I dva Dubrovčanina, nominalno intelektualca par excellance Ivo Banac i Slobodan Prosperov Novak potpisala su apel kojim se traži od „političkih, pravosudnih i drugih vlasti jamčenje slobode mišljenja, govora i povijesnog istraživanja“. Zvuči to lijepo i romantično, kao što to uvijek tako zvuči kad je povod borba za slobodu mišljenja, ali u praksi inicijativa je to kojom se bori protiv zakonskog prijedloga IDS-a za zabranu pozdrava „za dom spremni“. Dakle, radi se o apelu koji propagira očuvanje fašističkih vrijednosti, niti manje niti više od toga.
Iako, u samoj srži, inicijativa ima neke logike, jer se prije svega odnosi na osnivanje Plenkovićeg Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje bi trebalo pisati povijesne istine i određivati neistine, ma koliko god da je jasno da se sve istine i neistine mogu samo organski usaditi u samo društvo, a ne za nikakvim zelenim i inim stolovima. Pa, ipak, koliko god inicijativa imala tu osnovnu logiku, zar se stvarno potrebno boriti za očuvanje pozdrava „za dom spremni“?
Očito jest, ako je suditi prema Bancu, Prosperovu Novaku, ali i Zlatku Hasanbegoviću, Ani Lederer, Nikici Bariću, odnosno svim ostalim potpisnicima ove inicijative. Fašistički revizionizam, kao takav nekako i manje boli kad dolazi iz društvenih struktura koje se ne mogu možda pohvaliti nekim naročitim obrazovanjem, ali kad dolazi od onih koji pored svojega imena nose još i doktorske prefikse, stvar je koja žalosti.
„Demokratskom je poretku lakše otrpjeti negativne posljedice zloporabe totalitarnih simbola i apologije totalitarnih režima, koliko god one nerazumne i štetne bile, nego li ugroziti slobodu misli i govora, slobodu izražavanja i istraživanja.“ - stoji u apelu autora poziva, koji se usput budi rečeno može potpisati i na Internet stranici slobodamisljenja.com.
I Banac, ali i Prosperov Novak, toliko su se puta okretali drugim sistemima, redovito po logici strane na koju vjetar puše da se čovjek može i našaliti zašto im je baš toliko stalo do slobode mišljenja, no tko bi drugi u protivnom svako deset godina piskarao i govorio o različitim polovima?! Baš poput poput Zdravka Tomca. Samo što kod dotičnoga to ima veze s religijskom obojanosti što je za čovjeka njegovih godina, uvjetno rečeno, koliko-toliko probavljivo.
No, kod Banca ili Prosperova Novaka okretanje drugačijemu može biti samo iritantno, a posebno kad se o rado o koketiranju s onoliko desnim da mu trulež uzvika „za dom spremni“ određuje puteve.