Prikazujem sadržaj po oznakama: hdz

„Načelo s kojim smo krenuli u mandat je programski otvorena suradnja bez koalicija”, kazao je Marko Potrebica netom što je na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća izabran za predsjednika. No, programska suradnja na kojoj će se temeljiti rad Gradskog vijeća ipak još nije jasno definirana. Ne znaju se programi na kojima će se ona temeljiti pa se u dijelu javnost jasno iznose stavovi kako zapravo u Dubrovniku nakon izbora imamo na snazi novi dubrovački dogovor. S druge strane neki od participanata u Gradskom vijeću već se u svojim uskim krugovima na kafe kružokama hvale kako su dobili dio plijena.

Nakon što je na Dan državnosti okončan drugi krug izbora, manje - više svi pobjednici redom su isticali kako će u svojim predstavničkim tijelima djelovati na osnovu programske suradnje. Pobjednici strankama koje su ušle u predstavnička tijela nisu nudili koalicije već su ih pozivali da se okupe na temelju programa. Primjerice, Možemo i SDP u Zagrebu isticali su kako neće biti formalne koalicije već će zajedno djelovati na osnovu programske suradnje. Doduše, Možemo i SDP u Zagrebu su usuglasili 28 programskih točaka na kojima će djelovati, surađivati.

Koalicije se naime mogu sklopiti prije i poslije izbora, a sklapaju se čisto radi većine koja će sutra kad se predstavnička tijela konstituiraju, izglasavanjem određenih odluka biti jamac stabilnosti neke vlasti. Zbog te stabilnosti sklapaju se i koalicijski ugovori u kojima se jasno podijeli izborni plijen, mjesta u resorima, tvrtkama i ustanovama. Mjesta na koja se po koalicijskom dogovoru postavljaju ljudi trebala bi služiti isključivo za provedbu političkih programa onih koji su na vlasti, ali to su prvenstveno mjesta kojima se trguje i nadasve ucjenjuje onoga tko je na vlasti. Mjesta su to na koja se uhljebljue stranačka vojska, simpatizeri i poslušnici od kojih većina nije niti kapaća provoditi neke programe, ali ih se uhljebi radi mira u kući.

U „modernoj” Hrvatskoj politici inače je običaj samo dokopati se plijena. Provedba politika koje imaju za cilj napredak, koalicijskim partnerima niti niti u primislima. Njihov je jedini cilj nasloniti se na onoga tko je osvojio najviše i iz njege izvlačiti korist. U dubrovačkoj politici taj je model usavršen od neposrednih izbora za gradonačelnika te se i dalje usavršava.

Gradonačelnik Mato Franković koji je tijekom prvog mandata kratko bio u koaliciji s DDS -om, u kojoj se valjda opekao, iako stvarne razloge razlaza nikad nije objasnio, odlučio je na početku drugog mandata koaliciju izbjeći. Ipak ne sa svima već samo s DDS -om. Tako je umjesto koalicije, Franković strankama koje participiraju u Gradskom vijeću ponudio programsku suradnju. No, on je sam nije konkretno definirao jer nakon izbora nije bilo sastanaka s političkim dionicima, nije se razgovaralo o programima i projektima, niti su oni jasno definirani, a programska suradnja bez jasno definiranih projekata ne može niti funkcionirati. Štoviše može biti uvod u goru političku korupciju od one u koja se događa u formalnim koalicijama jer u koalicijama su kvote jasne, u Frankovićevoj programskoj suradnji kvota nema, nikome ništa ne pripada, a svi su pozvani na suradnju temeljem programa.

Izbor predsjednika Gradskog vijeća ili predsjednika bilo kojeg predstavničkog tijela trebala bi biti tehnička točka, stvar političke kulture jer jasno je da predsjednika prvi predlaže onaj koji ima najviše mandata, u dubrovačkom slučaju HDZ. Za predsjednika Gradskog vijeća u prošlom sazivu od tadašnjih 25, na konstituirajućoj sjednici u lipnju 2017. glasala su 24 vijećnika. Četiri godine kasnije kandidat za predsjednika je isti, no akteri u vijećnici i nisu baš pa je Potrebicu od njih 21 podržalo 13 vijećnika.

Može li se iz potpore predsjedniku zaključiti da onih 13 koji su ga podržali čine tu programsku okosnicu? Naravno da može, no ni njih 13 nisu, barem ne javno, dogovorili temelje svoje programske suradnje.

DUSTRA je u koaliciji s HDZ -om i bez potpisa pa je njihova potpora Potrebici logična. Mada mu se u dijelu javnosti podrška Potrebici zamjera, jasno je zašto ga je podržao bivši gradonačelnik Andro Vlahušić. On naime nije tražio pozicije, mjesta u tvrtkama i ustanovama. Predložio je da se cijena karata za zidine izjednači s cijenom Du Carda. Franković je Vahušićev prijedlog prihvatio pa je DPDS -u uputio dopis u kojem ih poziva na sastanak. Doduše sve to oko izjednačavanja cijena za zidine još uvijek je na dugom štapu.

