Ribarima na Jadranu gotovo posve nepoznat do prije četrdesetak godina, danas je goli štrcaljac ili bibi standardni mamac na našem dijelu Jadrana. Posebno ga rado koriste za ciljani lov čekanjem na dnu ovrate jer je vrlo selektivan. Naime, samo „kraljica priobalja“, ali i od nje ništa manje cijenjeni brancin (smudut) i sarak mogu bez problema iskidati žilavu kožu crva i domoći se njegove slasne i mirisne unutrašnjosti. Osim toga, tijelo bibija je toliko otporno da se može više puta odbaciti u jednom, čak i dva ribolova.
No, preduvjet za sve to je pravilno mamčenje crva. Naime, ako se nadijeva izrezan na komade, ali i cijeli klasičnim prošivanjem, iz njega će iscuriti slasna i ukusna tekućina, nakon čega će se i spljoštiti te izgledati neprirodno. Mamčenjem boljim načinom, pomoću igle skraćuje mu se život pa se po drugi put može upotrijebiti samo uginuli, kakav je manje privlačan od živog.
Ako ga ne napadnu spomenute ribe, ali i gruj te murina, bibi će najduže živjeti, čak i preživjeti dugotrajni ribolov kada se namamči bez ozljeđivanja. Taj najbolji način mamčenja iznimno je jednostavan.
Nježno mamčenje, kako ga nazivaju, moguće je izvesti pomoću sistema s jednom, ali se bolji ulovi postižu sa sistemom na kojemu su dvije udice, bez obzira na dužinu mamca. Osim toga, zbog veće mogućnosti za brže kačenje napadača, na sistemu s dvije udice crv ima više šanse preživjeti, čak i ostati netaknut. Sistem je jednostavan, kao za mamčenje pendulaškog mamca. Razlika je u tome što obje udice trebaju biti iste veličine. Udice mogu biti fiksne, ali je bolje ako je jedna klizna kako bi se lakše prilagodila dužini mamca, odnosno da bi struna između udica bila lagano zategnuta.
Način mamčenja nije presudno za lovnost, ali za preživljavanje crva najbolja je montaža koja sigurno sprječava pomicanje klizne udice ako je plijen potegne. Najprimjerenija se pokazala montaža s elastičnom cjevčicom.
Postupak postavljanja štrcaljca na tu montažu vrlo je jednostavan! Prednji kraj crva se prisloni uz tijelo udice na kraju strune i zajedno s njom poče obmotavati elastičnom niti prema drugom kraju i kliznoj udici. Pritom treba paziti da se tijelo ne rasteže te da struna stoji uz njega. Posao je završen kada je druga udica pričvršćena uz crva tako da joj je krivina malo udaljena od kraja crva. Ne treba štedjeti elastičnu nit jer ma koliko je bilo neće spriječiti ribu u uzimanju mamca, a što je više namotaja niti to će crv lakše podnijeti trzaj pri odbacivanju. Nakon nekoliko odbacivanja, struna će najvjerojatnije malo popustiti, a crv će se sabiti. No, to nije veliki problem- treba ukloniti strunu i ponoviti nadijevanje. Osim jednog, na isti način, jedan iza drugo mogu se namamčiti i dva kratka bibija za lov najkrupnijih ovrata.
