Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Petak, 31 Prosinac 2021 01:09

Kako odabrati plovak najprikladnije boje...

Našim udičarima na moru plovak je čest i važan dio opreme. U ovo doba godine najčešće ga postavljaju na pribore za lov s obale smuduta i cipola u lukama pa i lignji i sipa. U njihovom lovu, osim da bi mamac držao poviše dna, plovak ima i zadatak signaliziranja napada na mamac. Da bi to čim bolje obavio, osim što osjetljiviji mora biti i što uočljiviji.

U noćnom ribolovu dovoljno uočljiv je samo svjetleći, dok mu pri dnevnoj svjetlosti osim o veličini i obliku uočljivost ovisi i o boji. Naime, sve se boje ne vide podjednako dobro pod istim svjetlosnim uvjetima. Zato je nužno znati kako ovisno o tim uvjetima odabrati boju gornjeg, ribolovcu vidljivog dijela plovka da bi on bio najuočljiviji.

plovci311221 1

Osnovno pravilo pri odabiru boje plovka jest da ona mora biti kontrastna okolini. To znači da ukoliko je more tamno, odnosno ako pod djelovanjem svjetla površina tako izgleda, ribolovcu vidljivi dio plovka mora biti što svjetliji. Kad je skoro crna najuočljiviji je plovak s fluorescentno žutim vrhom, a dovoljno vidljiv bijeli, svijetlo žuti i svijetlo crveni.

Boja gornjeg dijela plovka ovisi i o položaju sunca ili kojeg drugog izvora svjetlosti u odnosu na ribolovca. Tako, kad se Sunce nalazi iza leđa ribolovca daleko najbolji izbor je plovak fluorescentno narančaste ili crvene boje nadvodnog dijela. Kada je Sunce ispred ribolovca, a posebno ako stvara odbljesak od površine, onda je najbolji plovak s crno obojenim gornjim dijelom.

Temeljem svega navedenog, svaki „plovkaroš“ bi trebao imati po nekoliko plovaka istog oblika, nosivosti i raznih boja, što je dosta skupo. Puno jeftinije je imati plovke s višebojnim gornjim dijelovima, jer će se barem jedna od boja na njima vidjeti u svakom slučaju. Najbolji su oni kod kojih je između svih boja bijeli prsten, što znatno poboljšava uočljivost plovka, bez obzira na njegove boje, osobito u slabijim svjetlosnim uvjetima.

plovci311221 2

Umjesto upotrebe višebojnih, osobito kod malih plovaka, bolje rješenje je bojenje gornjeg dijela plovka prema trenutačnim potrebama. U bolje snabdjevenim specijaliziranim prodavaonicama nude se posebne boje za tu namjenu. One se brzo suše, a mogu se ukloniti i noktom. U nedostatku tih specijalnih boja mogu poslužiti i vodootporni flomasteri. Njima se plovak može lako obojiti nakon što se prethodno premaže bijelim korektorom.

Sve više proizvođača nudi i plovke s izmjenjivom „antenom“, gornjim dijelom s kojima je problem vidljivosti plovka vrlo lako rješiv.

Na kraju, dobro je znati da je važna i boja dijela plovka koji je pod površinom. On, suprotno nadvodnom mora biti što neprimjetniji kako ne bi ribu upozoravao na opasnost. Kad je nebo tamno takva treba biti i boja podvodnog dijela plovka, i obrnuto.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Slabo držanje na udici mana je brojnih mamaca, a udičari koji love dalekim bacanjem imaju problema i sa spadanjem mamaca koji se inače dobro drže na udici. Od više načina rješavanja tog problema, najučinkovitiji je vezivanje mamaca. Njime se rješava još jedan problem - zaštita mamaca namijenjenih krupnim od napada sitnih riba. Za vezivanje mamaca se koriste brojna pomagala od kojih je najuniverzalnija nit, u cijelom svijetu poznata pod engleskim imenom „Bait elastic“ i još više pod talijanskim „Filo elastico“.

Ribolovci ovu nit nazivaju i silikonski konac iako se izrađuje od poliuretana (PU ). Tu plastiku krasi velika otpornost na trganje i abraziju, visoka zatezna čvrstoća i sposobnost vraćanja u prvobitni oblik - može se rastegnuti više od 500 posto i nakon toga vratiti na početnu dužinu! Zbog svega toga vrlo tanka strunu od „PU“ plastike je idealna za učvršćivanje mamaca. Nju je dovoljno rastegnuti i obmotati oko mamca, bez ikakvog vezivanja, da bi ga bez jakog stiskanja čvrsto držala.

filoelastico241221 2

Elastična nit se proizvodi u promjerima od 0,1 i 0,2 te 0,4 mm, rjeđe 0,15 i 0,25 ili 0,3. Pakiraju su na kaleme od 50, 100, 200 i najrjeđe 250 m. Najbolje je uzimati pakirane u kutijice, koje ne samo što štite filo od nekontroliranog odmotavanja, prljanja i oštećenja, nego se i mogu nositi obješeni oko vrata pa tako uvijek biti pri ruci. Nekad su se proizvodile samo transparentne, neobojene elastične niti. Danas ih ima i u bojama, najčešće crvenoj i bijeloj, da se ne razlikuju od mamca, ali to je zapravo trgovački trik jer se providne ionako slabo vide. Za razliku od njih, za noćni ribolov je dobro koristiti fluoroscentne niti koje se odnedavno proizvode. Nakon što ih se izlaganjem svjetlu „napuni“ one svijetle bioluminiscentnim, zelenim svjetlom koje emitiraju mnogi morski organizmi kojima se hrane ribe.

Elastične niti nude mnoge tvrtke. Testiranja su pokazala da im je kvaliteta ujednačena pa je najbolje kupovati najjeftinije. Izbjegavati treba one na čijem pakiranju nema oznake debljine. Da bi ribolovcima olakšale razlikovanje, neke tvrtke za svaku debljinu imaju kalem druge boje.


