Prikazujem sadržaj po oznakama: spomenik

Danas je obilježena 20. obljetnica otkrivanja spomenika hrvatskim braniteljima poginulima na širem području Osojnika. Tom prigodom gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, pročelnica Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove Marijeta Hladilo, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo Dživo Brčić i gradski vijećnik Krešimir Marković u ime Grada Dubrovnika položili su vijence i zapalili svijeće kao znak sjećanja na stradale branitelje. 
 
- Poštovane obitelji poginulih branitelja, poštovani branitelji, svi vi koji ste pristigli danas ovdje na ovo spomen mjesto, od Pule preko Splita, Kaštela, Solina, Omiša, Imotskoga, hvala vam što ste i ove godine ovdje sa nama. Prije 32 godine, započelo je brutalno razaranje sprsko-crnogorskih snaga krajnjeg juga Hrvatske, s jednim ciljem - da se ostvari velikosrpski san u kojem se u potpunosti treba zatrti identitet hrvatskog roda i hrvatskog naroda. - rekao je gradonačelnik Mato Franković.

- Vi hrabri hrvatski branitelji, tada slabo naoružani, s velikim srcem, stali ste ispred višestruko nadmoćnijeg neprijatelja i obranili ste našu Domovinu. Braneći svoj dom, obranili ste hrvatsko ime, hrvatsku čast i dignitet i time pokazali vašu nevjerojatnu snagu. Poštovane obitelji, nikada vam nećemo moći reći dovoljno puta hvala. Ono što ste vi izgubili, vaše najmilije, nikad vam s nijednim činom nitko ne može nadomjestiti. Ali, danas zahvaljujući njihovoj žrtvi svi mi, živimo u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj, koja je satkana na životima i krvlju vaših sinova. - riječi su koje je dubrovački gradonačelnik uputio u ovoj prilici.
 
Uz delegaciju Grada Dubrovnika, vijence i svijeće kao znak pijeteta i prisjećanja položili su predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, udruga proisteklih iz Domovinskog rata i članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja. 
 
Prigodne riječi molitve za pokojne branitelje uputio je don Miroslav Karatović, župnik crkve sv. Jurja na Osojniku. 

dpp

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Spomenik poginulom dubrovačkom vatrogascu Goranu Komlencu bit će otkriven u ponedjeljak u 19:30 sati na mjestu njegove pogibije između sela Ljubač i Gromača u Dubrovačkom primorju.

Tada 42-godišnji Goran Komlenac stradao je 31. srpnja prošle godine u požaru, a spomen obilježje na mjestu njegova stradavanja izrađeno je prema projektu arhitektonskog ureda Proto – Arch.

Prije otkrivanja spomenika u organizaciji Grada Dubrovnika i Vatrogasne zajednice Grada Dubrovnika prvo će se položiti vijenac na grob poginulog vatrogasca u Orašcu u 17:30 sati, dok će se misa u mjesnoj crkvi Gospe od Orašca služiti s početkom u 18 sati.

dpp

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Zračnoj Luci Dubrovnik u Čilipima dodat će se ime Ruđera Boškovića. Ali župan Nikola Dobroslavić smatra kako se dodavanjem Boškovićeva imena Zračnoj luci nećemo dovoljno odužiti tom znanstveniku pa predlaže da mu se podigne i spomenik.

- Ne treba puno obrazlagati. Svi znamo tko je bio i što za Dubrovnik, hrvatsku i svjetsku znanost znači Ruđer Bošković i odluka o dodavanju njegova imena Zračnoj luci Dubrovnik donesena je na Skupštini ZLD-a uz potporu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Vlade i zvat će se Zračna luka Dubrovnik – Ruđer Bošković. - rekao je župan.

Iako je inicijativa o preimenovanju Zračne luke u Čilipima u Konavlima bilo i prije pa čak i uz 300. obljetnicu njegova rođenja, dojam je da je ovu posljednja malo pogurala najavljena izgradnja zračne luke pokraj Trebinja, za koju se, iako takvu izjavu iz susjedstva nitko nikad službeno nije dao, niti je potvrdio špekulacije manjeg dijela medija, lokalni političari boje kako bi mogla biti nazvana po Ruđeru Boškoviću.