Što je poduprijevši Potrebicu dobio DDS? Dvoje vijećnika te stranke koji su prvi put u Vijeću Vićan je lako uvjerio da za Potrebicu dignu ruke, no on sam ostao je suzdržan uz glupo obrazloženje kako će uz prvu i zadnju točku u ovom sazivu Gradskog vijeća prilikom glasanja biti suzdržan.

Još od drugog kruga, od gradonačelnikove izjave o programskoj suradnji, dio javnosti, ali i dio političke oporbe, ističe kako će model djelovanja u Gradskom vijeću biti novi dubrovački dogovor.

Suautori tadašnjeg dubrovačkog dogovora bivši gradonačelnik Andro Vlahušić i bivši predsjednik Gradskog vijeća Niko Bulić ipak su u srpnju 2013. sastavili kakav takav tekst, kakav takav okvir tog modela djelovanja. Naveli su tada „kako taj dogovor nudi potpuno novu dimenziju predstavničke demokracije, za koju u Hrvatskoj dosad nije bilo razumijevanja zbog ideoloških podjela i partikularnih interesa političkih stranaka”.

Ma koliko se dijelu dubrovačke javnosti gadio, tadašnji dubrovački dogovor bio je transparentan. Znalo se naime da je formiran kako bi se preko Vijeća progurali interesi investitora oko golfa na Srđu. Uostalom, u tom se sporazumu ili dogovoru jasno navodilo kako su njegovi potpisnici „spremni zajednički poduprijeti veliki investicijski ciklus privatnih i javnih investitora kako bi odgovornim upravljanjem podigli investicijsku klimu i konkurentnost Dubrovnika i Hrvatske na višu razinu“.
Frankovićev model programske suradnje još nije izbrušen, nije definiran, nema jasne programske ciljeve pa ni kvote po poduzećima, tvrtkama i ustanovama, ako je njihova podjela zaista nužna, u konačnici, predstavnici stranaka koje su u Vieću, nisu niti pozivani na razgovore.

Dojam je zapravo kako će Vijeće od sjednice do sjednice funkcionirati u velikoj neizvjesnosti i kako će neki od dionika te programske suradnje uoči sjednica puno toga tražiti.
Hoće li im Franković dati? Iako mu ne nedostaje političkog umijeća i njemu će biti sve teže i teže balansirati sa željama i prohtjevima pojedinaca. Ako je programska suradnja tek paravan za podjelu plijena i političku korupciju, bolje da je formirana jasna koalicijska većina.

Županijski odbor Hrvatske demokratske zajednice Dubrovačko - neretvanske županije potvrdio je danas priopćenjem kako je dogovorena koalicija s DDS -om u Županijskoj skupštini, a nova predsjednica Skupštine bit će DDS -ova Terezina Orlić.

Konstituirajuća sjednica Županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije održat će se 23. lipnja.

„Županijska organizacija HDZ DNŽ u dogovoru s koalicijskim partnerima s kojima je nastupala u predizbornoj koaliciji na lokalnim izborima održanim 16. i 30. svibnja 2021. godine, dogovorila je suradnju u radu Županijske skupštine i njezinih tijela sa Dubrovačkim demokratskim saborom. Kao što smo i ranije najavljivali, uz postignuti dogovor sa DDS-om, ostavlja se otvoreni poziv za suradnju sa svim strankama i vijećnicima koji sudjeluju u radu Županijske skupštine. Postignuti dogovor s DDS-om nastavak je dobre suradnje u prethodnim mandatima, a za predsjednica Županijske skupštine biti će predložena gđa Terezina Orlić.” - piše u priopćenju županijskog HDZ -a.

dm

Niti će biti repozicioniranja, niti kalkuliranja, niti ucjena, a najmanje jačanja mišića. Nakon što je čelnik DDS -a Pero Vićan odbio mjesto potpredsjednika Gradskog vijeća te mjesta u dva odbora, jasno je da prelazi u oporbu. Naime, ako i jest, s gradonačelnikom Matom Frankovićem, Vićan nije ni trebao pokušavati trgovati ispod stola ne bi li dogovorio koaliciju. Dan nakon drugog izbornog kruga bilo je posve jasno da koalicije neće biti i da novi saziv Gradskog vijeća neće funkcionirati po tom modelu. Bilo je to jasno svima osim Vićanu.

Piše: Nikolina Metković

Postizborne koalicije slažu se naime kako bi predstavničko tijelo nakon izbora moglo funkcionirati. One su jamac da će akti koje predlaže gradonačelnik biti usvojeni, imati potrebnu većinu. Koalicije koje se slažu poslije izbora trebale bi se prvenstveno temeljiti na provedbi programa obećanih u kampanji. No, koalicije koje su se zadnjih dvadesetak godina poslije izbora slagale u Gradu Dubrovniku, bile su sve samo ne programske.

Sve koalicije u kojima je sudjelovao DDS nikada se nisu temeljile na programima, njihovoj provedbi, već isključivo na grabeži i podjeli političkog plijena, odnosno fotelja u gradskim resorima te tvrtkama i ustanovama, uvijek istim tvrtkama i uvijek istim ustanovama, osim što su Vićanovi apetiti sad malo poveći pa je, doznaje Dubrovnikpress.hr neslužbeno iz izvora u HDZ -u, tražio i Lokrum i Libertas i Sanitat, uz Vodovod, i ustanove u kulturi u kojima su još uvijek, nazovimo ih, njegovi ljudi.