Danas je elastična nit obvezni dio opreme ribolovaca natjecatelja, a sve je više koriste i ostali udičari. Najtanju za vezivanje sitnih mamaca poput osjetljivih crva, srednje debelu za nadijevanje srednje mekanih i osjetljivih mamaca poput mesa prstavca, mušule i sličnih školjki, a najdeblje za filete i cijele ribice, poput sarđele, cipola…

filoelastico241221 3

S koliko će se navoja osigurati mamac ovisi o debljini strune, vrsti mamca i načinu, odnosno jačini trzaja pri odbačaju mamca. Ako je debljina usklađena sa žilavošću mamca, obično je dovoljno 8 do 10 navoja.

Osim natjecatelja, koji vezuju sve mamce kako bi ih mogli što dalje odbaciti i zaštititi od napada riba kraćih od minimalne lovne dužine, elastičnu nit osobito rado koriste ribolovci koji love živim mamcima. Vezivanje omogućava da se živi mamci postave na udicu bez probadanja, zbog čega mamci daleko duže ostaju živi i živahni pa time i zanimljiviji ribama. Pomoću elastične niti mogu se mamčiti žive ribice, rakovi i crvi. Kad su u pitanju ribice, vezivanje umjesto probadanja je osobito preporučljivo pri lovu iglicom, jer je ta riba veoma nježna. Kod montaže na dvije udice, moguće je i kombinacija vezivanja i probadanja. Prva, nosiva udica se probode kroz vrh usnica, a druga zaveže za tijelo.

Tvrd i izdržljiv, komad živog velikog morskog crva se ne mora mamčiti vezivanjem. No, ako se mamči njegov veliki komad navlačenjem i na strunu poviše udice, više nego dobro je obmotati ga elastičnom niti. Takav postupak je, pak, neophodan kad se mamči muljaš i drugi mekani crvi. Tako je za lov krupnijih riba čekanjem na dnu ili poviše njega plovkom najbolje rabiti snop od nekoliko crva, ali i kišnih glista, prislonjenih uz udicu i omotanih elastičnom niti. Ovakva se montaža pokazala ubitačnom u lovu krupne plemenite ribe poput orade, brancina, zubaca, itd.

Nadijevanje vezivanjem pomoću elastične niti odlično je rješenje i kad su u pitanju žilaviji mamci. Primjerice fileti ili oguljeni krakovi hobotnica i ostalih glavonožaca koji oponašaju crve postavljene ne samo na udicu nego i znatno poviše nje. I cijele sitne muzgavce, sipe te olignje, također vrlo žilave mamce, dobro je na pribor učvrstiti elastičnim koncem.

Objavljeno u esPRESSo

Čvorovi su najslabija točka svakog udičarskog alata, posebno čvorovi vezani „PE“ višenitkom, inače najjačom ribolovnom strunom. Naime, zbog „migoljenja“ iznimno tankih niti od kojih su upletene te strune, čak i najlonom obložene kao i stopljene „PE“ višenitke vrlo se teško pravilno vežu u čvor, ali vrlo lako razvezuju, čak same od sebe, a čvorovi vezani njima imaju znatno manju nosivost nego nevezana struna.

Rješenje ovog problema ribolovci i proizvođači struna uporno i intenzivno traže, kako poboljšavanjem same strune, tako i, još više, pronalaženjem novog čvora koji će bolje od dosad poznatih čvorova držati dio za koga je vezan. Unatoč silnim naporima, još nije izumljen dovoljno dobar čvor za vezivanje udice s pločicom pa je još uvijek najbolje rješenje za to „osmicu“ ili koji drugi za tu namjenu prikladan čvor nakon vezanja natopiti brzovezujućim ljepilom.

Posve drukčija situacija je s vezivanjem udica i ostalih pribora s vezištem u obliku prstena. Svako malo pojavi se neki novi, jači čvor. Što više, posljednjih godina su konstruktori uspjeli izumiti čvorove za „PE“ višenitke kojima je jačina i veća od jačine strune kojom su vezani.

Posljednji, za sada najjači, u nizu takvih čvorova je onaj nazvan „Fish N Fool“, kod nas „budalasti“. Njegova jačina je čak do 39 posto veća od jačine „PE“ višenitke kojom je vezan. Ovaj čvor je u biti samo poboljšani „uni“, najuniverzalniji udičarski čvor.

budalasti cvor

Ono što ga čini toliko jakim su umjesto jednog kao kod običnog „uni“ čvora, dva voja strune obmotana oko prstena pribora koji se vezuje (detalj 1 na slici). Nakon tog postupka živi kraj strune treba biti dugačak 15 -tak centimetara da bi se daljnje vezivanje lako obavilo. A obavlja se tako da se živi kraj savije u poluvoj i prebaci preko uduplane strune mrtvog i živog kraja (2) te tako načine 5 do 6 vojova (3). Zatim se njihovim i potezanjem dijela koji se veže čvor sabije (4). Ako su svi voji dobro posloženi, čvor treba navlažiti te potezanjem mrtvog kraja gurnuti do vezišta (5) i zategnuti potezanjem živog kraja. Na kraju, višak živog kraja treba odrezati barem 2 do 3 mm dalje, a kod čvora vezanog za veliku udicu i najjače pribore, čak i svih 5 mm.

Poput „uni“ čvora i njegovih brojnih izvedenica, ovaj čvor je veoma pogodan i za vezivanje ostalih vrsta ribolovnih struna. Vezan najlon strunom ima jačinu do 37 posto veću od same strune, a „FC“ strunom jednako ili malo veću od same strune.

Na YouTube-u smo pronašli i zgodnu snimku kako vezati ovaj čvor, a možete ga pogledati u prilogu.

Objavljeno u esPRESSo

Ribolovci udičari, osobito stanovnici velikih gradova, koji zbog pandemije, loših vremenskih uvjeta ili ostalih razloga nisu u mogućnosti otići do udaljenih posta, u ovo doba godine mjesto na kojem mogu uspješno loviti najlakše će naći u mjesnoj luci ili lučici. U njima uvijek ima glavonožaca i riba, a loviti se najčešće može i po vrlo lošem vremenu. Uz to, u njima je, osim u najvećim lukama, gdje je trajno zabranjen, ribolov dozvoljen tijekom zime, čak do 1. svibnja.