I dok će se Zračnoj luci Dubrovnik dodati ime Ruđer Bošković župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić smatra da se tom znanstveniku nismo dovoljno odužili za njegova postignuća.

- Doimenovanje Zračne luke Dubrovnik je najmanje što smo mogli napraviti za našeg velikana i time nismo ni izdaleka ispunili dug koji imamo prema njemu. Treba razmišljati o spomeniku i uređenju prostora ispred isusovačke gimnazije jer je i on sam bio isusovac. - rekao je župan Dobroslavić.

Objavljeno u Aktualno

U povodu 130. obljetnice podizanja spomenika slavnom dubrovačkom književniku Ivanu Gunduliću, dubrovačke su kulturne ustanove pripremile bogati trodnevni program koji počinje u nedjelju, 25. lipnja.

U organizaciji Dubrovačkih muzeja u Kneževu dvoru u 12 sati bit će održan tematski glazbeni program „Proslava u Dvoru“ kojeg će izvesti pijanistica Ivana Jelača i klarinetist Sebastijan Sarapa. Riječ je o svojevrsnoj rekonstrukciji teatarske zabave posvećene Gundulićevu životu i djelu koja je bila organizirana u Bondinom teatru 25. lipnja 1893. godine povodom proslave podizanja Gundulićevog spomenika.

Program se nastavlja na Gundulićevoj poljani u 20 sati, kad započinje program Dubrovačkih knjižnica pod nazivom „Ah! Ivan Gundulić – od spomenika do pjesnika u tri činjenja“. U tom će dijelu programa povjesničar umjetnosti i arheolog Ivan Viđen održati predavanje o Gundulićevu spomeniku i njegovu autoru Ivanu Rendiću. Drugo činjenje se nastavlja u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad, gdje će u 20.30 sati asistent na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivan Grkeš održati predavanje pod nazivom „Spomenik kao prijeporno mjesto. Trodnevna proslava otkrivanja Gundulićeva spomenika u Dubrovniku 1893.“. U posljednjem, trećem činjenju bit će otvorena izložba „Pjesnik i njegovo djelo u Znanstvenoj knjižnici“ u prostoru Znanstvene knjižnice.

Središnja ovogodišnja izložba Dubrovačkih muzeja „Gunduliću u spomen: Proslava otkrivanja spomenika Ivanu Gunduliću u Dubrovniku 1893. godine” autora Tonka Marunčića bit će otvorena u Kneževu dvoru u ponedjeljak, 26. lipnja u 20.30 sati.

Na izložbi će biti prikazani originalni srebrni vijenci, svilene vrpce s lovorovih vijenaca koji su bili položeni na Gundulićev spomenik tijekom trodnevne proslave koju su, povodom njegovog podizanja od 25. do 27. lipnja 1893. godine, organizirali Odbor za podignuće Gundulićeva spomenika i dubrovačka općina. Također, bit će izložene i originalne fotografije s proslave, dva originalna reljefa Ivana Rendića, spomen – medalje, razglednice, plakati, dokumenti te brzojavi s čestitkama.

Trodnevni program obilježavanja 130. obljetnice podizanja spomenika Ivanu Gunduliću završava koncertom Dubrovačkog simfonijskog orkestra u Kneževu dvoru u utorak, 27. lipnja u 21 sat. Koncertom će ravnati Ivan Hut, dok će kao solist nastupiti klarinetist Sebastijan Sarapa. Na programu su djela M. Miletića, P. Sagera, L. Rogowskog, L. Sorkočevića, D. Butigana, W. A. Mozarta i B. Berse.

Grad Dubrovnik

Objavljeno u esPRESSo

Godinu i pol dana prošlo je otkad je nenormalan netko stukao dio spomenika na Taboru iznad Pijavičina na Pelješcu, a on još uvijek nije obnovljen, piše Južni.

Vijećnik Srđ je Grad Marko Giljača na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici Županijske skupštine, na kojoj je usvojen proračun za 2023. godinu, amandmanom je tražio nešto manje od 8.500 eura za izradu elaborata na osnovu kojeg bi se pristupilo obnovi ovog centralnog pelješkog spomenika podignutog u spomen na borce i civile, žrtve fašističkog terora te umrle u zbjegu s polutoka, a svi su bili Pelješčani, navodi Južni.

