On je u ranim tridesetima, naizgled isti kao svi drugi. Sreli smo se nedavno, ima tome godinu dana, kaže kako to malo tko zna, ali kako je bio u paklu droge i kocke. Što, kako? Sad, govori, "o tome može pričati jer je u sklopu vjerske zajednice imao javno svjedočanstvo u sklopu kojega je prvi put govorio o tome". Sretali smo se i dalje, ušli u priču o poslu i malo pomalo dogovorili se kako ćemo objaviti njegovu životnu priču, anonimno, o načinu na koji je pobijedio svoje demone, vlastite ovisnosti, kao upozorenje drugima da ne dođu u situaciju da isto moraju prolaziti. Ne bi njemu bilo mrsko niti da govori pod punim imenom i prezimenom. "Sasvim je svejedno", govori. Ali, „neka, na ulicama su zvijeri, bolje je ovako“.
Svijet je satkan od sitnica, malih znakova pored puta i možda baš ta sitnica, objavljeni članak o njemu, negdje između svakodnevnih ljudskih privida i pričinjavanja, suza ili smijeha, uistinu nekome drugome mogu promijeniti život, ma koliko god to banalno zvučalo.
POČELO S ULOZIMA OD 100 KUNA
Njemu se život počeo mijenjati u 14. godini.
- U jednom vidu tada sam dobio stalni posao. Velika globalna firma koja je imala hotele u Dubrovniku i van Hrvatske. Tu sam se osjećao ugodno. Prolazio edukacije, seminare, radio s velikim vinskim kućama... Upoznao sam poznate ljude, radio s njima. To me malo ponijelo. I tu sam devet godina držao konstantu. Ali, mi smo svi kao ekipa počeli izlaziti i mi smo svi kolektivno počeli kockati. - objašnjava.
- Počelo je s ruletom. Uložiti 100 ili 200 kuna. Ali, kako to obično bude, ulozi su se počeli povećavati. - rekao je.
Intezivno trajalo je to ponajviše u 19. i 20. godini. No, sveukupno, dakle uz raznorazne periode od 14. do 25. godine.
- Kako se to sve skupa intenziviralo, zapazio sam da imam veliku količinu zlata u stanu. Koje sam počeo otuđivati. Možemo reći okvirno da sam ukrao oko pet tisuća eura kroz zlato od svojih doma. Počelo je malo po malo kako nitko ne bi primijetio. I tu sam vidio da nisam svoj. U jednom danu bi na poker automate potrošioo četiri tisuće kuna. Mislim da sam sveukupno izgubio 200 tisuća kuna, a možda je to i tri puta više od tog iznosa. Srećom nisam išao u kamatara, nisam krao na poslu. To je bio jedan vanjski podražaj koji djeluje na unutrašnji dio mozga u kojemu se događa mašta. I ti vidiš da nisi dovoljan sam sebi, da ti treba neki "jack pot" . Vidiš ženu u crvenoj haljini na televiziji i ti odmah želiš ući u kasino. Ostajao sam tada i po 15 sati u kasinu ili u automat klubovima. - dodao je.
POVUKAO GA "SPEED", POČETAK BIPOLARNOG POREMEĆAJA
Istovremeno, postao je i ovisnik o amfetaminima, odnosno "speedu".
- Ušla je jedna djevojka u moj život, a imala je sklonosti koje su pojačale kockarski trend. Ona je uzimala "speed". Iznosio sam joj činjenice da se uništava. Onda sam bio osoba koja je situirana financijski, poslovno i društveno i rekao sam joj: "Želim curu slobodnu od droge." Odbijala me poslušati. Pa sam joj predložio da ja probam kako bi vidjela da to nije ništa posebno. Nažalost, povuklo me. Taj adrenalin koji sam skupljao u sebi uz posao i životna postignuća, amfetamin je povećao na "entu" potenciju. - rekao je.
- Kapacitet mojih moždanih ćelija se smanjio, nisam mogao ništa, naglo sam padao u struci i došlo je do promjene sposobnosti. Bio je to uvod u bipolarni poremećaj. Imao sam iskrivljenu viziju o sebi. Počeo sam izlaziti iz tih narkomanskih voda, iako moram reći da heroin nikad nisam niti vidio, a kamoli probao. No, povukao sam se u sebe, tri godine nisam nigdje bio, izlazio. Niti u butigu iz kuće! Imao sam moždanu afaziju, stanje u kojemu nisam mogao govoriti... Uslijedile su hospitalizacije. Za sve to okidač je bila droga. Izgubio sam osjećaj stvarnosti, zaboravio sam što znači ustati se i popiti kafu s voljenom osobom. - prisjetio se.
SPAS U VJERI
Govori kako je u dubrovačkoj bolnici bio pogrešno tretiran, kako navodi, lijekovima za teže oboljele. U Zagrebu, tvrdi, sve je krenulo na bolje. No, za njega, veliki značaj imala je kršćanska komuna, u koju se prijavio 2008. godine.
- Ispitivao sam se koliko sam napredovao u životu i vidio sam da sam nazadovao. I u ljubavnom, ali i seksualnom smislu. Kao i prema obitelji, prijateljima. Vidio sam da nisam okružen onima koji me vole nego koji žele interes. U komuni sam doživio okretanje ka Bogu.Zapitao sam se kakav je moj život bez Krista i s Kristom. Bez njega je bio jednak nuli, ravan crnilu i isprepleten drogom i kockom. A u Baptističkoj crkvi Dubrovnik sam upoznao ljude koji su mi značili puno, nisu me mjerili, nisu me cjenkali. U Ivanovom evanđelju piše da ćemo upoznati istinu i da će nas istina osloboditi. Što je značila za mene istina kad sam bio pokoren? Mene nisu spasili ni mama ni tata ni posao. Samo Krist. U Ivanu 3,16 pak piše: Tako je Bog ljubio svijet da je poslao sina svoga jedinorođenoga da nijedan koji u njega povjeruje ne pogine već da ima život vječni". Taj život sam dobio na dar od Boga. - govori.
Njegovo konačno spasenje bilo je u već navedenom svjedočanstvu pred 70 ljudi u Baptističkoj crkvi. Danas, kaže, vjera mu je najviše pomogla u borbi protiv bipolarnog poremećaja. Već je dobro dvije godine. Zarzaio se sportom, igra stolni tenis, obožava ribolov.
RAZMISLITE ŠTO ZNAČI BITI SLOBODAN
Danas smo svjedoci jeftinih demagogija u kojima sve ono povezano s vjerom biva prokazano, svedeno na ismijavanje. A zapravo, upravo suprotno, čovjek ne treba niti biti vjernik, da bi shvatio na koji način upravo vjera poljuljanoj osobi može pomoći. On, za one koji su sada ovisnici, ima i savjete.
- Savjet svima koji ste još u konzumiraju droge, bilo koje vrste droge, pa i Red bulla ili cigareta... Preispitajte ono što radite. Statistički provjerite koliko vam to škodi. Pogledajte se u ogledalo i vratite film unatrag kad ste imali svoje poslove. Ako ste ih izgubili, preispitajte se zašto ste ih izgubili. Zapitajte se koliko vam pati organizam. Meni je Bog bio prekretnica u životu. Ali sad, zanemarimo kršćanstvo. U Bibliji piše: "Tko god priziva ime Gospodnje, bit će spašen". Razmislite što to znači. Kako biti slobodan. Slobodan od dilera ili slobodan u smislu da ne ovisite od mame da vam da 20 kuna za kafu. Nego o Bogu koji vam želi sve najbolje. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr ovaj mladi Dubrovčanin.