O najatraktivnijem, lovu varaličarenjem, pisali smo 26. prosinca prošle godine, ali u lukama i lučicama, ponegdje i na samom kućnom pragu može se uživati i u svim ostalim tehnikama obalnog udičarenja. Naime, nigdje se na jednom mjestu ne može naći udičarima toliko zanimljivih riba, kako stalnih tako i povremenih stanovnika luka i marina. Od stalnih tu su pijerka i ostale usnače, šparmić, arbun, cipoli, smudut, ovrata, fratar, ovčica, kanjac, trlje, gruj, a od povremenih iglica, bukva, ukjata, polanda, vrnut, lica... Na muljevitom i muljevito - pjeskovitom lučkom dnu često obitavaju trlje, kokoti, listovi, a u luke često zalaze morski psi i mačke. Osim riba, u njima su uvijek ili sezonski prisutni i glavonošci, hobotnice, sipe i olignje.

Ovako raznovrsni riblji fond posljedica je obilja hrane, ponajprije crvića iz mulja, kozica, rakova sušca, mušula. Osim toga, u lukama ima i puno pozicija gdje se ribe i drugi organizmi mogu skriti, osobito među među kamenjem nabacanim radi zaštite lukobrana. Upravo među tim kamenjem, kao i na okomitim zidovima gatova, udičari mogu doći do kozica, mušula, pužića, lumpara, volaka i drugih mamaca.

Bogatstvo ribljih vrsta otvara mogućnost primjene velikog broja raznovrsnih udičarskih tehnika. No, većina lučkih riba hrani se na dnu, pa je klasični ometac najčešće korišteni alat. Tehnika čekanja na dnu ometcem pruža šanse i udičarima početnicima da s minimalnom opremom i najjednostavnijim mamcem kakav je kruh ostvari kakav takav ulov, ponajprije šparmića i glavoča. S druge strane, lov smuduta, ovrate i drugih krupnijih ta cjenjenijih riba zahtjeva daleko ozbiljniji pristup, počevši od adekvatnog pribora. Kralju i kraljici sportskog ribolova na moru mamac se mora ponuditi tako da ne osjećaju nikakav otpor kad zagrizu, što znači da loviti treba s klizećom olovnicom i otvorenim preklopnikom na roli sve do momenta kontriranja. Ponuditi im se može isti mamac - srdelu ili velikog crva, ali ovrata voli i volak, raka kosmeča, dok je smudutu draga i kozica te olignji.

Čekanjem na dnu se u lukama mogu loviti i krupni grujevi koji naseljavaju rupe u lukobranima i zidovima obale. Pribor za takav lov mora biti vrlo jak, ne samo zbog snage gruja i borbenosti, nego i zato što mu se ne smije dozvoliti da spas potraži u prvoj rupi, u kom slučaju je za ribolovca sigurno izgubljen. Od ostalih riba koji se love ometcem na dnu najbrojniji su cipoli koje je najbolje loviti crvićima. Još brojniji su šparmići, a brojni su i arbuni, ovčice, fratri...

Barem podjednako dobro kao i ometcem na dnu, cipoli se mogu loviti i plovkom. Teleskopom bez provodnika, uz obvezno primamljivanje, osim njih mogu se loviti i bukva, šparmić, iglica.... Pomoću plovka, standardnog ili vodene kugle loviti je moguće i smuduta, ali samo noću i na kozicu ili na kakvu živu ribicu.

U luke i lučice u potrazi za hranom zalaze i olignji te sipe. Poput smuduta, cipola i nekih drugih riba, osobito ih privlače mjesta na kojima pristaju ribarski brodovi, gdje skupljaju otpatke od čišćenja ulova i mreža. Osim toga, u luke i marine ih noću privlači umjetno svjetlo, obalno ili s plovila.

Objavljeno u Aktualno
Petak, 26 Studeni 2021 21:02

Održavanje role je izuzetno važno

Što je suvremenija, to je ribolovna oprema osjetljivija. Zbog toga njeno održavanje sve više dobiva na važnosti. A kad je u pitanju osnovni udičarski pribor, posebno je važno održavanje role, kod stacionarne role osobito njenog najmanjeg vitalnog dijela - kotača vodilice strune.

Razlog tome je što taj dio trpi najveća naprezanja tijekom ribolova. On je taj koji prima sva naprezanja preko rotora koji se pak jednim okretajem ručice okrene i više od stotinu, čak do 800 puta! On je taj na koga djeluje sila i kad rotor miruje, ali i kad se okreće kalem tijekom izvlačenja strune pod teretom ili snagom plijena. Pritom na njemu tako opterećena struna još i pod pravim kutom mijenja smjer, što dodatno povećava njegovo naprezanje.

Tijekom namotavanja strune na kalem kotač vodilice i njegov ležaj izloženi su i konstantnom ispiranju vodom ili morem koju zajedno s pijeskom i ostalim nečistoćama donosi struna, a što je pogotovo izraženo kod korištenja višenitnih struna. Nečistoća struže kotač, a voda ispire mazivo iz njegovog ležaja. Zato je neophodno redovito čišćenje i podmazivanje ovog dijela, osobito kod rola kojima se lovi „jigging“ i „spinning“, tehnikama s puno namotavanja.

Zbog toga se preporučuje „roler“, a još boje cijelu rolu, dobro oprati slatkom vodom nakon svakog ribolova. Također, preporučuje se nakon svakih desetak ribolova ležaj kotača vodilice strune otvoriti, očisti i podmazati. To se odnosi na klasično dizajnirane nezabrtvljene kotače vodilice strune, kakvih je na tržištu oko 90 posto. Uobičajena konstrukcija takvog kotača vodilice strune sastoji se od vanjskog metalnog prstena koji je s vanjske strane otvrdnut površinskom presvlakom. Unutar vanjskog kotačića je ležaj koji se oslanja na srednju osovinu vodilice strune. Ležaj je klizni u obliku brončanog prstena ili, još češće, kotrljajni.