Podosta puta preko koalicija rješavali su se i privatni interesi. Takvom modelu funkcioniranja gradonačelnik Mato Franković odlučio je reći dosta. Odluka je to koju je očito donio još prije izbora. Franković je zapravo u protekloj kampanji, ali i ovom kratkom razdoblju nakon što je kampanja završila, u kojem bi se trebalo formirati novo Gradsko vijeće, pokazao odlično političko umijeće.

Cijelo ovo proteklo vrijeme Franković Vićanu nije govorio ni da ni ne. Nije mu davao do znanja hoće ili neće s njime formirati postizbornu koaliciju. Franković je Vićana držao na tankom ledu, u velikoj neizvjesnosti čak i tijekom sučeljavanja kada je izbjegavao sukobe.

Doduše, od Vićana kao Frankovićeva protukandidata, izazivača, očekivalo se da barem kritizira rad aktualnog gradonačelnika, ali on to nije činio, misleći valjda kako je koalicija s HDZ -om praktički gotova stvar, vodio je gosparsku kampanju, barem su je tako zvali mediji koji su mu skloni.

Mislio je samo uklizati, ali je proklizao na tankome ledu na kojemu ga je Franković protekle četiri godine držao jer kad je brak s Vićanom okončan, Franković je njegove ljude mudro zadržao na pozicijama. Nije ih smijenio već ih je testirao, a oni istaknuti su ispit položili jer su nastavili provoditi Frankovićeve, odnosno HDZ -ove politike.
U takvu Frankovićevu ponašanju Vićan je vidio signal, mogućnost ulaza u novu koaliciju nakon izbora, ali led pod njegovim nogama konačno je pukao. Surgao se u istu onu rupu u koju je godinama gurao bivše gradonačelnike.

Stranka s liderom bez političke ideologije, bez jasnih vizija, stavova i programskih smjernica i nije mogla drukčije završiti. Žalosno je što u suton svog djelovanja u politici lider te stranke ne vidi kako je na netom minulim izborima, vrijeme onih koji su u brojnim gradovima svlačili i oblačili, prošlo.

Dok Vićan ističe kako mu nije jasno što je to, pitanje je kako mu nije jasno što je programska suradnja. Pa nije li se njegova koalicija s HDZ -om ili bilo kojom od stranka s kojima je dugi niz sudjelovalo u vlasti, trebala temeljiti upravo na programskoj suradnji? Nisu li programi i vizije okosnica političkog djelovanja svake normalne političke stranke i pojedinca? Jesu kad stranka ne postoji zbog pojedinca.

Po konstituiranju Vijeća Frankoviću svakako neće biti lako. Programska suradnja ili kohabitacija težak je oblik političkog djelovanja. Koliko težak pokazuju nam svakodnevno premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović.

U nadolazećem razdoblju Franković će se sukobljavati, ali i razilaziti u mišljenju sa strankama koje će participirati u novom sazivu Gradskog vijeća. Često se međusobno neće niti usuglasiti. Bit će trenutaka kad će trebati pokazati veliko političko umijeće, kada će biti važno strpljenje i razum, trenutaka kad će se ovaj iz barake ili rupe u koje je upao, pokušati izvući ne bi li uklizao. Sve su to trenutci u kojima će biti presudna Frankovićeva vještina, ali i vještina stranaka u Vijeću koje su političku korupciju i klijentelizam još prije dvadesetak dana nosili u svojim programima kao osnovne odrednice.

Pred ovogodišnje lokalne izbore jedna od, dotad, najvjernijih Vićanovih političkih partnerica Vilma Kosović napustila je DDS i uzela iskaznicu konavoskog HDZ -a. Bilo je to veliko iznenađenje, a Vilma Kosović, inače šefica radiološkog odjela OB Dubrovnik, nije javno istupila s razlozima napuštanja DDS -a, tek je konavoski HDZ dao priopćenje u kojem se pohvalio prelaskom Kosović.

I Vilma Kosović već je pomalo ostala i zaboravljena sve dok nedavno političkim krugovima nije prostrujala informacija kako ona želi biti ravnateljica dubrovačke bolnice koju inače trenutno vodi HDZ -ov kadar Marijo Bekić.

Je li to pravi razlog prelaska u HDZ Kosović sigurno neće otkriti, kao ni je li razlaz s Vićanom zapravo bio samo farsa kako bi se ostvarili planovi da DDS -ov kadar preuzme ravnateljsko mjesto, makar i posredno preko članske iskaznice HDZ -a Vilme Kosović koja bi joj pomogla osigurati to mjesto.

Tako je i predsjednik županijskog HNS -a Valentin Dujmović govoreći nedavno za Dubrovnikpress.hr o stvaranju koalicije u Županijskoj skupštini kazao kako je „jasno da je HDZ s DDS -om postigao dogovor oko većine”, a nakon toga Dujmović je također potvrdio kako kruži informacija da DDS želi „preuzeti bolnicu”.