Župan Dobroslavić, prenosi Južni, složio se da spomenik mora biti obnovljen, ali taj amandman je odbio.

Zašto je župan odbio amandman i što na to govori Giljača te kako se kani obnoviti spomenik možete na portalu Južni možete pročitati OVDJE.

Objavljeno u Aktualno

Polaganjem vijenaca na Vojskom dolu na spomen ploču satniku Matu Golubiću nastavljena je ovogodišnja proslava Dana Općine Konavle i 30. obljetnice oslobođenja Konavala.

Nakon polaganja vijenaca održana je Sveta Misa za branitelje u župnoj crkvi sv. Jurja u Stravči, a ovom prilikom u Stravči je otkriven i spomenik svim poginulim braniteljima koji su dali živote za obranu domovine.

dpp

Objavljeno u Aktualno

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena je danas 19. obljetnice otkrivanja spomenika hrvatskim braniteljima poginulima na širem području Osojnika, u organizaciji Grada Dubrovnika i Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Dubrovnik.
 
U ovoj su prigodi u ime Grada Dubrovnika vijence položili gradonačelnik Mato Franković, zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, gradski vijećnik Krešo Marković te pročelnik  Upravnog odjela za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo Dživo Brčić.
 
- Neizmjernu zahvalu upućujem svim braniteljima koji su branili krajnji jug Hrvatske i bili spremni dati svoje živote da bi ovaj naš prostor ostao ono što je i oduvijek bio – hrvatski. - rekao je gradonačelnik Franković u ovoj prigodi, naglašavajući potrebu stalnog isticanja povijesnih činjenica vezano za obrambeni Domovinski rat, kako se povijest ne bi ponovila.

dpp

Objavljeno u Aktualno

Predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije na čelu sa zamjenikom župana Joškom Cebalom položili su u utorak vijence i zapalili svijeće povodom 18. obljetnice otkrivanja spomenika poginulim hrvatskim braniteljima na širem području Osojnika.

Na današnji dan počast poginulima na ovome mjestu odali su i članovi obitelji poginulih, predstavnici Grada Dubrovnika na čelu s predsjednikom Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Markom Potrebicom, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, udruga proisteklih iz Domovinskog rata te pripadnici 163. brigade.

Nakon polaganja vijenaca služena je sveta misa u crkvi sv. Jurja Osojnik.

dpp

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Predstavnici Dubrovačko - neretvanske županije položili su danas vijence i zapalili svijeće povodom 17. obljetnice otkrivanja spomenika poginulim hrvatskim braniteljima na širem području Osojnika.

Već tradicionalno na današnji dan počast poginulima na ovome mjestu odali su i članovi obitelji poginulih, Grada Dubrovnika, Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, udruga proisteklih iz Domovinskog rata te pripadnici 163. brigade.

Nakon polaganja vijenaca služena je sveta misa u crkvi sv. Jurja Osojnik.

dpp

Objavljeno u Aktualno

Kada je 1889. godine završena izgradnja Eiffelovog tornja u povodu Svjetske izložbe, ta intervencija u prostoru izazvala je veliki otpor javnosti. Zgražajući se na toranj, novelist Guy de Maupassant jeo je redovno u restoranu na njegovom vrhu, jer je, govorio je on, to jedino mjesto u Parizu s kojeg se sam toranj ne vidi. Kada je stotinu godina kasnije, 1989. godine, završena izgradnja staklene piramide ispred Louvrea, koja je ulaz u muzej, nazvana je sramotom, a čak 90 posto Parižana smatralo je takvom.

Daleko od toga da se rad arhitekta Igora Franića, autora „Kocke mora”, spomenika braniteljima na Pilama, može uspoređivati sa spomenuta dva djela, no okolnosti postavljanja/izgradnje su slične, a ishod suprotan. Vizure Pariza danas je teško uopće zamisliti bez Eiffelovog tornja, a za Louvre se danas govori kako je jedini muzej na svijetu u koji se ulazi kroz umjetničko djelo. S druge strane Franićeva „Kocka mora” je uklonjena, a mogla je postati i nešto više od „spomenika palim Windowsima”.