Kada nema maziva, jer ga je isprala voda ili more koje donosi struna, u ležaj, osobito lako u kotrljajni, ulazi nečistoća i voda, koja se zatim kristalizira. Tako se u ležaju kotača vodilice stvara sloj mokrih čestica, povećava se trenje pri njegovom okretanju i naposljetku se ležaj te kotač vodilica strune prestanu okretati.

Kotač vodilice strune koja se ne okreće približno istom brzinom kojom je pogoni struna brže ili sporije će biti oštećenja od strune koja po njoj prolazi. Oštećeni kotač vodilice, čak i ako se okreće, malo po malo će uništavati strunu koja prolazi preko nje. Osobito brzo i opasno PE višenitku, koju i mala ogrebotina na površini blokiranog kotača može i nakon svega nekoliko provlačenja u potpunosti učiniti neupotrebljivom.

lezaji role 261121

Pri podmazivanju ležaja kotača vodilice nije potrebno baš svaki put otvoriti i rastaviti kompletni mehanizam. Dovoljno je otpustiti vijak do polovice, i onda kada se kotač vodilice strune može odmaknuti 1-2 mm od ramena koji ga drži, sa svake strane kapne par kapi ulja. Zatim se kotač vodilice ponovo primakne i sačeka da ulje prodre u cijeli sklop te pritegne vijak do kraja.

Podmazivanje treba vršiti lakim ulje, primjerice urarskim ili onim za šivaće strojeve, ali je najbolje koristiti one posebno pravljenim za podmazivanje ribolovnih rola, kakva u ponudi imaju svi ozbiljniji proizvođači rola. Najbolje rješenje je takvo magnetno ulje, koje se zahvaljujući mikroskopski sitnim česticama magneta dobro drži na ležaju i kotaču valjka, koji su od čelika. S tim uljem ležaj je dovoljno podmazivati nakon svakih 30 do 50 odlazaka u ribolov. Još puno rjeđe treba podmazivati ležajeve kotača vodilica struna koji su zaštićeni gumenim brtvama, a koje se ugrađuju samo u najskuplje role.

Kada se ležaj otežano okreće, pogotovo kad blokira, odmah treba prestati s upotrebom role i pokušati pokrenuti kotač vodilice. Najjednostavnije je izravno na kotač i vijak oko koga se okreće pošpricati kakvo sredstvo protiv hrđe poput „WD-40“. Nakon što se sačeka da sredstvo djeluje neko vrijeme, valja pokušati pokrenuti kotač vodilice, ali nikako kliještama ili kojim drugim tvrdim predmetom koji bi mogao oštetiti površinu kotača. Ukoliko se vodilica ni tad ne okreće, treba odviti vijak oko kojeg se kotač vodilice vrti i pažljivo demontirati kotač i sve ostale dijelove s kojima je u dodiru. Zatim ih treba sve dobro oprati, očistiti i osušiti. Prije podmazivanja i vraćanja u vodilicu, treba pažljivo provjeriti okreće li se ležaj lako. Ako ne, što je često slučaj, valja ga zamijeniti.
Pranje vodilice strune, ali i svih dijelova role koji se čiste najbolje je obaviti acetonom ili lakim benzinom. Također, dobro je na isti način postupiti sa sklopom na drugoj strani žičanog hvatača strune, preklopnika.
Za radove oko „rolera“ dobro je koristiti štapić za čišćenje ušiju. Natopljen sredstvom za pranje njime se najlakše uklanjaju nečistoće s kotača i ležaja vodilice. Natopljen, pak uljem ili razrijeđenom mašću, dobro je rješenje za podmazivanje. Suhim je štapićem dovoljno preći preko vanjskog plašta kotača vodilice da bi se utvrdilo dali je oštećen, u kom slučaju niti vate zapinju za oštećenja.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 19 Studeni 2021 12:43

Strijelka se može loviti i pomoću plovka!

Manje od desetljeća bilo je dovoljno da strijelka od rijetkog postane među najčešćim krupnim plijenom jadranskih varaličara. Iznimno agesivna i sve brojnija, jer nema prirodnih neprijatelja, strijelka se dobro lovi tijekom cijele godine, ali najuspješnije zimi jer se tada najviše najbliža obali. Poput ostalih grabljivica, loviti se može svim tehnikama, čak i na moru rijetko prakticiranim plovkarenjem, ali vrlo učinkovitom tehnikom za lov ove ribe.

Za ribolov strijelka ovom tehnikom neophodan je štap dužine do tri metra. Idealan je onaj namijenjen „surfcasting“ te „heavy casting“ ribolovu budući da se na sistem mamče ribe teške do 300 grama. Poslužiti može i „jigging“ štap dužine dva do tri metra. Na njima trebaju biti odgovarajuće role, s tim da su najprimjerenije „freespool“, one sa slobodnim hodom kalema. Na kalem se može namotati najlon debljine oko pola milimetra ili „PE“ višenitna struna odgovarajuće, jačine 10 do 15 kg.

strijelka191121 3

Na osnovnu strunu se postavlja plovak nosivosti 20 do 40 grama, najbolje s mogućnošću za montažu „starlite“, svjetleće ampule. Preko vrtilice s kopčom, na kraj osnovne strune se postavlja završnjak od sajle dožine 20 do 30 centimetara. Zbog snažnih čeljusti i oštrih zubi strijelki, sajlica može biti i nosivosti preko 20 kg. Na njoj mogu biti do dvije klizne i jedna, na kraju, fiksna udica, koja može biti i trokraka. Udice, najbolje „Circle“ i sličnog oblika trebaju biti veličine 3/0 ili 4/0. Završnjak je najbolje kompletirati „krimpanjem“, pomoću metalnih cjevčica za spajanje.

Iako se mogu koristiti sve ribe, za mamčenje je najbolje koristiti cijele vrnute, širune ili lokarde, ali i bukve te cipole dužine 15 do 20 cm. I fileti tih riba okrenuti kožom unutra te omotani elastičnom niti odlični su mamci, osobito kad se lovi „surfcasting“ tehnikom dalekog bacanja. Odlični mamci su i sarđele te inćuni povezani pomoću elastične niti. Cijele ribe mamčiti treba tako da u moru stoje repom prema dnu jer strijelka žrtvu u pravilu grize za rep pa kad je tako onesposobi za bijeg onda je polako kida i jede. Zato se nepokretna udica zabode u rep, druga klizna za sredinu, a prva za glavu mamca. Pri nadijevanju sajlicu je dobro omotati oko tijela mamca.

