Posljednjih dana, uz aktualnosti, glavni sadržaj središnjih dnevnika televizijskih kuća jesu „vijesti“ o vrućinama na hrvatskoj obali. Kao da je vijest što je ljeti vruće. Vijest bi itekako bila da recimo usred ljeta u Hrvatskoj padne snijeg ili da kakva pijavica ne daj Bože stuče pola grada na obali, nanese nemjerljive štete. Tada bi to svakako bile vijesti koje zaslužuju plasman u prvih 15-tak minuta dnevnika.
Prestala je nogometna euforija, a još prije svega nekoliko dana su Vatrene razvlačili od mila do nedraga, ne špekulira se više ostaje li Dalić izbornik ili ne, prestalo je ispiranje mozgova s neprestanim repriziranjem dočeka Vatrenih. Taman kad su se urednici po hrvatskim novinarskim redakcijama, posebice televizijskim počeli hvatati za glavu što plasirati u vijestima i dnevnicima počele su ljetne vrućine, a preminuo je i Oliver Dragojević i eto vijesti.
Oliver Dragojević, koji je preminuo nakon jednogodišnje borbe s teškom bolešću, svakako je zaslužio biti glavna vijest na dan kada je preminuo. Na pjesmama koje je izvodio stasale su brojne generacije. Gotovo da nema čovjeka u ovoj zemlji kojemu neku od Oliverovih pjesama nije obilježila neko razdoblje života. Kao što je i sam premijer Andrej Plenković rekao, u pola stoljeća Oliver je brojnim generacijama dao nešto što nas je obilježilo, što je dio našeg identiteta, emocija i našeg odrastanja.
Ipak treba imati mjeru, jer svi ti silni prilozi o Oliveru nisu i ne mogu biti važniji od mirovinske i porezne reforme, stanja u hrvatskom zdravstvu, a koje će itekako utjecati na živote tih istih generacija koje su stasale na njegovu glazbenom izričaju. Ali ti prilozi u kojima bi se ozbiljno trebale analizirati namjere Vlade nisu sadržaji dnevnika posljednjih dana. Umjesto ozbiljnih analiza koje bi trebale biti rezultat novinarskog istraživanja, vijesti o mirovinskoj, zdravstvenoj, poreznoj reformi, plasiraju se tek na razini šturih informacija.
No, i nakon reda vijesti o Oliveru umjesto svega navedenog slijedi red vijesti o nesnosnim vrućinama. Čemu se baviti ozbiljnim temama, nema potrebe dodatno se preznojavati. Naime, takve je priloge, o vrućinama, najlakše napraviti za popuniti termin. Dovoljno je nešto kadrova ljudi koji hodaju s bočicama vode, dama sa šeširima, muškaraca golih do pasa, par kadrova s plaža i par kadrova ljudi koji leže na travi u parkovima, sve popraćeno s nekoliko izjava slučajnih prolaznika koji odgovaraju na pitanje je li im vruće, pa izjava meteorologa koji prognozira kakvo nas vrijeme očekuje sljedećih dana i naravno izjava kakva liječnika kako se zaštiti od vrućina i što jesti i piti i eto priloga. Iz ljeta u ljeto isti prilozi, ista poanta, samo su kadrovi svježiji.
Stanovnici Riyadha grijali su se danas na 41 Celzijevu stupnju, a stanovnici Mecce na 42. U Luxoru je izmjereno 38 stupnjeva Celzija, ali koga je to briga. Nema veze što je i njima vruće nešto više nego nama. O temperaturama u tim gradovima nitko neće posvetiti ni sekunde o dnevnicima jer nekako je normalno da je u tim gradovima ljeti vruće. Pa eto normalno je i da je gradovima na hrvatskoj obali ljeti vruće, posebice na krajnjem jugu. Najtopliji grad u Hrvatskoj u 11 sati danas bio je Dubrovnik s temperaturom od 35 stupnjeva Celzija, dok je Split mjerio 34 stupnja. Na Rabu, Puli i Komiži izmjerena su 33 Celzijeva stupnja. No, svakako nije normalno dizati paniku s nekakvim crvenim meteoalarmima i vijestima kako je Hrvatska danas, eto vjerovali ili ne, po jednom portalu čak i „najopasnije mjesto u Europi“ jer je eto, primjereno kraju srpnja, prosječno vruće.
Poskupilo je danas i gorivo, ali koga briga što je pun rezervoar benzinca skuplji za 10 i pol kuna. Neka su glavne vijesti nesnosne vrućine s neizostavnim savjetima da se rashladimo zamotavanjem u hladne mokre ručnike i boravimo u najhladnijem mjestu u stanu ili kući, kao da je vani kataklizma.