Arbun je uvijek rado viđena lovina sportsko - rekreativnih ribolovaca, jer je temperamentan, snažan i borac koji se ne predaje do samog kraja. Najčešće ga nije teško pronaći nakon čega lov postaje jednostavan. Ipak, u ovo doba godine ne lovi se svuda jednako uspješno. Osnovni razlog leži u čestim promjenama vremena pa zato i tlaka te osobito temperature mora koja arbuna, kao i većinu ostalih riba, tjera da potraži temperaturno stabilnije i ugodnije okruženje u dubljem moru.
Zbog svega navedenog, arbun je lijen kao što je bio na početku proljeća. Svi životni ciklusi su mu usporeni, potreba za hranom znatno manja nego u stabilnijim i ugodnijim, toplijim, uvjetima. Kako ga onda ipak privoliti da posegne za mamcima?
Ponajprije, kao mamac treba koristiti njegovu omiljenu hranu. Iako su zabilježeni slučajevi ulova na neke biljne pasture, osnovna hrana mu je mesnog porijekla. Ponajprije su to sitni rakovi poput raka samca, kozice i pjeskulja. Nadijevati ih treba cijele na način da ostanu što je moguće dulje živi i pokretni. Odmah za njima su crvi, komadi velikog ili cijeli te živi mali poput pješčanog, muljaša ili kojeg uvoznog „Korejca”, „Amerikanca”...
Od školjki je najučinkovitija mušula, a među ribama prva je dakako srđela koja kao i mušula svojim mirisom i okusom neodoljivo privlači sve ribe. Nadijevati ih treba u većim komadima koji će potpuno prekriti udicu. Od ostalih ribljih ješki, arbun je uz srdelu još posebno slab i na gavuna kojeg ješkamo cijelog ako je manji. Međutim, treba znati da nabrojani mamci nisu podjednako uspješni u svim ribolovnim područjima. Ne treba se bojati pretjerivanja jer sada više nego u ribolovu tijekom ostatka godine vrijedi pravilo – „velika ješka - velika riba, mala ješka - ništa riba”.
Kao i u rano proljeće, arbuna u ova klimatski promjenjiva doba najčešće nije moguće loviti s obale, osim „surf casting“, tehnikom vrlo dalekog bacanja. Bolje ga je barkom potražiti na nešto većoj dubini. Dubine od preko 15 - 20 metara su trenutno najčešća staništa ove vrste. Naravno, uvijek postoje mikrolokacije koje u zavisnosti od konfiguracije dna i lokalnih kurenata mogu konstantno imati stalnu povoljnu temperaturu i tako zadržavati ribu i na desetak metara dubine.
Ne treba se sidriti. Prepuštene kurentu udice će polako pretraživati dno i prije ili kasnije naići na arbuna. Udarac arbuna je prepoznatljiv, snažan i odmjeren. U trenutku udarca najčešće ne treba odmah kontrirati. Ribi valja omogućiti da proguta obrok. Ako je to učinila kontra gotovo da i nije potrebna.
No, ukoliko je ponuđenu ješku samo čupnuo s kraja, tada bi kontriranje bilo u prazno i naš bi pribor odvuklo iz lovne zone. U trenutku kad se osjeti mlitav i neodređen griz, strunu treba popustiti tako da udice ostanu na istom mjestu. Naravno, struna treba cijelo vrijeme biti napeta kako bi na vrhu štapa mogli pratiti sve što se u dubini događa. Ako je popuštanje izvedeno kako treba, ubrzo slijedi i onaj pravi griz koji se ne može pobrkati ni sa čim drugim, a za njim lagana kontra kao potvrda kačenja te uspješno izvlačenje bez taktiziranja.
Pribor za proljetni lov arbuna nije bitno drukčiji od onog uobičajenog. Zbog lova na većoj dubini i relativno rijetkih i slabašnih napada, osnovna struna mora biti od neistezljive „PE“ višenitke, debljine 0,16 mm, kojom se može izvući i riba od 8 kg. Cijeli završnjak treba biti od „FC“, fluorougljične strune debljine 0,20 do 0,22 mm i nešto dulji od uobičajenog kako ne bi probudio nepovjerenje lijenih arbuna. Privezi ne bi trebale biti deblji od 0,16 mm i kraće od 40 centimetara, s tim da je donji obavezno vezan neposredno uz olovnicu tako da lovi na dnu, a ostali međusobno razmaknuti barem koliko su dugački. Idealno je ne loviti direktno ispod plovila već nekoliko do deset metara iza. Na taj će način zbog ostvarenog kuta svi privezi biti na najdostupniji arbunu na dnu i neposredno iznad njega. Zato što je arbun radoznala riba, dobro je koristiti obojenu olovnicu, najbolje oblika kapljice i crvene, narančaste ili žute boje.
Preporučene udice za one manje vješte ribolovce su tipa „Crystal“ širine luka do 10 mm jer će s njima imati lakša kačenja. Kako su plijen najčešće krupniji arbuni, najbolje je koristiti nešto veće udice, širine luka 9 do 12 mm. To mogu biti „parangalke“, odnosno udice oblika „Aberdeen“, ali je puno bolje koristiti one oblika „Crystal“ i „Limerick“. Zbog oblika posve prilagođenog zubalu arbuna, posebno je dobra udica „Abumi“ veličine 1 do 6 tvrtke „Sasame“.
Ako se lovi štapom, poželjno je da bude duži kako bi se u trenucima neodlučnih grizeva lakše manevriralo s otpuštanje i zatezanjem strune. Rola je stvar osobnih sklonosti s tim da ipak ne bi trebalo koristiti najjeftinije modele, pogotovo ako je osnovna struna višenitka.
Tijekom svibnja, a tako će biti sve do rujna, arbun najintenzivnije jede od izlaska sunca do 10 ili 11 sati te poslije podne sat i pol prije sumraka.