- Jasno je da se se oni dogovorili kao i da drugi imaju želju dogovorit se. Sad je samo stvar tko će što dobiti. Ono što sam ja dobio kao poluinformaciju od nekih aktera u cijeloj toj priči jest da Pero Vićan insistira da se njemu da bolnica, odnosno mjesto ravnatelja bolnice, između ostalog. - kazao je Dujmović za Dubrovnikpress.hr.

No, ipak je teško povjerovati da bi se HDZ upuštao u takvo što nakon što je Bekić ponovo izabran za ravnatelja. Ne treba u potpunosti odbaciti tezu kako je bilo ambicija da Kosović preuzme ravnateljsko mjesto, dapače, sve se uredno posložilo da potpaljuje takvu priču koja nije bez temelja, jer Kosović je poznata i kao sposobna i kao ambiciozna liječnica.

Vićanovi planovi da preko Kosović DDS kontrolira događanja u bolnici, makar ona imala i iskaznicu HDZ -a, ako postoje, odnosno ako ih je uopće bilo, uz želju anonimnosti naveo je izvor iz HDZ -a za Dubrovnikpress.hr, neće se ostvariti jer „u HDZ -u za to ne žele ni čuti nakon reizbora Bekića”.

Inače, nije čudno što su se pojavile takve informacije jer poznato je kako Pero Vićan ima brojne prijateljske veze s liječnicima OB Dubrovnik i da se Vićana zove kada je nekome potrebna neka liječnička usluga u OB Dubrovnik. Uostalom i na nedavno završenim izborima njegova kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika bila je dr. med. Sanja Mlinarić Vrbica. Na taj način Vićan osigurava i buduće glasače, a preko svog kadra, DDS, odnosno Vićan, mogao bi i ojačati status „spasitelja”.

Kolosalna pobjeda HDZ-a, tim je riječima predsjednik te stranke Andrej Plenković dan nakon dugog kruga komentirao HDZ-ov rezultat u kontekstu osvojene vlasti u 15 hrvatskih županija. Među županijama u kojima je HDZ zadržao vlast je i Dubrovačko – neretvanska. Nikola Dobroslavić dobio je povjerenje birača za četvrti mandat, no razlika između njega i protukandidata Boža Petrova bila je tijesna.

Piše: Nikolina Metković

Ipak, i tijesna pobjeda je pobjeda, ali je predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Branko Bačić u svojoj je izjavi, baš poput Plenkovića, ipak pretjerao. Naime, rezultat netom završenih izbora u Dubrovačko – neretvanskoj županiji, za HDZ je dobar. Nisu ostvarili apsolutnu pobjedu kako tvrdi Bačić jer tada bi imali vlast u svim lokalnim jedinicama u Županiji, ali odnose u svojoj kući moraju itekako mijenjati, posebice ako i na idućim izborima žele zadržati tu istu vlast.

U neizvjesnoj utakmici drugoga kruga u nedjeljnoj noći na kraju je pobjedu slavio Nikola Dobroslavić. On je s 22 803 glasa dobio povjerenje birača za četvrti mandat župana Dubrovačko-neretvanske županije. Božo Petrov ostao je iza Dobroslavića s 20 993 osvojena glasa. Dobroslavić je Petrova tukao s 1 810 glasova razlike.

O načinu vođenja Županije, Petrov i Dobroslavić imaju dijametralno suprotne stavove. Uostalom, Dobroslavić je imao i rezultate i programe. Petrov je imao samo svoje populističke mantre. Ipak, jedna im je stvar zajednička, oba su izbore izgubili u svojim gradovima. Dobroslavić je od Petrova izgubio u Dubrovniku, a Petrov od Dobroslavića u Metkoviću. Razlike u glasovima doduše, bile su iznimno male. Petrov je u Dubrovniku od Dobroslavića bio bolji za 255 glasova dok je Dobroslavić od Petrova u Metkoviću „bježao” s 392 glasa prednosti. r

Dobroslavić je izbore dobio, a Petrov ih je izgubio. Ipak oba imaju razloga za brigu. Most je na netom okončanim, kao i na prošlim izborima 2017. potvrdio da ostaje druga politička snaga u Županiji, ali Božo Petrov kao kandidat koji je izgubio, nekome bi trebao položiti račune zašto je izgubio. Bizarno, Petrov nema kome položiti račune osim sebi samome jer on je šef Mosta, stranke čiji je kandidat bio na proteklim izborima. S nekim će valjda u stranci kojoj je na čelu o svom izbornom porazu ipak morati razgovarati. Morati će se barem opravdati.

Petrov je inače bio nositelj Mostove liste za Županijsku skupštinu. Mandat je osvojio, ali pitanje je hoće li u Skupštinu ući ili će svoj mandat ustupiti nekome drugome. Od velikog borca za interese Županije, u što se Petrov u kampanji prometnuo, za očekivati je da će u Skupštinu ući. S druge strane, ako se uzme u obzir da je Petrov bio zagovornik ukidanja županija tada u Skupštini nema što raditi.