Mamac treba odbaciti na teren dubok nekoliko metara, na plažama i ostalim pličinama barem tridesetak metara daleko. Daleke odbačaje je lakše ostvariti „surfcasting“ priborom, na kome pribor treba biti s fiksnim plovkom postavljenim metar do metar i pol poviše spoja osnovne strune i sajlice. Ako se koristi kraći, štap dužine dva do tri metra, onda je potrebno koristiti klizni plovak sa stoperom radi mogućnosti daljeg zabacivanja. Kad se lovi kraćim štapom da bi se postigao dovoljno daleki odbačaj plovak mora biti klizni, a na struni poviše njega mora biti stoper, ograničavač njegovog hoda.

strijelka191121 2

Duži štap, osobito s „freespool“ rolom uz lakši i dalji odbačaj omogućava bolju kontru, ali i lakšu detekciju ugriza. Naime, iako najčešće žestoko napada, strijelka ponekad mamcu samo odgrize rep bez da se zakači i osjetno potegne pribor. Nakon toga se najčešće vrati i osjetno zakači. Takav napad se manifestira kratkim potonućem plovka bez izvlačenja strune s kalema. U takvoj situaciji treba desetak, petnaestak sekundi pričekati drugi, odlučni napad. Izostane li drugi napad plovak treba privući metar, dva i pričekati još tridesetak sekundi i sve tako dok se strijeljka ne isprovocira na napad. Naime, strijelka je ponekad veoma oprezna, čak i noću pa reagira samo na provokaciju, u ovakvom lovu na opisano povlačenje plovka sa stankama, najčešće tijekom samog privlačenja te kad plovak dotakne površinu. No, strijelka je ponekad toliko agresivna da napada i plovak.

Kao i ostalim tehnika, strijelke je najbolje tražiti u lukama, marinama i ušćima te u njihovoj okolini, gdje najlakše dolazi do hrane, koju pretežito čine cipoli, gavuni, iglice, sarđele i ostale sitne ribe. Preferiraju što uže uvale, odnosno sve tijesne pozicije jer u njih najlakše stjeraju jato ribica. Najaktivnije su u vrijeme promjene kurenta te u noćima punog mjeseca, osobito kad je najveći te pred njegov zalazak. I po najjačoj mjesečini treba koristiti plovak sa „starlight“ ampulom. Samo pomoću nje vidi se svako pomicanje plovka, posebno dobro uzimanje mamca, odnosno nestajanje plovka pod površinom.

Da bi ulov imao najbolji okus, nakon ostvarenog ulova strijelku je potrebno otkrviti zarezivanjem škrga ili ubodom noža ispod prsnih peraja.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 12 Studeni 2021 12:59

Sve što morate znati o ribolovnim kopčama

Kada je dva dijela udičarskog pribora potrebno povezati u brzo i lako sastavljivu/rastavljivu vezu, za njihovo spajanje najbolje rješenje je kopča. Da bi tu ulogu uspješno obavila, kopča mora biti jaka i sigurna, lagana za montažu, ali i težinom te oblikom prilagođena priboru kako ne bi negativno utjecala na ponašanje dijelova koje spaja. Većina se tih zahtjeva međusobno isključuju pa zato nema univerzalne kopče, nego puno različitih, više ili manje ograničene namjene.

Teško je nabrojati sve vrste kopči, ali se sve one mogu podijeliti u dvije osnovne skupine. Prvu čine jednodijelne, kopče izrađene savijenjem samo jednog komada žice, a u drugoj, znatno manjoj, su dvodijelne kopče.

Obje skupine kopči mogu se podijeliti prema namjeni. Tako, primjerice, kopče tipa „duo lock“, „lock snap“ i „hook snap“ ne izazivaju „šijavanje“, zanošenje tijekom povlačenja pribora pa se ponajprije rabe na penduli i „spinning“ priborima. Na takve pribore, osim toga, važno je stavljati i što lakše kopče kako one ne bi težinom slabile akciju mamca. Međutim, čak i spomenute kopče mogu omesti rad mamca. Uzrok tome je oblik njihovih krajeva, mjesta gdje se spajaju s ostalim priborom. Naime, krivine krajeva mogu biti raznih oblika. Za montažu predveza, priveza i olovnica, njihov je oblik nevažan, ali je vrlo bitan za montažu varalica, osobito teturavaca. Za to su dobre samo kopče sa simetričnim krajevima, pravilnog trokutastog ili polukružnog oblika. Jedino će takve krivine varalice držati u osi strune. U protivnom, varalici će se poremetiti vibracija i ona će vući u stranu ili čak izvrnuti na bok ili leđa pri bržem povlačenju.

Nosivost je jedna od najvažnijih osobina kopče. Kako ne bi bila najslabija točka pribora, pravilo je da ona mora imati dvostruku nosivost strune na koju je montirana. Na žalost, većina proizvođača ne navodi nosivost svojih kopči nego samo broj, veličinu, a i to po vlastitom kriteriju. Kako bi se dobila informacija o nosivosti, dobro je prije upotrebe jednu kopču iz pakiranja žrtvovati za testiranje. Test se može obaviti s vagom s kukom za vješanje. Međutim, to nije nužno potrebno. Naime, kako žica kopče ne smije biti tanja od strune na koju se postavlja, jer bi se tada ponašala kao nož, poštovanjem toga pravila jasno je da će se rabiti i kopča dovoljne nosivosti, jer je žica uvijek jača od strune iste debljine.

kopce121121

Najrašireniji model kopče na svijetu jest model „inter lock“, poznat i pod imenom „lock snap“. Razlog tome nije kvaliteta nego jednostavnost rukovanja i niska cijena. Riječ je o dvodijelnoj kopči sastavljenoj od ovalno savijene žice zatvorene komadom limene prevlake. Osim male nosivosti s obzirom na veličinu, mana joj je i sklonost k samoootvaranju, posebno podvrste koja nema zavrnute krajeve žice. Međutim, zavrnuti krajevi su česta mjesta zapinjanja strune. Ovakve kopče dopuštaju dobru pokretljivost pribora koji povezuju, osobito modela s nejednako širokim krajevima. Rabe se u lakom ribolovu, za pribore snage do 15 do 20 libri (7 do 9 kg).

