Utorak, 13 Studeni 2018 19:22

Što bi u SDP-u rekli na Šetalište Dube Šuice, Prilaz Andra Vlahušića i Osnovnu školu Mata Frankovića...

Piše:

Kad je već pokojni Franjo zauzeo ime mosta, onda Šetalište Dubravke Šuice, pa Prilaz Andra Vlahušića, Osnovna škola Mata Frankovića, Put Nikole Dobroslavića, Vijadukt Boža Lasića, Vodovod Luke Korde itd. Kako to smiješno zvuči, jednako koliko bi smiješno zvučalo: Most Ivana Šprlje. Tako SDP-ovci naime predlažu da se nazove Pelješki most, jer Šprlje je, uvriježeno je mišljenje, bio idejni začetnik izgradnje tog mosta.

To što je u vrijeme mandata Dubravke Šuice napravljen trotoar ispod Novog naselja Mokošica i rasvjeta kroz Rijeku dubrovačku ili što je u mandatu Andra Vlahušića uređen istočni prilaz Gradu Dubrovniku na Ilijinoj glavici ili što će u mandatu Mata Frankovića biti izgrađena škola u Čokolinu, a u mandatu Boža Lasića novi spoj s magistrale prema Cavtatu ili što je pak u mandatu Luke Korde izgrađen vodovod prema konavoskim brdima, a u mandatu Nikole Dobroslavića sređene pojedine ceste, prema logici koju zastupa SDP bilo bi dovoljno da se svi ti infrastrukturni objekti nazovu imenima spomenutih ili nekih drugih, jer mogli smo navesti i druge primjere, gradonačelnika, načelnika, zašto ne i pročelnika, i oni bogati sudjeluju u vlasti, možda i davaju kakve ideje.

E sad zamislite reakciju SDP-a da HDZ izađe s nekim takvim prijedlogom… Nije teško zamisliti što bi u SDP-u tada rekli, samo je teško zamisliti kako ne mogu shvatiti koliko je njihov prijedlog o Mostu Ivana Šrplje loš, ne zato što pokojni župan Ivan Šprlje nije ništa zaslužan za, ako se izgradi, Pelješki most, već zbog toga što prijedlog SDP-a zapravo pokazuje kako pojedini, ako ne već i većina političara razmišlja, a razmišlja na način da su Bogom dani i zaslužni za sve, dobro naravno, loše ne, Bože sačuvaj ovo drugo.

Prijedlog SDP-a ukazao je dakle na boljku koje će se hrvatski političari teško riješiti. Oni bi naime živjeli u demokraciji, a ponašali se kao da smo u socijalizmu, da ne kažemo komunizmu, jer u komunizmu nikad nismo ni bili, pa bi „velikim vođama“, stranačkim, partijskim šefovima dizali spomenike i imenovali po njima trgove i ulice zbog tih, kao nekih zasluge, kao da su novce dali iz svoga špaga ili u najmanju ruku uzeli lopatu i krampu pa sami gradili.

U demokratskom društvu puno veće zasluge od realizacije nekog projekta treba imati da se zasluži takvo što. Jer, realizacija projekata i jest posao političara koje birači izaberu na vlast. Zbog toga su ih i birali, zbog njihovih programa u kojima su navodili što će se u njihovu mandatu izgraditi, urediti ili koji društveni projekt i mjera pokrenuti, naravno ne njihovim osobnim, ni stranačkim, već novcima poreznih obveznika, jer kako god to zvučalo, kao što ponekad „neka institucije odrade svoj posao“ zvuči blesavo, na koncu je ipak tako, sve što rade političari plaćaju građani. Taj posao oni mogu obaviti dobro ili loše, završiti projekt za koji su govorili kako će ga završiti ili ne završiti, ali to je i dalje samo njihov posao, a ne razlog da po njima imenujemo mostove, ceste, škole ili im se dižu spomenici.

Stoga takvi prijedlozi, poput ovog SDP-ovog, ukazuju na nezrelost demokracije, bez obzira što su neki zašli i u pozne godine i na nezrelost onih koji bi vodili državu, gradove, županije. Nema tu neke velike razlike između SDP-a, HDZ-a, Mosta, HNS-a, HSS-a i milijun i jedne druge partije u Hrvatskoj. Tek kad shvate da su tu gdje jesu zato da provode volju većine ili građana koji su ih birali, a ne zbog pumpanja vlastitog ega, naknada i plaća, da „njihovi“ projekti nisu njihovi već projekti građana, na osnovu čije realizacije će dobiti ili neće dobiti povjerenje birača, možda u budućnosti i ne budu dolazili ovakvi prijedlozi. Ali… Načekat ćemo se mi na to.

abitus

dzf2018

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250