Dobroslavić je dobio izbore. Birači su ga po četvrti put potvrdili za župana, a jasno je da će HDZ-ov kandidat na idućim izborima biti netko drugi, netko koga treba već sad početi profilirati. Vremena nema, a HDZ-ova zagrebačka taktika da se u izbornu utakmicu ubaci netko za koga nitko ne zna, pokazala se promašajem.

HDZ i Most u Dubrovačko – neretvanskoj županiji imaju jedan veliki zajednički problem. HDZ je po rezultatu i dalje najjača politička opcija. Most je druga snaga, ali ni jedni ni drugi nemaju ljude za iduće izbore.

U izbornoj noći, Petrov zbog gubitka nije pokazivao nervozu. Štoviše, kazao je kako Most ima plan. Možda je dio Mostova plana da Božo Petrov kao budući vijećnik u Županijskoj skupštini motivira ostale. Loš je to plan jer možda će Pertov, ukoliko se odluči ući u Skupštinu na osnovu svoga djelovanja povećati Mostovu sljedbu, ali one koji bi se trebali graditi do idućih izbora neće stvoriti jer dok je Petrov prvi, svi ostali ostaju iza njegovih leđa.

HDZ također nema istaknute ljude koji će biti kandidati za iduće lokalne izbore. Pred HDZ-om su unutarstranački izbori na kojem će se izabrati novo vodstvo HDZ-ova Županijskog odbora koje će potom profilirati nove ljude.

Izbori se nikada ne gledaju samo kroz njihov rezultat jer brojke i kad gubiš i kad dobivaš, ma koliko bile egzaktne, stvore privid realnosti, a realnost i Mosta i HDZ-a je takva da im na jugu zemlje trebaju novi ljudi. HDZ-u kako bi Dubrovačko – neretvanska županija ostala i dalje plava HDZ-ova utvrda. Mostu kako bi pokušao pobijediti HDZ i ostao druga politička opcija na jugu.

S osvojena tri mandata u novom sazivu Gradskog vijeća do kojih je došao putem 2 685 glasova te izgubljenom bitkom za gradonačelnika u drugom krugu, unatoč 6 135 glasova, DDS i Pero Vićan ipak su najveći gubitnici proteklih izbora. Klasične koalicije naime neće biti, barem prema najavama gradonačelnika i predsjednika dubrovačkog HDZ-a Mata Frankovića, pa se tako očito neće dijeliti politički plijen ni sinekure što su u DDS-u zapravo priželjkivali.

Piše: Nikolina Metković

„Uvijek kurve idu u šator pobjednika”, kazao je neposredno pred izbornu šutnju u drugom krugu još kao kandidat za gradonačelnika Pero Vićan. U tom je trenutku aludirao na srđevce. No, poslovica je to koju Vićan nije prvi put neki dan izgovorio. Ostala je ona zapamćena još s izbora 2009. na kojima je pobjedu za gradonačelnika odnio Andro Vlahušić.

Kako je Vićan u to vrijeme podržavao Vlahušića, po objavi rezultata došao je u tadašnji Pub u kojem je bio Vlahušićev stožer. Napuštajući Pub, nakon što se osvrnuo oko sebe, među okupljenim mnoštvom očito je primijetio neke njemu nepodobne ljude pa je kazao „pobjedniku prve kurve vazda u šator dolaze”.

Poslovica koju Vićan očito ponavlja tijekom svakog izbornog ciklusa itekako je realna u stvarnom životu. Pobjedniku naime prvi dolaze oni najgori, koji će nešto trebati, koji će uz pobjednika biti samo dok pobjeđuje. Kad pobjednik postane gubitnik, u novom će šatoru klicati novom pobjedniku.

No, što kad se sam Pero Vićan pretvori u takvu kurvu, u sve ono po njemu loše, a što redovito spočitava drugima?

On je naime s nekoliko sljedbenika došao u stožer HDZ-a ili kako ga on naziva štab, kako bi čestitao Matu Frankoviću nakon što je ponovo izabran za gradonačelnika. Prvi.

Jedni će reći da je Vićanovo hodočašćenje u HDZ-ov stožer potez očajnika. Drugi kažu da je dolaskom poslao poruku manjem dijelu HDZ-a koji priželjkuju da Franković s DUSTRA-om i DDS-om formira većinu jer ruku za to ima.

Formiranje koalicijske većine Vićan vjerojtano itekako priželjkuje. I prije negoli je od nezavisne liste stvorio političku stranku, preživljavao je na toj većini. Smisao njegova političkog djelovanja zapravo je biti dio većine, sudjelovati u vlasti, kao uostalom i drugih stranaka, od političkog plijena uzeti najviše, svlačiti i oblačiti.

Vićan naime ne zna biti oporba. Nakon što je Šuica uspjela presložiti većinu u kojoj on više nije bio potreban, prestao je dolaziti na sjednice Gradskog vijeća. Doduše, došao je jedan ili dva puta kako bi zamutio vodu, ali bez većeg uspjeha.

