„Spining“ ribolov odbacivanjem i privlačenjem varalice s mjesta, kod nas poznat kao spinanje, stječe sve više pristalica među našim morskim sportsko - rekreativnim udičarima jer je atraktivniji od većine ostalih načina ribolova udicom, osobito s obale. No, da bi si priuštio vrhunski užitak, uz dobru tjelesnu spremu, prikladnu posebnu opremu i veliko strpljenje, „spinning“ ribolovac mora imati i mnoge vještine te znanja, između ostalog i kako privlačiti odbačenu varalicu.
Osnovni i najčešći način privlačenja varalice naziva se „cranking“. Sastoji se u stalnom okretanju ručice role, odnosno privlačenju varalice uz brže ili sporije namotavanje, ovisno o vrsti varalice te ribe koja se očekuje. Neki ovu tehniku nazivaju i linearnom, pravocrtnom, jer se varalica tako privlači, bez pomicanja vrha štapa lijevo - desno ili gore - dolje. Osim jednom, varalica se može privlačiti i kombiniranjem više brzina. „Cranking“ je dobra i u kombinaciji sa „stop and go“ te „jerking“ tehnikama.
Na moru uglavnom se koriste tehnike privlačenja trzanjem. Dva su osnovna načina takvog privlačenja - „jerking“ i „twiching“. Zajedničko im je da se sastoje od naizmjeničnih trzaja i pauza. Dužine trzaja i trajanja pauza ovise o vrsti ribe koja se želi loviti.
„Jerking“, koji neki kod nas zovu i trzanje, vjerojatno je najraširenija tehnika. Radi se o manje-više horizontalnim trzajima lijevo-desno ili s tih strana k nogama, s nejednakim dužinama i s pauzama između (crtež br. 1). Trzaji se izvode iz lakta, pokretanjem podlaktice zajedno sa štapom, snažni su i dugački tako da varalica ima dugačak hod, od 30 do 40 cm. Tijekom trzaja ručica se ne okreće nego se stvoreni višak strune namota tijekom pauze. Ova tehnika posebno dobre rezultate daje u kombinaciji sa „stop and go“. Za lov ovom tehnikom proizvode posebne varalice poznate kao „jerkbait“. Radi se o „wobbler“, teturavim varalicama, te njima nalik varalicama bez zaranjajuće pločice.
Veoma slična „jerkingu“ je „twiching“, tehnika koji neki zovu i grčenje. Razlika među njima je u tome što se „twiching“ izvodi pokretima iz zgloba ruke, kratkim trzajima varalice od 10 do 15 cm te uz okretanje ručice role tijekom trzanja, ali ne i pauza, koje su kraće nego u „jerkingu“ (crtež br 2). „Twiching“ se može izvoditi i s dva, tri trzaja u jednu pa nekoliko u drugu stranu. Ovo je glavna tehnika površinskog varaličarenja, atraktivno za mnoge grabljivice jer oponaša kretnje ranjene ribice. Obično se koristi za vođenje „minnow“ te mrdavaca, varalica od mekane plastike.
I „pumping“ (pumpanje) je veoma sličan „jerking“ vođenju, ali se štapom ne trza lijevo - desno nego gore - dolje (crtež br.3). To se čini tako da se varalica odbaci i dovede na radnu dubinu, a štap u horizontalu, položaja „9 sati“. Zatim se štap jednim potezom podigne okomito u položaj „12 sati“. Nakon pauze namota se višak strune, štap spusti u položaj „9 sati“ pa ponovi cijeli postupak dok se varalica posve ne privuče. Ova tehnika se koristi za pridneni i ribolovu na dubljim terenima. Može se kombinirati s „twiching“ i „ripping“ tehnikom, najbolje kad ribolovac zna da je pomoću jedne od tih tehnika varalicu doveo do uže zone zadržavanja grabljivice.
Jedna od najčešće prakticiranih tehnika kojom se mogu voditi skoro sve vrste varalica, od mrdavaca, preko žlica do tvrdih „minow“ varalica, naziva se „stop and go“, stani i idi (crtež br. 4). Sastoji se od naizmjeničnih privlačenja varalice podizanjem vrha štapa uz namotavanje strune i zaustavljanja, pauza. Nakon odbačaja i dovođenja varalice na radnu dubinu, štap se spusti k površini pa pokretom iz lakta podigne u horizontalu tako da se varalica privuče 20- 30 cm. Zatim slijedi pauza. Ova se tehnika može kombinirati sa svim ostalim tehnikama. Za nju je karakteristično da su napadi česti tijekom pauza.