NAKARADA KAO SPOMENIK, ALI KAO INSTALACIJA "KOCKA MORA" JE ZAŽIVJELA U PROSTORU

Nesumnjivo da je Franićev spomenik braniteljima nakaradan, ali ne kao intervencija u prostoru, ne i kao arhitektonsko, umjetničko djelo ili instalacija, već samo i jedino kao ono što predstavlja – spomenik braniteljima.

Autor govori kako projekt nije dovršen, te da bi tek cjelokupnim uređenjem platoa Pila, kako je bilo predviđeno, on dobio svoj puni smisao. No, zapravo, „Kocka mora” ni tada ne bi dobila svoj smisao kao spomenik braniteljima, ali njen smisao kao instalacije, intervencije u prostoru koja je u suprotnosti sa svojim kamenim okruženjem, spoj tradicionalnog i modernog mogao je zaživjeti.

Uostalom, „Kocka mora” i jest zaživjela, nebitno je li to na način da ona bude ogledalo na kojem se popravlja frizura prije odlaska na Stradun ili mjesto sastanka, ona je dobila svoju ulogu, makar ona i ne bila onakva kakva je prvotno zamišljena – kao mjesto pijeteta poginulim braniteljima.

KOMPROMISOM JE SAM AUTOR PRIZNAO PROMAŠENOST KONCEPTA KAO SPOMENIKA

Koliko je zapravo koncept „Kocke mora” kao spomenika branitelja bio besmislen govori i sama činjenica da je autor pristao na kompromis s tadašnjom gradskom vlasti, a pod pritiskom braniteljskih, odnosno veteranskih udruga te, iako tako nije bilo predviđeno, na samu „kocku” naknadno uvrstio križ i hrvatski grb, dakle da bi „kocka” prosječnom konzumentu vizualnog doživljaja na Pilama nečim uopće pokazivala kako je riječ o spomeniku. Ni to nije bilo dosta da bi se „Kocka mora” mogla doživjeti kao spomenik braniteljima pa je na zidiću u pozadini dodan i natpis uklesan u kamenu, „Braniteljima Dubrovnika kao znak trajnog sjećanja i vječne zahvalnosti”, posprdno nazvan guzosjedom, jer se nalazi točno u razini stražnjice.

Samim tim kompromisom uvrštavanja dodatnih elemenata autor je priznao promašenost vlastitog koncepta kao spomenika, u najmanju ruku nedosljednost i manjak odlučnosti da brani svoje djelo, ako je ijedno umjetničko djelo uopće potrebno braniti. Stoga je cinično kada autor zamjera gradskoj upravi uklanjanje njegova djela jer se time navodno krše njegova autorska prava. On se djela, u umjetničkom smislu, u biti odrekao u onom trenutku kada je pristao na kompromis, jer kod samostalne umjetnosti kompromisa nema, a dodavanjem križa i grba „Kocka mora” prestala je biti samostalni rad i zapravo je postala rad skupine autora, „umjetnika”, s jedne strane Igora Franića, a s druge strane gradske uprave i udruga veterana Domovinskog rata.

SAMOSTALNI ILI RAD SKUPINE AUTORA?

Sve i da je „Kocka mora” ostala autorov samostalni rad, pitanje je koliko daleko se može ići u obrani autorskih prava. Rad i djelo su naime plaćeni, vlasnik djela nije više autor Igor Franić. Ono o čemu Franić danas i prethodnih godina govori, kada se žali na kršenje autorskih prava, jest slično tome kao da kupite neku skulpturu i postavite je doma u hodnik, jednog dana odjednom vam se više ne sviđa pa ju odložite u podrum gdje je nitko ne vidi, a umjetnik od kojeg ste je kupili zaključi da ste time prekršili njegova autorska prava.

U konačnici, kompromis i beskompromisnost, a ne značaj tih djela i njihova uloga u svjetskoj arhitekturi i umjetnosti, što je, kako je već napisano, neusporedivo, osnovna je razlika između Eiffelovog tornja, piramide u Lovureu i „Kocke mora”, kao i odnos građana prema tim djelima.

