja, nafte ili benzina. Većinu riba na opasnost upozorava „serin“, aminokiselina, supstanca koju ljudska koža luči sa znojem. Za prikrivanje njegovog mirisa najprikladniji su atraktori u obliku gela.

Nastavlja se…

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Stranica 13 od 13

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019