Sada, kada na raspolaganju imaju više vrsta struna, udičari, ne samo manje iskusni, imaju problem odabira najprikladnije za određene načine i uvjete lova. Najlakše je spinerima, onima koji love spinning tehnikom povlačenjem varalica s mjesta
Naime, u takvom ribolovu najviše do izražaja dolazi superiornost suvremene, PE višenitke, koju kod nas nazivaju konac, ali i pletenica ili upredenica te „Dinema“, „Spectra“, po najpoznatijim trgovačkim nazivima te strune.
Više je razloga za to. Te strune ispletene od velikog broja vrlo tankih niti, osim što su snažnije od najlonskih iste debljine, puno su i otpornije na habanje, što je neobično važno u lovu po plićacima. No, najvažnija prednost te strune kad je u pitanju spinanje, jest ta što omogućava znatno dalje odbačaje varalice. Tako, primjerice, pletenicom promjera 0,10 - 0,12 mm, odnosno nosivosti 4,0 – 5,7 kg, 12 grama teška varalica može se odbaciti oko 70, a ona od 20 grama gotovo 80 metara. Najlon slične nosivosti, odnosno promjera 0,23 - 0,35 mm, omogućit će istim varalicama nekoliko metara kraći let.
Još je veća razlika kod struna veće nosivosti. PE višenitkom promjera 0,20 - 0,25 mm odnosno nosivosti 8,5 – 14,5 kg, varalice spomenutih težina mogu se odbaciti 55 i 65 m, dok im čak upola kraći let omogućava najlon iste nosivosti, odnosno promjera 0,35- 0,45 mm.
Jedna od osobina PE višenitke je i neistezljivost. Zapravo, ona se isteže svega 2 do 7 posto, zbog čega je kontra s njom iznimno jaka i na velikim daljinama. Zato se višenitkom može zakačiti lubin koji na 50 metara daleko samo ispituje mamac, dok je to najlonom nemoguće jer se on isteže 20 do 30 posto, pa ne prenosi kontru na tu daljinu.
No, neistezljivost može imati i loše posljedice, osobito za ribiče naviknute na varaličarenje najlonskom strunom. Jaka kontra na koju su naviknuti u lovu najlonom, višenitkom lomi pribor. Zato u lovu višenitkom treba kontrirati samo laganim podizanjem štapa u vis. Zatim valja vrlo oprezno spustiti štap i što brže namotavati strunu. Nužno je i podesiti kočnicu role mekše nego za najlon. Dobrodošao je i malo elastičniji, sporiji štap.
Međutim, ni sve to ponekad nije dovoljno. Naime, na rolama koje paralelno slažu strunu, a takve su sve strune i veliki broj suvremenih, zategnuta pletenice se duboko usijecaju u prethodne namotaje, pa pri izvlačenju na mjestu usijecanja dolazi do zastoja, udara, što najčešće završava pucanjem štapa ili barem ispravljanjem udice. Da bi se izbjegao gubitak plijena zbog toga, potrebno je koristiti role koje strune slažu unakrsno, pod kutom, a to mogu samo role koje imaju promjenjiv hod kalema. Takav hod imaju samo role s beskrajnim vijkom („worm shaft“) za pokretanje kalema.
Polietilenska vlakna, od kojih su načinjene suvremene PE višenitke, bijele su boje i neprozirna. Obojene ili ne, višenitke su vrlo vidljive, što pomaže varaličaru u preciznom vođenju varalice između priobalnih prepreka. Najbolje je rabiti fluoroscentno crvene, narančaste, žute ili plave. Te se boje najbolje vide u pjeni valova i mutnoj vodi, ako i u sumrak, te danju bez sunca.
Međutim, oprezne ribe poput lubina neće napasti mamac kad vide strunu kojom je vezan. Zato, barem u dnevnom varaličarenju valja ispred mamca postavit najmanje 30 do 50 cm najlonske strune.