Jednostavnija od prethodne jest dvodijelna kopča poznata pod imenom „safeti snap“. Čini je ovalno savijena žica smještena u spljoštenoj pokretnoj cjevčici koja učinkovito zatvara razmak između krajeva žice. Ova je kopča znatno pouzdanija od prethodne pa se rabi za pribore do 30 libri. Zbog potpune simetričnosti odlična je za vezivanje varalica.

Kada umjesto cjevčice ovalno savijenu žicu obujmljuje šuplja olovna kugla, kopča se zove olovna, odnosno „leader snap“. Služi za spajanje strune i varalice koju je potrebno dodatno otežati. Vaerzija takve kopče je „čeburaška“ o kojoj smo detaljno pisali 10. siječnja prošle godine.

Kopče izrađene od samo jednog komada žice neusporedivo su kvalitetnije i čvršće od dvodijelnih. Osim toga, manja im je mogućnost otvaranja kad pribor s kojim su povezane zapne za prepreku. Zato se sve više rabe, a i više ih je vrsta. Evo najčešće rabljenih.

Kopča poznata kao „hook snap”, „fast snap“ i „snap link“ vrlo lako i brzo se otvara i gotovo je simetričnog oblika. Ima srednje dobru nosivost pa se rabi i za srednje teške pribore. Sve više je u upotrebi. Na bulentinu služi za postavljanje olovnice, a na penduli za nošenje varalice i spajanje osnovne strune sa završnjakom.

Kao „duo lock“ i „fastlock“ poznata je kopča s dvostrukim pregibom žice čiji se kukičasti krajevi kače za osnove suprotnih kukica. Veoma je sigurna i, u odnosu na svoje dimenzije, jaka. Koristi se za kompletiranje pribora snage do 150 libri. Mala težina joj omogućava primjenu i na osjetljivim priborima. Lakoća dvostrukog otvaranja i široki lukovi pregiba omogućuju slobodni rad pribora koji povezuje pa je zato ova kopča iznimno pogodna za montažu svih vrsta varalica. Nedostatak joj je što postoji mogućnost zapinjanja strune za njezine kukice.

„Cross lock snap“ nalikuje „duo lock“ kopči, ali joj se kukice kvače jedna uz drugu. To je najčvršća kopča s obzirom na veličinu i težinu. I trajnost joj je vrlo dobra. Zbog svega toga ta je kopča prikladna za većinu kombinacija svih vrsta udičarskih pribora. Osobito je rado postavljaju na najteže sportske alate jer se prave do nosivosti od 200 libri.

Kopča „coast lock“ je pravi šampion izdržljivosti. Asimetričnim oblikom uzrokuje „šijavanje“ pa je radije koriste za stacionarne pribore. Nezamjenjiva je u dubinskom ribolovu. Izrađuje se do nosivosti od 450 libri.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 29 Listopad 2021 21:14

Glavoče vole i „riblji plemići“

Poput ostalih sitih riba i glavoči su hrana krupnijih. Većini „ribljih plemića“ su i poslastica, osobito brancinu, smudutu. Imaju i više ili manje izražene sve osobine dobrog mamca - dugo žive i dobro se drže na udici, vrlo su brojni, dostupni cijele godine, love se raznim alatima, udicom vrlo lako... Unatoč tome, naši, osobito sportsko - rekreativni udičari rijetko ih koriste iako bi u mnogim slučajevima trebali biti mamac prvog izbora.

Glavoč je zajedničko ime za ribe iz vrlo brojne obitelji, od kojih čak 52 vrste živi u Jadranu. Neke su iznimno brojne, a sve veoma naivne i agresivne zbog čega su čest nezvani gost na udičariskim priborima. Zbog svega toga pribavljanje glavoča za mamčenje vrlo je lagan posao u bilo koje doba godine i na bilo kakvom dnu, od obale do čak 100 metara dubine. Osim što ga napada čim ga ugleda, glavoč mamac najčešće guta „do repa“. Tako ulovljen, jer je najčešće ozbiljno ozlijeđen, nije najprikladniji za dugotrajni ribolov krupnih grabljivica. Puno je bolje u takvom ribolovu koristiti one koji su se za udicu zakačili usnama, dok će najduže na udici živjeti oni ulovljeni malim vršama potopljenim u kamenite plićake.

Sirovo meso glavoča je žilavo pa se on dobro drži na udici. Osim toga, glavoč je nevjerojatno izdržljiv i vitalan, čak i kad mu se koža malo oguli da bi i krvarenjem provocirao grabljivice. A to što je poslastica velikim morskim grabljivicama samo je razlog više da ga se uzme u obzir pri odabiru ribice za lov teškim ometcem i bulentinom riba poput zubaca, brancina, kijerne, gruja i murine, ali i pendulom orhana, zubaca, pagra, lampuge…

Kao izrazite ribe dna, glavoči pred opasnošću zaklon traže ispod kamenja, u rupama i procjepima. Zato, kad se nadjeva na ometac i bulentin s kliznom olovnicom i plutnjakom postavljenim nekoliko centimetara iza mamca, dobro vidljivi glavoč koji panično, ali neuspješno pokušava dosegnuti dno, predstavlja atraktivni mamac. Tako nadjeven, ispod leđne peraje, ostat će živ na udici po dva - tri dana i noći, što je idealno za dugotrajno čekanje krupnih grabljivica.

Najveći nedostatak glavoča kao mamce jest njegova veličina. Iako najbrojniji pločar naraste i do skoro 30 cm dužine i 400 -tinjak grama težine, rijetki su oni duži od 10 cm i teži od 30 grama. Mana mu je i to što ne podnosi osobito dobro konzerviranje soljenjem i zamrzavanjem pa ga zato treba koristiti svježeg.

