U svega nekoliko dana Dubrovnik biva prokazivan kroz dva različita lica. Tako danas Mastercard u nekakvoj svojoj listi Dubrovnik prikazuje top svjetskom destinacijom za posjetiti, dok Bloomberg krajem prošloga tjedna kroz napis kako Hrvatsku treba izbjegavati kazuje da postoje i bolja mjesta od Hrvatske na Balkanu, apostrofirajući dubrovačke gužve.
U prvom slučaju Dubrovnik se tako našao u društvu New Yorka, Rio de Janeira i Pariza, a u drugom slučaju, prednost nad Dubrovnikom dobili su Durmitor ili Mostar.
Dobro, doprinosi toj histeriji oko gužvi i stav gradske uprave koja smatra da je veliki priljev turista valjda nekakva rak rana društva, a ne ono što uistinu jest. Tek okolnost, čije se negativne konotacije trebaju što više umanjiti, ali i okolnosti uz koju Grad zapravo živi i diše.
No, zar je ta okolnost razlog da eto planina Prokletije u Albaniji ima prednost nad Dubrovnikom? Ili je istina da je Grad ipak toliko poseban da se našao u društvu New Yorka? Ili, zar se boravak u prirodi može usporediti s obilaskom bilo kojeg grada, pa tako i Dubrovnika ili to ovisi o osobnim preferencijama, kome je što draže.
Stoga, niti jedno niti drugo nije istina, odnosno sve te nekakve nazovi liste nisu ništa drugo nego bezvezarija, koja govori samo o tome koliko je čitalačku publiku lako zainteresirati nevažnostima. Liste njihove svagdašnje daj im danas. Tako, umjesto da se rade reportaže i ozbiljna istraživanja, eto dovoljno je očito poći na Wikipediju ili TripAdvisor i sastaviti nekakvu listu koja će se onda dijeliti po društvenim mrežama i komentirati, iako se tu ništa nema za komentirati.
Tek je to zapravo popunjavanje internetskog prostora. Zato, onome što liste poručuju, u jednom slučaju da je Dubrovnik valjda vječniji od Rima i stamenitiji od Pariza, a u drugom da je tako malo privlačan, ne treba davati značaj.
Dapače, sama činjenica da se eto Grad pronašao na nekoj listi, da je dio te turističke priče dovoljno govori sama za sebe, i tu sva daljnja promišljanja treba zaustaviti. Sav ostali zanos, u kojem god smjeru išli ti epiteti, tek je nekvalitetno ispunjavanje novinarske forme. Niti manje niti više od toga.