Utorak, 13 Studeni 2018 13:03

Zar je uistinu trebalo godinu i pol dana da se prekine agonija zapovjednika „Danača“?!

Piše:

Zamislite da, ne daj Bože, sudjelujete u nesreći u kojoj je bilo više poginulih, niste ništa krivi, svi oko vas znaju također da niste krivi, ali čekate čak godinu i pol dana da to potvrde i državni organi koji su protiv vas pokrenuli istragu, iako je po svim pokazateljima i iz očevida nesreće bilo jasno da niste krivi.

Godinu i pol dana živite u neizvjesnosti hoćete li pred sudom odgovarati možda za nešto za što znate da niste krivi, nakon toliko vremena, nemate li podršku okoline, mogli bi početi sumnjati u sebe da ste uistinu nešto pogrešno i uradili, uostalom pred očima vam se vjerojatno vrte i poginuli, preispitujete se jeste li možda mogli nešto više uraditi, pa iako niste krivi, što vam na koncu i država potvrdi, cijeli život nosit ćete ožiljke nesreće za koju niste krivi.

Uostalom, znate i vi, uvijek će biti onih koji vam neće vjerovati do kraja da niste krivi, možda netko blizak poginulima, možda neki koji prdnu ludih samo da bi dali kafansko mišljene o nečem o čemu malo ili ništa ne znaju, to je taj biljeg, taj, pečat na duši koji nikad neće zacijeliti kao ni bol rodbine poginulih.

Sve to proživio je i proživljava zapovjednik broda Lučke kapetanije Dubrovnik „Danče“ M.K. danas četrdesetjednogodišnjak, u trenutku nesreće u Koločepskom kanalu, četrdesetogodišnjak. Može biti dobar, može biti loš čovjek, može biti desničar, ljevičar, nagao ili plah, bogat ili siromašan, uhljeb ili vrijedni radnik, simpatičan ili nesimpatičan, upravitelj plovila ili vozila vrijednog tisuću ili milijun kuna, M.K. ne morate osobno poznavati, kao što ga ne poznaje ni autor, da bi shvatili kako je sve navedeno potpuno irelevantno, relevantno je jedino je li očevidom nesreće utvrđena ikakva njegova krivica i je li zaslužio prolaziti agoniju koju, vjerujem, jest prolazio.

M.K. je kobne noći 27. travnja 2017. obavljao svoj posao, krenuo u spašavanje nečijeg života po nevremenu na moru kada se u pramac broda „Danče“, kojim je zapovjedao, zabio gumenjak.

Već očevidom nesreće utvrđene su neke nepobitne činjenice. Već na osnovu tih bazičnih činjenica svakome tko išta zna o plovidbi moglo je biti jasno kako nema krivice na zapovjedniku broda „Danče“, iako je naravno to i službeno trebalo biti potvrđeno. A osnovne su činjenice da je brod „Danče“ imao prednost prolaza i bio propisno osvijetljen, a da je gumenjak bio neosvjetljen i nije imao prednost prolaza. Ipak, uvijek ostaju neke druge činjenice koje su važne, od brzine plovidbe, udaljenosti od obale, procjenama zapovjednika i skipera, je li tko od njih bio pod utjecajem opijata itd. Sve to također se moralo utvrditi, ipak je riječ o nesreći, tragediji sa sedam poginulih. I utvrđeno je, vrlo brzo nakon nesreće.

Ipak, istraga je pokrenuta, i to čak tri mjeseca nakon nesreće, a M.K. se sumnjičilo da nije poduzeo sve radnje potrebne za sigurnost plovidbe. I onda… Čak godinu i pol dana od dana nesreće državi je trebalo da oslobodi M.K. svake sumnje da je kriv za tu nesreću i to uglavnom na osnovu činjenica koje su utvrđene odmah ili vrlo brzo nakon nesreće.

Neke druge okolnosti, pa čak i ona je li M.K. na radaru mogao vidjeti gumenjak… Pa zvučat će nekima možda i apsurdno, ali, zapravo, je li se gumenjak mogao vidjeti na radaru, za utvrđivanje krivca nesreće nije čak podatak koji je odlučujući. Protupitanje je naime što bi DORH istraživao da M.K. nije imao radar, kao što ga nema veliki broj brodica, dakle da je u pitanju bila neka druga brodica kojom je M.K. ili bilo tko drugi upravljao, a ne ona brodica lučke kapetanije. Uzimimo da je M.K. i mogao vidjeti na radaru gumenjak, „Danče“ su imale prednost prolaza, a skiper gumenjaka obvezu da uspori i prođe brodici lučke kapetanije po krmi. Možda je ovo pojednostavljivanje, ali usporedimo to s cestovnim prometom. Idete prema semaforu na kojem vam svijetli zeleno, prolazite u raskrižje i drugi automobil, kojem je bilo crveno, zabije se u vas. Ipak, godinu i pol dana živite pod opterećenjem hoće li vas se sudski goniti.

Ovaj primjer iz cestovnog prometa možda i nije najbolja usporedba, ipak je ovdje riječ o nesreći sa sedam poginulih, ali sedam poginulih i jest bilo presudno da se u ovom slučaju pokrene istraga protiv M.K. i otklone sve, pa i one najmanje, ako su uopće postojale, sumnje u krivicu zapovjednika „Danača“. Ali zaboga, kad je već tako moralo biti, kad je istraga zbog tragičnih posljedica morala biti pokrenuta, kad je već sedam života ugašeno, zar je uistinu trebalo čak godinu i pol dana državi da prekine agoniju u životu još jednog čovjeka? Zar su punih godinu i pol dana u DORH-u svaki dan radili na tom slučaju pa nije moglo sve biti prije okončano? Odgovori na ova dva pitanja svakome tko trezveno razmišlja su jasni.

abitus

dzf2018

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250