Zbog malih dimenzija, komadi glavoča mogu se koristiti samo u lovu manjih i srednje velikih riba, praktično svih koje obitavaju u Jadranu, iako niti jednoj od njih nije poslastica. Ovisno o veličini udice na koju će se postaviti, glavoč se reže na trake ili komade. Trake je najbolje rezati s donje zadnje strane tijela jer mu je tu meso najžilavije pa se najbolje drži na udici, baš kao što je to slučaj i kod ostalih malih riba - mamaca.

Češće nego za lov manjih, glavoč se kao mamac koristi u lovu krupnijih riba, posebno uz obalu. Osim, što je redoviti dio ishrane priobalnih grabljivica, još je jedan razloga za to- njegova uočljivost, što zbog stalnog kretanja, a što zbog boje. Naime, boja mamca, ističu iskusni ribolovci, vrlo je važan čimbenik uspješnosti udičarenja. Najbolji je lako uočljiv, mamac okolišu kontrastnih boja, što osobito vrijedi u lovu rjeđih riba, kakve su krupne grabljivice. Pločar i travaš, dva najkrupnija i najbrojnija glavoča svojim tamnijim bojama idealni su za lov na pjeskovitim i ostalim svjetlijim dnima.

Živi glavoč je odličan mamac za lov brancina ometcem. Nadijevatio ga treba na dvije redno montirane udice. Jednu vrhom ubadaju odmah iza glave, a drugu u hrbat oko polovine dužine tijela ribe. Zatim privez, pjok, primulu treba lagano zategnuti pa učvrstiti omčom oko korijena repa. Sve se to rade s privezom male dužine, oko pola metra, kako ga nemirni glavoč ne bi zamrsio, što plaši brancina. U takvom lovu veoma je važno koristiti glavoča ulovljenog gdje se želi loviti i brancin.

Za ribolov s nepristupačne kamenite obale, gdje plijen mogu biti brojne grabljivice, glavoča, najbolje pločara, treba mamčiti na završnjak s dvije udice i „pop-up“, plovkom, koji služi da spriječi mamac u namjeri da se sakrije u kakvu rupu na dnu. Lovna, udica na kraju sistema treba biti broj 3/0 do 6/0, a udica za držanje mamca između 1/0 i 3/0, ovisno o veličini mamca. Lovna udica se umetne u blizini analnog otvora, što pliće, tik ispod kože. Potezna udica treba probosti gornju čeljust mamca i to odozdo prema gore. To mamcu omogućava da usta drže otvorenim zbog čega lakše cirkulira more, odnosno dišu pa zbog toga i duže živi.

Na isti način glavoč se može mamčiti i za lov vrlo dalekim bacanjem. Odbačen punom snagom, unatoč snažnom trzaju pri odbačaju, poživjet će dva do tri sata. Da bi se to vrijeme produžilo, strunu lovne udice treba pričvrstiti uz mamac na način da se cijeli mamac obmota silikonskom niti.

Glavoč je dobar mamac i za lov tehnikom puštanjem u struju mora, za lov krupnije divljači daleko od obale pendulom te za lov brancina sporom priobalnom pendulom.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 22 Listopad 2021 19:29

Kako odabrati varalicu za spinanje na olignje

Što se more više hladi to su lignje sve bliže obali pa se i sve bolje love s nje, najuspješnije spinanjem, odbacivanjem i privlačenjem varalice. Najbolje varalicama koje su konstrukcijom i oblikom posve prilagođenim takvom lovu. Te varalice više ili manje vjerno oponašaju oblik kozice, a i najučinkovitije su kad se kreću poput nje. Osmišljene su u Japanu pa ih svi nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lov oliganja spinajnjem, kako s obale tako i s plovila.

Da bi „egi“ varalica dospjela na lovnu dubinu te lignji dala dovoljno, ali ne i previše vremena za vizualnu procjenu njenog položaja, dekora i akcije, važna je brzina tonjenja varalice. Ona u „egingu“, više nego u ostalim načinima lova oliganja čini razliku između uspjeha i neuspjeha.

Brzina tonjenja „egi“, kao i svake varalice, izražava se u sekundama po metru (s/m) i predstavlja vrijeme potrebno da varalica potone 1 m. Znati brzinu tonjenja varalice važno je i kako bi se na vrijeme reagiralo i spriječilo zapinjanje varalice za dno.

„Egi“ varalice po brzini tonjenja mogu se svrstati u nekoliko skupina. Najveću skupinu, srednje brzotonućih, čine varalice koje, ovisno o veličini i obujmu, jedan metar potonu za 3 do 5 sekundi. Teško je točno kazati na kojoj dubini s njima treba loviti jer to ovisi o marki, jačini kurenta, vjetra, itd., ali može se reći da su za lov na 5 do 10 m dubine u normalnim uvjetima. To su najsvestranije „egi“, varalice koja se koriste u većini situacija.

One koji su bliže broj 5 sekundi za metar prilično su spore za lov u normalnim uvjetima. Čim malo zapuše bolje je koristiti one kojima treba dvije do četiri sekunde da potonu metar. Tijekom lova s njima, pri odbačaju treba ostaviti otvoreni preklopnik role, a kad „egi“ udari o dno, treba zatvoriti preklopnik i animirati varalicu.

varaliceolignji221021

Sporotonuće, varalice brzine tonjenja 5,5 do 10, čak do 16,5 sekundi za jedan metar dubine, najprikladnije su za lov nad dnom do 5 m ispod površine te kad su lignje u gornjem sloju i na površini. To se obično događa u trenucima kad je vrlo malo svjetla, na terenima na kojima se ribe i olignji okupljaju kako bi se odmorili, primjerice u lukama i uz šetnice s mjestimičnom obalnom rasvjetom. Takve varalice imaju vrlo prirodne pokrete, koji ih čine vrlo učinkovitima. Nedostatak im je što na njih jako utječu kurenat i vjetar, zbog čega se ne mogu koristiti u nepovoljnim uvjetima jer zbog opuštenosti strune neće biti u mogućnosti otkriti sitne dodire. Preporučljivo ih je animirati manje snažno, ali horizontalno, a ne okomito jer ih ne treba dizati.