ONO ŠTO NISU RAZUMJELI NI ŠUICA, NI AUTOR NI DIO GRAĐANA

Jesu, Parižani su se pobunili i protiv Eiffelovog tornja i protiv piramide, a u primjeru potonje otišli su toliko daleko da su zbijali šale na račun tadašnjeg francuskog predsjednika Mitterranda, koji je bolovao od karcinoma, navodeći kako želi biti prvi francuski faraon i pokopan u piramidi. Autor piramide Ieoh Ming Pei bio je s druge strane beskompromisan, a sami Parižani, kao ni tadašnji ministar kulture Jack Lang, koji je projekt i podržavao, od autora kompromis nisu ni tražili. Parižani naime samo i jednostavno – piramidu nisu željeli, ne da je nisu željeli izmijenjenu, nego je nisu željeli nikako i to je legitimno, a nelegitimno bi bilo da su ulazili u izmjene umjetničkog koncepta, jer riječ je o autorskom djelu. Ustrajnošću autora i vlasti Parižani danas imaju još jedan simbol koji dodatno daje na značaju njihovom gradu i francuskoj kulturi i umjetnosti.

To je ono što nisu razumjeli ni Dubravka Šuica, ni članovi veteranskih udruga ni sam autor „Kocke mora” Igor Franić koji danas tako gorljivo brani svoja autorska prava po kojima se sam kompromisom olakšao, a u konačnici ni dio samih građana.

Dapače, Dubrovčani su, zajedno sa svojom vlašću iskazali ogromnu dozu malograđanštine - tri puta. Prvi put kada se ulazilo u sam autorov koncept, drugi put kada je „Kocka mora” prepuštena propadanju i treći put kada je na oduševljenje svekolike javnosti uklonjena.

JE LI POSTOJALA DRUGA ŠANSA?

Ne samo da, za razliku od Dubrovčana i njihove vlasti, Parižani nisu od autora zahtijevali izmjene koncepta, već na koncu, kada su djela završena i unatoč protivljenju ostala trajno u prostoru, Eiffelov toranj nije prepušten propadanju i ruzini, a staklene površine piramide u Lovureu redovno se glancaju. O tome da nitko ne zahtjeva uklanjanje Eiffelovog tornja ili piramide, zar je potrebno uopće govoriti.

Koliko god pretenciozno bilo uspoređivati neusporedivo, Eiffelov toranj, piramidu i „Kocku mora” proporcionalno tome, umjesto da ju se proglasi opasnom za prolaznike, nepretenciozno je zaključiti kako je, uz odgovarajuće održavanje (pa zaboga, i umjesto „palih Windowsa” postoji Linux), „Kocki mora” mogla biti pružena i druga šansa, ne kao spomeniku braniteljima, već kao instalaciji u prostoru, intervenciji modernog u tradicionalnom, makar i kao ogledalu ili mjestu sastanka, umjetničkom djelu koje samo po sebi nije nakaradno do trenutka kada nema suvišni grb i križ, ne zato što su to grb i križ, već zato što onakvom konceptu, kakvog je autor uostalom i zamislio, jednostavno vizualno ne pripadaju.

SUVIŠNO JE OČEKIVATI VIŠESLOJNOST OD UČMALE SREDINE

No, od učmale dubrovačke sredine, neopravdano uvjerene da je višeslojna, a u isto vrijeme smatra kako je kamen jedina prava vrijednost, možda je suvišno očekivati takva promišljanja. U takvoj sredini neki novi spomenik, arhitekt ili umjetnik nužno će dobiti podršku u javnosti jedino ako bude riječ o kamenu, eventualno bronci, u učmaloj dubrovačkoj sredini, neopravdano uvjerenoj da je kozmopolitska, obavezno s peču križa, jer za Hrvatsku su valjda ginuli jedino katolici.

Bilo bi lijepo zaključiti kako će Dubrovnik 21. stoljeća u svom četvrtom ispitu na istu temu, spomeniku braniteljima, dobiti priliku dokazati ili opovrgnuti da je malograđanska sredina, dokazati svoju višeslojnost, kozmopolitsko ozračje, no nažalost, nekako logičniji zaključak je da takvu priliku neće imati tko ni prepoznati.

Objavljeno u Aktualno
Stranica 1 od 2