Inače, nakon što ih je HDZ izbacio iz koalicije, iz DDS-a su za sebe počeli tvrditi da su oporba. No, nisu se tako ponašali. Štoviše, polemika s Frankovićem su se čuvali dok su mu redovito glasali za akte koje je na sjednicama predlagao.

Od izbornog do izbornog ciklusa na svakom je početku Vićan bio stiješnjen s vlašću i svaka njegova koalicija s vlasti naprasno je prekidana, od vremena Dube Šuice, do Andra Vlahušića pa čak i Mata Frankovića, koji je javno objavio kako je politički brak s DDS-om propao.

Sva tri politička braka koja je Vićan naprasno su prekinuta. Brak s Vlahušićem najduže je trajao, ali je okončan nedugo nakon presude za aferu Šipan. Vlahušića je „prevario” s Frankovićem, koji ga se politički proračunato najlakše riješio. Nakon rastave nije bilo podjele imovine jer Franković Vićanove ljude, kadrovirane po kvoti iz koalicijskog sporazuma iz 2017. nije dirao.

Kako je većina DDS-ovih kadrova ostala na svojim pozicijama, Vićan je cijelo vrijeme pa i ovo izborno, računao da je nova koalicija s Frankovićem samo formalnost, gotova stvar. Zato je u kampanji Vićan pazio što govori o HDZ-u i Frankoviću, dok je kao mete po kojima je nesmiljeno udarao označio DUSTRA-u i srđevce.

U drugom izbornom krugu u kojem su on i Franković kao gradonačelnički kandidati bili suparnici, Vićan je nastavio svoju blagu retoriku. Biranim riječima je govorio o Frankoviću. Dijelom zbog koalicije za koju je bio uvjeren da će se dogoditi, a dijelom je bio svjestan da ipak neće biti izabran za gradonačelnika.

Vićanovo uvjerenje kako je četvrti koalicijski brak, drugi s Frankovićem praktički gotova stvar, cijelo je vrijeme bila Frankovićeva prednost. U kampanji je prihvatio Vićanovu igru. Taktizirao je, s njime koketirao, a kad su birači rekli svoje, jasno je dao do znanja da klasične koalicije s klasičnom podjelom političkog plijena, ovaj put neće biti.

S 2 685 osvojenih glasova ili tri mandata, DDS će u Gradskom vijeću imati vrlo malu snagu. Svjestan je toga postao i Vićan pa šalje poruke Frankoviću kako mu s njim neće biti lako u Vijeću. No, stvarna je istina kako je Vićanu u suton političke karijere pošlo za rukom ući u drugi krug izbora za gradonačelnika te prethodno osvojiti tri mandata u Gradskom vijeću. Dok najavljuje neke svoje nove kandidature na nekim idućim izborima, jasno je naime kako mu u suton ulazi i stranka, koja i nije funkcionirala kao politička stranka već je to skupina istomišljenika kojima su birači samo sredstvo preko kojeg su dolazili do političkog plijena. DDS -ova sudbina bit će istovjetna sudbini stranke Milana Bandića. Osim što im je modus operandi isti i Bandićeve su kurve već počele pohoditi tuđe šatore.

Iako je pobjeda gradonačelnika Mata Frankovića bila očekivana, on sam ostao je šokiran potporom građana. Naime u drugom krugu dobio je povjerenje 9 175 birača. Osvrnuvši se na konstituiranje Gradskog vijeća, Franković je kazao kako je umjesto klasične većine, skloniji kohabitaciji. Naglasio je kako je ovo njegov posljednji mandat gradonačelnika Grada Dubrovnika.

- Dobio sam preko devet tisuća glasova i velika je to podrška naših sugrađana i želim zahvaliti svima što su izašli na izbore, bez obzira jesu li dali podršku meni ili mom protukandidatu. Hvala biračima na povjerenju, dobio sam znatno glasova više nego prije četiri godine o to je čast, ali i obaveza, nastavljamo služiti našim građanima.- rekao je Franković.

- Pred nama je vrijeme izazova, novih projekata i vjerujem da ćemo sve planirano ostvariti. Šokirao me rezultat u prvom krugu, ali ovaj me je šokiralo još više, 9 tisuća glasova je velika čast i odgovornost i dat ću sve od sebe da opravdam to povjerenje građana. Pokazivao sam i dosad da sam gradonačelnik svih građana Dubrovnika. Nikad nikoga nisam dijelio na lijeve i desne. - kazao je Franković.

Osvrnuo se i na formiranje novog saziva Gradskog vijeća.
- Otvoren sam za suradnju sa svima, za projektnu suradnju u interesu Grada Dubrovnika. Nema razloga da radimo bilo kakve podjele, izbori su iza nas i nema razloga da idemo u nove izbore. Vjerujem da ćemo imati stabilnost, stabilan proračun i da je potrebna kohabitacija. Vjerujem da sam osoba koja to može postići i vjerujem da ćemo ići u tom smjeru.- rekao je Franković.

- Većina će biti dogovorena, ali ne idem na klasičnu većinu, želim imati sve na svojoj strani, na strani građana Dubrovnika. - rekao je Franković.

