Kako ljeto odmiče tako se granica ribama ugodne temperature mora sve više udaljavaju od obale i površine. Zato oni koji žele dobro loviti u najtoplijem dijela godine moraju ići na udaljene i duboke poste. Što će i koliko loviti ovisi o obilježjima morskog dna na i nad koja će spustiti udice. Po bogatstvu ribljeg svijeta bez pramca su brakovi, ali se dobri ulovi mogu ostvariti čak na naizgled beživotnom muljevitom dnu.

Muljevito dno naseljavaju ili povremeno posjećuju brojne riblje vrste, ponajprije one iz obitelji mekušaca, kokotića, pasa i mačaka. No, bez dvojbe, najbrojnija te vrste dna, i jedna od najbrojnijih jadranskih riba, je oslić, mol ili tovar. Osim toga, on se udicom najbolje lovi upravo u najtoplijim dijelu godine pa je taktiku i opremu za udičarenje na blatnom dnu najbolje prilagoditi njemu.

Unatoč brojnosti, oslića ipak nema baš na svakom djeliću jadranskog mulja. Zato ga treba tražiti. Iako zalazi i pliće, tražiti ga treba samo na velikim dubinama. Naime, primjerci duži od 20 cm, kolika je minimalna dopuštena lovna dužina oslića, rijetko zalaze pliće od 40 metara, pa je najbolje loviti od te pa sve do sportsko - rekreativnim ribolovcima najvećih dostupnih dubina.  

Traženje je najteži dio lova oslića jer treba često spuštati i dizati sidro. Naime, ako na određenom terenu ubrzo poslije spuštanja mamca nema ugriza, treba podići sidro i spuštati ga na druga mjesta sve dok oslić ne počne napadati mamce. Taj posao traganja za plovom oslića može biti vrlo težak pa je umjesto svaki put sidriti bolje veslanjem plovilo održavati na određenom mjestu, sve dok se ne otkrije gdje je oslić. Tek tada treba sidriti i loviti.
Izvlačiti plijen iz velike dubine mukotrpan je posao bez pomoći štapa i role. Za lov na dubinama između 50 i 120 metara, na kojima se najčešće lovi, najprikladniji je štap tipa „boat“, barem srednje teški, ali s najtežom klasičnom rolom, veličine barem 6.000, a još bolje 8.000 ili 9.000. Dužina mu može biti 2,40 do 2,70, najviše 3,00 m, a akcija brza, A ili B.

Osnovna struna pribora za lov do 160 m pod površinom može se izraditi od najlona debljine 0,90 do 1,00 mm, odnosno „Dacron“ ili „PE“strune snage ostatka pribora kojim se lovi. Završnjak (sistem) je najbolje izraditi od najlona.  Klasični tipa „očenaš“ ima osnovu (predvez) dužine 2 do 3 m od najlona promjera 0,60- 0,80 mm te priveze (pjoke, prame) od najlona ili „FC“ strune promjera 0,30- 0,40 mm i dužine do pola metra. Da bi se izbjeglo mršenje pribora, tako često u lovu na velikim dubinama, svi spojevi moraju biti pomoću vrtilica.

Kako bi pribor brže stizao na duboko dno te da ga ne bi zanosio kurenat, što umanjuje njegovu osjetljivost na ugriz i kontru, na kraj završnjaka treba postavlja relativno tešku olovnicu. Najčešće je dovoljna ona od 100 do 200, a ponekad i svih 400 grama.

Oslić je izuzetno proždrljiv, čak jede i vlastitu mlađ. Danju se drži samog dna hraneći se životinjicama iz tla. Noću se izdigne i nekoliko metara poviše u potrazi za jatima sitnih riba. Zato se može loviti brojnim mamcima. Osnovna su mu hrana rakovi i sitne ribe pa se za mamčenje najviše rabe kozice i drugi račići te sitne ribe: srdela, bukva, gire, inćun i papalina. No, podjednako će rado prihvatiti i znatno tvrđe i žilavije mamce poput lignje, hobotnice, sipa, trpa, čija je prednost bolje drže na udici.

Veličina mamca i udice ovisi o veličina oslića koji će se loviti, ali i o vremenu ribolova. Naime, na terenima na kojima se mogu očekivati veći primjerci treba koristiti udice do širine luka od 21 mm, najveće koje su kod nas dozvoljene u sportsko - rekreativnom ribolovu. Za lov noću, jer se tada uz oslića love i njegovi manji srodnici, udice i mamci moraju biti manji, one luka širine 9-12 mm.

Iako se mogu koristiti udice raznih oblika, najbolje su one kratkog vrata i vrha povijenog k vezištu jer osiguravaju najbolje kačenje plijena i sa zakašnjelom kontrom, koja je neizbježna u lovu na velikim dubinama. No, bez obzira kojeg oblika bile, vezište im treba biti u obliku prstena, jer je najlonom debljim od 0,30 - 0,35 mm praktično nemoguće dobro vezati čvor na vezište u obliku pločice.  

Uspješnost lova oslića ne ovisi puno o dobu dana i vremenskim prilikama. Ipak, najbolji se ulovi ostvaruju rano ujutro, predvečer, te noću, posebice po mjesečini. No,  kako se pučinski ribolov obavlja daleko od obale, loviti je najbolje i danju i noću. Zbog istog razloga isplati se samo višednevni ili barem cjelodnevni ribolov.
Lov ne iziskuje od ribića puno znanja i vještine. U more treba spustiti pribor, najbolje tri, koliko najviše zakon dozvoljava. Kad olovnica dotakne dno, strunu valja lagano zategnuti. Dobro je povremeno podizati i spuštati pribor pedalj - dva kako bi mamac lelujanjem privukao pozornost riba. Kao tipična grabljivica, oslić napada plijen bez oklijevanja, čim ga ugleda. Njegovo halapljivo prihvaćanje mamca lako se osjeti na priboru spuštenom i dublje od sto metara. Kontra je suvišna, baš kao i žurba i taktiziranje  pri izvlačenju. Naime, ne samo što ga guta, nego zato što ima brojne sitne zube oblika udice s vrhom povijenim prema unutra, oslić mamac ne može ispustiti pa zato ne spada s udice. No, zbog takvih zuba  treba biti oprezan pri skidanju plijena s udice. Zato je dobro imati prihvatnicu. Osim mrežne, zbog mogućnosti ulova pasa, i kukastu.

Inače ne osobito borben, kad se podigne dvadesetak metara, zbog nagle promjene tlaka oslić prestaje pružati otpor. Ni kokotići nisu osobito borbeni, ali raširenim prsnim perajama pri izvlačenju pružaju veliki otpor i kruže pod plovilom.

Poput mola, a za razliku od kokotića i mačaka, i psi mamac najčešće napadaju odlučno i jave se laganijim trzajem. Ulovljeni psi se pokušavaju osloboditi neprekidnom plovidbom praveći osmice ispod plovila. Sitnije treba izvlačiti odmah, a krupnije je bolje zamarati. Prihvaćati ih treba oprezno, jer je koža nekih izuzetno hrapava, a ubod bodlje iz leđne peraje kostelja veoma je bolan.