Brzotonuće, varalice koje tonu brzinom dvije do tri sekunde po metru, najprikladije su za lov s obale u dubokom moru ili po jakom vjetru i kurentu. One bolje održavaju napetost strune pa je s njima lakše osjetiti dodir s dnom, kao i napad lignje. Ove varalice treba potezati slično kao i srednje brze, samo malo brže i trzati što okomitije, a treba koristiti i za broj veće kako bi im se povećala plovnost.

Za lov s obale u vrlo dubokom području ili po vjetrovitom vremenu, kad manje i lakše nije moguće odbaciti, koriste se vrlo brzo tonuće varalice. Osim toga, takve su posebno dobre za lov iz plovila, do dubina od 25 do 30 metara. Taj se lov obavlja brzim „driftingom“, plutanjem plovila tako da „egi“ zapravo ima vrlo pravocrtnu vodoravnu putanju u tonjenju, pretražujući veliko područje. Taj je „eging“ vrlo sličan onom s obale. Varalice ove skupine su vrlo teške, primjerice, one veličine 3,5 imaju 3 0-ak grama pa mogu dobro poslužiti i umjesto „peškafonda“ u klasičnom lignjolovu skosavanjem iz plovila.

Umjesto brzine tonjenja, neki proizvođači varalice označavaju slovima. Slovom D varalice koje tonu brzinom 2 do 2,8 sskunxe za metar. Slovom B obilježavaju varalice koje tonu brzinom 2,5 do 5 s/m, a slovom S one koje imaju brzinu 8,5 do 16,5 s/m. Da bi ih se lakše prepoznavalo, oznaka im je na vanjskoj olovnici. Kada varalica nema ta slova, niti brojčanu oznaku na pakiranju, najbolje je ne kupovati jer je najčešće upitne kvalitete.

Objavljeno u esPRESSo

S jačim zahlađenjima i jesenskim kišama počeo je period najboljeg lova smuduta, brancina. No, i sada je „kralj priobalja“ na udici prilično rijetko, posebice na varaličarskoj. Međutim, taj način udičarenja, ako ne najučinkovitiji, sigurno je najsportskiji. Osim toga, ta je tehnika udičarenja najplodonosnija baš sada, kada je brancin zbog mira na moru najmanje oprezan, pa se može varaličariti na brojnim pozicijama, praktično svuda uz obalu. Bez obzira gdje se varaličarilo, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor dekora varalice.

Osim što je iznimno oprezan, brancin je i vrlo radoznao. Igrajući na tu kartu, mnogi su ga varaličari pokušavali prevariti raznim neobično i šareno obojenim varalicama. Ali, uglavnom bez većeg uspjeha. No, u najčešćim uvjetima vremena i mora koji pogoduju lovu brancina, a to je zamućeno more, oblačan dan, sumrak, svitanje i noć, pokazalo se da su najučinkovitije varalice izrazito upadljivih boja. Uspjesi su se postizali i s onima narančasto-crvenih leđa i zlatnog trbuha, odnosno dekora oznake FGR u „Rapala“ sistemu označavanja dekora. U opisanim uvjetima podjednako su učinkovite i varalice srebrnastog trbuha i zeleno-žutih leđa (SFC), drečavo zelenih leđa s crnim šarama, drečavo zelenih leđa s crnim šarama i narančastim trbuhom (FT).

Tako dekoriranim varalicama posljednjih su se godina ulovili i trofejni primjerci brancina. Time se udovoljava klasičnom pravilu o odnosu dekora varalice i uvjeta vidljivosti u ribolovu, što je osnova varaličarenja. Međutim, u istim uvjetima uspjeh, čak i bolji, postizao se i varalicama namijenjenim posve suprotnim uvjetima, bistrom moru i vedrom danu. Najučinkovitije su bili „wobleri“, teturavci dekora gavuna, pa oni sa srebrnim tijelima i crni (S), plavim (B) ili zelenim (MN) leđima. Njima uz bok mogu stati i imitacije potočne (TR) te kalifornijske pastrve (RT).

smuduti151021 1

Što se, pak, varalica od mekane plastike tiče, u opisanim uvjetima osim dekora koji oponašaju prirodne uzore, izvrsnim su se pokazale mutno bjeličaste varalice, vrlo dobre transparentne te bijele ili sedefasto-bijele. O upadljivo obojenim mrdavcima nema previše saznanja, jer se rijetko koriste, barem kod nas, a oni koji su to ipak činili nemaju osobito dobrih iskustava.

Nameće se zaključak da u uvjetima slabe vidljivosti boja igra drugorazrednu, a noću vjerojatno nikakvu ulogu u usporedni s akcijom i prezentacijom varalice za lov na brancina. Ipak, preporučuje se loviti varalicama oznake dekora GRF, SFC i B. U uvjetima manje zamućenosti, odnosno veće osvijetljenosti, bolje je rabiti manje upadljive dekore varalica. Takvi su dekori RT, TR, MN i S. Negdje su u sredini između tih skupina umjereno upadljivi dekori poput zlatnog s crnim ili crvenim leđima (G), koji se na moru posebno dobro pokazao u jutarnjim satima. Njemu uz bok je i dekor CW (bakarno-narančasti) te SSD, varalice srebrnih bokova, narančastog trbuha i crnih leđa.

smuduti151021 3

Bez obzira na vrstu, varalice crvene glave i bijelog ili sedefasto-bijelog tijela, poznate „testarose“ odnosno dekora RH, najčešće jamče uspjeh u svim uvjetima vidljivosti.

Iako mnogi tvrde da oči, šare i ostali detalji na varalicama više služe za to da se „ulovi“ ribolovac, a ne brancin, činjenica je da sitni ali uočljivi detalji poboljšava lovnost varalice. Zato je dobro koristiti varalice s velikim očima ili na bokovima nacrtanim isprekidanih crtama ili točkica, odnosno mekane varalice sa „šljokicama“, svjetlucavim listićima u tijelu.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 3 od 13

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019