Naglasio je kako je ovo bila njegova posljednja kandidatura za gradonačelnika Dubrovnika, odnosno zadnji mandat.
- Naravno, držim do svoje riječi i u ove četiri godine dat ću se Gradu do zadnjeg svog atoma, a nakon toga će doći vrijeme za neke nove ljude koji će nastaviti istim putem. Pokazao sam da se može biti častan i odan. Cijeli mandat sam znao da me neki ne simpatiziraju, ali znao sam da radim u interesu građana. Pred nama je GUP, izazovi i mislim da zajedno možemo ovaj Grad uistinu uvesti u ono što svi želimo, a to je sklad, mjera i tada je potpuno nebitna stranka, isključivo Grad Dubrovnik. - kazao je gradonačelnik Mato Franković.

dpp

Županijski HSS poziva birače da i u drugom krugu županijskih izbora podrže našeg zajedničkog kandidata za župana Nikolu Dobroslavića.
Župan Dobroslavić zaslužuje podršku zbog više razloga:

- HSS je na izborima za županijsku razinu na zajedničkoj listi sa HDZ-om i partnerima osvojio dva vijećnička mandata, a izabrani vijerćnici će dati svoj doprinos radu i funkcioniranju Dubrovačko-neretvanske županije u narednom mandatu;

- Župan Dobroslavić svojim se radom i vođenjem županije dokazao kao političar koji okuplja i sustavno provodi projekte od interesa za Županiju o čemu svjedoče brojna iskustva iz zajedničkog rada u općinama i gradovima Dubrovačko-neretvanske županije;

- Župan Dobroslavić znao je, u interesu razvoja županije, podržati projekte HSS-a i kada je za njih imao otpor u vlastitoj stranci na lokalnoj razini.

„Zato u nedjelju 30. lipnja završimo započeto i dajmo glas našem zajedničkom kandidatu za župana Nikoli Dobroslaviću“, poručuju iz HSS-a.

Predizborna kampanja

Građani Dubrovačko – neretvanske županije sljedeću nedjelju u drugom krugu izbora odlučit će o imenu novog župana, Nikola Dobroslavić kao aktualni ili Božo Petrov kao izazivač koji je prošao u drugi krug, pa pomalo i iznenađujuće, reklo bi se Petrov je obavio bolji posao u Dubrovniku nego Roko Tolić u Neretvi pa je stoga i drugi krug takav kakav jest.

A drugi krug je takav da je pred biračima ljevice uistinu teška odluka, podržati HDZ-ova Dobroslavića ili klerikalca Petrova iz Mosta. Nekako miriše na to da će se, barem u Dubrovniku, ljevičari u popriličnom broju suzdržati glasanja u drugom krugu, posebno kada se uzme u obzir da ni na izborima za gradonačelnika Dubrovnika u drugom krugu nemaju svog predstavnika.

Petrov pak, želi li pobijediti Dobroslavića, mora prikupiti upravo glasove te ljevice ili glasove onih koji su birališta u prvom krugu zaobišli u širokom luku, no, ovi potonji, kad su u prvom krugu apstinirali, zašto bi i u drugom izlazili.

Petrovu inače nedostaje nešto više od 11 i pol tisuća glasova da bi uopće dostigao Dobroslavićev rezultat iz prvog kruga, a pri tome mu je manevarski prostor sužen. Na prošlim izborima kandidat Mosta bio je Nikola Grmoja, također je zaslužio prolaz u drugi krug, a Grmoja je u prvom skupio 16.564 glasa, a u drugom krugu jedva da je prikupio još nekih 2.600 glasova.

Petrov je naizgled u nepovoljnijoj situaciji nego Grmoja, jer u prvom krugu skupio je oko 3.600 glasova manje nego Grmoja prije četiri godine, no to u ovom slučaju ništa ne znači.

Naime, Grmoja posljednji put zapravo ni nije imao pravog protukandidata za drugi krug, pri tome mislimo naravno na sve osim na Dobroslavića, a Petrov je ovaj put vodio boj s Rokom Tolićem pa je stzoga i skupio manje glasova. Naime, nekoliko tisuća glasova Roka Tolića Petrov može prikupiti, jer i nije riječ o istinskoj ljevici, ne treba zaboraviti da je Tolić, iako s predznakom SDP-a i HNS-a, ipak bio nezavisni kandidat pa Petrov u taj pot može uistinu nešto i zagrabiti.

Ipak, čini se da to nije dovoljno, osim ako birači HDZ-a ne budu apstinirali pa Diobroslavić ostane na brojci iz prvog kruga ili čak i manjoj, jer u preostalim potovima mostov kandidat može računati na jako mali broj glasova. Glasači Srđ je Grad ipak se ne čine ovce koje će poslušati svog kandidata za župana Marka Giljaču koji im je poručio glasajte za sve samo da je kontra HDZ-a i pretpostavljamo da će većina njih neće glasati nikako, ostat će doma, a bilo ih je u prvom krugu gotovo pet tisuća. I to je to što se tiče ljevice.

Nešto više od tri tisuće glasova prikupila je DDS-ova Terezina Orlić, DDS očekuju pregovori o koaliciji s HDZ-om, s kojim su uostalom u koaliciji bili i u prošlom mandatu, ali ne treba otpisati sve birače DDS-a da neće stati na stranu Boža Petrova. No, zato većinu birača Karla Gjurašića, DUSTRA-inog kandidata gotovo pa u startu mostovci mogu zaboraviti.

Petrovljevih skoro 13 tisuća plus Tolićevih par tisuća, neka se zalomi i pokojem srđevcu da glasa za klerikalca i jasno je da bez podrške DDS-ovih i DUSTRA-inih birača Petrovu treba čudo. To čudo može ostvariti glasovima u Neretvi, jer ovi izbori za župana sve više se i pretvaraju u sukob Neretve i dubrovačkog područja.

Predizborni program je izgovarao u natuknicama, čuvao se ozbiljnih polemika. Program Andra Vlahušića pokušao je podvaliti kao svoj dok mu je prigovarao da je loše vodio Grad. Gotovo o ničemu nije imao jasan stav. Cijelu je kampanju tetošio kandidata srđevaca Đura Capora, na kraju je jasno kazao da će on osobno glasati za DDS-ova kandidata Pera Vićana. Ivan Tropan još je neki dan birače pozivao da mu kao mladom čovjeku daju šansu, no netom što je prvi izborni krug prošao, podupirući Pera Vićana, pokazao je koliko je zelen.

Izborni rezultat koji je SDP u Gradu ostvario u prvom krugu, a kojega Tropan smatra uspjehom, zapravo je loš. Istovjetan je rezultatu izbora iz 2017. Naime, na prošlim izborima njihova gradonačelnička kandidatkinja Tatjana Šimac Bonačić ostala je zadnja, a na ovima, iako je Tropan bio bolji od Mara Krstića iz Mosta i Ivane Končevski iz Domovinskog pokreta, koja kampanju nije ni imala, njegov rezultat nije se razlikovao o T.Š.Bonačić.

Naime, ako je Tropanu uspjeh biti bolji od Šimac Bonačić za svega 27 glasova, eto neka to smatra svojim uspjehom. Da, Tropan je osvojio svega 27 glasova više od Šimac Bonačić. Ona je naime 2017. osvojila 1 309 glasova, a Tropan u nedjelju 1 336 glasova birača. Nešto bolje je u glasovima prošla lista, no i dalje su na potpori birača od 8 posto

Na izborima se nije proslavio, a program koji je zastupao kad se izuzmu higijenski ulošci i građanski odgoj, što je pak prepisano s nekih drugih razina, je zapravo program Andra Vlahušića. Čak su i izjave poput one da „Dubrovnik mora bit filmska kulisa” ili da „zidine treba vratiti Gradu”, istovjetne izjavama Andra Vlahušića, koji je Tropanu bio meta u kampanji. Na Vlahušića se onako „fino, galantno” jer za oštro politički nema mota, obrušavao u kampanji.

Sa Caporom je koketirao, zavodio ga. Slagao se sa svime što je govorio, a Capor bi mu nakon što odgovori na njegov cvrkut, udarao kontre. Nakon što su i on i Capor odigrali gradonačelničko poluvrijeme, Tropan je izlazeći iz terena sam sebi zabio autogol.

Bezličan, lišen emocija, poput kakve „bubalice”, izgovarao je unaprijed naučene floskule, ali mu se zato lice ozarilo u svakom onom trenutku u kojem je jasno istaknuo da će glasati za Pera Vićana.

„Ja osobno, glasat ću za gospara Vićana, iskusniji je, ima veliko životno iskustvo i on će bit moj izbor. Glasat ću za gospara Pera Vićana.” - u nekoliko je navrata govorio Tropan u jednom od svojih nedavnih medijskih istupa.

Takvo izjašnjavanje Tropana itekako je zbunjujuće za birače i simpatizere SDP-a. Kad već u drugom krugu ne postoji kandidat koji bi svojim dosadašnjim političkim djelovanjem bio blizak politici koju proklamira SDP, onda šutiš, jer kao da uopće moraš nekom dati potporu ili se izjasniti za koga ćeš glasati. Valjda se Tropan povodi onom da je sve što je protiv HDZ-a odmah i dobro za SDP, prema njegovim mjerilima i mjerilima protivnika HDZ-a, no to čak ni po njegovim ni po mjerilima protivnika HDZ-a nužno ne mora biti, niti jest tako.

Simpatije prema političkim rivalima u politici nisu ništa novo. Uobičajene su, nekad čak u komunikaciji i poželjne, ali kad si kandidat dubrovačkog SDP-a i javno daš podršku Peru Vićanu, to zvuči loše, jako loše. Naime, Pero Vićan i DDS zapravo predstavljaju sve ono čemu bi se SDP, kao socijaldemokratska stranka, trebao suprotstavljati pri čemu Tropan kao da zaboravlja da je DDS prethodne četiri godine bio vjeran koalicijski partner HDZ-u u Županiji dubrovačko – neretvanskoj dok ih je Franković izbacio iz koalicije na gradskoj razini. Dakle nije bila odluka DDS-a da u Dubrovniku budu oporba HDZ-u, ako su i nakon izbacivanja iz koalicije uopće bili oporba.